sdadmin

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Feministica i ljepotica koja je od vlastitog životnog iskustva napravila pravu malu tvornicu bestsellera, uhićena je zbog povezanosti s ´Wall Street´ protestima. Potvrđuju li nedavni događaji njezin status predane aktivistice ili pak svjedoče o njenoj neutaživoj gladi za publicitetom?

            Među stotinama ljudi koji su uhićeni za vrijeme njujorških ´Okupirajmo Wall Street´ demonstracija, jedna je žena zapela za oko javnosti. Nije riječ o hipi djevojci odjevenoj u kaftan, već o ženi u zanosnoj ljubičastoj večernjoj haljini s nježnim, prozračnim rukavima. Osoba u pitanju nije uhićena u blizini Wall Streeta, već u celebrity-ima napučenoj četvrti SoHo, gdje je prisustvovala gala večeri i dodjeli nagrada. Nije riječ o mladoj radikalki, već o sredovječnoj zaposlenoj majci dvoje djece… No da, Naomi Wolf (47) zaista zna kako se istaknuti u gomili. Žena koju su te večeri njujorški plavci otpratili u zatvor bila je upravo glasovita feministica i proslavljena autorica traktata o ženskim pravima i slobodama, koji nekako istovremeno uspijevaju biti i brbljave osobne ispovijesti. Wolf, koja je napustila ceremoniju kako bi okupljenim prosvjednicima dijelila besplatne pravne savjete, na koncu im se i sama odlučila pridružiti.

            Uvjerena da na to ima zakonsko pravo, marširala je Ulicom Hudson. Jednako uvjereni u vlastito pravo da provode zakon, policajci su je uhitili. Po svoj prilici, to su vrlo brzo požalili – vjerojatno istog trenutka kada su na stranicama lista Guardian opazili opsežan prikaz vlastite akcije iz pera same Wolf. Bez obzira na to da li ju volite ili mrzite, morate priznate da je ovdje riječ o klasičnom Naomi Wolf ponašanju. Oni koji ju ne vole čitav događaj tumače kao neprikriven pokušaj samopromocije: Wolf je ugrabila priliku, iskoristila politički okvir (ne pridonoseći pri tom ni na koji način samoj političkoj borbi), a zatim prigrabila sav publicitet za sebe. S druge strane, njeni obožavatelji tvrde da je riječ o izuzetno hrabrom činu: na kraju krajeva, Wolf je pretrpjela niz neugodnosti (u svom članku zorno opisuje kako je bila prisiljena boraviti u “ćeliji umrljanoj fekalijama i krvlju”) a sve u ime viših ciljeva. Uhićenje možda i jest skrenulo pozornost javnosti na Wolf, no još je više koristi donijelo prosvjednicima – bod za hrabru borbu koju podržava poznata ličnost i još jedna crna mrlja na ionako poljuljanoj reputaciji njujorških plavaca. Možda je zaista došlo vrijeme da pripadnici anti-Wolf tabora ohlade. Zanosna Wolf koja se u svojim tekstovima ne libi otkriti sve, pretrpjela je već dovoljno napada i kritika. A možda je samoprozvana radikalka po prvi puta spoznala što zaista znači biti radikalan. Uhićena je jer se borila za ideju, kao i tolike istaknute feministice prije nje. Čini se da je osobno napokon postalo političko.

