FRApantna priča

Spektakularno, senzacionalno i skandalozno! Još jedna trakavica o svećeniku koji ne hoda u skromnim haljama i ne živi na kruhu i vodi trenutno uzurpira hrvatski (i ne samo hrvatski) medijski prostor. Fra Šime Nimac, bivši župnik župe Basta – Baške Vode, priznao je da je prodao crkveno zemljište u Baškoj Vodi bez odobrenja crkvenih vlasti, a novac podigao i zadržao (oko devet, deset milijuna kuna). U tome mu je navodno pomogla bivša djelatnica Splitske banke Jasmina Bilonić, koju se sumnjiči da je dio novca od prodaje zemljišta (oko dva milijuna) prebacila na osobni račun. On je uhićen i pušten da se brani sa slobode, a spomenutu su ženu, nakon nešto dužeg pritvora, također pustili. Ne propušta se spomenuti ni kako je fra Šimu skrivala Sanaderova poznanica Gordana Friščić u ulici u kojoj živi sam Sanader.

Cijela se sad javnost pita što se krije iza svećenikove krađe novca (za koji se još uvijek ne zna gdje je završio)? Kaže fra Šime da ga nije ukrao, nego sklonio na sigurno. Htio je upozoriti na malverzacije koje su prisutne u Baškoj Vodi. Njegove su namjere bile plemenite. Htio je novac donirati za spas Hajduka. Neki iz njegova reda mole za njega i krive fatalnu ženu biogradskog poduzetnika (koliko sam shvatila, ne radi se ni o Jasmini, ni o Gordani već o nekoj trećoj) koja ga je nagnala da više ne slijedi put skromnosti, odricanja, čistoće, reda i poniznosti, a drugi se ispričavaju zbog njegova “nezasitnog egoizma”.

Ostatak zainteresirane javnosti uglavnom zbija šale na njegov račun po portalima i društvenim mrežama. Naravno, humor je jedan od dobrih načina ophođenja sa svakodnevnim užasima, ali neprestano razvlačenje jednih te istih (užasnih) stvari služeći se humorom dovodi do navikavanja na takve stvari, dovodi do otupljenja naših senzora za kritiku i slabljenja moralne osude. I tako Fra Šime nije postao, primjerice, Fra Shame nego… Fra Jer! Fra Plejboj, Fra Superstar, Fra Legenda, Fra Robin Hood, Fra Heroj a ne zločinac! Fra Lopov koji krade od lopova – kada mogu drugi, može i on! Predlaže ga se za novog gradonačelnika Splita, novog hrvatskog nadbiskupa, kardinala ili možda čak i novog papu! I tako iz dana u dan. Na početku je možda i bilo zabavno, ali sada je već prestalo biti.

{slika}

Priča o fra Nimcu opet nam pokazuje tendenciju istaknutih hrvatskih organizacija da u slučaju srozavanja njihova ugleda posegnu za personificiranjem krivnje. Uvijek je problem u tim devijantnim pojedincima! Budući da ispada kako nitko iz Katoličke crkve ništa nije znao, nije imao veze niti s tim egoističnim, raskalašenim fratrom, niti s tim novcem niti sa zemljištem, a s druge strane, ostali samog fra Šimu više doživljavaju kao simpatičnog, vragolastog fratra koji je uzeo novce bogatima, postavlja se pitanje koga bismo zapravo trebali smatrati najvećim krivcima i negativcima u cijeloj ovoj priči? Čini mi se da bi to trebale biti žene koje su se motale oko atraktivnog fra Šime. Žene, te raspuštenice, te bezbožnice koje su fra Šimu navele da se oda ovozemaljskim iskušenjima i grijesima!

Naposljetku, što će mediji drugo nego povoditi se za pravilima igre moćnih crkvenjaka! Umetnuli su u cijelu priču o fra Šimi i malo politike, nogometa i glamura i sad nas ostavljaju da u neizvjesnosti iščekujemo novu dozu flambojantnog i bestijalnog  koktela o osebujnom fratru koji je upleten u vrtlog kriminala, korupcije, intriga i sirovih strasti. Ostavljaju nas da svakodnevno pratimo senzacionalne detalje iz života fra Šime i njegovih žena koji bi trebali rasvijetliti jedinu spornu stvar u ovom slučaju – je li on zapravo Robin Hood ili je nezasitni egoist u mantiji?

Produžen je natječaj za izlaganje na NUS-u 2013!

