Zaboravite ambiciju, financijsku sigurnost i prvoklasnu diplomu! Prema istraživanju američkih i nizozemskih znanstvenika i znanstvenica objavljenom u Journal of Personality and Social Psychology, žene se odlučuju za karijeru samo ako ih je strah da su neprivlačne, pa se iz toga razloga možda neće udati. Dakle, zaključak analize jest da biraju žene karijeru i profesionalno napredovanje samo ukoliko se smatraju ružnima da ne mogu naći partnere.
Istraživački tim, sastavljen od tri žene i dva muškarca, govori da kada nema dovoljno muškaraca ‘s većom vjerojatnošću će žene odabrati karijeru umjesto djeteta’.
Što žena običnije izgleda, smatraju oni, više je motivirana da uspije na poslu. Ključno za njihov argument je ideja da su žene evoluirale da postanu domaćice, a muškarci hranitelji.
To za njih znači da kada postoji manjak muškaraca u određenom području, žene, a posebice one manje privlačne, mogu odabrati da se trebaju osigurati s dobro plaćenom karijerom.
Istraživači su proveli nekoliko istraživanja kako bi došli do ovog potresnog argumenta.
Prvo istraživanje bavilo se brojem dostupnih muškaraca na nekom području, koje su nazvali ‘operacionalni spolni omjer’.
Nakon sakupljanja podataka diljem SAD-a, otkrili su da kako je broj dostupnih muškaraca opadao u državi, proporcionalno je rastao broj žena s visoko plaćenim karijerama.
Nadalje, žene koje su postale majke u tim državama, postale su to u kasnijim godinama i imale manje djece.
Kako bi dokazali da nedostatak muškaraca stoji iza tog trenda, istraživači su proveli praktična istraživanja.
To je uključivalo pokazivanje novinskih članaka ili fotografija ženama koji su davali drugačije dojmove o spolnom omjeru u nekom području i onda su ih ispitivali što je važnije – posao ili obitelj. Kada su mislile da nema dovoljan broj muškaraca, postojala je veća mogućnost da im karijera bude prioritet, a ne obitelj. Međutim, žene također nisu mislile da će nedostatak muškaraca dovesti do otvaranja novih radnih mjesta za žene. Upravo suprotno, mislile su da će biti veće natjecanje među ženama da pronađu muža.
Posljednje istraživanje testiralo je sumnju istraživača da će neprivlačne žene biti više zainteresirane za karijere jer će im biti teško pronaći partnera.
Lažne novinske članke dobilo je 87 mladih žena koji su opisivali spolni omjer na obližnjim sveučilišnim kampusima i pitalo ih se o njihovim pogledima na obitelj i karijeru. Među ostalim pitalo ih se i koliko su sebe smatrale privlačnima muškarcima.
Za one žene koje su sebe vidjele kao manje poželjne od prosjeka postojala je veća mogućnost da budu orijentirane na karijeru.
“Utječe li omjer muškaraca i žena u lokalnoj populaciji na težnje žena prema karijeri? Arhivski podatci iz stvarnog svijeta i niz laboratorijskih istraživanja ukazuje da je odgovor – DA”, pojasnila je rezultat istraživačica Kristina Durante sa Sveučilišta Teksas iz San Antonija.
U Velikoj Britaniji, postoji malo veći broj mladih muškaraca nego žena. Međutim, žene u dobnoj skupini od 36 godina naviše čine većinu, dok na fakultetima prvostupnice sada premašuju muškarce.
O zastrašujućim pričama trgovine ljudima svakodnevno slušamo. Jedna takva je nedavno šokirala svjetsku javnost te je sigurno svima vama ostala urezana u sjećanje. Riječ je o dvije bande Rumunja koji su se bavili trgovinom žena u Španjolskoj, ali na jedan iznimno brutalan način. Naime, ‘trgovci’ su ženama na zapešću tetovirali bar kodove s cijenom kupoprodaje da bi se osigurali od eventualnog bijega te su ih u žargonu nazivali ‘koferima’, ‘torbama’ ili ‘biciklima’. Policija je za to doznala kada je provalila u jedan stan tražeći svodnike te u njemu pronašla preplašenu mladu ženu obrijane glave, tetoviranog zapešća i zavezanu lancima za radijator. Zastrašujuće, zar ne?! Ali, nažalost, to je samo jedan u nizu od takvih dehumanizirajućih slučajeva.
