Novo u školama: obavezna nastava tolerancije spram seksualnih različitosti

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović predstavio je jučer kurikulum zdravstvenog odgoja koji se od ove godine uvodi od prvog razreda osnovne, do završetka srednjoškolskog obrazovanja. Kao osnovni pokazatelj potrebe za izmjenjenim nastavnim programom naveo je istraživanje među srednjoškolskom populacijom: Najveće istraživanje koje mi je putokaz je istraživanje o navikama i ponašanju i zdravlju naše djece koje je na uzorku od 1.500 učenika od 11 do 15 godina pokazalo da smo po debljini na sedmom mjestu, da svakodnevno puši i pije alkohol sve više djece, da svako peto dijete nikad ne pere zube, da 66 posto djece ne jede voće i povrće i da su u porastu debljina i šećerna bolest. Bolja anketa od te nije potrebna” – prenosi Tportal. Nije međutim riječ o zasebnom nastavnom predmetu, nego sadržajima uklopljenim u predmete prirode i društva, biologije, tjelesne i zdravstvene kulture, psihologije ili u satove razredne zajednice. Riječ je o jedinstvenom programu za sve učenike, čime je potvrdio najavu da neće prihvatiti pritužbe roditeljskih inicijativa koje su zahtijevale da roditelji mogu odabrati između dva modela.

Nastavni je program podijeljen u 4 cjeline: Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja, Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje. Prevencija homofobije očito je također uključena, prema riječima ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića (zanimljivo, one iste institucije koja je izložbu o progonu homoseksualaca u nacističkoj Njemačkoj nazvala heterofobnom), koji je rekao da će u sklopu dijela kurikuluma koji se bavi seksualnim odgojem naglasak biti na toleranciji seksualnih različitosti: “Ne smijemo dozvoliti da naša djeca imaju bilo kakav drugi stav koji nije u skladu s humanim stavom i tolerancijom.”

Ministar je izjavio da ne smatra da su jedinstvenim kurikulumom povrijeđena ustavna prava roditelja da odlučuju o odgoju svoje djece: “Zdravstveni odgoj će omogućiti da preveniramo debljinu, bolesti srca, da osiguramo više mentalnog zdravlja, da osiguramo rodnu i spolnu ravnopravnost, da spriječimo nasilje. Zdravstveni odgoj, na način koji je osmislilo povjerenstvo, utemeljen je na struci i omogućit će da građani imaju više slobode. Sloboda je nešto što je osnovni cilj mene kao ministra i političara, a slobode nema bez zdravlja. Zdravstveni odgoj je put za više slobode i mogućnost da Hrvatska bude zdravije društvo.” Član povjerenstva za izradu kurikuluma doc.dr.sc. Dubravko Lepušić iz Klinike za ginekologiju i porodništvo Sveučilišne bolnice Sestre milosrdnice složio se, ustvrdivši da nije ruiječ o nagovaranju nego izlaganju više opcija: Cijeli program formiran je na znanstvenim principima. Pogled na svijet, bilo religiozan ili politički, nešto je za po doma, a ovo je složeno na znanstvenim principima. Svatko ima pravo na svoj pogled na svijet, a najgore je kad nekoga na nešto nagovarate. Dakle, ovo nije nagovaranje, ovo su znanstvene činjenice kao takve. Konkretno – kad se radi o spolno odgovornom ponašanju, onda se mladima govori da postoji apstinencija koju zagovara religija i da postoji upotreba kondoma koju zagovara medicinska struka kao nešto što je preporučljivo. Ni jednom riječju se ne kaže – ovo je dobro, a ovo je loše. Stvar je izbora tko će što konzumirati, ali se pruža informacija.”