NUS je međunarodni festival suvremene umjetnosti na kojem se grupnom izložbom i popratnim programom prezentiraju široj splitskoj publici radovi suvremenih umjetnika iz Splita i regije imajući za cilj njihovu afirmaciju ali i promociju suvremene umjetnosti općenito. Program NUS-a 2013 obuhvaćati će grupnu izložbu, projekcije, javne tribine, predavanja, 8-dnevnu alternativnu knjižnicu, performanse, akcije i intervencije u javnom prostoru, a odvijati će se u prostoru Multimedijalnog kulturnog centra (MKC) Split, te na ulicama grada.

Produžen je natječaj za izlaganje na NUS-u 2013!

Za izlaganje ili sudjelovanje u programu možete se prijaviti do 30. studenog 2012. godine, a rezultati natječaja će biti objavljeni 2. prosinca 2012. godine.

Tema NUS-a 2013 je ‘Tabu’ pa će u skladu s temom čitavo događanje biti fokusirano na propitkivanje društvenih tabua, objektivnih problema današnjice i pokušaja pronalaženja njihovih rješenja, a sve to uz kreativan i svjež pristup svojstven upravo umjetnicima.

Iz rječnika stranih riječi B. Klaića:

tabu, tabua, mn tabui polin. (iz maorskog jezika) 1.kod primitivnih naroda – zabrana koja se stavlja na neki predmet, rad, riječ i sl; narušavanje te zabrane povlači tobože za sobom tešku bolest, smrt; 2.prenes. zabranjeni predmeti, pitanja, mišljenja i sl; nešto posvećeno, sveto, što se nesmije dirati, nepovredivo; velika i nedokučiva, nepristupačna tajna; tabuirati, -buiram – proglasiti nešto za tabu, učiniti nepristupačnim, pretvoriti u tabu; isto i tabuizirati, -iziram.

Prijavnica: http://nus-prijavnica.blogspot.com/

Uvjeti prijave:

  • natječaj je otvoren za sve osobe do 35 godina starosti,

  • svaka osoba može prijaviti maksimalno 3 rada,

  • prijaviti se mogu radovi u svim tehnikama uključujući i izvedbene umjetnosti,

  • popunjena prijavnica (s fotografijom rada u digitalnom obliku) mora biti poslana na e-mail adresu neafirmiranaumjetnickascena@gmail.com ili dostavljena na adresu Put sv. Ižidora 71/c, 21000 Split najkasnije do 30. studenog 2012. s naznakom ‘NUS – natječaj 2013.’,

  • radove će selektirati umjetnički savjet NUS-a na temelju kvalitete, originalnosti i usklađenosti rada s temom,

  • umjetnici su u potpunosti odgovorni za trošak i transport vlastitih radova.

*Napomena organizatora: Uz izlaganje sudionika do 35 godina, organizirati će se i popratni segment događanja koji nije limitiran dobnom granicom autora.

Rok za prijavu za sudjelovanje: 30. studenog 2012.

Selekcija prijavljenih radova biti će provedena prema kriteriju originalnosti, kvaliteti izvedbe i povezanosti rada s temom izložbe.

O rezultatima selekcije prijavljeni autori bit će obavješteni putem e-maila, a rezultati će biti objavljeni i online 2. prosinca 2012. godine.

Prijavnice za sudjelovanje u potprogramu pisanih umjetnosti: http://www.2shared.com/document/L-sJ2XdD/prijavnica_za_NUS_2013-potprog.html

Za dodatne informacije obratiti se na:

Kristina Trifunović, Odnosi s izlagačima

E-mail:kristinatrifunovich@gmail.com

Mob: 098/ 182 58 95

Nina Jurić, Direktorica festivala

E-mail:juricnina@gmail.com

Mob: 095/ 541 10 10

Blog: http://neafirmiranaumjetnickascena.blogspot.com/

Web: www.nus.hr

Facebook

Održana “vještičja” promocija knjige Mirele Holy i Sonje Hodak

‘E, vala, dobro da je ova mala odje… iz Vlade, a ova druga iz novina. Bar su pošten roman napisale, kad već tamo nisu mogle pošteno radit! Ha?? Nije roman? Ma, dobro knjiga, šta već…’ K.K., ruralna žena, poduzetnica početnica iz okolice Babine Grede‘. Ovo je samo jedna rečenica iz knjige ‘Komunikacijske magije’, koja je proizašla iz pera saborske zastupnice SDP-a Mirele Holy i novinarke Sonje Hodak.

Ova knjiga o PR-u, medijima, političarima i uspjehu, u rukama čitatelja trebala se naći i ranije no ovaj dvojac, kojeg veže prijateljstvo i poslovna suradnja, zaključio je kako objava za vrijeme ministarskog mandata Mirele Holy možda i ne bi bio najbolji PR potez.

