sdadmin, Author at Libela - Page 1301 of 1806

Ravnopravne! Sudjelovanje žena u odlučivanju na lokalnoj razini

Posted on October 23, 2012 by sdadmin

U Hrvatskoj imamo samo jednu županicu od ukupno 20 biranih župana, šest gradonačelnica od 127 biranih gradonačelnika i 21 načelnicu od 429 načelničkih mjesta, dok je u Saboru trenutno 24 posto zastupnica te u Vladi 13 posto.

Iz ovoga je jasno da u hrvatskom političkom životu žene čine manje od 40 posto zastupljenosti u tijelima političkog i javnog odlučivanja.

Zakon o ravnopravnosti spolova nalaže financijske kazne onim strankama koje na predstojećim lokalnim izborima, koji će se održati u svibnju, ne budu poštivale načelo ravnopravnosti spolova te vodile računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca. Međutim, tek za dva tjedna će se saborska radna tijela izjasniti jesu li ovi lokalni izbori treći izborni ciklus, odnosno stupa li na snagu baš nakon ovih izbora provedba novčanih sankcija.

{slika}

Na konferenciji Ravnopravne! Sudjelovanje žena u odlučivanju na lokalnoj razini koja se održala u Zagrebu, 19. listopada, naglašena je važnost provođenja rodno osviještene politike u lokalnim zajednicama kao nužan preduvjet za unapređenje položaja žena. O tome su govorili Pauline Chabbert, savjetnica za rodna pitanja pri Ministarstvu vanjskih poslova Republike Francuske, Adnan Kadribašić, stručni savjetnik u Agenciji za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine te Toni Panetta, politička direktorica NARAL Pro-Choice Colorado iz Sjedinjenih Američkih Država.

“Žene su te koje odlučuju kakvi će biti rezultati izbora”, naglasila je Panetta osvrćući se na trenutnu situaciju u SAD-u i brojne akcije feministkinja protiv Mitta Romneyja, koji se zalaže za ograničenje ženinog prava na abortus i kontracepciju. Panetta je iznijela cijeli niz mjera i strategija kojima ona i njena organizacija u SAD-u utječu na donošenje odluka te lobiraju kod političara i političarki te upoznala sudionike i sudionice konferencije s funkcioniranjem američkog izbornog sustava. Iznimno motivirajuću prezentaciju zaključila je savjetima koji bi se mogli implementirati i u hrvatski izborni sustav.

{slika}

U Francuskoj u zadnjih 13 godina žene bilježe veliko povećanje sudjelovanja u političkom životu i to na lokalnom, regionalnom i europskom nivou.

“Međutim, unatoč snažnim mjerama te aktivnostima nevladinih organizacija koje rade na osnaživanju žena, posebno u izvršnoj politici, u Francuskoj treba unaprijediti i osnažiti zakone koje će dovesti do rodne jednakosti ne samo u politici već i u svim sferama društva”, istaknula je Chabbert.

Naime, stranke u Francuskoj radije plaćaju kazne negoli su sklone podržati kandidatkinje. Tako su na parlamentarnim izborima 2007. godine sve stranke zajedno radije platile 5 milijuna eura kazne negoli imale 50 posto žena na svojim listama, kako im nalaže zakon.

Taj novac je, kako je pojasnila Pauline Chabbert, završio u zajedničkom državnom budžetu, a nije utrošen na dodatno promicanje ravnopravnosti spolova u francuskom političkom životu. Nažalost, određeni broj stranaka i dalje ne poštuje zakon o izjednačavanju broja kandidata i kandidatkinja na svojim listama pa je tako ljevica na nedavnim izborima kandidirala 44 posto, a desnica tek 38 posto žena.

{slika}

Za razliku od Hrvatske i Francuske, u Bosni i Hercegovini je u izbornom zakonu postavljena kvota od 30 posto, odnosno trećina kandidata/inja na izbornim listama moraju biti kandidati/nje manje zastupljenog spola.

Međutim, unatoč kvoti, na lokalnim nivoima bira se oko 15 posto vijećnica, u županijskim tijelima prosječno ima 18 posto žena, dok je tek na višim nivoima vlasti preko 20 posto žena.

“Neophodno je raditi na promoviranju tema od značaja za ravnopravnost žena i muškaraca kako bi se one nametnule političkim strankama i kako bi one mogle privući birače da glasaju za te političke opcije. Nažalost, na tome nismo još uvijek ništa radili”, rekao je Kadribašić.

