sdadmin, Author at Libela - Page 1434 of 1806

Tri dobitnice Nobelove nagrade za mir

Posted on October 7, 2011 by sdadmin

Ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir dijele tri žene: Ellen Johnson Sirleaf i Leymah Gbowee iz Liberije i Tawakul Karman iz Jemena za njihovu nenasilnu borbu, za sigurnost žena, za ženska prava i veliki doprinos u izgradnji mira.

Tko su ove tri žene i zašto su baš one izabrane za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir?

Tawakul Karman je pokazala svoju hrabrost daleko prije nego je revolucija u Jemenu započela.

Ova 32-godišnja aktivistica i majka je troje djece bila je suočena s prijetnjama smrću i zatvorom.

Nadahnuta ustankom u Tunisu i svrgavanjem Hosni Mubaraka u Egiptu, povela je revoluciju u Jemenu.

Imala je mnoge pritužbe na jemensku vladu. “Gledajući obitelji koje su protjerane sa svoje zemlje od strane korumpiranih plemenskih vođa, shvatila sam da ništa ne može promijeniti ovaj režim…. samo prosvjedi” – rekla je Karman.

Njezin savjet ženama je da ne čekaju odobrenje, nego da zahtjevaju svoja prava. “Ako izađete na prosvjede sada, vidjet ćete nešto što nikada prije niste vidjele…. stotine žena koje viču i pjevaju, čak i one koje spavaju u šatorima. Ovo nije samo politička revolucija, ovo je revolucija cjelokupnog društva.”

Neumorna kampanja koju je vodila Karman zaradila je međunarodna priznanja. Njezina facebook stranica ispunjena je porukama podrške i divljenja. Prošle godine bila je nominirana za najhrabriju ženu godine od strane američkog State Departmenta.

Jemenska vlada joj je ponudila mjesto u vladi pod uvjetom da prestane s protestima. Kada je vladi dala negativan odgovor, uslijedile su prijetnje smrću.

“Dobijala sam prijetnje telefonom, pismima, čak i SMS proukama. Rekli su da će me zatvoriti, čak i ubiti, ako ne prestanem s neugodnostima. Ali, ja sam iskoristila svoje pravo na izražavanje koje može biti ubojitije od fizičkog nasilja”, kaže Karman.

Ellen Johnson-Sirleaf, rođena je 29. listopada 1938. godine u Liberiji. Sa 17 godina udala se za Jamesa Sirleafa, s kojim odlazi u SAD i gdje završava studij ekonomije.

U Liberiju se vraća 1972. godine na mjesto pomoćnice ministra financija. No, već 1973. godine podnosi ostavku, jer se nije slagala s državnom potrošnjom i proračunom.

Godine 1979. dolazi na mjesto ministrice financija, ali vojnim udarom u proljeće 1980., biva smjenjena s tog mjesta i ponovno se vraća u SAD na kratko vrijeme.

U Liberiju se ponovno vraća 1985. godine kada se kandidirala za potpredsjednicu na listi Stranke liberijske akcije. Međutim,stavljena je u kućni pritvor i ubrzo osuđena na 10 godina zatvora zbog javnog govora kojim je vrijeđala Doev režim. No, pod pritiskom međunarodne zajednice ubrzo je puštena iz zatvora.

Po izbijanju prvog liberijskog građanskog rata, 1989. godine, odlazi u egzil u Abidjanu, u Obali bjelokosti.

Tek po završetku drugog liberijskog građanskog rata 2005. godine kandidirala se za predsjednicu Liberije i pobjedila je. Dužnost je preuzela 16. siječnja 2006. i prva je afrička žena predsjednica. Ponovno se nominirala za svoj drugi mandat.

Promicateljica je gospodraskog i socijalnog razvoja, kao i jačanja položaja žena u svojoj zemlji. Zovu je i “liberijskom čeličnom lady”.