O ulizivanju šefovima, licemjerju u politici, odnosu s novinarima ‘vještice’ Holy i Hodak autoironično progovaraju uz dozu britkog humora. Dobro, i poneku psovku.

Što je to Holy, koja je iz Vlade izletjela u roku od šest mjeseci kao bi poslužila kao pokazna vježba za nedopustivo ponašanje, dok faul nije napravila samo ona a sankcije su se dotaknule samo nje, imala za reći, očito je toliko interesiralo njezine bivše kolege iz Vlade, da su se u velikom broju nacrtali na promociji knjige zajedno sa šefom države Ivom Josipovićem (tko je sve bio na promociji provjerite u fotogaleriji na Tportalu). No, nisu se pojavili oni koje Holly u knjizi povremeno i spominje, njezin stranački šef Zoran Milanović ali i od milja u knjizi zvani Pipi, prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Njegovu inkviziciju ove dvije suvremene zagrebačke vještice zacijelo ne bi prošle, a veliki inkvizitor, kojeg je na promociji glumio HTV-ovac Robert Zuber, knjigu i vještice osudio bi na spaljivanje. ‘Pipi više, na moju veliku sreću, nije moja briga’, piše Holy u knjizi koja je udijelila i nekoliko savjeta za sve one koji mile ući u politiku a ostati dosljedni sebi. E ta kombinacija neće ići.

‘Ako ste pretanke kože, ne stupajte u političku savanu i ne plivajte u stranačkim barama….Pojest će vas, probaviti i ispljunuti…‘ A da bi zbog sadržaja knjige bivša ministrica mogla imati problema smatra također jedna bivša, ovog puta predsjednica Vlade, Jadranka Kosor. ‘Vagat će joj se svaka napisana riječ te je puno preduvjeta da ju razapnu, posebice zbog onog što piše o političarima’, rekla je Kosor te dodala kako je ona najbolje upoznata s činjenicom da su u politici ulizice, dodvorice i konvertiti te kako se u tom fahu ne može računati na prijateljstvo.


Iako su autorice, koje su za promociju navukle vještičji outfit, i knjiga, na prvi pogled neozbiljne, šalu na stranu. Božo Skoko, stručnjak za odnose s javnošću rekao je na promociji u Gliptoteci HAZU-a kako je riječ o iznimnoj knjizi i PR priručniku jer je jedna od rijetkih knjiga hrvatskih autora o odnosima s javnošću.

Holy pak samu sebe zove vješticom jer je načula da su joj bivši kolege ministri upravo taj nadimak nadjenuli.’Bilo mi je bitno nekome otvoriti oči, pa makar to bilo i korištenjem psovki’, rekla je Holy te dodala kako je knjiga puna samoironije jer na neki način pljuje političku elitu kojoj i sama pripada.

Iako knjiga ne pruža savjet kako upecati bogatog muža ili se pak obogatiti preko noći, iz nje se može doznati kako natjerati urednike da objave priopćenje ili poznate face da dođu na event ali i shvatiti važnost komuniciranja koje je, kako kažu autorice, najvažnije u poslu.

‘Da nije tragična, presuda Aleksandri Ljubi izazivala bi salve smijeha’

Ženska udruga Babe! tragičnom je danas nazvala nepravomoćnu presudu protiv bivše glasnogovornice zagrebačke policije Aleksandre Ljube, ocjenivši strašnom činjenicu da je “u državi u kojoj je pokradeno sve što se moglo pokrasti” Ljuba uvjetno osuđena na osam mjeseci zatvora jer je državni proračun oštetila za nešto više od 6000 kuna, i to želeći pomoći svojoj zlostavljanoj prijateljici i njezinoj djeci.

“Da nije tragična, ova bi presuda izazivala salve smijeha”, komentirale su Babe! jučerašnju presudu zagrebačkog Županijskog suda kojom je Ljuba nepravomoćno osuđena na uvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora jer je 2008. na ljetovanje u policijsko odmaralište u Dramlju, na trošak MUP-a, povela prijateljicu i njezino dvoje djece.

“U državi u kojoj je pokradeno gotovo sve što se pokrasti moglo, sudstvo trenira strogoću na službenici koja je htjela pomoći svojoj zlostavljanoj prijateljici i njezinoj djeci odvevši ih na odmor”, ističu u udruzi, napominjući kako je Ljuba 6040 kuna, za koliko je po presudi oštetila državni proračun, naknadno uplatila u državnu blagajnu.

Naglašavaju kako je osuđena svakako trebala vratiti te novce, ali da istodobno ne zaslužuje takvu kaznu.