Nažalost, i u Hrvatskoj istraživanja pokazuju da živimo u patrijarhalnom društvu koje još uvijek smatra da žene nisu za politiku i da je politika muški posao. Također, sveprisutni seksizam otežava ženama pristup političkim institucijama te obeshrabruje one koje se uključe.

{slika}

Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, Helena Štimac Radin, u svom obraćanju sudionicima i sudionicama konferencije, naglasila je kako je Zakon o lokalnim izborima, kojeg je prihvatila Vlada, usklađen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova po pitanju izbornih lista. Nadalje, rekla je kako je traženo i mišljenje Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora o tome jesu li predstojeći lokalni izbori u svibnju 2013. treći izborni ciklus nakon donošenja Zakona o ravnopravnosti spolova i uvođenja kvota od 40 posto za podzastupljeni spol. Ukoliko mišljenje bude pozitivno, to će značiti da će stranke koje ne ispoštuju kvotu od 40 posto žena na svojim listama morati platiti globu.

{slika}

Kampanja Ravnopravne! koju su organizirale CESI u partnerstvu s udrugama BaBe!, Domine, Centar za građanske inicijative Poreč i Delfin Pakrac provodi se uz pokroviteljstvo Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH i potporu Veleposlanstva Republike Francuske, Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država te Grada Zagreba. Tako da su na konferenciji pozdravne govore održale Tajana Broz iz udruge CESI, prva savjetnica Veleposlanstva Republike Francuske u Hrvatskoj Célia Chevrier te Helena Štimac Radin, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH.

Edukativni program nastavio se kroz seminare koji su se održali 20. i 21. listopada. U okviru kampanje biti će izdano treće izdanje publikacije RoZa – Rodna ravnopravnost u lokalnim zajednicama te će se provesti intenzivna medijska kampanja u lokalnim medijima i kroz portal Libela.org u svrhu informiranja javnosti o ravnopravnom sudjelovanju žena u odlučivanju.

Cijelu galeriju pogledajte OVDJE!

Festival Vox Feminae poziva volonterke i volontere

Posted on October 23, 2012 by sdadmin

Šesto izdanje Vox Feminae Festivala održava se od 21. do 24. studenog u zagrebačkom kinu Europa.

Vox Feminae Festival promiče stvaralaštvo žena i problematizira pitanja roda kroz međunarodni natjecateljski filmski program, radionice i nastupe glazbenica i različitih kolektiva, te potiče dijalog između umjetničke, aktivističke i teorijske sfere. Cilj ove manifestacije je pojačati vidljivost stvaralaštva i djelovanja rodno osviještenih osoba u društvu.

Stoga pozivamo volonterke i volontere da se pošalju prijavu s nazivom Prijava za volontiranje na Vox Feminae s imenom, prezimenom i brojem telefona na mail info@voxfeminae net do 6.11.2012. i pridruže se realizaciji festivala. Prethodno iskustvo rada na festivalima je poželjno ali ne i nužno.

Opis zaduženja:

– sudjelovanje na pripremi festivala od 10.11.

– intenzivniji angažman od 18. do 25.11. pri komunikaciji s gostima/gošćama, pružanju informacija na info pultu, distribuciji materijala te ostalim logističkim poslovima

Više info o festivalu uskoro na portalu Vox Feminae.

Javni apel Ministarstvu zdravlja povodom odbijanja promjene spola u osobnim dokumentima

Posted on October 23, 2012 by sdadmin

U ime transrodnih/transseksualnih osoba koje žive u Republici Hrvatskoj, u ime temeljnih ljudskih prava i poštivanja svakog čovjeka ponaosob, u ime pravde i pravednosti OVIM PUTEM APELIRAMO da Ministarstvo Zdravlja ispoštuje prava i vrijednosti ljudskog života kao što je to navedeno u našem Ustavu, i kao što navodi Konvencija o ljudskim pravima koje je, podsjećamo Vas, Hrvatska potpisnica.

