Ostavka zbog rasizma

Švedski zastupnik Erik Almqvist podnio je ostavku zbog umješanosti u rasistički skandal.

Almqvist (31) je bio jedan od trojice članova stranke koji su snimljeni kako vrijeđaju dvojicu muškaraca, potom poslije svađe ispred jednog restorana za brzu hranu uzimaju čelične šipke i na kraju jednu ženu u prolazu nazivaju prostitutkom. “Ne, to nije vaša zemlja, to je naša zemlja”, rekao je Almqvist na video snimci.

Almqvist, koji je bio glasnogovornik stranke za ekonomska pitanja, odustao je od te funkcije sredinom studenog poslije objavljivanja dijelova video snimke na siteu švedskog tabloida Ekspresen. Video snimku iz  2010. godine je napravio Kent Ekeroth, glasnogovornik iste stranke za pravosudna pitanja.

Almqvist je rekao da će podnijeti ostavku na sljedećem zasjedanju parlamenta poslije Božića. “Bilo mi je teško donijeti tu odluku, shvaćam da je moje ponašanje te noći, prije dvije i pol godine, ugrozilo moju stranku i mene kao političara”, rekao je.

“Poslije konzultacija sa strankom odlučio sam podnijeti ostavku i u stranci i u parlamentu”, dodao je Almqvist. Ekeroth, nakon što je priznao da snimio događaj na mobilnom telefonu, izjavio je da ide na privremeno odsustvo s mjesta glasnogovornika, ali da ostaje zastupnik. 

Predsjednik stranke Jimmie Akesson izjavio je nedavno da će sprovesti čistku u stranci kako bi isključio sve članove koji su davali rasističke i ekstremističke izjave u javnosti. Stranka je 2010. godine ušla u parlament s 5,7 posto glasova. 

2012: godina značajnih koraka za LGBT prava

2012. možda na globalnoj razini, usred raznih prirodnih nepogoda, svjetskih sukoba i ekonomske krize koja još uvijek grčevito stiska naš maleni plavi planet, neće ostati u pozitivnom sjećanju mnogima. Međutim, kada su u pitanju LGBTIQ prava, ona je svakako bila najuspješnija do sada: uglavnom na političkom polju kada su se vodile bitke za bračnu ravnopravnost, ali i kada je u pitanju broj autanja poznatih i njihovog osobnog ili javnog rada. 

Najveći je napredak po pitanju izjednačavanja prava istospolnih i raznospolnih parova svakako napravio SAD. Prvo su civilna partnerstva uređena početkom godine u državama Delaware i Havajima a potom su osjetno proširena u državama Maine, Washington, Maryland i Minnesoti koje sada imaju brak. Treba k tome dodati da je Barack Obama podržao istospolni brak, iako ostao ambivalentan po svom daljnjem zagovaranju ovog ljudskog prava, ali i brojne sudske odluke koje su DOMA-u proglasile neustavnom. 

Značajni je napredak pratio i Brazil. U siječnju je država Alagoas postala prva koja prepoznaje istospolne brakove a potom su uslijedile Bahia, Piauí i São Paulo tijekom godine. Istospolni brak izglasan je u Danskoj u lipnju, a na dobrom je putu da bude i u Urugvaju te Francuskoj, gdje su izjave podrške vladajućih izazvale niz prosvjeda, kako kršćanskih udruga tako i ljudskopravaških aktivista.

Nažalost, godinu je obilježio i niz loših vijesti. Spomenut ćemo samo ruski zakon protiv gej propagande koji je u krajnost otišao tužbom protiv Madonne i zabranu održavanja Povorke ponosa na 99 godinaslovenski referendum koji je odbacio jednaka obiteljska prava istospolnim parovima , ali i strahote u Africi gdje se svako malo mijenja priča s “kill the gays” zakonom u Ugandi.

Od autanja treba izdvojiti Franka Oceana, Jima Parsonsa, Lanu Wachowski, Orlanda Cruza, posthumno Sally Ride, Ezru Millera, Andersona Coopera, … Kada je u pitanju sport, od 23 aut sportaša i sportašice njih čak 10 je kući s Olimpijade odnijelo medalje, a vrijedi spomenuti i naše snage koji su se sa Eurogamesa vratili uz torbe pune medalja!