Istina o “superženi”

Melissi Terras dosta je toga da je se naziva superženom zbog toga što ima troje male djece i posao. Ovdje se odmiče od mita i govori kako ne postoji nešto poput “ravnoteže života i posla”

Prošlo je gotovo godinu dana otkako sam se s porodiljnog dopusta vratila na radno mjesto profesorice s punim radnim vremenom na Sveučilištu u Londonu (University College London). U to vrijeme imala sam troje djece u dobi od tri godine i manje (“Dečko” i “Dečki” – dvojajčani blizanci) i od tada jedva prođe tjedan dana a da netko ne komentira činjenicu da sa ´superžena´. Zato sam pomislila da bih mogla objasniti kako održavam ravnotežu između prilično velike obitelji malih ljudi i akademskih krugova, djelomice kako bih pokazala da je to moguće i djelomice da pokažem kako nisam superžena, nego imam nevjerojatno mnogo sreće.

Nisam superžena… Imam partnera koji mi pruža potporu. Najvažniji savjet koji mogu dati svakome tko razmišlja o tome da ima i karijeru i obitelj jest odabrati pravu osobu s kojom ćete to učiniti. Za tango je potrebno dvoje i podizanje obitelji ne bi trebalo biti samo majčina odgovornost. Kao ni briga za kućanstvo. Feminizam počinje kod kuće, ljudi moji: podjelite kućanske poslove i brigu za djecu jednako. Također, moj suprug radi od kuće, što znači da je pri ruci za odvoženje i podizanje djece iz jaslica.

Nisam superžena… Imam fleksibilno radno vrijeme. Dugo radno vrijeme na sveučilištima je legenda. Ali isto tako i njegova fleksibilnost. Nakon što sam rodila Dječaka, brinula sam se za njega kod kuće jedan radni dan u tjednu i nitko nije ni okom trepnuo kad bih izmišljala večernje radne sate. Inače obično radim navečer pa mogu provoditi više vremena sa svim svojim dečkima tijekom tjedna (iako mislim da je propuštanje njihova odlaska na spavanje otprilike jednom tjedno, radi odlaska na poslovne događaje, prihvatljivo). Ipak, nikad ne radim vikendima, osim ako sam na konferenciji.

Nisam superžena… Ne bavim se znanstvenim radom koji uključuje radu u laboratoriju. Jedan ili dva dana u tjednu radim od kuće, što znači da držim na oku e-mailove i radne dokumente i uz to rješavam zaostatke prljavog rublja na pauzama za ručak i kavu. Ne znam kako bih se nosila s time da moram biti u laboratoriju od 9 do 17 svakog dana. Nisu svi akademski poslovi organizirani na jednak način, ali oni koji su fleksibilni… Čovječe, kako su samo fleksibilni!

Nisam superžena… Mogu si priuštiti pomoć u kući. Unatoč svim našim najvećim naporima, imamo spremačicu, koja nam dva sata na tjedan dolazi temeljito očistiti kupaonicu, oribati sve podove i usisati cijelu kuću. No, ta tema dovodi do problema koji također ne razumijem: krivnje zbog plaćanja za dodatnu pomoć. Ne bi je trebalo biti uopće dokle god plaćate pristojne iznose, plaćate za praznike i ne tretirate svoju spremačicu kao… Smeće.

Nisam superžena… Idem prečacima kad god je to moguće. Nisam ništa izglačala još od 2003. Ne trošim vrijeme na izravnavanje stvari koje će se ponovo izgužvati dok ćemo ih nositi. Nitko još nije primijetio (jeste li vi?). U vezi kućanskih poslova i samog doma napravite onoliko prečaca koliko možete. Više držim do učinkovitosti nego do pokazivanja kuće.

Nisam superžena… Mnogo putujem zbog posla. Ovo bi moglo zvučati kao oksimoron, ali ne samo da se nekoliko noći dobro naspavam, nego i pokušavam raditi kao demon. Posluga u sobu i rad do ponoći. U hotelskim sobama napravim hrpu posla.

Nisam superžena… Živim blizu rodbine i prijatelja. Moja se svekrva preselila kako bi nam bila bliže ubrzo nakon što su stigli blizanci. To je zbilja divno – Dečki mogu često viđati baku, a ona uvijek uskače kad se oni razbole. Ima to i nekih nedostataka, ali sve u svemu, blizina rodbine čini brigu o djeci i nošenje s kaosom do kojeg to često dovede mnogo lakšim.