Potaknuti odbijenicama koje su tijekom zadnjih mjesec dana dobile transrodne osobe koje su slijedom uputa iz Pravilnika o prikupljanju medicinske dokumentacije o promjeni spola (N.N.121/11.), dostavile svu traženu medicinsku dokumentaciju, i bile odbijene nakon čekanja skoro godinu dana, isključivo na temelju činjenice da nisu učinile kiruršku operaciju spola koju taj pravilnik niti ne traži, obraćamo Vam se kako bi HITNO I BEZ ODLAGANJA preispitali svoju odluku te objasnili na temelju kojih ste činjenica donijeli odluke o odbijanju navedenih zahtjeva.

Transrodne osobe postoje! One su tu kao i svi ostali ´normalni´ ili manje ili više čudni i nepoćudni članovi društva. One neizmjerno pate, njihove su psihičke boli razorne te su izrazito marginalizirane i obespravljene u hrvatskom društvu. To su osobe kojima je često potpuno onemogućena socijalizacija u društvo iz razloga što ih se sprječava pri dobivanju dokumenata koji su u skladu s njihovim identitetom. Čak i kada promijene neki podatak, kao npr. osobno ime, izvadak iz državnih matica se i dalje izdaje prema starim, nevažećim, podacima! Time je transrodnim i transseksualnim osobama potpuno onemogućen opstanak, kao i apliciranje za škole, posao ili bilo koju drugu sferu društvenog života. To su osobe koje u svim aspektima svog života žive u skladu sa svojim rodnim identitetom, te bi i dokumenti trebali predstavljati upravo ovo faktično stanje, a ne činjenicu je li osoba izvršila ovu ili onu operaciju. Pojam promjene spola ne podrazumijeva napraviti kirurški zahvat, već podrazumijeva život kao pripadnik/ica spola koji se razlikuje od onog koji je pojedincu pripisan pri rođenju.

Poremećaj spolnog identiteta ima svoju šifru u HZZO-u, a standardi skrbi poznati su kako u svijetu tako i u Europi. Operacije su nešto što samo u nekom smislu olakšava jedan segment u životu nekih trans osoba, a nikako nisu kriterij kojim bi netko uvjetovao sve ostale aspekte nečijeg života, i nitko nije primoran učiniti operaciju da bi nekome dokazao da je transrodna osoba! To dokazuju psihološke i psihijatrijske evaluacije, te na koncu i real-life test.

Nacionalno zdravstveno vijeće sve je to zaprimilo, ali je odlučilo zahtijevati da se ispuni upravo uvjet koji nije propisan spomenutim Pravilnikom, a to je dokaz o operaciji spola. Pravilnikom se propisuje da su potrebna mišljenja doktora specijalista endokrinologije, psihologa, socijalnog radnika, te izabranog doktora opće/obiteljske medicine, no nigdje se ne zahtijeva mišljenje kirurga, te su kao mogući načini promjene spola ponuđene opcije medicinskog liječenja, kirurškog zahvata uz prateću terapiju, ili na neki drugi način. Stoga, nije jasno zašto bi kirurški zahvat bio nužan ako je, prema Pravilniku, jedan od mogućih načina promjene spola upravo medicinsko liječenje, te ako među potrebnim dokumentima nije potrebno mišljenje kirurga. Kako su odgovori stizali u toj jednoj negacijskoj rečenici, u kojoj zahtijevaju da je obavljen ireverzibilni kirurški zahvat, tako smo stekli dojam da je za njih (a time i za nas) priča završena?! Iskreno se nadamo da to nije istina i da će pravda i zdrav razum pobijediti.

S poštovanjem,

Predstavnici/e udruga:
Trans Aid Hrvatska – Udruga za promicanje i zaštitu prava transrodnih i transseksualnih osoba
Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”
Zagreb Pride
Ženska soba
Lezbijska grupa Kontra
Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje
Centar za LGBT ravnopravnost
Centar za zdravo odrastanje

Zablude Amerikanaca o vanjskoj politici

Posted on October 23, 2012 by sdadmin

Kako je Washington Post objavio prošlog mjeseca, čak 15 posto republikanaca iz Ohija vjeruje da Mitt Romney ima više zasluga nego Barack Obama za ubojstvo Osame bin Ladena. To može imati veze s biračkom psihologijom i uzrokovanjem pogreške, kao i sa samoobmanom ili neznanjem. No Foreign Policy donosi još neke statističke podatke vezane za Amerikance koji vas mogu iznenaditi.