Gej i lezbijski likovi sve su učestalija pojava i na TV-u i to ne isključivo kao žrtve ili karikature već protagonisti kakve poznajemo iz svoje okoline. Prema GLAAD-ovu istraživanju njihov se broj povećao za duplo  odnosu na prethodnu godinu; a lezbijski je par konačno prisutan u jednoj hrvatskoj seriji – ‘Nedjeljom ujutro, subotom navečer’.

Od domaćih uspjeha treba navesti uspješno održavanje Split i Zagreb Pridea, brza procesuiranja zločina iz mržnje i veće kazne za počinitelje, posljednji Queer Zagreb festival, uvođenje zdravstvenog odgoja. 

Međutim, kao najdivniju vijest u mom izboru iz 2012. izdvojiti ću njemačkog tatu Nilsa Pickerta koji je odlučio nositi haljine u znak podrške svom predškolskom djetetu koji ih preferira unatoč tome što žive u ruralnom gradiću na jugu zemlje. Pravi primjer kako istinska i zdrava obiteljska ljubav ne poznaje granice očekivanih obrazaca ponašanja i izražavanja.

Besplatna kontracepcija za francuske tinejdžerice

Od ove godine, mlade Francuskinje u dobi od 15 do 18 godina moći će dobivati besplatne kontraceptive i to bez roditeljskog dopuštenja. Francuska vlada tvrdi kako je ova nova mjera namijenjena smanjenju trudnoće u toj dobnoj skupini kao rezultatu ignorancije, tabua i nedostatku pristupa kontracepcijskim sredstvima.

Jedno od mjesta gdje su dostupne informacije o kontracepciji, pobačaju i seksualnom zlostavljanju jest klinika za planiranje obitelji u istočnom djelu Pariza.

Postoji savjetnik koji svakodnevno u čekaonici razgovara s tinejdžericama o problemima. Upraviteljica klinike Isabelle Louis kaže kako djevojke koje dolaze nisu nužno siromašne, naprotiv, mnoge dolaze iz dobrostojećih pariških obitelji.

“Mladoj djevojci nije jednostavno otići obiteljskom liječniku i tražiti kontraceptive”, objašnjava Louis. “Mnoge je strah kako će liječnici reći njihovim roditeljima da su dolazile”.

Počevši od siječnja, zakon će štititi anonimnost djevojaka  u uredima liječnika, a država će pokrivati troškove savjetovanja i kontracepcije. Trenutna pravila nalažu kako tinejdžerice moraju platiti pregled gotovinom bez mogućnosti povratka novca kako bi osigurale potpunu anonimnost  kod liječnika. Kontraceptivi se samo djelomično financiraju od strane države, a jedino su klinike poput ove sasvim besplatne.

Francuski zdravstveni stručnjaci kažu kako će novim mjerama omogućiti zaštitu tinejdžericama koje dolaze iz obitelji s manjim prihodima ili obitelji i kojima je seksualnost tabu tema.

{slika}

Marie, sedamnaestogodišnjakinja koja ne otkriva svoje prezime prvi je put posjetila kliniku. Kaže kako nije znala za novi zakon te idući put namjerava posjetiti obiteljskog liječnika jer ga poznaje i vjeruje mu.

Objašnjava kako je maturantica u vrlo kompetitivnoj pariškoj gimnaziji te si ne može dozvoliti rizik da ostane trudna. No, dolazi iz katoličke obitelji i kaže kako njezini roditelji ne bi odobravali njenu seksualnu aktivnost.

“Ne žele da imam spolne odnose sa  mnogim dečkima jer smatraju kako seks znači i ljubav. Žele da spavam s nekim koga volim”.

Marie objašnjava kako se slaže sa svojim roditeljima. “Spavam sa svojim dečkom samo zato jer ga volim. Slažem se sa njima”.

I dok je u Americi tijekom izborne kampanje cijele godine u jeku bila zajedljiva rasprava oko kontracepcije, francuska je vlada bez ikakve zadrške prihvatila nove politike.

