sdadmin, Author at Libela - Page 1284 of 1806

Uganda usvojila prijedlog zastrašujućeg antigej zakona

Posted on November 26, 2012 by sdadmin

Usprkos silnim naporima aktivista i aktivistkinja diljem svijeta, Vlada Ugande usvojila je u parlamentu prijedlog zakona kojim strože kažnjava ‘homoseksualno ponašanje’.

Kako bismo vam zornije dočarali stanje u Ugandi, zamislite sljedeću situaciju. Volite osobu istog spola, živite zajedno već neko vrijeme, susjedi saznaju za vašu vezu, prijave vas policiji i završite na doživotnoj robiji. Zašto? Zato što volite osobu koja nije suprotnog spola.

Upravo će ovako, u slučaju da se zakon izglasa, a velika je vjerojatnost da se to dogodi, biti svim LGBT osobama u zemlji koja najviše mrzi gejeve.

Monstruozni zakon “Ubij gejeve” (Kill The Gays) prošao je prvo izglasavanje u ugandanskom parlamentu. Odvjetnik Ladislaus Rwakafuzi ispričao je CNN-u pojedinosti zakona.

“U prijedlogu zakona, koji je prvi put predstavljen u parlamentu 2009. kao “Ubij gejeve” zakon, ipak je izmijenjena stavka o smrtnoj kazni za homoseksualno ponašanje. No, ova je kazna zamijenjena kaznom doživotnog zatvora. I dok su seksualni odnosi između osoba istog spola odavno ilegalni, kada bi novi zakon prošao u parlamentu postao bi najstroži antigej zakon na svijetu“.

Što donosi novi zakon?

Novi zakon predlaže oštrije kazne za sve lezbijke, gejeve, biseksualne i transrodne osobe koje su i proteklih godina svakodnevno doživljavale nasilje, diskriminaciju, osude i progone od strane većinskog društva. Među brojnim žrtvama našla se i dobitnica “Nobelove nagrade za ljudska prava”Kasha Jacqueline.

Vlada bi sada mogla izglasati zakon koji bi legalizirao ovakvo ponašanje i poticao ostatak društva na ‘lov na gejeve’.

Svoju zabrinutost uvođenjem novog zakona izrazila je i organizacija Amnesty International. Predstavnik za južnu Afriku Noel Kututwa, bijesan je zbog razvoja događaja. “Ovaj zakon više ne ulazi u kategoriju diskriminacije. On prelazi svaku granicu individualnog i privatnog. Seksualna orijentacija je doista stvar prava svake individue da odluči kako želi živjeti”, izjavio je ljutiti Kututwa.

Sredinom ovoga mjeseca, zastupnica u parlamentu Rebecca Kadaga govorila je da zakon treba biti što prije izglasan kako bi ugandanski narod dobio “Božićni poklon”. Sada, kada je prijedlog zakona prošao u parlamentu, gejevi i lezbijke bit će oštrije kažnjavani zbog homoseksualnog ponašanja.

Zakon vrijedi za sve

No, nisu samo oni dio društva kojima prijete kazne. Svi koji sudjeluju u ‘homoseksualnim aktivnostima’ bit će kažnjavani. Tako će osobe koje iznajmljuju stan homoseksualnoj osobi ili paru završiti u policijskoj postaji. Isto će se dogoditi onima koji odbiju prijaviti gej osobu policiji, kao i svima koji će na bilo koji način zagovarati prava LGBT osoba.

Prošle je godine na smrt pretučen aktivist za ljudska prava David Kato, a za zločin nitko nije odgovarao. Vlada je nakon tog događaja poručila da je “ovo poruka svim LGBT osobama koje žive u Ugandi”.

Homoseksualnost je zabranjena u većini afričkih zemalja, a u nekima se homoseksualne aktivnosti kažnjavaju smrću.