Čak 41 posto Amerikanaca vjeruje da je Kina vodeća svjetska ekonomska sila, prema anketi Pewa 2012. (točan odgovor je SAD, što je smatralo 40 posto ispitanika). 73 posto Amerikanaca nije moglo prepoznati komunizam kao glavnu američku brigu tijekom Hladnog rata, prema Newsweeku (doduše, nije posve jasno koje je alternativne odgovore – nuklearno oružje Sovjetskog Saveza? – časopis prihvatio). Devet posto Amerikanaca zabrinuto je da će postati žrtvom terorizma, prema anketi AP-GfK (magazin Reason je izračunao da su šanse da poginete od ruke terorista otprilike jedan na 20 milijuna, a da je ‘u posljednjih pet godina četiri puta vjerojatnije da će vas pogoditi munja, nego ubiti terorist’). Gotovo 25 posto Amerikanaca ne zna da su SAD proglasile svoju neovisnost od Velike Britanije. 71 posto Amerikanaca vjeruje da Iran već ima nuklearno oružje, prema anketi koju su proveli CNN i Opinion Research Corporation.
Prosječni Amerikanac misli da Sjedinjene Države troše 27 posto saveznog proračuna na davanje inozemne pomoći, navodi se u anketi World Public Opiniona iz 2010. 33 posto Amerikanaca vjeruje da je Saddam Hussein bio osobno uključen teroristički napad 11. rujna prema anketi CBS Newsa i New York Timesa. Valja napomenuti da je taj postotak u opadanju nakon 2007. 88 posto mladih Amerikanaca nije mogla pronaći Afganistan na karti, 75 posto ih nije moglo pronaći Iran ili Izrael, a 63 posto nije moglo prepoznati Irak, prema anketi Roper Public Business i National Geographic Society iz 2006.

Uznemiravanje muškaraca na ulicama

Posted on October 23, 2012 by sdadmin

Uznemiravanje muškaraca na ulicama članak je gostujućeg blogera Patricka McNeila. McNeil završava magisterij ženskih studija na Sveučilištu George Washington u Washingtonu. Njegov se rad fokusira na to kako homoseksualni ili biseksualni muškarci doživljavaju uznemiravanje na ulicama, te na koji se način ova vrsta uznemiravanja razlikuje od rodno utemeljenog uznemiravanja žena.

Na putu prema poslu, dok sam čekao autobus, pristupio mi je jedan muškarac i pitao me za vozni red autobusa. Zatim je pitao da li mi se sviđa. Postalo mi je neugodno i nisam bio siguran na koji način reagirati. Potom me pitao volim li veliki crni k**** i želim li vidjeti njegov. Njegova agresivnost bila je nepoželjna i trebalo mi je neko vrijeme da ga uvjerim kako nisam zainteresiran. Jednom drugom prilikom doživio sam maltretiranje jer sam se kroz postaju podzemne željeznice držao za ruku s dečkom. Koliko god bih želio da su ovakvi incidenti rijetki oni to, na žalost, nisu i upravo to predstavlja stvarnost većine homoseksualnih ili biseksualnih muškaraca.

U posljednje vrijeme puno slušamo o uznemiravanju žena na ulicama i dok fokus na rodno utemeljeno uznemiravanje žena zahtijeva još više pozornosti od one koju trenutno dobiva, potrebno je pažnju posvetiti i uznemiravanju muškaraca kao srodnog problema. Ranije ove godine, kao dio svog magistarskog rada na Sveučilištu George Washington, proveo sam istraživanje o javnom uznemiravanju homoseksualnih i biseksualnih muškaraca. Ispitao sam 331 muškarca diljem svijeta o njihovim iskustvima i njih je oko 90% odgovorilo kako su ponekad, često ili uvijek uznemiravani, ili im se nameće osjećaj nepoželjnosti na javnim mjestima zbog njihove seksualne orijentacije.

{slika}

No, uznemiravanje homoseksualnih i biseksualnih muškaraca vrlo je komplicirano. Njih se napada jer su muškarci i jer se u određenim stupnjevima i u određenoj mjeri njihova muškost smatra upitnom. To je oblik nasilja koje se odvija u heteroseksualnom društvu, društvu koje pokušava nametnuti tradicionalne rodne norme i ponašanje. Uznemiravanje koje su doživjeli moji ispitanici razlikovalo se po seksualnoj orijentaciji napadača. Dok se maltretiranje od strane homoseksualaca ili biseksualaca svodilo na zviždanje ili određene seksualne dodire, heteroseksualni su napadači bili skloniji drugim metodama kao što je psovanje, izgovaranje homofobnih komentara, namjerno sprječavanje prolaska ili praćenje.