            S obzirom na njeno ultraliberalno djetinjstvo, teško da bismo Naomi Wolf mogli nazvati istinskom buntovnicom (za to bi morala postati religiozni i konzervativni menager). Rođena početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća u San Franciscu, Wolf je odrasla u židovskoj obitelji, u drvenoj kućici u brdima iznad hipijevskog Haight-Ashburya. Njezin je otac bio pjesnik i sveučilišni profesor specijaliziran za fenomen strave (njegova je obitelj porijeklom iz Rumunjske), a majka joj je bila antropologinja. “Njih nije bilo moguće šokirati,” izjavila je Wolf u jednom interviewu. “Ja bih rekla: ´A što ako postanem lezbijka?´ A oni bi odvratili: ´Ma naravno, dušo´”. E pa, Wolf nije postala ni buntovnica ni lezbijka. Umjesto toga bila je najbolja učenica, i sama koketirala s poezijom, te upisala studij engleske književnosti na prestižnom američkom sveučilištu Yale. Kao dobitnica stipendije Rhodes provela je dvije godine na Oxfordskom sveučilištu, odakle se vratila kao kvazimarksistička pjesnikinja i ovisnica o cigaretama i kožnim jaknama. Drugim riječima, kao tipična lijevo orijentirana mlada osoba toga doba. Ono što, pak, nije bilo tipično, jest Wolfičin doživljaj Britanije osamdesetih. U Oxfordu se, kako kaže, po prvi puta susrela sa “sirovim seksizmom, neprikrivenim snobizmom i antisemitizmom”. Hladne predavaonice, ostarjeli nastavnici i dašak nekadašnjeg imperija bili su, čini se, u prevelikom raskoraku u odnosu na osunčani i karizmatični San Francisco. Wolf nikada nije dovršila svoj diplomski rad – njen je tekst postao toliko polemičan i osoban da joj je mentor savjetovao da ga ne predaje. Umjesto toga, iz njega se rodila Wolfičina prva knjiga, Mit o ljepoti (The Beauty Myth, 1991.).

            Knjiga u kojoj se razglaba o ne odveć originalnoj ideji da se ´prikazi ženstvenosti koriste protiv žena´, postala je neočekivani besteller. Oko Mita o ljepoti i njene autorice koja je (što nikome nije promaklo) i sama prilično atraktivna, podiglo se mnoštvo medijske prašine. Wolf je lansirana je u zvjezdanu orbitu. Neke feministice, poput Germaine Greer, hvalile su knjigu bez zadrške. “Svaka bi ju žena trebala pročitati,” oduševljeno je izjavila Gloria Steinem. Druge (u prvom redu Camille Paglia, koja je na prvi pogled razvila snažnu antipatiju prema Wolf) su je oštro kritizirale. Ovako snažne i podijeljene reakcije popratit će i sve njene naredne publikacije i javne nastupe. 

            Promatrati svijet kroz prizmu vlastitog života postao je trademark Naomi Wolf. U svojoj idućoj knjizi, Promiskuitetne (Promiscuities, 1998.) ideju o korištenju seksa kao sredstva ženskog osnaživanja povezala je s vlastitim iskustvom single djevojke, navodeći pri tom koliko je partnera imala prije udaje (kad već pitate – trideset). “Moramo iskupiti drolju u sebi i biti loše djevojke bez imalo grižnje savjesti”, piše Wolf. I opet su reakcije bile podijeljene. Jedni su frktali na njenu upitnu metodologiju i razgovorni stil, drugi su oduševljeno priznali da knjigu nisu mogli ispustiti iz ruku. Zahvaljujući uspjehu koji su polučile njene knjige, Wolf se nametnula kao javna intelektualka i središnja figura u američkom kulturalnom krajoliku. Međutim, zadržavanje na toj istaknutoj poziciji pokazalo se kao nimalo lak posao. 2000. godine Wolf se našla u središtu skandala kada je u javnost procurila vijest da poznata feministica radi kao (izuzetno dobro plaćena) osobna savjetnica predsjedničkog kandidata Ala Gorea. Zlata vrijedan savjet upućen Goreu o kojem se najviše razglabalo u medijima jest taj da “očvrsne”. To joj se ubrzo obilo o glavu – kritike i pogrdni nazivi poput “feministička flundra”, “pozerica” i “čudakinja” pljuštali su sa svih strana. Ništa bolje nije prošao ni sam Gore, koji je u očima javnosti poprimio izgled “ženskastog muškarca” (riječi kojima će ga kasnije zorno opisati Arnold Schwarzenegger).

            Negativno iskustvo, međutim, nije promijenilo Wolf. Dobitna formula konfesionalnog i osobnog pisma svoju je primjenu našla i u narednim knjigama. U Pogrešno shvaćenima (Misconceptions, 2001.) iskoristila je vlastito iskustvo trudnoće i porođaja kako bi progovorila o širem problemu statusa i percepcije  majčinstva u Sjedinjenim državama. Kućica na drvetu (The Treehouse, 2005.) bila je posvećena krizi srednjih godina – njenoj vlastitoj, kao i žena općenito (u tom se trenutku razvodila od svog supruga, novinara New York Timesa Davida Shipleya). Takav je stil Naomi Wolf – ona je očito vrlo ozbiljno shvatila Sokratovu maksimu o tome da život koji se ne preispituje nije vrijedan življenja. Ako je suditi samo po tome, žena doista živi punim plućima! Wolfici štošta možete predbaciti, ali ne i to da svoj život ne promatra pod mikroskopom.