Samo se jedna katolička skupina protivila. Radilo se o CLER- u, skupini koja savjetuje mlade o vezama i seksualnosti. Video na njihovoj stranici prikazuje volontere koji idu u srednjoj školi razgovarati s adolescentima.

“Smatramo kako je naknada za kontraceptive vrlo higijenski pristup seksualnosti, kao da je samo zdravlje ono što je bitno”, objašnjava Jean Eude Tisson, predsjednik CLEAR-a. “Vjerujemo kako postoji puno dublje značenje.”

Tisson kaže kako njegova skupina pokušava objasniti da brak spaja tijelo i duh zajedno. Objašnjava kako bi bilo bolje da francuska vlada troši novac na efikasniju seksualnu edukaciju u školama nego na kontracepcijska sredstva.

Vratimo priču malo unatrag do klinike. U čekaonici sjedi sedamnaestogodišnjakinja Sabrina i nervozno čeka pregled.  I njoj je prvi put da posjećuje kliniku, ali ne zbog kontraceptiva.

“Moj otac želi pregled kako bi se uvjerio da sam djevica te moram donijeti potvrdu od liječnika. Kaže da će me vratiti u Maroko ako nisam  djevica”, objašnjava djevojka.

Sabrina tvrdi kako dosad nije imala spolne odnose, ali i da ipak ne želi čekati brak unatoč očevim prijetnjama.

Savjetnici u klinici kažu kako novi zakon možda i neće riješiti svaki problem, no djevojkama poput Sabrine mogu osigurati anonimno informiranje, savjetovanje i besplatne preglede, a to je, vjeruju, korak u pravom smjeru.

 Prevela i prilagodila: Martina Ardalić 

Nosite li crveno na Silvestrovo?

Postoji niz tradicija koje postoje ili se prenose u novim oblicima toliko dugo da im je porijeklo postala prava nepoznanica. Takvih je tradicija posebno mnogo u kontekstu Božića i Nove godine, pa je tako i sama tradicija Božića (pa i Uskrsa) preuzeta i modificirana od poganskih običaja. Reklo bi se, zavedi pa vladaj, a upravo u neku ruku (ili nogu) zavođenje ima veze s temom običaja nošenja crvenog donjeg rublja na Staru godinu.

Praznovjerje je nešto čemu malo tko može pobjeći, a kad su u pitanju njeni tako bezazleni oblici poput promjene boje gaća, rijetko tko želi i izazivati sreću. Nova je godina period kada će se mnogi prisjetiti stare, makar da traume iz nje zaborave, a 1. siječnja nedvojbeno predstavlja novi ciklus obično popraćen nizom novogodišnjih odluka. Čemu se onda odreći tako jednostavnog a izazovnog blagoslova iz područja međunožja.

Interesantno, crvene gaće još nitko nije skvotirao kao “svoju ideju” a kako se radi o predominantno zimsko-blagdanskoj boji teško je pobjeći makar indikaciji da se ona nametnula sama od sebe.Drugi će reći kako tradicija crvenog underweara potječe još iz srednjeg vijeka kada je boja bila asocijacija na krv, vraga i vještičarenje. Drugi su ju pak nosili vjerujući kako u tami i hladnoći zime upravo crveno daje tračak svjetlosti i života. Kako su crveni dodatci odjeći tada bili kontroverzni, narod ih je nosio ispod odjeće kako bi izbjegao sigurno vješanje.

U Kini je pak crveno asociralo na blagostanje. Ukoliko prošetate kineskim trgovinama (ne mislimo na lokalne) od prosinca do veljače pronaći ćete čitave police crvenog donjeg rublja a u vrijeme kineske Nove godine upravo je ono hit-poklon. Pritom se ukrašava zodijakom u čiju se godinu ulazi a sve u svrhu tjeranja zlih duhova. Ljubitelji kineske kulture zasigurno su primijetili sveprisutnost crvene koja simbolizira i danas vjernost, uspjeh i sreću.