I vi možete utjecati na razvoj događaja u Ugandi. AllOut i Avaaz pokrenuli su peticije kojima pokušavaju prikupiti dovoljan broj potpisa i spriječiti uvođenje stravičnog zakona.

Kad je žena stručnjakinja, ali to ne želi glasno reći

Posted on November 25, 2012 by sdadmin

Nizak stupanj zastupljenosti žena u vijestima ponovno se našao u središtu pozornosti zahvaljujući nizu značajnih rasprava i diskusija o ženskim pitanjima koja su izostavila uključiti žensko mišljenje.

Ova briga nije nova, već neko vrijeme Guardian se bavi komentarima i analizama smiješno niske razine zastupljenosti žena u emisijama kao što su “Today Programme” te nastavlja isticati iskrivljenost medija protiv ženskog prava glasa.

Pozornost je s pravom usmjerena na istraživanja i uredničke odluke koje stišavaju žene kroz lošu zastupljenost s pojednostavljenim odgovorima kao što je ” tražili smo, ali nismo nikoga mogli naći”. Samo nekoliko dana nakon lansiranja novog direktorija “Ženska soba” – dobrovoljnog registra u kojem žene mogu navesti svoja znanja i iskustva kako bi bilo lakše pronaći ove nedostižne “kvalificirane žene” – mnogo ih se dobrovoljno prijavilo.

U isto vrijeme, pojavljuje se neugodan problem ženama koje jesu stručnjakinje, ali to nerado priznaju. Ne govorim o onima koje ne žele biti registrirane (što je u redu, nije to za svakoga), nego o onima koje svoju stručnost dovode u pitanje. U nekim slučajevima nije izazov pronaći žene s iskustvom nego one koje imaju dovoljno samopouzdanja da bi o tome pričale ili pisale.

Ipak, to nisu žene koje se boje govoriti. Tweeterašice, blogerice, žene s karijerama, žene koje se iz dana u dan bore kao njegovateljice, tj. oni koji moraju koristiti vlastiti glas kako bi se afirmirali u svakodnevnom životu, naizgled dobivajući poruku kako nisu dovoljno važni za komentiranje vijesti. Ovo predstavlja zabrinjavajuću stvarnost jer se najvjerojatnije odražava na trend pada samopouzdanja sve većeg broja žena.

Dolazi do pojave svojevrsnog rizika (i vjerojatno kulture) od prenaglog zaključivanja kako to daje opravdanje ženama za njihovu odsutnost u medijima i drugim pozicijama u društvu. Činjenica da se žene osjećaju sve manje vrijednima promovirati svoju stručnost u kulturi koja konstantno šalje poruku kako ženska stručnost nije dostojna jednim je dijelom krivnja i samih žena.

{slika}

Ići ću čak tako daleko i reći da se mi u Velikoj Britaniji osjećamo nelagodno zbog ženskog uspjeha. Postoji način razmišljanja prema kojem javno ponižavanje nekima predstavlja zadovoljstvo; žene zauzimaju pozicije s autoritetom no “ne daj Bože” da su toga svjesne.

Veliko je sivilo između zakonodavnih prava koje žene imaju na jednakost i kulturnog poštivanja tih prava u Ujedinjenom Kraljevstvu, što je prema meni “slon ženomrzac” u svakoj prostoriji tijekom svake rasprave koja krivi same žene za njihovu isključenost. Najveći fokus trećeg vala feminizma uvjerljivo je najviše bio usmjeren na to sivo područje. Nije neobično pronaći značajan opseg teškoća pri prevladavanju ovog zastrašujućeg kulturnog seksizma. U svakom danom problemu kritičari mogu samo ukazati na sve ostale dijelove sive zone i reći: “Zašto njih ne preispitujete?”. Na mnogo je načina prošla Vlada (ne sadašnja) po pitanju jednakosti, pogotovo kroz model ljudskih prava, bila naprednija nego što je to Ujedinjeno Kraljevstvo moglo pratiti.