Mnogo je muškaraca izjavilo kako se na javnom mjestu trudi ponašati muževnije kako bi izbjegli uznemiravanje. Upravo to smatram uznemiravajućim u ovom obliku nasilja. Iako se događa rjeđe od uličnog uznemiravanja žena, ono svejedno opterećuje homoseksualne i biseksualne muškarce. Uz to, 69% ispitanika reklo je kako izbjegava određene četvrti, njih 67% izbjegava gledanje drugih u oči, a 59% ih je izjavilo kako odabiru alternativne pravce kako bi izbjegli uznemiravanje. Ni žene ni muškarci ne bi trebali osjećati strah dok hodaju ulicom, idu u trgovinu ili se voze podzemnom željeznicom, a pogotovo ne bi trebali mijenjati svoja radna mjesta ili mjesta stanovanja kako bi izbjegli neželjenu pažnju. Ovo je ogroman društveni problem oko kojeg se nešto mora poduzeti.

{slika}

Prvo, moramo naglas reći da smo svjedoci javnog uznemiravanja i moramo potaknuti što više ljudi da počnu javno govoriti o ovom problemu. Takvim djelovanjem možemo napredovati k stvaranju kulture koja u potpunosti odbacuje sve oblike javnog uznemiravanja žena i muškaraca. Drugo, moramo naučiti više o uznemiravanju na ulicama. Novoosnovana neprofitna organizacija Stop uznemiravanju na ulicama planira provesti nacionalnu studiju koja bi nam pružila podatke o uznemiravanju kako žena, tako i muškaraca i o posljedicama koje uznemiravanje ima na njihove živote. I, konačno, moramo početi pričati o uznemiravanju jer se ono i upravo sad događa. Ono se događa svagdje i o njemu svi moraju znati.

Prevela i prilagodila: Mirna Šimunović

Pedeset nijansi sive

Posted on October 23, 2012 by sdadmin

Nisam renomirana književna kritičarka, štoviše, daleko sam od toga. No ipak osjećam neki poriv da kažem nešto o knjizi 50 nijansi sive, o kojoj su mnogi već pisali, a koja je navodno potakla mnoge žene da obrišu prašinu sa svojih vibratora i ponovno malo razgibaju svoje prste na intimnim područjima… NAVODNO.

Nisam neki pretjerani fan chick lit-a, čitam zaista svašta i mogu podnijet ogromnu količinu nekvalitete i amaterstva. Knjiga, kakva god da je, ne osuđujem je po koricama. Iako 50 nijansi sive (i njeni nastavci, preko 50 nijansi mračniji do sigurnijeg) tendira ka tome da postane prodavanija od Biblije, nije u meni budila nikakav poriv da ju pročitam, dok nisam naišla na jedan zanimljiv članak. Radi se o tome da je aktivistička skupina Wearside Women in Need izdala proglas o tome kako ta knjiga potiče kućno nasilje, te zakazala za 05.11. javno spaljivanje iste. Iako nisam feministica, gajim neke profeminističke stavove, a ta me je kritika jako zaintrigirala. Spaljivanje knjige? Kao okorjeli liberal protivim se tom antagonističkom činu. Spaljivanje je pretjerano nasilan izraz, čak i u vidu borbe protiv nasilja. Spaliti knjigu, neumjesna je penetracija u privatnu sferu neke osobe i ja je izjednačavam sa zabranom slobode govora i mišljenja. Pa k’ vragu, što je toliko posebno u toj književnoj senzaciji – morala sam saznati. Posudila sam knjigu od kolegice koja ju je, naravno, naručila još prije nego što je stigla u hrvatske knjižare.