{slika}Crvene su gaće tradicionalno nošene i u Italiji, a na Silvestrovo je bilo uobičajeno kroz prozor baciti sve stvari koje su stare ili neiskorištene iz prošle – iako je se gotovo nitko ne drži. Da donosi sreću nalaže i tradicija Španjolaca ali i građana Venezuele koji crveno moraju nositi ukoliko žele pronaći ljubav. Međutim, sreću za njih nose i žute gaće.

Ovakve i slične priče zapravo su tipične za čitav svijet. Iako zvuči potpuno isprazno treba priznati da je crvena boja koja utjelovljuje mnogošto: od romantike do strasti. Ako ništa, sasvim je sigurno da će tu večer (a i ostale) privući pozornost makar partnera…

2012. – godina kada je postalo prihvatljivo kriviti žrtve za seksualne napade

Na sudu u Caernarfonu (Wales) je tijekom ovog mjeseca donesena osuđujuća presuda četrdesetdevetogodišnjaku za silovanje tinejdžerice. Tijekom čitanja presude sudac ističe: “Ona (misleći na žrtvu) je duboko iznevjerila samu sebe. Konzumirala je previše alkohola i droga ali je usput imala i nesreću da te sretne”.

 Navedeno objašnjenje posljednji je u nizu primjera gdje se u slučajevima silovanja svaljuje krivnja na žrtve čina. Naime, riječ je o fenomenu kojeg Christina Diamandopoulos, iz britanske udruge za pomoć žrtvama silovanja, opisuje kao “mit o odgovornosti žena za seksualno ponašanje muškaraca”, iz čega proizlazi da faktori poput načina na koji se žena odijeva, mjesta na koje izlazi te način na koji se ponaša, mogu ju učiniti krivom za za zločin koji se dogodio na njenu štetu. Dio problema svakako leži u raširenim predrasudama kao primjerice da su silovatelji pretežito stranci koji vrebaju žrtve noću u zabačenim predjelima. Diamandopoulos napominje kako su “u većini slučajeva silovanja počinitelji žrtvini partneri i bivši partneri, ili žrtvini poznanici.”

 U kolovozu ove godine član britanskog parlamenta, George Galloway javno je kritizirao optužbe za silovanje i seksualno napastovanje protiv osnivača WikiLeaks-a, Juliana Assangea. Galloway smatra da je Assange kriv samo za svoju “lošu seksualnu reputaciju” kada je započeo spolni odnos sa ženom koja u tom trenutku nije bila pri svijesti no prethodno je izrazila svoj pristanak zbog čega Galloway zaključuje da se spomenuti slučaj “ne može prepoznati” kao silovanje. Zakon naravno tvrdi suprotno.

Nakon što je procurila vijest o seksualnom zlostavljanju djevojčica u Rochdaleu, jedna od žrtava javila se lokalnoj radio-postaji s komentarom: “Mnogo ljudi je upozoravalo socijalne službe: školu, policiju… koje su rekle mojim roditeljima da sam prostitutka i da sam sama izabrala takav stil života. I nisu htjeli poduzeti ništa jer sam bila pred navršavanjem šesnaeste godine”. (više o slučaju možete pročitati ovdje )

Ranije u travnju 2012, nakon što je nogometaš Ched Evans osuđen za silovanje žene koja je u tom trenutku bila pod prevelikim utjecajem alkohola za pristanak na spolni odnos, njegova je žrtva izložena medijskom linču. Korisnici društvene mreže Twitter nazvali su je “droljom željnom novca” (ili u originalu money-grabbing slut) i koristili njeno ime do tih razmjera da je žrtva bila prisiljena zatražiti promjenu identiteta!

U Americi je republikanski kandidat za Senat, Todd Akin ustvrdio da “legitimno silovanje” rijetko rezultira trudnoćom jer žensko tijelo “ima prirodne mehanizme da obustavi taj proces”. Imajući na umu spomenute incidente, Christina Diamandopoulos zaključuje kako je “podizanje svijesti o nasilju nad ženama i djevojčicama naišlo na seksističku protureakciju”.