Nisam superžena… Radim nevjerojatno puno. Ja doista radim puno i do kasno, ali shvatila sam da sam, ako ništa drugo, zbog majčinstva postala mnogo usredotočenija i shvaćam svoju karijeru mnogo ozbiljnije: ako odlazim daleko od obitelji, tada je svaka minuta obično ispunjena zadacima.

{slika}

Pa, eto vam sad. Primijetit ćete da nisam spomenula “ravnotežu života i posla”. Ne vjerujem u nju. Dan ima samo 24 sata i to je sav moj život. Moj posao je moj život, moj dom je moj život, moja obitelj je moj život i moja ovisnost o srednjovjekovnoj belgijskoj keramici na eBayu također je moj život. Ušće sreće, dobrih odabira, napornog rada i potpore znače da – recite ovo šaptom – nije strašno stresno biti majka zaposlena na sveučilištu, barem za mene. Bilo bi mnogo, mnogo teže ostajati kod kuće i brinuti se za tri malena dječaka iz dana u dan. Vjerujte mi, probala sam!

Melissa Terras zaposlena je pri Odsjeku za informacijske studije na Sveučilištu u Londonu (University College London). Jedna je od direktorica nedavno osnovanog Centra za digitalne humanističke znanosti pri Sveučilištu u Londonu (UCL Centre for Digital Humanities).

Prevela i prilagodila: Ana Stipković

Vaginom protiv republikanaca

Code Pink  je udruga građana protiv rata i uglavnom se sastoji od ženskih članica, čije su aktivistkinje odlučile protestiranjem skrenuti pažnju medija na svoja prava. Odjevene u kostime nalik  vaginama, protestirale su protiv republikanaca ispred prostorija gdje je održana “Republican National Convetion” 27. kolovoza 2012. godine.

6. studenog 2012. Biti će održani izbori za Senat SAD-a i kampanja je u punom jeku. Republikanci se, između ostaloga, zalažu i za zabranu pobačaja, te zabranu distribucije “tablete za dan nakon”.

Podsjetimo, kandidat za Senat države Missouri Todd Akin nedavno je izjavio: ‘Prije svega, ono kako sam ja razumio doktore, trudnoća nakon silovanja vrlo je rijetka. Ako se radi o ‘legitimnom’ silovanju, žensko tijelo ima načine da isključi cijeli taj mehanizam.‘ … i svjetska javnost je ostala šokirana. Stoga, žrtvama silovanja abortus kao rješenje neželjene trudnoće nije opcija, jer trudnoće nema.  Ako taj mehanizam zakaže i dođe do trudnoće, ne treba se kazniti dijete.

{slika}

Izvikivanjem parola “Moja vagina, moj izbor!” i nošenjem transparenata s natpisima kao što su “Miči ruke s moje vagine” i “Čitaj mi s usana” jasno su izrazile svoj stav o kontroliranju i ograničavanju izbora svake žene. Unatoč činjenici da su glasne, vulgarne i vjerojatno za nekoga i neprobavljive, neosporno je da je realizacija takvih konzervativnih ideja nedopustiva.

Kako je prosvjed izgledao, možete pogledati ovdje.

Na javni poziv za pučkog pravobranitelja javilo se osam kandidata

Javnom pozivu za podnošenje kandidatura za pučkog pravobranitelja, kojeg je uputio Hrvatski sabor, odazvalo se ukupno osam kandidata – Marko Lapaine, Dejan Palić, Višnja Ljubičić, Marija Pujo Tadić, Silvija Arko Gorski, Marta Vidaković Mukić, Lana Peto Kujundžić i Renata Žličarić.

Natječaj za nasljednika aktualnog pravobranitelja Jurice Malčića kojem mandat istječa u prosincu ove godine, bio je otvoren 30 dana, a zadnji rok za prijavu bio je 20. kolovoza.

