Ljubavno pismo Gradu

Dok su ljudi iz inicijative Srđ je naš 8. siječnja 2013. Dubrovnikom nosili osam metara dug transparent na kojem je velikim slovima pisalo samo jedno – Referendum – nekoliko je prolaznika u pola glasa komentiralo: “Vidi ove klošare i besposličare što demonstriraju.” Ivan Viđen bio je među tim “klošarima” i opaska mu je bila smiješna. Među nosačima transparenta svi su završili fakultete, a neki su na doktoratu, kao i on sam, povjesničar umjetnosti i arheolog, doktorand na povijesti umjetnosti čije je područje interesa povijest zaštite spomenika u Dubrovniku. S transparentom su išli prema kinu Sloboda gdje se organizirala javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš projekta na Srđu. Kino je bilo prepuno, neraspoloženje prema planiranom ogromnom turističkom naselju na Srđu, koje se naziva golf resortom, glasno artikulirano i tu je večer bilo jasno da građani podržavaju ono što se traži velikim transparentom: žele odlučivati o sudbini svoga grada čiji je Srđ integralni dio.

HNS-ov Andro Vlahušić obećavao je raspisivanje referenduma još za zadnjih lokalnih izbora. Kada je dobio gradonačelničko mjesto, najavljivao je još tu i tamo referendum, ali dočekao je skori kraj mandata bez da je svoje obećanje ispunio. Članovima građanske inicijative Srđ je naš bilo je jasno da će sami morati preuzeti dužnost lokalne vlasti i dva tjedna nakon te tribine u Slobodi objavili su da kreću u prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma. Iako su znali da imaju veliku potporu građana, ishod je bio neizvjestan. Trebalo je skupiti 8070 potpisa, petinu od ukupnog broja birača u Dubrovniku. Ivana Butigan, kontrolorka leta, prvog je jutra prikupljanja potpisa, 1. veljače, u sedam ujutro otvorila jedan od šest štandova raspoređenih po gradu. Već je u prvih pet minuta dobila potpise građana, a kada su na kraju dana sa svih štandova prikupili podatke i pobrojali 2000 potpisa, među kojima je bio i onaj gradonačelnika Vlahušića, takozvanim stožerom u Lazaretima, centralnom mjestu odakle se vodi “operacija referendum”, razlila se euforija, a u gradu se počelo govoriti o dubrovačkom proljeću.  

“Gosparu, potpišite ljubavno pismo Gradu”, obraća se volonterka, inače etnologinja Romana Hansal sugrađaninu koji prolazi ispred Sponze gdje je stalno mjesto jednog od štandova. Teče sedmi dan potpisivanja i većina prolaznika, i prije nego što im se Romana obrati, nasmijano dobacuju da su već potpisali, kao da se trebaju opravdati što samo prolaze. Dan ranije joj je došla gospođa koja je 1924. godište i prvi put je nakon nekoliko godina uz pomoć susjede izašla iz kuće samo da bi dala svoj glas za referendum. Ljudi su jako dobro informirani o projektu i njihov otpor se ne svodi na opće gunđanje na loše stanje u zemlji. Nekima smeta što će grad plaćati skupu infrastrukturu – vodovod, cestu, struju, kanalizaciju – za privatni projekt, neki su ljuti jer im se pod golfom podvaljuje apartmanizacija, neki se užasavaju toga da će poviše grada niknuti naselje nekoliko puta veće od same gradske jezgre Dubrovnika, neki smatraju da se isto toliko povećanje kapaciteta kao ono planirano na Srđu može ostvariti ako se obnove zapušteni i zatvoreni hoteli Kupari, Belvedere, Orlando, nekima smeta netransparentnost cijelog projekta.