Na dužnosti predsjednice Liberije otvorila je istrage protiv korupciji u svojoj zemlji i oformila Komisiju za rješavanje zločina počinjenih tijekom građanskog rata. Uvrštena je i na listu 100 najutjecajnih žena svijeta.

Leymah Gbowee također je Liberijka, mirovna aktivistica, sudionica mirovnog pokreta za prestanak liberijskog građanskog rata.

Majka je šestero djece i socijalna radnica, koja je okružena slikama rata shvatila da ako želi nešto promijeniti mora krenuti sama. Stoga je 2002. godine organizirala Liberijski ženski pokret za mir. Pokret je započeo s lokalnim ženama Monorovie. Žene, zajedno kršćanke i muslimanke molile su za mir i nenasilje. Ove hrabre žene željele su da njihova molitva dopre do vojnog diktatora Charlesa Taylora. Želje su da se započne s mirovnim pregovorima. Za divno čudo, on se susreo sa ženama i pristao na pregovore.

Već 2003. godine Leymah je sudjelovala u mirovnim pregovorima za sklapanje sporazuma među zaraćenim stranama.

Leymah Gbowee kaže da ono što je naučila iz ovog razdoblja jest da mir ustupa mjesto ljutnji i da ako zaista želite mir, onda morate i raditi za njega. Iz dana u dan. Iz sata u sat. Iz minute u minutu. Polako i odmjereno.

UNESCO Svjetski dan učitelja/ica posvetio rodnoj ravnopravnosti

Posted on October 5, 2011 by sdadmin

5. listopada obilježava se Svjetski dan učitelja/ica. UNESCO je ovogodišnji dan odlučio posvetiti temi rodne ravnopravnosti kako među učiteljima tako i među učenicima i u nastavi. Dan se obilježava forumom u Parizu na kojem će se problematizirati pitanja rodne ravnopravnosti u obrazovnom sustavu. Podaci pokazuju da tamo gdje više žena radi u obrazovnom sustavu, postoji veća uključenost djevojčica u obrazovne programe. Na globalnoj razini većina djece koja ne pohađa školu kao i 2/3 nepismenih na svijetu su žene te one čine najveću društvenu skupinu isključene iz svijeta obrazovanja.

U Hrvatskoj podjednak broj dječaka i djevojčica pohađa škole i fakultete, dok među nastavnicima posebice na osnovnoj i srednjoškolskoj razini prevladavaju žene. Unatoč tome i dalje postoji značajna segregacija pri odabiru zanimanja dječaka i djevojčica pri čemu djevojčice idu u zanimanja koja su slabije plaćena i donose manji društveni status. Prema podacima za 2008. godinu dječaci prevladavaju u industrijskim i obrtničkim školama (62,5%), a djevojke u umjetničkim školama (71,7%) i gimnazijama (62,7%). Visookoobrazovane žene najčešće imaju diplome iz područja socijalne skrbi, obrazovanja, bioloških znanosti, društvenih i humanističkih znanosti, zdravstva, novinarstva i informacija, prava te umjetnosti. Najveća podzastupljenost žena u 2008. godini kod diplomiranih studenata/ica bila je u području računarstva (15%), inženjerstva (27%), arhitekturi i građevinarstvu (37%).

Rodna ravnopravnost u obrazovnim sadržajima i dalje predstavlja hrvatski problem te u školskim udžbenicima još uvijek postoji značajna količina rodnih stereotipa što je utvrđeno i u istraživanju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Nažalost na web stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ne može se pronaći informacija na koji način su se Ministarstvo, i same obrazovne institucije pridružile obilježavanju Dana učitelja/ica problematizirajući rodnu ravnopravnost u hrvatskom obrazovnom sustavu.

