Marija Slišković predložena za Zagrepčanku godine

Za Nagradu Zagrepčanka godine nominirana je Marija Slišković, predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu. Tako je jučer jednoglasno odlučio Odbor Gradske skupštine za javna priznanja. Marija Slišković, kako kažu članovi Odbora, žena je koja je od 90-ih aktivna te zaslužuje nagradu za najženu Zagreba.

Nakon svih pristiglih prijedloga, mi smo jednoglasno odlučili podržati predsjednicu udruge Žene u Domovinskom ratu. Poznata je po svome radu za prava žena koje su puno toga pretrpjele u ratu – kazala je Tatjana Holjevac, članica Odbora.

Na natječaj koji je raspisan 5. prosinca prošle godine pristiglo je sedam prijava, a Mariju Slišković Odbor je izabrao zbog posebnog doprinosa za žrtve rata.

Ona je jedna od najzaslužnijih za to što će se silovanje u ratu odsad tretirati kao ratni zločin. Sudionica je mirovnih inicijativa, potpore prognanima i djeci poginulih, a pokrenula je projekt Dan mirovnih inicijativa – dodala je Tatjana Holjevac.

O prijedlogu Odbora odlučit će Gradska skupština koja će na sljedećoj sjednici donijeti konačnu odluku, a nagrada za Zagrepčanku godine je 50 tisuća kuna.

Feministički prigovor ženama u borbi

Jedna od muških patrijarhalnih vrijednosti  koja je dosljedno bila predmetom kritike od strane feministkinja je rat.

Krajem siječnja Pentagon je promijenio svoju politiku koja zabranjuje ženama služenje u borbenim ulogama u američkoj vojsci. Generalno gledano, od strane samih feministica ovo se smatra pobjedom feminizma. Također,  isto je je shvaćeno kao feministička pobjeda i kod konzervativaca poput Heather Mac Donald iz National Review, koja je s hiperboličkim bjesom izjavila da je “jedini razlog da se provede [politika žene u borbi] kako bi  se umirilo nezasitan i narcisoidan nagon feminizma za apsolutnom službenom ravnopravnošću spolova”.

Ja osobno sam feminist i u svakom slučaju smatram da bi žene trebale imati jednak pristup radnim mjestima i prilikama za napredovanje unutar vojske, kao i izvan nje.  Kako ističe članak s Jezebela koji je vezan  u gornjim redovima ovog članka, žene se  često nalaze u borbenim situacijama. Formalna potvrda  samo znači da im je omogućeno da dobiju iste zasluge kod riskiranja svojih života kao što je omogućeno muškarcima.

Ipak, dok je ova promjena sigurno i zasluženo, pobjeda za feminizam, jednako sigurno je i da se radi o mješanom dobitku. S jedne strane, postizanje jednakosti žena u vojsci naglašava koliko je feminizam u Sjedinjenim Američkim Državama uspješan u jednom od svojih primarnih ciljeva – postizanju jednakosti. Kako je Jean Bethke Elshtain ustvrdila u knjizi Žene i rat, vojna borba, u određenom smislu, definirana je kao pripadajuća izričito muškoj ulozi. Isključenost iz borbe je pak, bilo jedno od definirajućih obilježja ženskosti.   Vojna politika koja priznaje sudjelovanje i sposobnost žena za borbu šalje dakle, važnu poruku da su ljudi više od rodnih uloga. To pokazuje da žene stvarno mogu,  i treba  im biti dopušteno, da čine što god čine i muškarci.

Problem se nalazi u slijedećem, feminizam nikad nije bio samo zalaganje za jednakost  spolova. Mnoge feministice pisale su o potrebi žena da imaju iste mogućnosti kao i muškarci. No, mnoge su također pisale o potrebi kritike muških patrijarhalnih vrijednosti i ideala. A jedna od muških patrijarhalnih vrijednosti i ideala koje je feminizam dosljedno kritizirao i propitkivao je rat.

Poznati rad mirovnjačkog feminizma je knjiga Virginie Woolf Three Guineas. U toj knjizi, ona tvrdi da:

iako se  mnoge instinkte smatra  više ili manje zajedničkima kod oba spola, borba je je oduvijek bila muškarčeva a ne ženina navika. Zakon i praksa razvili su tu razliku, bilo urođeno ili slučajno. Mali je broj ljudskih bića u tijeku povijesti stradao od ženske puške, velika većina ptica i zvijeri ubijena je od strane vas, a ne nas  i teško je procijeniti ono što ne dijelimo.