Dok uspješne žene ne budu bezuvjetno poštovane zbog svojih postignuća i kada ne budu osuđivane, napadane, prosuđivane na temelju izgleda ili subjektom nevažne negativnosti koja uvijek zaobilazi uspješne muškarce, svi zakoni jednakosti u svijetu neće dotaknuti kulturni seksizam koji je toliko raširen u Ujedinjenom Kraljevstvu.

I to je jedan od razloga zbog kojega je važno da žene dignu svoje ruke u zrak, kažu svoje mišljenje i pokažu svoju stručnost.

*O prezentiranosti žena u središnjim u središnjim informativnim emisijama HRT-a, Nove Tv i RTL-a pisali smo ovdje.

Prevela i prilagodila: Mirna Šimunović

Mrzi li Facebook sve žene ili samo feministkinje?

Posted on November 25, 2012 by sdadmin

Već neko vrijeme slušamo glasine o Facebookovoj politici prema feminističkim postovima.

Prije svega željela bih reći da sam bila velika Facebook obožavateljica; čak sam i muža upoznala preko zajedničkih Facebook prijatelja, kao i partnere za brojne žensko orijentirane projekte tijekom niza godina. No u zadnje vrijeme nešto kao da se promijenilo: većina ljudi s kojima sam razgovarala u vezi ovog članka dijeli isti suprotstavljeni stav: uživali smo u Facebooku jer nas je povezao, ali sad osjećamo da smo nepravedno cenzurirani ili kažnjeni.

Sonya Renee Taylor, vlasnica stranice The Body is Not an Aplogy započela je peticiju na Change.org prošli tjedan: Profil međunarodnog pokreta fokusiranog na samoljubav i osnaživanje vlastitog tijela, The Body is Not an Aplogy, suspendiran je od Facebooka jer je objavio slike osnaženih ženskih tijela i tijela plemenskih senegalskih žena koje pokazuju svoje gole grudi. Smatramo da ovakva vrsta kulturne i rodne diskriminacije traži ispriku od žena za svoja tijela i to je neprihvatljivo. Želimo zaustaviti seksističko licemjerje suspendiranja profila i brisanja neseksualnih slika koje su objavile žene. The Body is Not an Aplogy ima preko 12 500 prijatelja u više od 25 zemalja koji dijele slike, članke i afirmacije fokusirane na proslavu naših tijela i na sveobuhvatnu ljubav prema samom sebi. Kao zajednica uvrijeđeni samo seksizmom i licemjerstvom Facebookovih politika.

Facebook je dopustio da određene izjave, koji su uvredljive za žene, ostanu objavljene, dok je s druge strane kažnjavao feministkinje koje su progovorile protiv takvih uvredljivih poruka. Također je dopušteno objavljivanje seksualiziranih slika žena, izjava i komentara koji direktno podupiru kulturu silovanja. Soraya Chemaly napisala je odličan članak prije sedam mjeseci o Facebookovoj mizoginiji.

S druge strane Facebook je cenzurirao slike :

1.žena koje su pobijedile rak dojke, uključujući sliku Joanne Jackson

2.žena s djecom koja su rođena s urođenom manom

3.žena koja doje

Istraživanje za ovaj članak pokazalo je da postoje mnoge feminističke stranice, iz svih dijelova svijeta, koje smatraju da ih je Facebook ušutkao.

Jedna od takvih stranica je i The uprising of women in the Arab world s više od 60 000 obožavatelja iz cijelog svijeta. Pet administratorica dotične stranice dobilo je opomenu Facebooka koja je varirala od upozorenja do blokade od 30 dana, uz mogućnost trajnog ukidanja stranice.