Većina ih nema ništa protiv samog golfa, dapače, smatraju da bi takva ponuda dobro došla Dubrovniku. Referendum je sveprisutna tema ovih dana u Dubrovniku, pitanje “jeste li potpisali” čut ćete čak i pauzi između dviju pjesama lokalnog benda navečer u kafiću. Neki od potpisnika znaju točan redni broj pod kojim su se potpisali, netom završeni srednjoškolci pitaju mogu li uz potpis što napisati za svog omiljenog profesora povijesti Đura Capora, jednog od članova inicijative Srđ je naš, a Konavljani, Primorci i Župljani su ljuti jer ne mogu potpisati, administrativno ne pripadaju gradu. Mnogi zastaju, štandovi su postali mjesto okupljanja građana, raspituju se kako ide, treba li im što, donose im kolače i čaj, hladno je ovih dana u Dubrovniku i nije jednostavno stajati za štandom. Prilazi gospođa u pedesetim godinama i kaže da potpisuje zato što želi sudjelovati u procesu odlučivanju, bez obzira je li za ili protiv projekta, jer misli da je to preveliko pitanje za grad da bi presudili političari koji su ih već toliko puta izigrali. Druga gospođa joj kaže da je to ionako već odlučeno i da nitko neće poslušati volju građana, ali svejedno daje svoj glas. “Baš zato što smo imali idealnu situaciju – šutljivu većinu i lako potkupljive političare – dogodila nam se pljačka zadnjih dvadeset godina. Sve smo rasprodali, još nam je jedino prostor ostao i bilo je krajnje vrijeme da se pobunimo. Već je ovo skupljanje potpisa uzdrmalo političare”, uvjeren je gospodin koji kaže da radi u turizmu i dodaj da je njegova cijela obitelj potpisala već prvog dana.

Uto prilazi stariji gospodin i kaže da podržava projekt, jer će na Srđu posao možda naći njegovi unuci. To je najčešći argument koji se u Dubrovniku čuje za projekt na Srđu među rijetkima, sudeći po glasu ulice, njegovim zagovarateljima. “Obećavaju 1040 radnih mjesta, ali to je napuhana brojka, pa radi se o apartmanima i vilama za prodaju, jednom manjem hotelu i dva golf terena. Tu može raditi najviše pedesetak ljudi, i to sezonski. Isplati li nam se za to uništiti jedini prostor na koji se grad može širiti?”, odgovara drugi potpisnik. Volonteri kažu da najmanje potpisuju mladi ljudi odDok dere bura u suhom okolišu Srđa, Paskojević govori o golfu koji će produljiti sezonu, eko selu, konjušnici i restoranu koji planira tu graditi i oživjeti zemlju na kojoj je nekoć njegov djed imao vinograd, a sada je, kako kaže, nitko više ne želi obrađivati18 do 25 godina. Baš tada štandu prilazi dvadesetogodišnji svećenički kandidat i potpisuje jer mu je “važno javno dobro, a u projektu vidi samo kratkoročni interes investitora i dugoročnu štetu za grad”.

“Neka se građani izjasne, i ja sam za referendum”, kaže nam Ilar Paskojević, jedan od stotinjak stanovnika sela Bosanka na Srđu dok nam širokim potezom ruke pokazuje gdje su zemljišta koja je njegova obitelj prodala i dala u zakup investitoru. Dok dere bura u suhom okolišu Srđa, Paskojević govori o golfu koji će produljiti sezonu, eko selu, konjušnici i restoranu koji planira tu graditi i oživjeti zemlju na kojoj je nekoć njegov djed imao vinograd, a sada je, kako kaže, nitko više ne želi obrađivati. Preko puta Srđa, na golom brdu u Bosni i Hercegovini, počele su nicati višekatnice koje Paskojević naziva “nakaradnima”. Selo, koje je za vrijeme rata bilo okupirano, ne odražava promjene financijske situacije nekolicine svojih mještana. No nisu svi prodali zemlje koje tu imaju. “Ako se izgradi sve što je najavljeno, mi ćemo ovdje biti kao u getu, stiješnjeni između apartmana. Prodat ću zemlju kada Bosanki bude ponuđen neki kvalitetan projekt, a ne gramzivost koja će nas sve pojesti”, kaže stanarka Bosanke ne želeći se predstaviti jer joj je, kaže, već dosta pritisaka da proda djedovinu.