Od kandidata se, kako stoji u uvjetima, među ostalim očekuje da posljednjih pet godina nije bio pripadnik političke stranke, da je pravne struke i da “u javnosti uživa ugled visokih moralnih načela te zaštitnika i promicatelja ljudskih prva i sloboda”, kao i da ima najmanje 15 godina radnog iskustva u struci.

Ovo je prvi puta da se pučki pravobranitelj bira po novom Zakonu o pučkom pravobranitelju iz lipnja ove godine, a birat će ga većinom glasova zastupnici u Hrvatskom saboru, na vrijeme od osam godina uz mogućnost ponovnog izbora.

Među kandidatima koji su se odazvali pozivu ima i onih koji su već radili ili pak još rade u resoru pučkog pravobranitelja, kao što je to primjerice Malčićev zamjenik Dejan Palić ili pak Marta Vidaković Mukić koja je od 1996. do 2004. bila zamjenica nekadašnjeg pravobranitelja Ante Klarića te Silvija Arko Gorski koja od 2003. radi kao savjetnica u Uredu pučkog pravobranitelja.

Među kanadidatima je i aktualna pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić koja je na tu dužnost stupila krajem prošle godine te odvjetnik i nekadašnji HSLS-ov zastupniku u Županijskom domu Sabora od 1993. do 1997. Marko Lapaine, koji je prošle godine zatvorio odvjetnički ured s namjerom da bude javni ovršitelj, što nije realizirao jer je javnoovršiteljska dužnost ukinuta.

Kandidirale su se i sutkinje Lana Peto Kujundžić i Renata Žličarić te odvjetnica Marija Pujo Tadić.

Sva ta ženstvenost

Nedavno je na shine.yahoo.com objavljen članak o tome što muškarcima, Pravim Muškarcima (s velikim početnim slovom jer ipak se govori o alfi i omegi života svake heteroseksualne gospođe) smeta na ženama. U uvodu članka govori se o “privlačenju” muškarca i započinje rečenicom kojom nas degradira u bića bez kičme koja bi sve učinila radi malo pažnje. U tom trenutku sve one ideje o jakoj osobnosti, ženi koja zna što želi, onoj koja živi svoj život i ostali feministički momenti koji su se dogodili tijekom povijesti padaju u odstranjivač za nokte jer, eto, tamo neki frajer ne voli kada njegova žena nema profesionalno izmanikirane nokte. A to je tako jako KRIVO i presudno za vezu da mi, obične žene koje se odbijaju prilagoditi, to jednostavno ne shvaćamo. Krenimo redom, u kratkim crtama, i navedimo što to muškarcima smeta:

1. Previše vremena utrošeno na make-up – njezino vrijeme, njezin problem, zar ne?

{slika}

2. Glasno spremanje za posao u pet ujutro – jer, eto, nije dovoljno teško ustati u pet; mora se i na trepavicama hodati. Ovo je jedna od boljih zamjerki. Odlično!

3. Neoprani zubi prije prvog poljupca – što je u redu, ali nije navedeno čini li on to isto, na radost svih uključenih u proces.

4. Lijeganje u krevet mokre kose – mislim stvarno, i onda se on otkotrlja na to vlažno mjesto na jastuku i pati kao veliki radi tog problema. Doista velika stvar, zar ne?

5. Nedovoljno često bojanje kose – jer isto nikako nije trošak vremena i novca. Svaka dva tjedna, makar ćelava ostala, glavno da je boja postojana i izrast nevidljiv.

6. Nepovoljan miris – i pri tome misli na miris vanilije i krastavca. Grozna žena, koja se tako usudi mirisati, a to možda nekome ne odgovara. A bu.

7. Nesavršeno izmanikirani nokti – sumnjam da vadi novčanik kako bi platio da se taj strašan posao profesionalno obavi.

8. Ekstenzije – OK, s time se slažem. Ipak, ako je evidentno da žena ima ekstenzije, nećeš gurati prste u njezinu kosu. Točka.