Dobile su sljedeće objašnjenje: “Dana Bakdounes je jedna od stotine žena i muškaraca koji su sudjelovali u kampanji The uprising of women in the Arab world držeći znak koji je izražavao njihove razloge za potporu Ustanku. Danina potpora je glasila.: “Ja sam za ustanak žena u arapskom svijetu jer već dvadeset godina nisam smjela osjetiti vjetar u svojoj kosi i na svome tijelu. Njezina slika prikazala je ženu bez vela koja drži svoju putovnicu sa slikom žene obavijene velom”.

{slika}

Danina slika objavljena je 21. listopada s brojnim drugim slikama i izjavama ljudi različitih religija i uvjerenja koji su zahtijevali isto: ženska prava te jednako uživanje slobode govora u sekularnom prostoru koji promiče toleranciju i prihvaća sve različitosti. Nekoliko dana kasnije Facebook odlučuje cenzurirati Daninu sliku što izaziva veliki bijes među zagovarateljima prava na slobodu govora te se njezina slika počinje mahnito dijeliti svuda po Facebooku, Twitteru i drugim medijskim kanalima.

Teško je za razumjeti kakva je to nova Facebookova politika; čini se da blokiranje određenih sadržaja ima veze s Facebookovim korisnicima koji prijavljuju nešto što smatraju uvredljivim. Iako ovo može biti do neke mjere korisno, izgleda da se dotična pravila ne primjenjuje na sve jednako i u krajnosti nitko ne provjerava je li je prijavljeni sadržaj doista uvredljiv.

Islandska feministkinja Hildur Lilliendahl nedavno je po četvrti put blokirana prilikom objave svojih sadržaja na Facebooku. Blokada je krenula kada je počela sakupljati uvredljive javne komentare muškaraca o žena i/ ili feministkinjama i objavljivati ih na Facebook u albumu “Muškarci koji mrze žene”.

Hildur su optužili da kopira postove drugih ljudi, te ju je Facebook upozorio da prestane kršiti opće uvjete korištenja Facebooka. Koji su zapravo opći standardi Facebooka?

Prema općim uvjetima Facebooka postoje devet vrsta sadržaja koji se mogu biti okarakterizirani kao uvredljivi i kao takvi će biti uklonjeni: nasilje i prijetnje, samoozljeđivanje i uznemiravanje, govor mržnje, grafičko nasilje, golotinja i pornografija, identitet i privatnost, intelektualno vlasništvo, krađa identiteta i spam. Ako je doista tako, zašto je stranicama poput “To nije silovanje, već slobodan seks” dopušteno da postoje, dok se žene, koje se bore protiv nasilja i prijetnji, upozorava da će biti kažnjene.

Sličnu priču blokade ima i popularna feministička stranica Rabit feminist te A girl’s guide to taking over the world zbog objavljivanja umjetničke slike na kojoj je vidljiva bradavica. Kao odgovor na blokadu osmišljena je galerija slika na njihovoj web stranici pod nazivom “Zabranjeno od Facebooka”. Također kažu da su više puta i u različitom stupnju bili blokirani od strane Facebooka čak i do te mjere da im se onemogućava dodavanje prijatelja 30 dana.

{slika}

I dok su slike koje vrijeđaju žene još uvijek objavljenje, većina se feminističkih stranica brine za svoje daljnje postojanje. I sama mogu posvjedočiti koliko je truda potrebno za održavanje dobre stranice.

Osim objavljivanja dobrih postova tijekom dana, također morate komunicirati s korisnicima vaše stranice te obrisati sve komentare koji bi mogli biti uvredljivi za nekoga, kako bi stranica bila sigurno mjesto za sve. Nadalje Facebook je sugerirao da će “skidati” ljude s naših feedova ako oni ne “like-aju” naše postove dovoljno često. Takav gubitak kontrole nad vlastitom stranicom, bilo da je riječ o par dana ili čak mjesec dana, znači potpuno poništavanje vašeg prijašnjeg napornog rada. Moramo razviti bolju mrežu feminističkih stranica kako bismo mogle bolje podržati jedni druge. Ukoliko je jedna od naših sestrinskih stranica u blokadi, druge će raspršiti riječ o nepravdi i osigurati da stranica i dalje funkcionira. “Riječi žena iz egipatske revolucije” je odličan primjer ovakve suradnje. Naime kada je stanica The uprising of women in the Arab world imala određene probleme Words of women from the Egyptian Revolution organizirale su online protest na svojoj stranici.