I u užoj ekipi stožera za prikupljanje potpisa za referendum ima onih koji posjeduju zemlje na Srđu i nisu ih prodali. Ukupno ih je u stožeru petnaestak koji uz svoj svakodnevni posao koordiniraju svim vezanim uz prikupljanje potpisa i s oko 170 volontera (od čega je tek 45 muškaraca) svakodnevno dežuraju. Srđenaši u stožeru, ti “neradnici, plaćenici, hipiji pa i amiši”, kako im znaju dobacivati zagovornici projekta, u prosjeku imaju između 30 i 45 godina, mahom su završili Filozofski fakultet u Zagrebu i potom se vratili u Dubrovnik, a najviše ih predaje u srednjim školama ili radi u kulturnim institucijama. Godinama su već udruženi u inicijativi Srđ je naš, a kroz taj se period projekt mijenjao i bujao, što mu se omogućavalo izmjenama urbanističkih planova, da bi konačno narastao na 310 hektara na kojima bi bilo 408 apartmana, 240 luksuznih vila, koje je londonska agencija za nekretnine još prije šest godina oglašavala kao vile s pogledom na Dubrovnik, hotel i dva terena za golf, uz ostale sadržaje. Sveukupno oko 3 000 ležajeva. Kada su u prosincu saznali da će Urbanistički plan uređenja “Športsko rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljem “, dokument koji je potreban za izdavanje dozvola za realizaciju resorta na Srđu, ići na glasanje u Gradsko vijeće, čiji je sastav takav da bi tek nekoliko vijećnika možda bilo protiv, shvatili su da više nemaju prostora za zaustavljanje projekta. Osim referenduma.

Prvu bitku su dobili. Već su desetog dana, u nedjelju 10. veljače i pet dana prije zaključenja, prikupili dovoljan broj potpisa, a građani i dalje potpisuju. Sada ih čeka ono što u stožeru zovu “drugom fazom”. Raspisivanje referenduma i agitiranje da što više ljudi na njega izađe. Bit će to prvi lokalni referendum koji je u Hrvatskoj raspisan voljom građana.

Dubrovčani i Dubrovčanke izborili referendum

U Dubrovniku je jučer završeno prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o gradnji golf terena s apartmanima na Srđu. Već je ranije poznato da je prikupljeno 8.200 potpisa potrebnih za referendum, a točan broj potpisa bit će poznat u ponedjeljak.

“To znači da će Dubrovčani i Dubrovčanke izaći na referendum. Nakon što potpise odnesemo na Gradsko vijeće Grada Dubrovnika, Gradsko vijeće ih šalje Ministarstvu uprave, a ono ih provjerava. Zakonski rokovi za raspisivanje referenduma  za Ministarstvo uprave je 60 dana, a za Gradsko vijeće još 30 dana. Međutim, napominjem da su to maksimalni rokovi”, rekao je Igor Miošić iz Organizacijskog odbora za raspisivanje referenduma.

Ako ovaj zahtjev prođe sve potrebne procedure, bit će to prvi referendum u Hrvatskoj iniciran od strane građana i građanki.

“To je odraz nedostatka demokracije na prostoru kako lokalnih vlasti, tako i na prostoru cijele Republike Hrvatske koju su građani prepoznali i ovom prigodom pokazali da žele sudjelovati u donošenju odluka. To je prvi referendum za koji su se građani i građanke izborili odozdo. To je znak da se ljudi bude, da uviđaju da u proteklih 20 godina stvari nisu bile kakve treba i da treba demokraciju ponovo uzeti u svoje ruke”, zaključuje Miošić.

Lora Vidović nova je Pučka pravobraniteljica

Lora Vidović nova je pučka pravobraniteljica, odlučio je danas Hrvatski sabor većinom glasova, a u znak prosvjeda što se vladajući oko kandidata/kinja za tu dužnost nisu usuglašavali s oporbom, zastupnici/e HDZ-a, Laburista i HDSSB-a napustili su sabornicu i nisu sudjelovali izboru. Izboru je prethodila rasprava, u kojoj su HDZ i Hrvatski laburisti prozvali vladajuće za izostanak demokratske prakse u proceduri izbora, odnosno samovolju u odlučivanju o tako važnoj osobi koja skrbi o ljudskim pravima.