U svrhu prevencije traffikinga, 2006. godine osnovana je kampanja ‘Stop the Traffik‘ koja predstavlja jedan rastući globalni pokret individua, zajednica i organizacija u borbi za prevenciju prodaje ljudi, zaštite ljudi kojima se trguje i naposljetku, proganjanja ‘trgovaca’ istih. Kampanja je osnovana s ciljem: • Educiranja: podizanja svijesti i razumijevanja o trgovini ljudima i onoga što se može učiniti u vezi toga, • Zagovaranja: angažiranja sa zajednicom i profesionalcima kako bi se kreirao okoliš u kojemu je teže trgovati, skrivati i iskorištavati ljude i • Fondiranja: financiranja ‘Stop the traffik’ projekta i anti-trafficking aktivnosti diljem svijeta koji djeluju zajedno s odvjetnicima, ranjivima i onima s kojima se trgovalo.
‘Stop the traffik’ kampanja sada okuplja više od 1.000 organizacija u 50 zemalja i 10.000 aktivista i aktivistica diljem svijeta čiji je moto: kada ljudi djeluju, stvari se mijenjaju! Na taj način, osnivatelji ove kampanje žele nas opskrbiti u smislu da podignemo svijest i razumijevanje o tom globalnom problemu te da napravimo razliku i da se pridružimo u borbi zaustavljanja trafficking-a.
{slika}
Trafficking je:
biti prevaren ili otet protiv svoje volje, kupljen, prodan ili transportiran u ropstvo zbog seksualnog iskorištavanja, rada u tvornicama, prostitucije, prodaje organa…
kada članovi obitelji prodaju svoju djecu lokalnim vođama bandi ili organiziranim internacionalnim krugovima trgovanja za najmanje 20 dolara po glavi
u porastu. Naime, od dva do četiri milijuna muškaraca, žena i djece se prodaje preko granica i unutar njihove vlastite države svake godine. Minimalno s jednom osobom se trguje SVAKE MINUTE!!! Riječ je o razmjeni koja zarađuje dvostruko više svjetskih dohodaka od Coca-Cole.
ukupan godišnji prihod na trgovinu ljudima procjenjuje se na 31.6 milijardi dolara.
kada žrtve obično pate od višestrukih fizičkih iskorištavanja, straha, mučenja i prijetnji njihovim obiteljima kako bi se slomili njihovi duhovi i kako bi se oni pretvorili u robu koja se može prodati. Tužna je i sama činjenica što trgovina ljudima uopće postoji i opstaje toliko dugo, a činjenica da se osobu može prodavati i njome trgovati više puta je još tužnija.
Trafficking se uvelike razlikuje od krijumčarenja ljudi u tome što se za krijumčarenje ljudi samostalno i dobrovoljno opredjeljuju i sami traže usluge krijumčara ljudi za određenu svotu.
Naredne statistike prikazuju enormne razmjere trgovine ljudima: • najmanje 12.3 mil. ljudi su žrtve prisilnog rada diljem svijeta. Od ovoga, 2.4 mil. je rezultat trgovine ljudima • Od 600.000 do 800.000 muškaraca, žena i djece je prodano preko internacionalnih granica svake godine. Približno 80 posto su žene i djevojčice, a do 50 posto su maloljetnici.
Prodajom ljudi postaju roba, kao i svaka druga namirnica u trgovini. Pretvaraju se u robu s određenom vrijednošću, koja će nakon procjene biti isplaćena trgovcu. Žrtvama traffikinga su oduzeta sva ljudska prava i dostojanstvo te oni postaju robovi. Trgovinom ljudi kriši se sloboda kretanja, sloboda i dostojanstvo pojedinca, pravo na odlučivanje i izbor, pravo na jednakost među ljudima, pravo na život, rad i obrazovanje te pravo na zdravlje.
Većina trafficking-a žrtava dolazi iz najsiromašnijih zemalja i najsiromašnijeg sloja državne populacije, a tipovi regrutiranja uključuju otmice, prodaju od strane roditelja, ulice ili pak instituacija koje bi trebale skrbiti za siročad. Trgovina ovog tipa u svakom slučaju pronađe način za regrutiranje mlade, ali i starije radne snage kojoj, naravno, biva obećan posao iz snova sve do trenutka dok se ne suoče sa surovom realnošću pakla u koji su dovedeni. U tom paklu postaju apsolutno očajni, a njihove životne aspiracije nedostižne jer su sad samo obične marionete kojima ti brutalni trgovci upravljaju na najgori mogući način, a same žrtve ako se ikada izvuku iz tog okrutnog svijeta, izlaze s teškim posljedicama i sjećanjima koja je teško zatomiti.