Također je važno imati na umu da postoje i druge platforme društvenih medija, osim Facebooka, primjerice stranica World Wide We koja kaže: Novi svijet je moguć! Nedavni globalni događaji ukazali su nam na postojanje neiskorištenih ljudskih potencijala koji se povezuju u novom i uzbudljivom načinu korištenja društvenih medija. Vizija World Wide WE ( WWWe) želi pomoći realizirati te potencijale pomicanjem iznad Facebooka putem web stranice dizajnirane da poveže ljude diljem svijeta kako bi djelovali u cilju pozitivnih promjena, jednostavan za korištenje i u vlasništvu naroda (kao tvrtka u interesu zajednice, bez vlasnika milijardera)

Još jedna društvena mreža je ZSocial. To je mreža pojedinaca i grupa koje žele stvoriti bolji svijet. My Digital Notebook je društvena mreža u nastojanju sa sloganom: Nova društvena mreža za izražavanje! Jasno je kako postoje brojene društvene platforme koje su nam dostupne, i to je izuzetno važno za nas, kao žene, da ostanemo povezane.

Cenzura žena na Facebooku mora prestati: tek kada sve progovorimo, doista ćemo znati koliko je problem opsežan i tada ćemo ga moći riješiti. Danas, više nego ikada prije do sada, trebamo reći svijetu da naši glasovi neće biti utišani niti od Facebooka, niti od patrijarhalnog društva, diktatora, vojnih vladara ili religijskih ekstremista. Oni mogu biti trenutačno odbijeni, cenzurirani ili izblijeđeni, ali samo ne bi li se iznova čuli.

Prevela i prilagodila: Kristina Samardžić

Članica Pussy Riota bit će premještena u samicu

Posted on November 25, 2012 by sdadmin

Marija Aljohina, jedna od dvije članice ruske ženske punk skupine Pussy Riot, koje su na izdržavanju zatvorske kazne, bit će premještena u samicu na iduća tri mjeseca na vlastiti zahtjev, javljaju ruski mediji u petak.

Aljohina je osuđena na dvije godine zatvora zajedno s Nadeždom Tolokonikovom nakon što su u veljači u moskovskoj katedrali izvele punk molitvu u kojoj su tražile odlazak Vladimira Putina s vlasti. Optužene su za huliganizam iz vjerske mržnje i proglašene krivima.

Aljohina, koja izdržava zatvorsku kaznu u kaznenoj koloniji u gradu Berezniki u Permskoj pokrajini na Uralu, zatražila je da bude odvojena od drugih zatvorenica zbog ‘napetih odnosa’, rekao je glasnogovornik regionalnih zatvora.

Ona se ranije žalila na prehranu u zatvoru, koja se temelji na mesu, jer je veganka.

Treća članica Pusssy Riota Ekaterina Samucevič oslobođena je u žalbenom postupku 10. listopada.

Zora ljudskih prava na dalekom Istoku

Posted on November 24, 2012 by sdadmin

Kada se u Kini uspije okupiti bilo kakva neformalna i nevladina inicijativa po pitanju ljudskih prava, radi se o fenomenalnom uspjehu za organizatore. Svjesni su toga dobro i LGBT aktivisti koji se bore s nizom administrativnih problema i represijom kada je u pitanju organizacija na političkoj razini u svrhu djelovanja, bilo da se radi o nezavisnom aktivističkom filmskom festivalu ili javnom okupljanju. Stoga se događanja nerijetko kamufliraju pod neutralne nazive kako bi dobila službena odobrenja za održavanje, a takav je i slučaj s prošlotjednom konferencijom “Queer drugovi”.