{slika}

Za sve koji ju nisu pročitali, knjiga započinje ofrljim opisom likova: Ona je lijepa, inteligentna i obrazovana no toga nije svjesna. Upoznaje, pukim slučajem, Njega koji je lijep, pametan, ambiciozan, bogat i svega je toga svjestan. Ona ima 21 godinu, a autorica nas uvodi u njen život tik pred diplomu. On ima 28 godina i vodi firmu sa 40 000 zaposlenih, otprilike kao i Coca-Cola… ono, svakodnevna pojava. U trenutku kada se oni upoznaju, naravno, ljubav se manifestira kao čudna super sila. Kao neki naboj, elektricitet koji prožima njihova tijela i privlači ih. Ona se prestraši svojih osjećaja jer je on stariji i uspješan, a on se (kako doznajemo pedeset stranica kasnije), boji te veze jer je emocionalno retardiran. Što i ne bi bio neki šok (jer, uvjerena sam, ne postoji muškarac koji to nije) da ne saznamo da je on zapravo seksualni sadist (sadist koji voli grub oblik snošaja, u kojem ne nanosi bol svojoj ´podređenoj´, već svakim oblikom dodira, bilo to nježno maženje ili udarac po stražnjici, doprinosi njezinom zadovoljstvu. Jer ono što je njemu na prvom mjestu, jest njezino zadovoljstvo). S obzirom na to da su se zaljubili, sad već oboje toga svjesni, on joj priznaje svoju gorku tajnu o potrebi izražavanja svoje dominantnosti u seksualnom činu.

No, to nije sve – ona je djevica (u knjizi od nešto manje od 500 stranica, to je jedan od sveukupno dva obrata). Saznavši to, s obzirom da je voli, odluči voditi s njom tzv. vanilla seks. Prilikom tog seksa, ona svrši tri puta, na gotovo svaki fizički podražaj. Čak i njegove riječi poput “Hajde mila, svrši za mene” odvode je preko ruba i doživljava nesumjerljiv orgazam. Ona zavoli seks i Njega, a On zavoli nju i počinje propitivati svoje izražavanje hipermaskuliniteta. I tako se oni seksaju, seks je genijalan za njih oboje. Vole se, ali opet postoje prepreke, jer ona preferira vanilla seks, a on voli mahati bičevima i vezati ju lisicama. I tako se oni vole, seksaju, voze u njegovom helikopteru, pa se seksaju, pa se dvoume, pa se seksaju i tom logikom do kraja.

Na kraju knjige, ona ga ostavi, jer nakon 500 stranica seksa i polemike o njegovih 50 nijansi sjebanosti (kako On sam sebe naziva) ona ipak zaključuje da je on sjeban. Bitno je istaknuti činjenicu da su Ona i On punoljetne osobe, koje stupaju u seksualne odnose dobrovoljno. Ne postoji nikakav oblik prisile. Koriste kondome do njezinog prvog ciklusa nakon čega prelaze na kontracepcijske pilule. Oboje su svjesni opasnosti od spolno prenosivih bolesti te se On zbog toga prije seksualnog odnosa na iste testirao.

Knjigu je napisala očajna kućanica E. L. James, a taj joj je epitet dodijeljen od strane mrzitelja njenog rada. 50 Shades of Grey njen je prvi uradak i ako mene pitate, ova kućanica, očajna ili ne, tendira k tome da postane marketinški genije, jer koliko god da je knjiga nekome loša, trenutno je najprodavanija.

{slika}

50 nijansi sive po mom mišljenju, nije ni upola takva senzacija koliko se priča. Jedna je od lošijih koje sam pročitala, no svakako nije najlošija. Zapravo iznenadilo me moje vlastito tijelo, koje nije ostalo ravnodušno na opise seksa. I u konačnici, ovo djelo ne pretendira da postane remek djelo, i sigurna sam da ta kućanica nije ni imala tendenciju pisanja jednog. No, ono što se ispostavilo, jest da je napisala jako dobar pornić. A što se tiče opasnosti koju ova knjiga predstavlja za malu djecu, žene, gey muškarce ili katoličku mladež, zaista smatram da je minorna. Ona nikome nije naudila, svatko je slobodan sam odlučiti hoće li ju pročitati ili ne. Ne vjerujem da će žene, na veliko razočaranje seks shop lanaca (i muškaraca kao evolucijskih sadista), početi kupovati japanske kuglice, bičeve svih oblika, duljina itd. i vrištati na svoje partnere: Kazni me! Kazni me!. A ako to i učine, seksualnost je prirodna, i kao i sve drugo tako postoje i različite vrste i načini postizanja zadovoljstva, bitno je samo znati uživati, i ne bojati se vlastitih fantazija.

Koje je Vaše mišljenje, zašto je ova knjiga toliko popularna?

A o seksualnim fantazijama i sadomazohizmu, drugom prilikom…