Ista se stvar dogodila i većini djevojaka u Reg Light Districtu u Amsterdamu kojima su obećane plesne i/ili modne karijere, a koje su, u trenutku kad su dovedene na ‘mjesto zločina’, prisilno pretvorene u prostitutke. Te su cure na izvrstan način prenijele poruku: “Svake godine tisućama žena je obećana plesna karijera u Zapadnoj Europi. Nažalost, previše njih završi upravo ovdje.“
Stoga, nužno je podizati svijest o ozbiljnosti i okrutnosti cijele situacije te sukladno tome početi djelovati jer moramo biti svjesni da nije istina kako se ovakve stvari događaju samo drugima i u drugim zemljama. Trgovina ljudima se događa i na našem tlu i ona je svakodnevna. Štoviše, u Hrvatskoj cvjeta prostitucija i trafficking, a u trenutku pisanja ovog članka, 1000-e žena, muškaraca i djece je prodano preko granice, milijunima žena je obećana blistava budućnost baveći se plesom i manekenstvom, a sve to predstavlja paravan za ‘prodaju bijelog roblja’.
Prema podatcima MUP-u, trgovanje ljudima zahvaća Hrvatsku kao tranzitnu zemlju te gotovo podjednako i kao zemlju porijekla, odnosno odredišta žrtava trgovanja ljudima. S obzirom na međunarodni karakter problema, činjenica je da je Hrvatska, prije svega, uz Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju i dalje važan tranzitni pravac, kojim se koriste krijumčari osoba, pa tako i trgovci ženama i djecom. Ipak, navedeni trendovi su promjenjivi pa se u posljednje vrijeme Hrvatska sve više dovodi u vezu sa trgovanjem ljudima kao izvorišna i zemlja odredišta, dok tranzit kroz Hrvatsku opada – iz razloga prijema novih članica (Rumunjska i Bugarska) u Europsku Uniju.
{slika}
Analizom otkrivenih i prijavljenih kaznenih djela trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj može se zaključiti da ovaj pojavni oblik kriminaliteta najčešće podrazumijeva trgovanje osobama ženskog spola, mlađe životne dobi (od 11 do 30 godina), s ciljem seksualnog iskorištavanja, a karakterizira ga specifična dinamika počinjenja djela, transnacionalni karakter počinjenja, izražena brutalnost kod spolnog i fizičkog nasilja počinitelja, dugotrajna eksploatacija žrtve, kao i potpuna uspostava ropstva ili radnji sličnih ropstvu te posebno ranjivo stanje trgovane osobe.
Jedan od modaliteta iskorištavanja, utvrđenog u 2006. i 2007. godini, je i seksualna eksploatacija u cilju začeća i rođenja djeteta. Tijekom 2008. i 2009. godine evidentirano je povećanje broja radne eksploatacije mlađih muškaraca, koji su bili eksploatirani na seoskim imanjima, u obrtima u vlasništvu počinitelja i sl. Ukupan omjer žrtava po spolu je 88 posto žena i 12 posto muškaraca koji su identificirani od 2002. godine, a žrtve su, njih 60 posto seksualno eksploatirano, dok na radnu eksploataciju koja uključuje i služenje te prosjačenje i džeparenje otpada oko 25 posto. Djece, identificiranih žrtava trgovanja ljudima, ukupno je 18 posto.
Povodom Dana Splitsko-dalmatinske županije, 14. travnja, između ostalih dodjeljena je i nagrada za promicanje ravnopravnosti spolova na području županije. Dobitnica je Ivanka Luetić Boban, predsjednica županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova.
Na web stranici Splitsko-dalmatinske županije objavljeno je da je Ivanka Luetić Boban osoba koja je “dobrovoljno i volonterski umnogome unaprijedila život građanki i građana naše Županije. Kao predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije uspjela je razbiti predrasude vezane za tu problematiku i učiniti je bliskom svakodnevnom životu. Upozorila je na slabu zastupljenost žena pri imenovanju ulica, trgova i spomenika u Splitu, Županiji i cijeloj Hrvatskoj, te je njeno zalaganje rezultiralo novim imenovanjima.