Kako onda da razumijemo vaš problem te ako nam to nije moguće, kako možemo odgovoriti na vaše pitanje, kako spriječiti rat? Odgovor na temelju našeg iskustva i naše psihologije -Zašto se boriti?-Nije odgovor koji vam imalo vrijedi. Očito za vas postoji neka slava, neka nužnost, neko zadovoljstvo u borbama koje mi nikada nismo osjetile ili uživale. Potpuno razumijevanje može se postići samo putem transfuzije krvi i prijenosa sjećanja- čuda koje je još uvijek izvan dosega znanosti.

Woolf je, naravno, u krivu. Kao što su mnoge vojnikinje, i  da ne spominjem političarke, pokazale žena može biti jednako privučena ratom kao i muškarac. Slava, nužnost, zadovoljstvo borbe nije ničim ograničena samo na jedan spol.

Ali Woolf je također u pravu. Povijest borbe ne može biti u potpunosti muška, ali jest većinom muška. Ta činjenica nije samo nejednakost, ona je resurs. Da, možete gledati  na isključenosti žena iz borbe i reći: “To je nepravedno, ženama bi trebalo biti dopušteno da se bore” . Ali, također možete gledati na tu isključenost i reći: “Znaš, polovica čovječanstva je isključena od odlaska u rat. Ako se toliki broj ljudi nije borio, možda to znači da je borba odstupanje od uobičajenog prije nego nužnost”.

Woolf je također u pravu, smatram, kad sugerira da su slava i nužnost rata često u vezi s muževnim- potrebom da se dokažu nečije moralne vrijednosti kao čovjeka. Iz jedne perspektive, to je također  razlog zašto je toliko važno da ženama bude dopušteno sudjelovanje u vojsci i u borbi. Rat u mnogočemu predstavlja naše standarde moralnog djelovanja. Američki status etičke nacije je povezana sa spremnošću njezinih ljudi da se bore i umiru u pravednim ratovima, kako je Stanley Hauerwas nedavno tvrdio u knjizi War and the American Difference.

{slika}

Ako je to slučaj, ako je moralnost vezana za borbu, onda se žene također moraju boriti ako ih se želi vrednovati i poštovati kao čimbenice moralnosti. Kada se rat nalazi u u središtu našeg moralnog iskustva, oni koji nisu ratnici ne mogu biti jednaki. To je razlog zašto su feminističke kulturne ikone poput Buffy Summers ili Katniss Everdeen tako često ratnice. To je također razlog zašto jednakost u vojsci jest tako životan cilj za mnoge marginalizirane skupine. Crnačke jedinice koje su se borile u građanskom ratu bile su ogroman poticaj za suzbijanje rasizma i postizanje rasne jednakosti. Isto tako, postat će sve teže opravdati diskriminaciju naspram homoseksualaca sada kad se otvoreno bore i umiru za našu zemlju.

Feminizam, dakle, može izvući moralnu snagu iz vojske. Ali ta moralna snaga dolazi po cijeni. Ta cijena je moralna snaga sama – ili točnije, mirenje s činjenicom da je rat moralna snaga i etička norma. Za Virginiju Woolf, rat se sudio prema ženskom iskustvu – i bio je željen. Američki feminizam, s druge strane, čini se mnogo ugodnije suditi ženska iskustva u odnosu na tradicionalno muški standard osnaživanja – od kojih  vojna borba predstavlja kultni primjer. U popularnim raspravama, feministička kritika militarizma i rata u velikoj je mjeri izgubljena. Kao rezultat toga, imamo jedan razlog manje za prosvjedovanje kada se naše sinove i kćeri također žrtvvuje na moralnom oltaru rata.

O autoru: NOAH BERLATSKY – Noah Berlatsky uređuje web portal za strip i kulturu Hooded Utilitarian.  On piše za  SlateReason, i Splice Today. Autor je knjige u izlasku o originalnom stripu o Wonder Woman.