Lori Vidović, predstojnici Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj, na tajnom glasovanju svoj su glas dala 82 vladajuća zastupnika i zastupnice, dok je njezina protukandidatkinja Ivana Goranić, ravnateljica Pravosudne akademije, dobila jedan glas.

Tko je Lora Vidović?

Novoizabrana pučka pravobraniteljica Lora Vidović do današnjeg izbora obavljala je funkciju šefice UNICEF-a za Hrvatsku, a prije toga bila je zamjenica pravobraniteljice za djecu, zadužena za opće poslove. Pet godina radila je u Odjelu za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova, ali i obnašala funkciju atašea za ljudska prava u hrvatskom veleposlanstvu u Norveškoj.

Poduzetništvo kao novi ženski pokret

Tiha revolucija upravo se događa među ženama. Za razliku od tihe revolucije koja je počela u 1970-ima kada su žene napustile dom kako bi ušle na tržište rada, danas žene napuštaju tržište rada kako bi ostale kod kuće. No, za razliku od generacija žena prije, ove žene se ne opredjeljuju za rad u kući kao domaćice, već kao poduzetnice.

Posljednjih 20 godina žene su započele vlastiti posao u većem postotku nego muškaraca i imaju tendenciju u većem omjeru pokrenuti micro (manje od pet zaposlenih) i malo poduzetništvo od kuće. Žene će pokrenuti više od polovine od 9 720 000 novih radnih mjesta do 2018. i sve više i više će to raditi iz kućnih ureda diljem SAD-a.

Recesija je teško vrijeme za mnoge vlasnike malih tvrtki, a gotovo polovica žena još uvijek nisu u stanju vratiti se na pred recesijsku zaradu, ali su ustrajale i prilagodile se novoj ekonomiji.

Upravljanje troškovima je najpopularnija strategija usvojena među poduzetnicama u borbi protiv recesije, te se za 52 posto povećao broj poduzetnica koje koriste društvene medije kako bi poboljšale poslovanje štedeći tako na marketinškim troškovima.

Također, mnoge žene danas korporacije smatraju ograničavajućima za njihov napredak. Uredska politika je postala ključni faktor zašto žene napuštaju korporativnu Ameriku i pokreću vlastiti posao. Uz nisku cijenu pokretanja poslovanja, žene kažu “ne hvala” godinama napornog rada, penjanju korporativnim strukturama, korporativnoj politici i čestom prekovremenom radu bez osjećaja ispunjenja za kojim žude.

Poduzetništvo ženama nudi priliku da usklade osobne vrijednosti, slobodu i fleksibilnost. “Stakleni strop koji je ograničavao ženinu karijeru je utro novi put prema poslovnom vlasništvu, gdje žene mogu iskoristiti svoju poslovnu pronicavost, ali i graditi jake obiteljske veze”, smatra Erica Nicole bivša korporativna zaposlenica, danas vlasnica YFS Magazine-a, magazina za pokretanje poslovanja i poduzetničku kulturu.

Svakako jedna stvar je sigurna: ova “Tiha revolucija”. ženski pokret 21. stoljeća, postaje sve glasnija i glasnija.

Plesom protiv nasilja nad ženama!

Nekoliko stotina Zagrepčana i Zagrepčanki na Zrinjevcu je plesnim prosvjedom upozorilo na nasilje nad ženama u dosad najvećoj takvoj globalnoj aktivističkoj kampanji “Milijarda ustaje” (One Billion Rising), nazvanoj po broju zlostavljanih žena u svijetu. Svrha akcije je pokazati predanost i solidarnost u borbi protiv nasilja te upozoriti na njegove pogubne posljedice.

Kampanji su se na Zrinjevcu pridružile članice i članovi civilnih udruga, aktivisti i aktivistkinje te osobe iz javnoga i političkog života, poput predsjednika Ive Josipovića i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Zajedničkim performansom, plesna je skupina zaplesala i izvela koreografiju na službenu pjesmu akcije Break The Chain koju izvodi Tena Clark,  te pozvala ostale građanke i građane da im se pridruže. 

{slika}

Za dobru glazbenu atmosferu pobrinule su se članice Le Zbora, Zdenka Kovačiček, U pol 9 kod Sabe  i mnogi drugi, koji su svojim pjesmama zagrijali prilično hladan Zrinjevac u veljači. 