Osmislila je projekt Zaustavite nasilje u moje ime – djeca O.Š. Marjan Split protiv nasilja, kao i kampanje za veću zastupljenost žena u politici, a zahvaljujući lobiranju uspjela je da sva gradska vijeća donesu odluke o osnivanju povjerenstava za ravnopravnost spolova te organizirala i provela edukacije za novoizabrane članice i članove. Njenim zalaganjem ponovno je otvoreno sklonište za žrtve nasilja“.
Na sjednici Odbora za ravnopravnost spolova jučer je predstavljen projekt Žene u mreži za ruralni razvoj Jugoistočne Europe. Projekt financira Europska unija, a provodi ga Regionalni Centar za jednakost spolova.
“Cilj inicijative je doprinos poboljšanju sudjelovanja žena u ruralnom razvoju i njihovo osnaženje”, kazala nam je Mary Ann Rukavina Cipetić, izvršna direktorica Regionalnog Centra.
Čak 90 posto naše zemlje smatra se ruralnim područjem, a udio žena u poljoprivredi je oko 50 posto. Nažalost, samo 14 posto tih žena su vlasnice zemljišta na kojima rade i vrlo je mali broj žena koje su načelnice seoskih općina. Razlozi tome dijelom leže u tradiciji seoske žene, no mnoge ne znaju koja su im sredstva i mogućnosti dostupne. Kako bi im se podigla samosvijest, poboljšao status te kako bi se žene u poljoprivredi educirale nužno je pokrenuti lokalne inicijative, a postupno i osnovati regionalnu mrežu žena u ruralnom razvoju, smatraju u Centru.
Strateška radionica na području Hrvatske održati će se u rujnu ove godine, a regionalni sastanak biti će u Makedoniji u studenome. Konačni korisnici projekta i njegovih sredstava trebali bi biti lokalne i regionalne vlasti te lokalni dionici koji bi mogli sami ustvrditi vlastite prioritete. Na taj način Vlada bi imala civilnog partnera na području ruralnog razvoja koji doista razumije probleme i potrebe tih područja.
U petak 20.04.2012., na treću godišnjicu blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu, projekcijama u zagrebačkom Dokukinu započinje kino distribucija dugometražnog dokumentarca Blokada mladog redatelja Igora Bezinovića nastalog u produkciji Restarta i Factuma.
Blokada je jedinstveni pogled iznutra u najduži, najbrojniji i politički najznačajniji studentski prosvjed na ovim prostorima od 1971. godine koji je započeo u travnju 2009. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a čiji je Bezinović bio i aktivni sudionik.
Borba protiv komercijalizacije obrazovanja i blokada nastave na Filozofskom trajala je 34 dana, pobuna se proširila na više od 20 fakulteta diljem zemlje, a studenti su postali relevantan politički subjekt. Redatelj je pratio sve, od ushićenih pripremnih sastanaka i blokiranja nastave do prvog umora, kroz intimne situacije i međusobne noćne rasprave, od prvotne podrške većine članova fakultetskog vijeća do okretanja leđa tih istih profesora uz pokušaj studenata da dođu do skrivenog ministra obrazovanja.
Nakon projekcije u petak u 21.00 h možete ostati i na diskusiji Blokada – 3 godine poslije na kojoj će uz redatelja gostovati predstavnik Sindikata visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost te predstavnik Centra za radničke studije koji će razgovarati o današnjim posljedicama blokade te vam približitisadržaj nedavno izdane Deklaracije o znanosti i visokom obrazovanju.
Uz filmski prikaz studentske borbe za besplatno visoko školstvo od 19. do 21. travnja 2012. u Ljubljani i Zagrebu održavat će se znanstveno-stručni skup “Otpor i promjene u znanosti, obrazovanju i društvu”, čiji su inicijatori Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost i pokret Mi smo univerza, a uz njih, suorganizatori skupa su Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, Filozofski fakultet u Zagrebu i Filozofski fakultet u Ljubljani.
Povod za održavanje takvih skupova su uznapredovali procesi komercijalizacije i privatizacije znanosti i visokog obrazovanja, zbog čega su se posljednjih godina diljem svijeta organizirale različite inicijative i pokreti, kao i masovne blokade fakulteta, štrajkovi akademskih radnika, ulični prosvjedi i dr.