Babe! podsjećaju da slučajevi poput Kamenskog, Jadrankamena, Dalmacijavina i mnogih drugih nisu ni blizu razrješenja, iako su za posljedicu imali na tisuće ljudi bez posla.

“Ali država uredno i ekspeditivno goni sitne prijestupnike koji su nanijeli štetu vrijednosti jednog slabijeg ručka za dva do tri hrvatska dužnosnika ili dužnosnice. Budemo li ovako nastavili, sigurno iz krize nećemo izaći sljedećih tisuću godina, a odlazak preko granica ostat će najboljom preporukom mladim osobama do kojih nam je stalo”, navode u priopćenju.

Osobe. Žene. Prijateljice.

Prošlog tjedna završile su edukativne radionice u sklopu projekta “Osobe.Žene.Prijateljice.” koji provodi udruga ZORA, a podržala je Švicarska Ambasada u Republici Hrvatskoj. Projekt “Osobe. Žene. Prijateljice.” bavi se osnaživanjem djevojaka i žena Hrvatica i Romkinja iz Međimurske županije, u cilju osobnog i grupnog osnaživanja, razumijevanja vlastitih ženskih prava i mogućnosti, suzbijanju diskriminacije i predrasuda.

Naime, 25 djevojaka i žena sudjelovalo je na ukupno 4 radionice gdje su zajedno učile o suradnji, timskom radu, ženskim pravima, nenasilnoj komunikaciji i osobnom osnaživanju. Podijelile su mnoga iskustva i na kraju zaključile važnu stvar – o čemu god se radilo, trebamo biti uporne i nikada se ne smijemo predati. Sudionice će nakon radionice sudjelovati i u radionici izrade foto-stripa o ženskim pravima.

Također, sudionice su podijelile znanja o romskoj bajaškoj kao i međimurskoj kulturi i tradiciji kao što su hrana, ples, muzika, jezik, odjeća, zanati i legende. Tijekom projekta dodatno ćemo istraživati obje kulture kako bi se sa njima što više upoznale, te kako bi našu tradiciju i kulturu očuvale od zaborava.

Zašto trebate pogledati film Vadžda

Jeste li ikada nešto željeli toliko da vam se činilo da je vaše otkada postoji? Jeste li kada sanjali neke male snove, toliko male da se snovima ne mogu ni zvati, snove koje čuvate kao tajnu samo za sebe jer nitko drugi ionako ne može shvatiti što vam oni znače? Je li vam ikada rečeno da taj san nikada nećete dohvatiti rukom jer vaša ne vrijedi dovoljno, jer netko drugi na to ima pravo, a vi ne? Jeste li ikada na putu ka vlastitoj sitnici sreće bili posve sami? I koliko vas je u tome odustalo nakon što su vam objasnili da to što želite nije moguće? Ja jesam. Previše puta. Stoga sam dužna približiti vam jednu posebnu priču o posebnoj djevojčici koja nije odustala.

“Vadžda je desetogodišnja djevojčica koja živi u predgrađu Rijada, glavnog grada Saudijske Arabije. Iako živi u konzervativnom svijetu, Vadžda voli zabavu, poduzetna je i uvijek pomiče granice onog što smije. Nakon svađe s prijateljem Abdulahom, dječakom iz susjedstva s kojim se ne bi smjela igrati, Vadžda ugleda lijepi zeleni bicikl koji je na prodaju. Očajnički želi taj bicikl kako bi mogla pobijediti Abdulaha u utrci. No Vadždina majka to ne dopušta; boji se posljedica, budući da društvo smatra da bicikl predstavlja atak na djevojačku čednost. Stoga Vadžda odluči sama prikupiti novac.” ZFF

Ovaj kratki sinopsis bio je dovoljan da mi privuče pažnju. Nedugo nakon toga sjedila sam s prijateljicama u dvorani Kina Europa, otvorenog uma, ali bez prevelikih očekivanja, čekajući početak projekcije filma Vadžda koji se prikazivao u sklopu Zagreb Film Festivala.