Problem je općepoznat: razvoj ljudskih prava totalitarna vlast vidi opasnom za razvoj svijesti o osobnim identitetima, posve neuklopljenoj u bratstvo i jedinstvo Narodne republike, strahujući od ugroze njihovog monopola nad građanima. Najsnažnija platforma umrežavanja stoga je internet jer sve što preraste okvire neformalnog okupljanja ili postane javna vijest, odmah biva razoreno.

Na održanoj konferenciji govorili su neki od rijetkih osoba koje se javno bave LGBT pitanjima: Sam Zhao, inače osnivačica jedinog kineskog LGBT magazina i Dan Zhou, šangajski odvjetnik koji radi na slučajevima kršenja ljudskih prava LGBT osoba.

Kako su istaknuli, iako ne postoji zakon koji izravno diskriminira LGBT osobe u Kini, oni postojeći posredno se koriste da bi se ograničilo pravo na okupljanje, djelovanje te izražavanje identiteta LGBT osoba. Zhao, koja je organizatorica prvog kineskog LGBT filmskog festivala (o kojem je dokumentarac prikazan na prošlom Subversive Film Festivalu) tako je zabranu za održavanje dobila na temelju rješenja koji je njenu selekciju proglasio pornografskom.

Najveći problem pak je tradicionalno društvo i roditeljski pritisak koji se vrši na gejeve i lezbijke: vjenčanje i prokreacija stupovi su kineskog društva. Treba spomenuti kako se u Kini drugačije odnose i prema osobama koje žive svoj queer identitet i onima koji povremeno stupaju u istospolne spolne odnose: tradicionalna je Kina tolerantna spram povremenog istospolnog seksa onih koji su u braku i s djecom.

Iako zajednica još uvijek potrebuje veću zaštitu, zakone koji se neće koristiti u svrhu zlostavljanja, ali i konkretan pokret koji će konačno stati na svoje vlastite noge, govornici su se između ostalog i zapitali zbog čega je ova zemlja tako rijetko na radaru kada je u pitanju monitoring ljudskih prava ali i o konkretnom uspjehu kojeg ovaj događaj predstavlja. Je li zajednica postala otpornija represiji tradicionalnog sustava i hoće li LGBT pokret u Kini postat sinonim borbe za ljudska prava i uzor drugima, doznati ćemo u budućnosti…

Feminizam ima jako dobar smisao za humor

Posted on November 24, 2012 by sdadmin

Često se kaže kako feministkinje nemaju smisao za humor!

Tko god je započeo glasinu očito nije vidio nastup Emily Heller. Dolazi iz San Francisca, a sada Emily svoj specifičan stil humora širi i na Istočnu obalu. Kao komičarka za emisiju W. Kaman Bella na FX-u, pridružila se redovima pisaca Totally Biased, Hari Kondabolu and Janine Brito kao dio tzv. Feministing Five kolektiva. Nastupala je u trećoj sezoni John Oliverovog stand up showa na Comedy Centralu i prozvana je jednim od komičara Comedy Centrala koje treba pogledati na komičarskom festivalu u New Yorku. Proglašena je jednom od “7 najduhovitijih ljudi u gradu”. Ujedno ima i novu seriju gdje glumi čitačicu tarot karata. Očito, Emily Heller dokazuju kako feminizam ima jako dobar smisao za humor.

Da budemo jasni, u Emilyinoj komediji može uživati svatko. Šaljenje na račun slobode vikanja odvratnosti kada su Giantsi osvojili Word Series, obavljanja ultrazvuka maternice, bez trudnoće, čekajući svoje posvojeno dijete i idiotizma ljudi koji misle da su svi koji žive u San Franciscu gay bi natjerali svakoga u smijeh na sav glas. Ono što zapravo čini Emily sjajnom je njeno identificiranje kao feministikinje za vrijeme nastupa i zbijanje šala na taj račun. Priznaje stereotipe, satirizirajući njihovu apsurdnost. Ona čini feminističku teoriju bezbrižnom i šali se oko korištenja feminizma kao izgovora kako bi bila “lijena i odvratna” u svom izgledu.