Prevela i prilagodila: Alina Čabraja

Poduzetnice pokretačice novih radnih mjesta

Promocija ženskog poduzetništva u jugoistočnoj Europi cilj je projekta “Žene poduzetnice pokretačice novih radnih mjesta na području jugoistočne Europe” (Women entrepreneurship – Job Creation Engine for SEE). Projekt, inače započet u rujnu prošle godine bit će predstavljen 19. veljače u 13.00 sati u Vijećnici Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu. Financira ga Švedska agencija za međunarodnu suradnju i razvitak (SIDA). i trajat će tri godine

U sklopu projekta bit će predstavljeni primjeri dobrih politika ženskog poduzetništva. Govorit će se i o izgradnji kapaciteta nacionalnih i regionalnih ženskih poduzetničkih mreža i udruga, a jedna od aktivnosti bit će istraživanje potreba za edukacijom žena poduzetnica koje će provesti Hrvatska gospodarske komora.

U “Žene poduzetnice pokretačice novih radnih mjesta na području jugoistočne Europe” uključeno 9 zemalja: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Srbija, Moldavija i Turska. Za nadzor i koordinaciju projekta zaduženo je Regionalno vijeće za suradnju – RCC, a provoditelji projekta su Regionalni centar za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe – SEECEL i Regionalni centar za jednakost spolova – GTF.

Za sudjelovanje na skupu predstavnice i predstavnici poduzeća, institucija ili obrta trebaju popunjenu prijavnicu poslati najkasnije do 18. veljače na potencijali@hgk.hr što je email Centra za razvoj ljudskih potencijala koji djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Ljekarnica odbila izdati kontracepcijske pilule

Naša sugovornica, trideset devetogodišnja stanovnica Dugoga Rata (podaci poznati redakciji), donedavno je živjela u vrlo logičnom, ali, pokazat će se, i krajnje naivnom uvjerenju da joj je za nabavu kontracepcijskog sredstva u ljekarni dovoljno imati liječnički recept: vjerovala je u taj aksiom modernoga života, zasnovan na propisima, sve dok joj Ana Dukić, vlasnica dugoratske ljekarne, nije odbila izdati kontraceptiv unatoč receptu.

Naime, prodaja kontracepcijskih sredstava, radi preveniranja neželjenih trudnoća, suprotna je ljekarničinim vjerskim uvjerenjima, zasnovanim na katoličkom nauku, što je objasnila našoj sugovornici, te većim dijelom potvrdila i nama u kratkom telefonskom razgovoru.

No, krenimo redom. U početku bijahu recepti i recepti bijahu u naše sugovornice i oni bijahu od liječnika. Zahvaljujući njima godinama je nabavljala kontracepcijska sredstva u ljekarni “Dukić”. Donedavno. 

“Vlasnica ljekarne Ana jednoga mi je dana kazala da se prodaja kontracepcijskoga sredstva protivi njezinim vjerskim uvjerenjima, bez obzira na to što imam liječnički recept. Nije pomoglo ni što sam isto sredstvo godinama bez problema uzimala u njezinoj ljekarni“, tvrdi naša sugovornica. 
Nakon razgovora s vjerski osviještenom ljekarnicom, žena se raspitala o svojim pravima. 

“Prvo sam se javila ginekologu, koji je rekao da mi ljekarnica mora dati ono što je na receptu. Potom sam se raspitivala kod udruga za zaštitu potrošača, tražila po internetu i nigdje nisam našla da ljekarnici imaju pravo na prigovor savjesti. Imaju ga ginekolozi ako ne žele obaviti abortus, ali svejedno moraju osigurati pravo pacijentici da joj bude pružena usluga“,objašnjava naša sugovornica.

Njezinu priču uglavnom potvrđuje i Ana Dukić. Kaže da je nedavno na “jednom stručnom skupu od kolegica saznala” da po zakonu više nisu dužne izdavati kontracepcijska sredstva ako se to protivi njihovim vjerskim uvjerenjima. Zakonsku odredbu na kojoj temelji svoj stav nije nam citirala. 

Osim za prevenciju trudnoće, kontracepcijska se sredstva propisuju i kod nekih ginekoloških problema, a ljekarnica Dukić nam je potvrdila kako je u takvim slučajevima spremna izdati sredstvo. 

Drugim riječima, ljekarničina se savjest nadređuje medicini, ona arbitrira hoće li liječnikov naputak biti poštovan. A na upit što preporučuje stanovnicama Dugog Rata kojima su kontraceptivna sredstva propisana radi zaštite od trudnoće, kratko odgovara: 

“Ima i drugih ljekarni”, kazala je i tu je razgovor bio gotov. 