9. 20 minuta potrošenih na nanošenje losiona – tik-tak, tik-tak! Uvjeren je da je to samo gubljenje vremena. Očito nikada nije imao problema sa suhom kožom.

10. Umjetne trepavice. Jer se vidi razlika. I “normalni ljudi to ne trebaju” – tako je. Normalni ljudi, normalnim danima, u normalno vrijeme, to ne koriste. Dakle, ili se družiš s ekscentričnim ženama ili si malo zaglibio u youtube tutorijalima o šminkanju.

11. Tetovaže. Tetovaže na neprikladnim mjestima su turn-off. I zarazne su – bez obzira kako je lijepa, ako na riti ima krivu tetovažu, on je neće. Uvjerena sam da će ona jako patiti zbog toga. Neće. A što se zaraznosti tiče, svaka ptica svojem jatu leti. Nađi si netetoviranu ženu.

12. Sva ta kosa. Po podu i u odvodima. Kao i zauzimanje prostora radi odlaganja proizvoda za kosu – sigurna sam da nakon brijanja, tuširanja, mazanja, češljanja, sušenja, oblačenja u nešto pripijeno, gospodinu ne padne vilica. Zamisli, sve je to postigla koristeći samo vodu! Sigurno nakon nje ode u kupaonicu i razdvaja svoje od njezinih dlaka kako bi joj mogao prigovarati.

13. Zašto ne zatvaraš zubnu pastu (i ostale proizvode)? – svima se dogodi. Nismo genetski predodređene za nezatvaranje zubne paste, što god dečki iz Hladnog piva rekli.

14. Parfem. Bilo kakav – on voli samo kada gospođa miriši friško kao cvijetak izašao iz tuš-kabine. Zašto bi ona odlučivala slobodno i koristila parfem, kada on to očito ne želi? Mislim stvarno.

15. Ostaci soli za kupanje u kadi – čovječe, operi kadu. Ona uredno pere WC školjku iza tebe.

{slika}

Nezahvalno je prema ikome na ovaj način donositi zaključke, no kako su “Pravi Muškarci” bacili neke kosti, zašto se ne bi poigrale? S gorkim okusom u ustima, ovakvi savjeti potiču osjećaj da se od nas traži da budemo nekakav defaultni primjerak žene, a taj odabranik će nadodati ostalo i podariti nam osobnost. Koja ne lupa u potpeticama. I ne liježe s mokrom kosom. Muškarcima je dozvoljena dlakavost, debljina, mirisi koji se ne mogu usporediti ni s čime što je nedavno bilo na tuširanju, prljava odjeća, ćelavost, neartikuliranost. Ne generaliziram, izvlačim primjere.

Nisam nigdje pročitala “15 najvećih grijeha – svjedoče prave žene”. Ali zato sam u inbox dobila link na članak koji žena piše za žene, naslova “Mali priručnik za razumijevanje muškaraca u vezi“. Dobro je. Sada znamo da i za to postoji priručnik. I mi konja za utrku “najbolji članak za demotiviranje emancipacije” imamo! Ne želimo valjda, kad smo ga već privukle prateći sve savjete koje su nam dali pravi muškarci, izgubiti taj listić za dobitak na lotu. Lajtmotiv članka je – kako udovoljiti muškarcu. Nigdje nema govora o asertivnoj komunikaciji, međusobnom razumijevanju potreba. Prema komentarima, autorica se vodi logikom da je u odnosu muškarca i žene ključno voditi se evolucijskim uzancama, prema kojima su oni lovci, a mi domaćice. Mi se moramo saginjati koliko ide jer oni zarađuju. I “tako su naučili”. Zapravo, imam dojam da autorica nije uzela u obzir da je danas i ona hraniteljica, žena lovac, skrbiteljica, sakupljačica koja ima pravo na svoju “spilju”, na žute dane, crvene dane i zelene dane. Ima pravo na priznanje posla kojeg je izvršila. Ima pravo ostaviti otvorenu zubnu pastu.