Pripadam generaciji zatrovanoj američkom popularnom i balkanskom folk kulturom i svaki pokušaj bijega od istoga teži je nego što bi se isprva očekivalo. Svakodnevnim medijskim silovanjem pred oči nam se guraju različiti filmski blockbusteri prepuni SF efekata u kojima glume ljudi savršenih proporcija, često slabog ili nikakvog obrazovanja, upitnih glumačkih sposobnosti, a ljubavne afere dotičnih u prvom su planu. Film je sve češće ‘filmski proizvod’ te se kao takav uspješno prodaje, a osim visokim tehnološkim dostignućima u samom snimanju, iole zahtjevnija filmska publika nema se baš čemu diviti. Daleko od toga da sam filmska stručnjakinja, ali mislim da svatko od nas može prepoznati kada se čarolija na filmskom setu dogodi, a kamere je samo poprate, za razliku od većine današnjih filmova kada čaroliju stvaraju upravo i jedino kamere. A Vadžda je upravo suprotnost svemu poznatom – čarolija prenesena na filmsku vrpcu, sasvim obična priča, sasvim živih likova, sasvim pravih problema, sasvim osjetljive naravi. I sasvim zaslužuje da se i sami u to uvjerite.

Topla priča u kojoj su problemi žena islamskoga svijeta stavljeni u kontekst svakodnevice, izvađeni iz teških stručnih knjiga koje broje mnogo stranica, a malo stvarnih sudbina. Nenametljivo i posve decentno, redateljica uspješno prikazuje oštroumnost i dovitljivost djevojčice Vadžde, ali i njenu djetinju naivnost pomoću koje stvari shvaća na savršeno točan način. Vadža vidi ono što odrasli ne vide, ona vidi u kojoj mjeri stvari ne funkcioniraju, ona uočava licemjernost patrijarhata, izopačenost društva koji briše individue, a stvara marionete. Ona shvaća da je jedini način postizanja cilja odaslati privid prihvaćanja situacije kako bi izmakla krutom režimu u kojemu su i one najmanje slobode sasvim nedostižne. Vadžda prihvaća pravila njihove igre kako bi ih na kraju u istoj toj igri i na njihovom teritoriju pobijedila te u trenutku pobijede, bez imalo straha, naglas izgovorila da je nisu uspjeli promijeniti. Duh je ono što se slomiti ne da i ma koliko to neki pokušavali, Vadžda uspijeva u onome što želi. Jer život nekada jednostavno sam posloži dijelove razbijenog stakla u lijepi vitraj.

Vadžda je kao što je rečeno, djevojčica odgajana u konzervativnoj islamskoj zemlji, čiji otac često izbiva iz kuće, dok ga majka dočekuje s obilatim finim obrocima, lijepo uređene kose, pjevajući stihove svetih pjesama. I Vadžda ih pjeva s radošću, kao što to čini svako zaigrano dijete. Objema im pjevanje pričinja veliko zadovoljstvo, osim u trenucima kada je majka mora opominjati da to prestane činiti ukoliko su muškarci u njihovoj blizini. Jer, “ženski glas je ženska seksualnost”. Muškarci ih nikako ne smiju čuti.

Vadžda voli svoju majku, ali ne razumije njezinu krotkost.

Vadžda voli školu, ali ne razumije zašto ne smije nositi šarene tenisice.

Vadžda voli biti dobro dijete, ali ne razumije zašto mora nositi maramu koju neprestano nespretno namješta.

Vadža želi voziti bicikl i ne razumije zašto je to djevojčicama zabranjeno.

Vadžda voli život i ne razumije zašto joj je zabranjeno živjeti ga. Vadža razumije da oni koji joj to brane ništa ne razumiju. Vadžda bicikl kupuje sama. Zeleni bicikl, sa šarenim trakicama, veliki bicikl kojega ni ne zna voziti. Nije bitno. Vadžda razumije. Trebaš samo jako željeti…

Pogledajte film Vadžda. I vi ćete nakon toga sve mnogo bolje razumjeti.


Nagrade i festivali
“Venecijanski filmski festival 2012. – CICAE – nagrada Cinema d’Arte e d’Essai, nagrada CinemAvvenire, Interfilmova nagrada za promicanje međureligijskog dijaloga” ZFF

Životopis redatelja
“Haifaa al Mansur je prva žena-redatelj u Saudijskoj Arabiji i smatraju je jednom od najistaknutijih filmaša u toj kraljevini. Diplomirala je književnost na Američkom sveučilištu u Kairu, a magistrirala je režiju na Sveučilištu u Sydneyu. Uspjeh njezina tri kratka filma, kao i međunarodna priznanja za nagrađivani dokumentarac Žene bez sjene (2005.) utjecao je na čitav novi val saudijskih filmskih autora, a temi otvaranja kino-dvorana u zemlji, priskrbio naslovne stranice. U domovini, njezin rad je podjednako i hvaljen i napadan, jer potiče na raspravu o onome što se uglavnom smatra tabu temama – toleranciji, opasnostima od vjerske zadrtosti i potrebi da Saudijci kritički promotre svoju tradicionalnu i strogu kulturu. Vadžda je njezin prvi dugometražni igrani film.” ZFF