Kastavski župnik kriv za diskriminaciju i uznemiravanje LGBT osoba

Posted on October 5, 2011 by sdadmin

Županijski sud u Rijeci prihvatio je udružnu tužbu za diskriminaciju po Zakonu o suzbijanju diskriminacije koju su protiv Franje Jurčevića iz Kastva podnijeli Centar za LGBT ravnopravnost (kojeg čine udruge LORI, Zagreb Pride i Queer Zagreb) i Centar za mirovne studije zbog njegovih homofobnih i ekstremističkih natpisa na blogu “zupnik.blog.hr”.

Sudsko vijeće kojim je predsjedala sutkinja Ivanka Maričić Orešković proglasilo je Jurčevića krivim zbog članaka “Beograski poučak” i “Koliko mi je poznato do sada niti jedan novinar u Hrvatskoj nije osudio perverzije lezbijki i homoseksualaca u Španjolskoj”, objavljenih na njegovom blogu 10. studenog 2010., uvrdivši da je diskriminirao, poticao na diskriminaciju i uznemiravao po osnovi spolne orijentacije nazivajući LGBT osobe “bolesnima”, “perverznima”, “besramnim jadnicima”, “osobama bolesnih usmjerenja”, “nenormalnima”, “perverznim i nastranim osobama”.

Sud je Jurčevića obvezao da o svom trošku, u roku od osam dana, objavi presudu u tiskovinama “Jutarnji list” i “Novi list“, te mu je zabranio daljnje pisanje tekstova na blogu “zupnik.blog.hr” na način da osobe diskriminira po osnovi spolne orijentacije. Kastavskom župniku sud je također naložio da u roku od osam dana ukloni sporne tekstove sa svoje stranice.

Veliki dan za LGBT osobe i pravdu u RH

Franjo Jučević je u siječnju ove godine proglašen krivim za “rasnu i drugu diskriminaciju” te je osuđen na tri mjeseca uvjetne zatvorske kazne u kaznenom postupku kojeg je protiv njega vodilo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci.

Nadamo se da su ove presude dovoljno jasna poruka javnosti i osobama koje šire i promiču homofobiju i šovinizam da su diskriminacija, uznemiravanje, pa i samo poticanje na diskriminaciju protiv LGBT osoba apsolutno nedopustivi i suprotni zakonima RH. Istovremeno su i temelj svim građanima/kama RH koji se osjećaju na neki način oštećenima izjavama Franje Jurčevića za pokretanje građanske parnice za nadoknadu štete nakon pravomoćnosti ove presude.

Centar za LGBT je do sada podigao prve tri udružne tužbe za diskriminaciju u RH

Podsjećamo javnost da su Centar za LGBT ravnopravnost i Centar za mirovne studije podigli prve udružne tužbe za diskriminaciju u RH – protiv Franje Jurčevića iz Kastva, predsjednika Dinama Zdravka Mamića i predsjedinka Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića. Dok je Županijski sud u Rijeci u razumnom roku ustvrdio diskriminaciju i proglasio Jurčevića krivim, sutkinje Županijskog suda u Zagrebu, za razliku od UEFE, nepravomoćno su oslobodile Markovića i Mamića krivnje za diskriminaciju i uznemiravanje, te je u tijeku žalbeni postupak na Vrhovnom sudu RH.

Ujedinjeni za globalne promjene 15. listopada

Posted on October 4, 2011 by sdadmin

http://15october.net/hr/
http://international.democraciarealya.es/
Twitter: @ @ democraciareal drynternational | Vijesti @ 15_octubre
… E-mail adresa za Hrvatsku: worldrevolution.croatia@gmail.com

15. listopada građani širom svijeta će izaći na ulice da izraze ogorčenje zato što su naša prava ugrožena savezom između političara i velikih korporacija. Od Democracia Real YA (Prava Demokracija sada): Pozivamo vas na sudjelovanje u ovom mirnom prosvjedu. Pridružite se našem pozivu na akciju ili pozivom za druge radnje na ovaj datum. Vrijeme je da podignemo glas. Naša je budućnost u pitanju i ništa ne može zaustaviti moć milijuna ljudi kada su ujedinjeni za zajednički cilj.