{slika}

Prosvjedi u Tunisu u obranu zakona o pravima žena

Tisuće stanovnika/ca Tunisa okupilo se na prosvjedu protiv pokušaja islamističke Vlade da izmjenom ustavnih odredbi degradira status žena u jednoj od najliberalnijih arapskih zemalja. Prosvjed održan 13. kolovoza okupio je oko 6 000 osoba, uglavnom žena, i predstavlja najnoviji događaj u prepirci oko uloge islama u novom Ustavu koji se upravo izrađuje. Vladajuća stranka Ennahda (poznata i kao “stranka renesanse”) pod velikim je pritiskom i konzervativnih Salafi muslimana, koji pozivaju na implementaciju islamskih zakona, i oporbenih sekularnih stranaka. Aktivisti negoduju oko klauzule u nacrtu Ustava u kojoj se navodi da je žena “dopuna muškarcu” i zahtijevaju da se zadrže stavke iz Ustava iz 1956. (prvi civilni ustav u Tunisu), koje ženama jamče potpunu jednakost pred zakonom.

Prolazeći ulicama glavnog grada Tunisa prosvjednici/ce su od Vlade (koju od listopada čine pripadnici umjerenih islamista Ennahde) tražili da se umjesto na mijenjanje spomenutih ustavnih stavki usredotoče na pitanja nezaposlenosti i regionalnog razvoja. Sudionici/ce prosvjeda nosili su transparente s natpisima poput: “Pobunite se da vaša prava budu sadržana u Ustavu” i “Ghanouchi odlazi – Tunižanke su snažne,” (potonji se natpis obraća vođi Ennahde Rachidu Ghannouchiju). Jedan od prosvjednika, četrdesetogodišnji Sami Layouni visoko je podigao transparent na kojem stoji: “Žena nije dodatak, ona je sve.” “Ovdje smo kao potpora ženama, ovdje smo da pokažemo da ima muškaraca kojima je stalo do prava žena. Ponosni smo na Tunižanke… i nećemo dopustiti da islamisti pretvore naše Arapsko proljeće u zimu,” kaže Layouni. I transparent koji nosi Fouzia Belgaid (52) poziva na jednaka prava. Prošlogodišnji ustanak, ističe Belgaid, nije trebao dovesti do ovakvih rasprava u tuniškom društvu. “Trebali bi se pozabaviti važnijim pitanjima poput nezaposlenosti i regionalnog razvoja,” dodaje. “Ennahda pravi korake unazad, ali zato smo mi ovdje da kažemo kako Tunižanke to neće prihvatiti. Strah me za budućnost mojih kćeri koje bi mogle odrastati u potpuno drugačijem Tunisu.”

Vladajuća Ennahda bila je zabranjivana pod režimom bivšeg predsjednika Zine al-Abidine Ben Alija. Međutim, nakon prošlogodišnjih masovnih prosvjeda koji su uzrokovali predsjednikovu smjenu i zapalili iskru Arapskog proljeća, te nakon izbora održanih prošlog listopada, Ennahda je osvojila većinu u Parlamentu te formirala Vladu u koaliciji s još dvije sekularne stranke. Vladajuća stanka obećala je poštivati ženska prava i suzdržati se od nametanja strogih muslimanskih pravila. Predsjednica parlamentarne komisije za ljudska i civilna prava i članica Ennahde Farida al-Obeidi, tvrdi da dio nacrta zakona koji se odnosi na prava žena ne predstavlja korak nazad za Tunis. U spornoj se klauzuli, naime, inzistira na “dijeljenje uloga, i nipošto ne sugerira da su žene manje vrijedne od muškaraca,” izjavila je al-Obeidi. Aktivisti su zabrinuti da bi nova pravila mogla značiti daljnje nazadovanje. “Velika nazadovanja obično počinju malenim korakom,” primijetila je Ahlam Belhadj, predsjednica Ženske demokratske udruge. “Ako danas ne reagiramo, uskoro ćemo biti suočeni/e s još većim problemima.”

Prevela i prilagodila: Ida Jagar