A sad, bez daljnjeg odgađanja, Feministing five, s Emily Heller.

Anna Sterling: Jeste li oduvijek bili smiješni?

Emily Heller: Mislim da jesam. Uvijek sam imala problema s držanjem jezika za zubima, što se, čini mi se, profesionalno jako isplatilo. Ili čini svaku drugu profesiju nemogućom. Proglasili su me najsmješnijom osobom u 8 razredu, ali pošto sam za to vodila kampanju, mislim da se to i ne računa.

Anna Sterling: Kao što ste spomenuli u vašem nastupu imamo malih problema s regrutacijom. Kako možemo napraviti feminizam smješnijim i privlačnijim masovnoj publici?

Emily Heller: Jako je teško, zar ne? Mislim da je najveći PR problem feminizma to što ljudi zapravo ne znaju što je feminizam. Ne shvaćaju kako feminizam označava “ljude koji vjeruju u jednakost”. Oni misle da on predstavlja “radikalne kastracijske neduhovite kuje koje ne žele da se itko zabavlja”. I misle “U redu, ja se ne slažem s tim ljudima, dakle ja sigurno nisam feministkinja”. Mislim smo i mi krive za tu percepciju.

Mislim da postoje brojni načini brisanja stigmi s F-riječi. Kao i s većinom socijalnih problema, niti jedna strategija nije glavna. Važno je da ljudi rade na tom problemu iz raznih perspektiva. Dakle, važno je imati ljute ljude koji će vikati i secirati našu kulturu, ali mislim kako trebamo ljude koji su zabavni, prijateljski, etički, nježni i strpljivi s ljudima koji ne vide svoj vlastite povlastice. Trebamo pokazati priglupim kicošima kako smo im i mi prijatelji. Inače nemaju nikakav poticaj za rad s nama. Komedija se jako slaže s tim, jer ako se smijete mojim šalama, nećete razmišljati ni minute o tome kakva sam ja kuja.

Anna Sterling: Vaši stand up nastupi o feminizmu su urnebesni. Kakvu reakciju inače izazovete od članova publike?

Emily Heller: Hvala Vam puno! Što je stvarno sjajno, temeljeno na povratnoj informaciji koju sam dobila, mislim kako su te šale smiješne feministkinjama, ali i onima koje se time ne smatraju. Nije stvar u tome da sam “ja feministkinja pa bi i ti trebala/o biti”. Stvar je u tome “ja sam feministkinja i evo što je to za mene”. Dakle svi mogu uživati, i nadam se da ljudi odlaze s osjećajem kako su vidjeli drugačiji način kako biti feministkinja ili feminist. Mnoge žene mi se zahvaljuju, što je čudno. Čula sam od publike kako su šale potaknule diskusije o feminizmu na putu kući.

Prema riječima mojih prijatelja, jednostavno identificiranje kao feministkinje na pozornici me učinilo izvorom informacija za muškarce koji zanima mišljenje feministkinja. Provodim puno vremena sa stvarno odličnim, duhovitim, talentiranim i ljubaznim frajerima koji ujedno misle kako seksizam nije problem u našoj državi! Prijatelji smo, pričamo o tome, ali zato što znaju moje stajalište, ispituju me i mislim da je to korisno za oboje. Taj razgovor inače ne bi vodili.

Anna Steriling: Koja je razlika između mišljenja da si duhovit i stvarne duhovitosti? Neki savjeti za one koji se teže baviti komedijom, a neodlučni su?