“Democracia Real YA” je platforma koja je nastala u Španjolskoj u koordinaciji različitih građanskih grupa za mobilizaciju. Pod sloganom “MI NISMO ROBA U RUKAMA POLITIČARA I BANKARA”, tisuće ljudi izašlo je na ulice 15. svibnja sa zahtjevom za više participativne demokracije, odbacivanjem korupcije u španjolskom političkom sustavu, te da bi pokazalo svoje protivljenje prema mjerama štednje usmjerenim na njih. Nakon uspjeha u toj prvoj demonstraciji, pojavilo se nekoliko pokreta. Acampadas (šator gradovi) bili su postavljeni na središnjim trgovima diljem zemlje, baš kao prva okupacija Trga Tahrir u Kairu. Acampadas je rodila građanske skupštine, gdje građani oblikuju svoje ciljeve kroz participaciju a ne kroz hijerarhijski sustav djelovanja. Pokret 15. svibnja ubrzo se proširio i izvan granica Španjolske i nadahnuo je akcije u brojnim gradovima diljem svijeta, uključujući i masovne demonstracije protiv Euro Pakta 19. lipnja.

Pod pritiskom financijske moći, naši političari rade za dobrobit samo nekolicine, bez obzira na socijalne, ljudske ili okolišne troškove koje to može izazvati. Promičući ratove za profit i osiromašujući cijele populacije, naše vladajuće klase lišavaju nas našeg prava na besplatno i pravedno društvo.

Zato vas pozivamo da se pridružite ovoj mirnoj borbi i širenju poruke da smo zajedno i da imamo mogućnost promijeniti ovu nepodnošljivu situaciju. Izađimo na ulice 15. listopada. To je vrijeme za njih da slušaju nas! Mi ćemo učiniti da se naš glas čuje!
Potrebni su kreativni ljudi, video stvaratelji, glazbeni skladatelji, književnici, spamersi, hakeri, umjetnici, blogeri, itd. Za promicanje tog datuma, a sve što će se dogoditi dalje od tog datuma.

Što se može učiniti, ideje, dobili su uključeni:
– Razgovarajte s vašim susjedima, prijateljima, u kafiću, zaposlenicima škola.
– Pošalji e-mail na sve svoje kontakte.
– Koristite Facebook, Twiter, Tuenti, i bilo koje druge društvene mreže.
– Pisanje na na forumima, blogovima, novinama, itd.
– Stickeri, banneri, distribuiranje letkaka.
– Stvaranje videa, glazbe, pjesma, knjiga, stripova, te ih širiti.
– Izlazak na ulice s megafonom po potrebi tako da oni mogu čuti.
– Prikaži transparent s tog datuma na bilo kojem sastanku bilo koje vrste, tako da će se čuti na svakom mjestu.
-Promjena vaše fotografije na sve svoje društvene mreže za ovaj datum.

Najvažniji dio ove promocije je da se oslobodite srama i straha od toga što će misliti vaši poznati kao i izložiti ovo na najjoriginalnijim mjestima.

I VIDIMO SE NA ULICI 15.O(ctobra)

USUSRET EGIPATSKIM IZBORIMA

Posted on October 4, 2011 by sdadmin

Nakon egipatske revolucije i silaska s vlasti Hosni Mubaraka dolazi vrijeme za nove demokratske izbore. Tijekom revolucije tisuće žena se pridužilo muškarcima na ulicama kako bi se izborile za demokratske reforme. Sada, kada se zemlja priprema za svoje prve post-revolucionarne izbore za studeni ove godine, izgleda kao da se žene nisu uspjele previše izboriti za svoja prava.

Prijelazna vlada

Egipat se trenutno nalazi u tranziciji, a parlamentarni izbori zakazani su za studeni ove godine, dok će se predsjednički izbori održati u proljeće (ožujak ili travanj) iduće godine. Mnogi od izvornih demonstranata koji su predvodili revoluciju još uvijek uspostavljaju svoje političke stranke kako bi se natjecali na predstojećim izborima. Međutim, izborni proces nadzirat će vojno-politički establishment, odnosno Vrhovno vijeće egipatskih oružanih snaga (SCAF) kao prijelazna vlada koji je ujedno usvojio izmjene i dopune postojećih izbornih zakona.