Kampanja ‘Milijarda ustaje’ odvijala se simultano u 190 zemalja, a pridružilo joj se više od 15.000 organizacija i osoba. U Hrvatskoj se, osim u Zagrebu, plesom prosvjedovalo u Splitu, Slavonskome Brodu, Zadru, Krapini, Šibeniku, Čakovcu, Sisku, Kutini, Puli, Križevcima, Slatini, Karlovcu, Virovitici i Koprivnici, a u susjednim zemljama u Sarajevu, Novom Sadu, Beogradu, Leskovcu, Podgorici, Banjoj Luci, Nišu, Kruševcu, Prištini i Skoplju. 

{slika}

“Milijarda ustaje” održava se na 15. godišnjicu V-dana (V-day), svjetskoga aktivističkog pokreta protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, koji je osnovala poznata dramaturginja Eve Ensler.

U Zagrebu su plesnu kampanju Milijarda ustaje pripremili Centar za Ženske studije, Centar za žene žrtve rata, Ženska soba, K- zona, Savez udruga osoba s invaliditetom Hrvatske, UNDP Hrvatska te druge osobe iz kulturne javnosti. 

Zakon protiv društvenog sljepila

Sabor raspravlja o konačnom Prijedlogu Zakona o pravu na pristup informacijama, koji bi tijela javne vlasti trebao učiniti otvorenijima i odgovornijima

“Zakon o pravu na pristup informacijama trebao bi osigurati pravo građana i građanki na otvorenu i dobru vlast”, rekao je zamjenik ministra uprave Zoran Pičuljan. Uvođenje povjerenika za informiranje, koji će imati žalbenu, savjetodavnu, nadzornu, te prekršajnu ulogu, pozdravlja i oporba. “Zakon će ukloniti društveno sljepilo”, ističe laburist Branko Vukšić. “Informacija treba biti javno dobro. U zakonu i piše da je informacija javno dobro, međutim zna se što vlasti čine sa javnim dobrima, privatiziraju ih, pa tako se privatiziraju informacije”, ističe Vukšić.

Iako se slažu s oporbenim kritikama na sada mnoge nedostupne informacije, vladajući smatraju da se to ne smije generalizirati. Oporba pak vladajuće poziva da se povjerenika izabere parlamentarnim suglasjem, ili dvotrećinskom većinom. “S obzirom da njega bira većina koju ima momentalno kukuriku koalicija, onda možemo posumnjati da će taj povjerenik biti nepristran, objektivan i da će raditi u interesu informiranja hrvatske javnosti, ističe HDZ-ovac Josip Đakić. Upozoravaju također da povjereniku treba osigurati kadrovske i materijalne uvjete za rad, kako zakon ne bi ostao mrtvo slovo na papiru.

Sabor bi trebao raspraviti i konačni tekst zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, po kojemu će se skratiti rokovi za prikupljanje donacija za izborne kampanje. Donacije su se do sada mogle prikupljati do 30 dana nakon završetka kampanje, a sada bi se mogle prikupljati samo do izbora.

Prema tom zakonskom prijedlogu, donacije koje im prispiju nakon izbora kandidati će morati vratiti donatorima, a ako povrat nije moguć ili se radi o donaciji iz nedopuštenog izvora, uplatiti u državni proračun. Predloženi su i viši limiti za troškove kampanje za lokalne izbore pa će kandidati i kandidatkinje za gradonačelnika ili gradonačelnicu Zagreba, umjesto 500 000, za kampanju moći potrošiti milijun kuna, dok će kandidati i kandidatkinje na izborima za župana ili županicu i gradonačelnika ili gradonačelnicu velikog grada moći potrošiti 600 000 kuna.

Određeno je i da kandidati i kandidatkinje koji ulaze u drugi izborni krug mogu potrošiti najviše 20 posto iznad tih limita. Vlada nije prihvatila prijedlog nekoliko klubova iz rasprave u prvom čitanju da se, umjesto otvaranja posebnog žiroračuna za kampanju svake liste, utvrdi obveza stranke da račun vodi na razini županije, a da za liste na općinskoj razini podnosi izvješća.