Holly Dustin, direktorica udruge End Violence Against Women, dijeli slično mišljenje: Zakon je jasan kad je posrijedi silovanje i seksualno zlostavljanje no neki od naših političara i drugih lidera nisu uspjeli primijetiti da je učinjen pravni napredak.”                                              

Istovremeno, ovogodišnji Fringe Festival u Edinburgu dospijeva na naslovnice zbog učestalog zbijanja šala o silovanju i obiteljskom nasilju koje su postale prava online pošast. “Moramo podići razinu svijesti o toleriranju i pozitivnom poimanju nasilja nad ženama u društvenim medijima”, ističe Dustin. Primjerice, popularni portal Reddit čak ima ‘silovateljske’ kategorije poput ‘raping women’, ‘hot rape stories’‘choke a bitch’.

Zapravo, takav humor i njegov odjek u medijima također utječe na postotak osuđujućih osuda u slučajevima silovanja. Tužiteljica Alison Saunders u ovogodišnjem intervjuu Guardian-u napominje kako širenje mitova i stereotipa o žrtvama silovanja te njihovo demoniziranje u medijima može utjecati na konačnu odluku suda u pojedinim slučajevima. Prema nedavnom istraživanju jednog studentskog portala, čak 85 posto slučajeva silovanja ne bude prijavljeno nadležnim institucijama.

U intervjuu za The Independent, Brian Paddick, bivši pomoćnik ravnatelja policije govori o dominantnoj mačističkoj kulturi koja se pokazala štetnom u slučajevima nasilja nad ženama.  “U različitim dijelovima Londona nailazili smo na različite ishode u procesuiranjima silovanja no nismo smjeli o tome govoriti u izvještajima…. Osjećao sam da policija nije shvaćala ozbiljno istrage o silovanjima. Dok sam radio kao niži policijski službenik, jedan od nadređenih je tražio od mene da prihvatim premještaj jednog službenika koji je osumnjičen za navodno silovanje. ‘Upoznali su se na plesu,otišli zajedno doma i zaigrali poker na skidanje, ona je to zaista tražila’, rekao mi je nadređeni. U drugom slučaju, žena je silovana nakon što ju je napadač pratio na zabavi u ženski toalet gdje žrtva nije mogla zatvoriti vrata za koja je moj partner kasnije ustvrdio da su ‘namjerno ostavljena otvorenima’ “.

{slika}U konačnici, Holly Dustin smatra da unatoč zabrinjavajućim stavovima u javnosti, nedavni skandali poput slučaja Jimmya Savilea mogu značiti prekretnicu u dizanju svijesti o zlostavljanju žena i djece.

Christina Diamandopoulos dodaje da žene trebaju biti složne oko uzvraćanja udaraca nasilnicima. Taj korak započet je u okvirima organizacija kao što su Rape Crisis, Object, Everyday Sexism, Mumsnet i dr. ; “Žene su zajedno već pomicale planine – možemo to učiniti opet”.                                                    

Prevela i prilagodila: Iva Esterajher

Kako reći prijateljima da ne želiš imati djecu

Do sada je puno ljudi vidjelo Jonathanov i Ivoryin veoma slatki, Ona & On prekidaju video, gdje najslađi par na svijetu najavljuje prekid svoje dugogodišnje veze. I nije da se oni ne slažu- slažu se! Samo što Jonathan ima stav: “Ja želim imati djecu”, a Ivory na to kaže: ” Ja ne želim.” I kao što jedna studija s Yale-a ističe, razvijene zemlje diljem svijeta doživljavaju pad u reprodukciji, što je friziran način da se kaže da sve više ljudi, kao i Ivory, ne želi imati djecu.

Ja sam također jedna od tih osoba. Imam 30 godina i još otkako sam bila tinejdžerica ne želim imati djecu; ni sada, a ni u budućnosti. Otkud to znam? Poput nekih stvari u životu, to je instiktivno – jednostavno znam. Preživjela sam neke mučne trenutke (koji su bili rezultat osjetljivosti zbog hormona i endometrioze) otkada sam dobila prvu menstruaciju sa zrelih 11 godina, bile su to  menstruacije zbog kojih bi završila u bolnici na lijekovima protiv bolova koji se daju pacijentima oboljelima od raka i zbog toga se lecnem pri pomisli na to kako bi moje tijelo podnijelo trudnoću. Imala sam noćne more o pozitivnom testu na trudnoću; razmatrala sam podvezivanje jajovoda godinu dana; bez obzira na to što sam imala stalne prijateljice, novopečene majke s anđeoskom dječicom koja bi mogla natjerati cinika da se predomisli, više sam nego sretna kada ih vratim majkama nakon čuvanja (obično, kada se slinavi osmijesi pretvore u vrištanje koje sleđuje krv u žilama).  Čak i kada sam bila dijete, moje su Barbike bile previše zauzete planiranjem romantičnih vikenda s Kenom nego planiranjem vjenčanja iz snova ili ušuškavanjem Skippera u krevet.