Mnogi od mladih aktivista tražili su proljetos da se donese novi ustav, umjesto održavanja nacionalnog referenduma o izmjenama i dopunama postojećeg ustava. No, referendum je održan u ožujku, a ustavne promjene odobrene su sa 77 posto glasova.

Izborni zakon

Nakon prvobitne izjave SCAF-a da će se parlamentarni izbori održati u lipnju, ipak su pomaknuti za studeni, kako bi se upravo novim političkim strankama dalo dovoljno vremena da se organiziraju i osmisle kampanju. Zapravo, parlamentarni izbori trebaju se održati u tri kruga:

28.11.-05.12. – prvi krug

14.12.-21.12. – drugi krug

03.01.-10.01. – treći krug

Potom bi se trebali održati izbori za šura vijeće 22. siječnja 2012. godine.

Izbore će nadgledati izborno povjerenstvo sastavljeno od egipatskih sudaca. Stranih promatrača neće biti, jer je tako odlučio SCAF.

Građani će glasovati pomoću svojih osobnih iskaznica, bez procesa registracije birača.

U roku od šest mjeseci od provedbe izbora gornji i donji dom parlamenta moraju izabrati ukupno 100 članova Ustavne skupštine koja će biti odgovorna za izradu nacrta novog ustava. Ustavna skupština mora ovaj nacrt napraviti u roku od šest mjeseci, a nakon toga mora se održati referendum u roku od 15 dana nakon što se odobri nacrt novog ustava.

Novim izbornim zakonom uveden je mješoviti izborni sustav, što znači da polovinu mjesta uzima pobjednik (winner-takes-all), a druga polovica bit će određena prema stranačkim listama, s tim da svaka stranka dobija broj mjesta razmjerno njenom udjelu u ukupnom broju glasova.

Osim toga, ministar obrane, kao privremeni predsjednik ima pravo imenovati 10 od 514 članova donjeg doma parlamenta. Dvije trećine gornjeg doma parlamenta bit će izabrano, dok će druga trećina ostati upražnjena, sve dok ne prođu predsjednički izbori, nakon čega će ih imenovati novi predsjednik. S tim da je broj mjesta u gornjem domu parlamenta povećan s 264 na 390 mjesta.

Zanimljivo je da je novim izbornim zakonom ukinuta kvota od 64 mjesta rezervirana za žene, a uvedeno je pravilo da svaka politička stranka na svojoj listi mora imati najmanje jednu ženu, međutim ne navodi se na kojem mjestu bi ona trebala biti.

Političke stranke

Formirana su dva bloka političkih stranaka. Jedan blok čini koalicija od 34 stranke pod nazivom Nacionalni demokratski savez i čine ga uglavnom islamističke stranke. Drugi blok zove se Egipatski blok i njega čini 14 stranaka, uglavnom lijeve, liberalne i građanske opcije.

Egipćanke u kampanji

Tijekom prosvjeda koji su doveli do svrgavanja bivšeg predsjednika Hosni Mubaraka Egipćanke su odigrale vrlo važnu ulogu i bile su u prvim “borbenim redovima” na trgu Tahir. Uistinu su vjerovale da će padom Mubarakovog režima konačno okusiti slobodu, slobodu koja će im dati pravo da žive u zemlji kao ravnopravne partnerice muškarcima. Međutim, u stvarnosti to baš i nije tako.

Bez sumnje se može reći da je politički položaj žena u Egiptu slab. Zastupljenost žena u gornjem domu parlamenta na snazi je tek 18 godina. Od 31 ministarstva, na čelu samo jednog je žena. U općinskim vijećima zastupljenost žena manja je od 3 posto.