Mate Portolan, predsjednik Hrvatske ljekarničke komore, tvrdi: – Ljekarnici imaju pravo na određeni prigovor savjesti, ali su dužni osigurati da uslugu koju ne žele dati pruže njihovi kolege ili u drugoj smjeni ili u drugoj ljekarni. 

Smatra da je ljekarnica iz ove priče “na određen način prekršila etički kodeks”, te našu sugovornicu upućuje na podnošenje prijave Komori. Portolan nam je, inače, rekao kako ljekarnički prigovor savjesti nije reguliran ni jednim propisom. Odnosno, kada ga koriste kao alibi za odbijanje usluge, ljekarnici krše propise. 

Umjesto pouke, nudimo nekoliko poticaja za razmišljanje. Npr. bi li se čovjek trebao posve predati vjeri kada mu ona nadvlada profesionalne imperative? Spada li među bolje običaje neograničavanje tuđih potreba vlastitim vjerskim uvjerenjima i prigovorima savjesti?

Praksa EU

Stručnjaci EU kažu kako pravo na prigovor savjesti nije neograničeno. Pri tome se pozivaju na farmaceute koji ne žele izdavati lijekove koji se protive njihovim moralnim načelima kao što su kontracepcijska sredstva, pilule za pobačaj ili oprema za izvršavanje eutanazije.

Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava pokazuje, ukoliko su kontracepcijska sredstva legalno dostupna ženama, kako se ne smije uskratiti pravo na pristup istima zbog vjerskog prigovora savjesti od strane farmaceuta. 

Otvoren centar za podršku LGBTI osobama u Skopju

Pred kraj 2012. godine u Skopju je otvoren Centar podrške za LGBTI osobe čija misija je jačanje LGBTI zajednice za samozastupanje, kao i mijenjanje pravnog i socijalnog status LGBTI osoba u Republici Makedoniji.

Centar podrške za LGBTI osobe je poseban program Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Makedonije (MHC), posvećen pravima LGBTI osoba te je centar je svečano otvoren 23. listopada 2012. godine, na 18. rođendan MHC-a.

Samo nekoliko sati od otvaranja Centar je bio napadnut, no od samog otvorenja, voditelji Centra se ne daju zastrašiti brojnim prijetnjama. Inače, Centar podrške za LGBTI osobe posvetio je svoj rad na svijetu bez bilo koje vrste diskriminacije, u kojoj svi ljudi uživaju univerzalna ljudska prava i slobodu bez kršenja prava i slobode drugih.

Centar se nalazi u srcu ulice pod nazivom Stara tržnica te svaki dan radi od 8 do 21 sat. Više podataka o aktivnostima Centra možete pronaći na njihovim web stranicama.

Informacija, a ne manipulacija

Web stranica Zdravstveniodgoj.hr namijenjena je mladima, roditeljima i nastavnicima/nastavnicama i donosi odgovore na najčešće postavljana pitanja vezana uz zdravstveni odgoj, odnosno 4. modul spolne/rodne ravnopravnosti i odgovornog spolnog ponašanja.

Web stranicu su zajednički pokrenule organizacije civilnog društva koje podržavaju zdravstveni odgoj i smatraju važnim da obrazovni sustav djeci i mladima prenese osnovne informacije i razvije kompetencije koje će pridonijeti očuvanju njihovog zdravlja u različitim područjima od prevencije nasilja, ovisnosti i drugih rizika do odgovornog seksualnog ponašanja. 

Zdravstveni odgoj treba provoditi na način da se uvažavaju različitosti među mladima te promovira mirotvorstvo, socijalna pravda, održivi razvoj, poštivanje ljudskih prava, rodna ravnopravnost i ravnopravnost svih ljudi uz zabranu bilo kojeg oblika diskriminacije.

Uvođenje zdravstvenog odgoja i izradu ove web stranice podržavaju organizacije okupljene oko Platforme 112. U kreiranju web stranice sudjelovale su: 

 

B.a.b.e.

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje

Centar za građansku hrabrost

Centar za mirovne studije – CMS

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Forum za slobodu odgoja

Hrvatsko debatno društvo

GONG

Koordinacija udruga za djecu

Kuća ljudskih prava

Mreža mladih Hrvatske

RODA – Roditelji u akciji

Srpski demokratski forum

Status M

Ženska soba

Zagreb Pride

Ambidekster klub

Udruga roditelja Korak po korak