            Ipak, u svu tu navodnu iskrenost posljednjih se godina uvukla crta tajnovitosti. Dvije knjige objavljenje u posljednjih deset godina otvoreno se bave politikom (konkretno fašizmom, te načinima na koje se otvorena društva transformiraju u zatvorena), dok pikanterije iz privatnog života sve češće ostaju prešućenima. Žena koju su nekoć kritizirali jer je odlučila pisati o seksualnom zlostavljanju koje se zbilo prije više desetljeća, pokazuje se zapanjujuće stidljivom po pitanju vastitog razvoda. Veo tajanstvenosti obavija i njen trenutačan (navodno sretan) privatni život (u vezi je s Avramom Ludwigom, koji je također uhićen za vrijeme demonstracija). Što se pak spisateljskih pothvata tiče, čini se kako se formula javno + osobno još uvijek nije izlizala: kulturna povijest vagine naslovljena Vagina: Nova biografija (Vagina: A New Biography) najavljena je za iduću godinu. 

            Prije nekoliko godina, Wolf se našla u ulozi protagonistice prilično bizarnog događaja: novinaru lista Herald priznala je da joj se ukazao Isus. “Sigurna sam da je to bio on. Izgledao je kao najsavršenije ljudsko biće”. Je li riječ o epskom pokušaju samopromocije? Zamislite samo – feministica i Židovka koja je prigrlila Isusa! No Wolf je kasnije odbila o tome razgovarati – možda je ipak naučila da ne treba baš sve iznositi u javnost. U konačnici, možda bismo zaista trebali biti manje sumnjičavi prema Wolf i sagi o njenom utamničenju. Da, to joj je donijelo mnogo medijske pozornosti. No njen je čin bio hrabar, angažiran i sasvim nesebičan… osim ako o tome ne napiše knjigu!

P.S.

(tekst koji se pojavio uz Harrisov članak nakon brojnih negativnih reakcija od strane čitatelja Observera, kao i oglašavanja same Naomi Wolf)

Časopis Observer želi istaknuti da se Naomi Wolf nije pridružila prosvjednicima u SoHou s namjerom da bude uhićena. Također bismo željeli naglasiti da njen čin ne treba tumačiti kao “izlet u aktivističke vode”. Naprotiv, Wolf je suosnivačica Insituta za etičko vodstvo Woodhull i Američke kampanje za slobodu. Također potpisuje aktivistički priručnik “Daj mi slobodu” (Give Me Liberty, 2009).

DOSJE: WOLF

Život

Rođena u studenom 1962. godine u San Franciscu. Roditelji: antropologinja Deborah Goleman i akademik Leonard Wolf. Bila u braku s novinarom New York Timesa Davidom Shipleyem (par se razveo 2005.). Majka dvoje djece, Rose i Josepha.

Najblistaviji trenutak

Objavljivanje Mita o ljepoti 1991. godine. Knjiga joj je donijela milijunsku zaradu, vinula je u medijsku orbitu i donijela joj podršku i simpatije brojnih (iako ne svih) feministica.

Najneugodniji trenutak

2000. godine kada je otkriveno da djeluje u svojstvu savjetnice Ala Gorea (za simboličnu naknadu od $15.000 mjesečno). Skandal je znatno oštetio Wolfičin ugled, no Gore je prošao mnogo lošije – u javnosti je percipiran kao slabušni muškarac kojem jedna žena mora reći da očvrsne. 

Što ona kaže

“Ljepota je platežno sredstvo. Poput bilo kojeg drugog ekonomskog sustava, određena je politikom. Na suvremenom zapadu to je posljednji, netaknuti bastion muške dominacije” (iz Mita o ljepoti).

Što kažu drugi

“U koliko još knjiga i članaka će nas maltretirati svojim tinejdžerskim godinama i slomljenim srcima? Kakva regresija, Naomi! Kako djetinjasto! Kreni dalje – vrijeme je za menopauzu!”

Camille Paglia o odluci Naomi Wolf da 2004. godine otkrije detalje seksualnog zlostavljanja koje se zbilo 1983.