Nekoliko žena imenovano je sutkinjama, te u posljednjih nekoliko desetljeća žene imaju pravo na razvod braka. No, dug je još put pred Egipćankama za postizanje jednakosti.

{slika}

Niti jedna žena nije sudjelovala u donošenju ustavnih amandmana u ožujku ove godine (koji je donesen sa 77 posto glasova). Niti jedna dopuna i izmjena ne odnosi se na ravnopravnost žena s tim da je privremena vlada suspendirala i onih 64 mjesta rezervirana za žene izbornim zakonom.

Osim toga, sam način kandidiranja ne ide na ruku ženama. Sastav parlamenta birat će se većinom glasova kroz stranačke liste. Svaka stranka dužna je napraviti popis kandidata na kojem mora biti barem jedna žena, ali ne postoji propis koji nalaže na kojem mjestu kandidatkinja treba biti. Velika je vjerojatnost da će kandidatkinje biti na dnu listi, što znači da će imati vrlo malu šansu da uđu u parlament.

Manji broj mjesta očekuje se da će biti popunjen kandidatima i kandidatkinjama koji će se pojedinačno natjecati, ali taj sustav također ne ide na ruku ženama, jer postoje kvote od 50 posto za poljoprivrednike i seljake.

Obzirom na navedeno, nedostatak ženske reprezentacije mogao bi imati dalekosežne posljedice. Na primjer, nakon izbora donosit će se novi ustav, a njega će predlagati odbor koji će biti sastavljen od 100 članova novog saziva parlamenta. Ako ne bude ženskih predstavnica to znači da nitko neće zastupati njihove interese.

Stoga, tijekom rujna Nacionalni demokratski institut (NDI) pokrenuo je kampanju, odnosno edukaciju žena kako bi savladale prepreke prilikom političke participacije. Za sada obuku je prošlo 78 žena u Kairu i više od 100 žena u Aleksandriji. Tijekom listopada obuka će se provesti u još nekoliko egipatskih gradova.

Obuka obuhvaća teme poput strategije i taktike, konstruiranja poruka, kontakta s biračima, istraživanja, javnog nastupa, samopromocije u okviru vlastite stranke, suradnje s medijima, korištenja socijalnih tema u političkim kampanjama te usvajanje znanja o kompleksnom izbornom zakonu.

Sudionice kažu da su zadovoljne edukacijom, da su dobile tehničke savjete od stručnjakinja i bivših parlamentarnih zastupnica.

Među stručnjacima i bivšim parlamentarnim zastupnicama tu su se našle Blagorodna Mingova Krepieva, makedonska političarka i diplomatkinja te Tamam Al Riyati, prva zastupnica u egipatskom parlamentu. Tu su bili i stručnjaci iz SAD-a, koji su vodili različite kampanje u SAD-u, kao i bivši dopisnik CNN-a, stručnjak za komunikaciju.

Jedna od sudionica treninga oduševljeno je izjavila: “Prije dolaska ovdje bila sam 40 posto uvjerena da ću se kandidirati, ali sada sam 99 posto uvjerena da ću se kandidirati na predstojećim izborima.”

Sudjelovanje žena u političkom procesu u Egiptu daleko je od idealnog. Kandidati se dodvoravaju islamistima, poduzetnicima i siromašnima. Nažalost, žene se još uvijek ne smatraju važnim faktorom, iako službeni podaci pokazuju da oko 20 milijuna žena ima pravo glasa.

Bothaina Kamel – prva kandidatkinja za egipatsku predsjednicu

Bothaina Kamel, rođena 18. travnja 1962. godine egipatska je novinarka, aktivistica, političarka i zagovornica demokracije.

Sebe opisuje kao socijaldemokratkinju i kaže da voli raditi samostalno. Bori se za jednakost svih vjerskih zajednica i protiv sektaškog nasilja.