Znati da ne želiš imati djecu je jedno. Reći to ljudima je potpuno druga pjesma i ples, ekvivalentno plesanju tanga kroz društveno minsko polje koje će izvući mišljenje svakoga koga poznaješ na površinu. Čak i onih koje ne poznaješ.  Recimo, mediji će rado podijeliti svoje mišljenje, izazvati “Curo, jesi li luda?!” strah u nama ženama koje namjerno nemamo djecu kako bismo radije ostale tiho. Zašto onda ikome reći, ako je to tako neugodno?

Zato što je ovo 2012. godina. Živimo u jednom od najnaprednijih razdoblja našeg doba i neka sam prokleta ako je moja odluka da nemam djecu presuda za moju sebičnu maternicu i odvezem se u zlatni suton u Subaru kamionetu punim mačkama. Ne moraš čekati pet godina, ili glumiti u pišljivom YouTube video isječku,  da bi rekla svom dečku ili bilo kome drugome da je ta odluka tvoja i samo tvoja. Postala sam imuna na podignute obrve i sažaljevajuće šapate tijekom vremena; “možda nisi još spremna”.  Ovako sam bacila “Nema beba” bombu, od moje dobronamjerne tete koja me upozorila da “nema koristi od poslovne karijere ako nemaš djecu kod kuće” (au!), do momaka koji možda doguraju do trećeg spoja, ali ne i do finala. Ne radi se o šokiranju; radi se o iskrenosti. (Budite upozoreni: biti će puno ljudi koje će misliti da ste ludi kao šlapa.)

Vaša obitelj

Ovisno kakvu vezu imate s njima, ovo će vjerojatno biti najteža grupa ljudi, stoga budite nježni. Zapravo, možda je najbolje da to uopće ne spominjete osim ako vas vaša pra teta Milka ne stjera u kut na obiteljskom pikniku i ne možete nigdje pobjeći osim u zdjelu salate od krumpira. Možete izreći male bijele laži kao što su: “Razmišljam o tome!” ili “Trenutno ništa od toga” koje će odagnati pitanja o vašem reproduktivnom satu bar na sat vremena ili do idućeg okupljanja. Naravno, ako se najedete dovoljno salate od krumpira pojavit će vam se malena izbočina za koju se možete pretvarati da je prava stvar što će obustaviti ispitivanje na minimalno godinu dana. Zahvalna sam što moja mama nije kupila niti jedan suvenir s natpisom “Najbolja baka na svijetu”; ali ipak imam udanu sestru koja mora podnositi ne-tako-suptilne primjedbe i savjete.

Vaši prijatelji

Ako ste ih mudro odabrali, vaši prijatelji, ne samo da podupiru vašu odluku, nego nisu iznenađeni zato jer ste im već pričali o svojim nadama, strahovima, snovima i onim grčevitim noćnim morama koje sam ranije spomenula. Prijatelji koji imaju djecu vjerojatno će se moći svrstati u dvije kategorije: oni koji će vam staviti ruku na rame i reći da jednostavno niste još upoznali “onog pravog”, nadajući se potajno da ćete se predomisliti tako da možete skupa uživati u prijepodnevnoj čaši vina; i oni kojima je potajno laknulo što će imati nekoga čije prijateljstvo nije ovisno o unaprijed određenom rasporedu. Naravno da želite biti u miru sa svojim prijateljima, ali uvijek se možete složiti da se ne slažete ako nemate isti pogled na stvari.