Emily Heller: Saznati ćeš samo ako probaš. Ima puno neduhovitih ljudi koji se bave komedijom i nitko ne misli da su oni u toj grupi. Samo moraš probati i naporno raditi. Znaj da treba dugo vremena kako bi se postalo stvarno dobro. Također, malo upozorenje: čuti ćeš puno uvredljivije šale na večerima otvorenih mikrofona nego na bilo kojoj drugoj profesionalnoj pozornici. Nemoj dopustiti da te to odvrati, ali nemoj ni preuveličavati. Samo budite svoje i pronaći ćete svoje mjesto i saveznike.

{slika}

Anna Sterling: A sada najdraže komičarsko pitanje. Koji su Vaši najdraži komičari? Koja komičarka ostvaruje napredak u industriji?

Emily Heller: Ima mnogo komičara koji mi se zbilja sviđaju. Ja sam sigurno, kao prvo, obožavatelj. Nikad se nisam toliko smijala kao kad sam bila na svom prvom komičarskom nastupu, a to je bio nastup pokojnog Mitcha Hedberga. Maria Bamford je svima favorit zbog očitih razloga. Kada gledam nastup Johna Mulaneya, Hannibala Buressa, Chelseau Peretti, Kylea Kinanea, Rona Funchesa, Beth Stelling ili Moshe Kashera želim odustati jer oni sve učine tako jednostavnim. Maria Bamford, Jen Kirkman, Kristen Schaal, Aparna Nancherla i Janine Brito svi rade posao koji je hrabar, inovativan i uzbudljiv za pogledati.

Mislim da je Parks & Recreation najduhovitija, i najviše feministička emisija trenutno na televiziji stoga me njezina relativna nepopularnost zbunjuje. Roseanne posramljuje dosta sadašnjeg televizijskog sadržaja s kul radikalnim stvarima s kojima se uspiju izvući (pogledajte epizodu u kojoj Darlene dobije menstruaciju ako želite vidjeti kako spokazati spolnu binarnost na nacionalnoj televiziji na široko privlačan način). Isto je sa Zlatnim djevojkama. Film Djeveruše je odličan, ali zbilja mi se svidio i film Whip it kada je izašao. Zbog njega sam željela postati vatrena tinejdžerka i ljubiti dečke, preseliti se u Austin i postati sudionicom rolerske lige.

Anna Sterling: Tko je Vaša heroina u stvarnom životu?

Emily Heller: Ona će misliti da sam superjadna zbog ovoga što ću reći, ali moja najbolja prijateljica je moja heroina u stvarnom životu. Potpora je ljudima kada postane užasno. Jedno ljeto smo živjele skupa, te me je probudila usred noći jer je čula napad na ženu na drugoj strani ograde od naše kuće u čudnom napuštenom parku. Nismo mogle vidjeti što se događa, ali smo čuli njezine pozive u pomoć. Svi naši susjedi su samo vikali da zašuti, ali Alice je bila jedina osoba koja je vikala muškarcu da prestane jer ćemo inače zvati policiju, što smo na kraju i napravile. Ona je jedina od ljudi koje poznajem koja će a) učiniti nešto takvo i b) koja to čini često i c) ne traži nikakve zasluge za to. Moj instinkt je tada bio da se vratim spavati i nadati se da će netko drugi nešto poduzeti. O toj noći stalno razmišljam. Zbog nje se borim protiv tog instinkta. Trenutno radi za Planned Parenthood i totalno rastura. E da, ona je i jedna od najduhovitijih osoba koje znam.

Anna Sterling: Inače, nevjerojatni ste. Gdje Vas možemo vidjeti?

Emily Heller: Zbilja bih voljela kada biste poslušali Baby Geniuses koji vodim s urnebesnom i talentiranom ilustratoricom Lisom Hanawalt. Na iTunesima je. Nastupam uživo u New Yorku skoro svaku večer u tjednu, uključujući utorke u Sidewalk Cafeu i srijede na UCBeast. Također sam na Twitteru, više nego što bih trebala, @MrEmilyHeller.

Prevela i prilagodila: Ana-Marija Špehar