U Egiptu je postala poznata vodeći radio emisiju “Noćne ispovijesti”. Emisija je započela s emtiranjem 1992. godine, a bavila se temama kao što su seksualno zlostavljanje, predbračni i izvanbračni seks. Program je obustavljen 1998. kada je Državni odbor za religiju rekao da emisija šteti ugledu Egipta i mladih.

Kratko vrijeme radila je i kao voditeljica na egipatskoj državnoj televiziji u emisiji “Molim da me razumijete” koja je otkazana 25. siječnja 2011. pola sata prije emitiranja, kada je već započela egipatska revolucija.

{slika}

Razvedena je i majka 20-godišnje kćeri.

Kamel je već dugo aktivna u prodemokratskim aktivnostima i bila je među prvim aktivistkinjama za vrijeme proljetne revolucije.

Ona je s još dvije kolegice 2005. osnovala pokret “Shay feen” ili u prijevodu “Mi vas promatramo” sa svrhom promatranja prvih višestranačkih izbora u Egiptu, nakon čega je napravila dokumentarac o svojim iskustvima.

Nedavno, objavila je svoju kandidaturu za predsjednicu Egipta o kojoj kaže slijedeće:

“Kada sam se kandidirala ljudi su prvo bili šokirani, nakon toga su me shvaćali olako, ali sada me prihvaćaju daleko ozbiljnije. Zemljom vlada stereotip da Egipćani neće glasovati za ženu, ali ja sam uvjerena da će ljudi glasovati za nekog tko im može pomoći. Ako sam spremna pomoći ljudima, oni će glasovati za mene.” Iako, autsajderica, pored dvojice glavnih muških kandidata, Mohameda El Baradeia i Amr Mousse, ona vjeruje da joj kampanja dobija zamah.

Premda još nije objavljen točan datum izbora, Kamel već putuje zemljom i pokušava stupiti u kontakt s ljudima koji su zaboravljeni od strane političke elite u Kairu.

Ona je svjesna da nema proračun kao glavni takmaci, nema tjelohranitelje, ali ima vojsku strastvenih pristaša gdje god se pojavi. “Od dana kada sam objavila svoju kandidaturu postigla sam puno. Prošla sam mnoga sela i unijela revoluciju diljem Egipta, a ne samo u velike gradove.” – kazala je.

Opisujući sebe kao socialdemokratkinju, ona sluša potrebe i prigovore manjina te kaže: “Slušam zahtjeve beduina, kopta, kršćana, radnika i svih ostalih različitih skupina iz svih dijelova zemlje.”

Slogan njezine kampanje je “Egipat je moj program”, a proizlazi iz njezinih iskustava tijekom 18-dnevne egipatske revolucije tijekom siječnja i veljače ove godine. Zapravo, prema Kamel revolucija još uvijek traje i ona upućuje kritike privremenoj vladi (SCAF-u) te kaže: “Znam da smo tek započeli revoluciju i predstoji nam još puno toga za učiniti. Nama nije potrebna samo politička revolucija već i društvena revolucija. Želimo izgraditi nove vrijednosti u Egiptu.”

Osvrčući se na ulogu žena u egipatskoj revoluciji, ona kaže kako su žene dale veliki doprinos u revoluciji, neke boreći se u prvim redovima i čineći žive štitove, a neke pak podupirući prosvjednike sa svojih prozora i balkona te dodaje: “Ja sam revolucionarka više nego išta drugo. Osobno sam se smatrala aktivisticom za prava i prije, ali sada sam uglavnom revolucionarka. Kada sam osjetila da nam revolucija izmiče između prstiju i da drugi pokušavaju uhvatiti svoj dio kolača, znala sam da moram učiniti nešto.”

Ono što nju osobno začuđuje je to da su starije generacije otvorenije i gostoljubljivije nego mlađe. Ona opaža kako zemljom odjekuje novi konzervativizam koji se širi među mlađom generacijom Egipćana, puritanskim načinom razmišljanja, te pokušajem smanjenja uloge žena u društvu i općenito sudjelovanja u javnom životu.