Vaš momak

Muškarci su izuzeti od opravdavanja svog neženstva (osim ovog tipa, koji očito uživa u samoprozvanoj etiketi starog dečka)- ili za otkucavanje biološkog sata kojeg nemaju – što nas ostavlja sa Jonathanima: tipovima željnima djece koji će vjerojatno biti odlični očevi jednog dana, samo ne s vama kao Kraljicom Majkom na suvozačevom mjestu.  To je još jedna nezgodna skupina zato što razgovor o reprodukciji s tipom čije srednje ime ne znate zasigurno može biti neugodno. Ali razmotrite, na trenutak, ostale stvari koje imamo na umu dok navigiramo kroz mutne vode veze – bilo da se radi o političkim stavovima, vjerskim stavovima ili visini i godinama – koje nam pomažu razabrati je li tip vrijedan drugog pogleda. Puno je lakše prekinuti s nekim zbog razilaženja u moralnim svjetonazorima u početnoj fazi veze nego prekinuti nakon više mjeseci ili godina, riskirajući emotivnu navezanost, zajedničke prijatelje i potencijalan zajednički stan sa stanarinom. (Digresija: živim u Bostonu, gdje su stanovi sa stanarinom nestali s jednodijelnim kombinezonima negdje sredinom 90ih, ali čula sam za njihovo mitološko postojanje u New Yorku.)

Trebate pripaziti na pravo vrijeme – možda čekaonica malenog francuskog bistroa nije najbolje mjesto da ga pitate bi li razmislio o vazektomiji, mademoiselle – ali nemojte to odgađati ako vam je to stvarno značajno (pretpostavit ću da je budući da još uvijek čitate ovo). Ja obično pričekam do trećeg spoja, osim ako ste jako brzi u tim stvarima i s izljevima nježnosti u javnosti koji tjeraju na povraćanje kao u ovoj Tiffanyevoj reklami.  Većina muškaraca s kojima sam izlazila bili su vrlo rano iznenađujuće otvoreni za razgovor o djeci, osim nekolicine koji su zurili u mene kao da sam ih pitala da mi posude tampon. U tome je stvar: ne radi se o tome da istražite je li netko pogodan za brak ili ubijanje mistike; radi se o tome što ja osobno ne živim u svijetu fantazija, potajno se nadajući da će prototip Johnatana željeti bijeli namještaj bez tragova malenih prstića umrljanih čokoladom – samo kako bih otkrila da to on ne želi.

Vaš ginekolog

Mislite da će stručna osoba koja se brine o vašim intimnim dijelovima tijela imati vaše najbolje interese na srcu, je li tako? Nažalost, to nije uvijek istina. Godinama sam se hrabro izjašnjavala na redovitim pregledima kako ne planiram imati djecu, na što bi moj doktor skeptično odmahnuo blokom za izdavanje recepata. Kap je prelila čašu kada je odbio- odbio!- prodiskutirati o prednostima i nedostacima podvezivanja jajovoda, govoreći kako sam “premlada” da bih znala što želim, i dok se ne udam, taj razgovor je završen.  Imala 28 godina tada i znala sam dovoljno da zbrišem glavom bez obzira iz tog ureda i nađem doktora kojem će moje zdravlje biti važnije od njegovih osobnih uvjerenja.

Ne morate poduzimati drastične mjere poput sterilizacije ili bježanja iz ureda vašeg doktora kako bi ste objavili svoj izbor. Ali kada se radi o doktorima, ne biste trebali objavljivati svoj izbor, oni bi trebali biti na vašoj strani, navijati za vas bez obzira na sve. Bilo koji drugi stav, po meni, zaslužuje crveni karton. Mjesta poput Centra za planiranje obitelji, na primjer, puna su doktora koji su jednako sretni ako ćete ostati sama do kraja ili ako ćete jednog dana imati 2.5 djece.

Reći da ne želite imati djecu nosi svoje rizike, ali većinom se radi o tome da se naviknete na proteste u stilu kako biste bili fantastična majka jednog dana. Tim ljudima kažem: ako vam se sviđa, stavite vaginalni prsten.

 

Prevela i prilagodila:  Jana Kujundžić