Nakon kino premijere, Blokada nastavlja igrati u redovnom programu Dokukina, a tijekom svibnja i u kinima u Rijeci, Samoboru i Puli te u 15 drugih hrvatskih gradova.
Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić naglasila je u četvrtak da se prijedlogom Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji (MPO) osigurava pravo na liječenje svima koji se liječe od neplodnosti, te ocijenila kako je riječ o optimalnom prijedlogu i dobroj osnovi za raspravu u Hrvatskome saboru.
Vlada je danas u redovitu proceduru, u dva čitanja, uputila Nacrt prijedloga zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, u kojem se navodi da o odabiru postupka MPO odlučuju bračni ili izvanbračni drugovi, odnosno punoljetna, poslovno sposobna žena koja ne živi u braku ili u izvanbračnoj zajednici čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno.
Izvanbračnu zajednicu ‘čine žena i muškarac koji ne žive u braku, u drugoj izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, te koji ispunjavaju pretpostavke za valjano sklapanje braka‘.
U postupku MPO-a prednost se daje homolognoj oplodnji (korištenju vlastitih spolnih stanica), a heterologna oplodnja (korištenje spolnih stanica darivatelja) koristi se kad nije moguće koristiti vlastite spolne stanice ili kad se MPO provodi zbog sprječavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete.
Darivateljica jajnih stanica može biti žena čije se jajne stanice uz njezin pristanak koriste za MPO druge žene, te žena koja sudjeluje u postupku MPO-a u kojem je nastao višak jajnih stanica.
Darivatelj sjemenih stanica može biti muškarac čije se sjemene stanice uz njegov pristanak koriste za MPO žene koja nije njegov bračni, odnosno izvanbračni drug.
Darivatelji zametaka mogu biti bračni, odnosno izvanbračni drugovi koji su odustali od korištenja vlastitog zametka te su dali pristanak na darivanje.
Zakonom se omogućuje oplodnja 12 jajnih stanica, a u tijelo žene mogu se unijeti dva zametka, iznimno kod žena koje su starije od 38 godina, a nije im pomogla nijedna metoda, mogu se oploditi sve jajne stanice i u spolne organe unijeti tri zametka. Preostali zameci se zamrzavaju. Osoba začeta i rođena uz pomoć MPO-a nakon navršenih 18 godina ima pravo doznati sve podatke o svom biološkom podrijetlu, uključujući i podatak o identitetu darivatelja.
Opačić o prijedlogu Zakona i njegovoj implementaciji na istospolne zajednice
Potpredsjednica Vlade Opačić smatra da se radi ‘optimalnom zakonu’ koji je dobra osnova za saborsku raspravu u dva čitanja. Naglašava da je najvažnije što je u zakon ugrađena mogućnost zamrzavanja zametaka, što do sada nije bilo moguće. U vezi dosdašnjih javnih protivljenja takvom zakonu ponovila je da će u redovitoj saborskoj proceduri biti dovoljno prostora za kvalitetnu javnu raspravu.
“Zakon daje određeni prostor, mogućnosti, međutim, sam postupak MPO-a je nešto što je svačiji izbor, prema tome onaj tko se tome protivi ne mora se ni podvrgnuti MPO-u”, kazala je Opačić.
Smatra da je sada mogućnost manipulacije jajnim stanicama, odnosno zamecima, svedena na najmanju moguću mjeru, jer se radi o zakonu koji je na europskoj razini i usklađen sa smjernicama europske struke.
Upitana hoće li MPO biti dozvoljen i istospolnim zajednicama, Opačić je naglasila kako je predloženi zakon “prvenstveno medicinski i bazira se na tome da osigura pravo za sve one koji se liječe od neplodnosti”.
Zakon o istospolnim zajednicama potpuno je drugi zakon i druga materija, pa nije dobro da se u zakon o MPO-u, koji govori isključivo o metodi liječenja, stavljaju stvari koje on ne regulira, rekla je Opačić.
Nacrt zakona možete pročitati na linku ovdje (LINK), a sadrži stavke poput “zbog zaštite dobrobiti djeteta pravo na medicinski pomognutu oplodnju nemaju osobe koje su promijenile spol” i “za potrebe ovoga Zakona izvanbračnu zajednicu čine žena i muškarac koji ne žive u braku, u drugoj izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, te koji ispunjavaju pretpostavke za valjano sklapanje braka.”