Bez obzira koliko stručnjaci govore da su joj šanse male i koliko je tisak ignorira i s koliko stereotipa je gledaju, ona ostaje borkinja i njezin rad s ljudima čini se kao da nije vezan striktno za izbore. Koliko god Egiptu treba lider/ica s vizijom za političke i gospodarske reforme, također mu je potreban i glas razuma koji će se žestoko boriti za malog čovjeka. Čini se da Kamel ima tu snagu.

Iako je mnogim Egipćanima još uvijek teško prihvatiti da bi mogli imati predsjednicu, to je lako za Kamel. Uz sve svoje zanimljivosti i sve svoje napore, ipak će ostati zapisana u povijesti kao prva žena koja se kandidirala za predsjednicu Egipta.

Gospođa mademoiselle

Posted on October 2, 2011 by sdadmin

U Francuskoj, kao uostalom i u Hrvatskoj, žene često moraju ispunjavati obrasce u kojima ih se pita jesu li mademoiselle (gospođica) ili madame (gospođa), a o naporima francuskih feministica za promjenom ovog stanja pročitajte u tekstu Eleanor Beardsley (npr.org) Francuske feministice u borbi protiv mademoiselle.

A evo jedne osobne perspektive. Prije nekoliko tjedana sam preko interneta kupovala avionsku kartu. Morala sam ispuniti polje u kojem su mi bile ponuđene jedino opcije Mrs. i Miss (iako u engleskom postoji i uobičajena skraćenica Ms. koja ne govori ništa o bračnom statusu). Kad sam pokušala to polje naprosto ostaviti praznim, nisam mogla nastaviti s kupnjom karte, iako ne vidim zašto bi ih, zaboga, ovo moglo zanimati dok me prevoze s točke A na točku B. Da me pitaju za spol, još bih mogla zamisliti nekakvu nategnutu argumentaciju o potrebi provjere osobnih podataka u ime međunarodne sigurnosti. Ali ovako mi na pamet padaju samo bizarni scenariji: na primjer, avion se ruši, a posada prvo dijeli prsluke za spašavanje gospođama (jer su udate pa valjda imaju i djecu pa je važnije da prežive gospođe-majke nego nerotkinje), ili pak gospođicama (jer, neudate, očito još nisu rodile, pa neka se njima povećaju šanse za preživljavanje i kasniju reprodukciju). Ipak, čini mi se vjerojatnijim da je taj formular naprosto osmislio netko tko nema nikakav osjećaj za to zašto bi takvo ograničavanje opcija moglo biti problematično. I taj netko radi u tvrtki koja također uopće ne vidi problem u tome da se njihove putnike i putnice pita o stvarima koje se te iste tvrtke, u krajnju ruku, ne tiču.

Drugo propitivanje o meni kao gospođi ili gospođici mi se događa barem nekoliko puta mjesečno u sklopu mog posla – radim u jednoj bolnici kao klinička psihologinja. Na primjer, klijentica mi kaže: “Ajde mi samo recite, kad se budem naručivala kod vas, da tražim gospođu ili gospođicu – oprostite, zaboravila sam vaše ime…?”. Onda se ja obično malo zbunim pa se sjetim reći: “Ja sam profesorica Ajduković”. Tu se obično zbuni klijent/ica, što mi nije cilj, nego se naprosto osjećam nelagodno kad me pitaju o mom bračnom stanju, koje zaista nije važno u našem zajedničkom poslu. Ili u razgovor ubace recimo: “Evo, ne znam jeste li udati, izgledate mi mlado, tako da ne znam možete li me razumjeti.” Razumijem da je glavni dio pitanja ove osobe u tome mogu li razumjeti njezinu poziciju (od mnogih me klijenata i klijentica dijeli jedna, pa i dvije generacije) pa se onda bavimo time, a ne mojim bračnim ili roditeljskim stanjem. Ali kad bismo se bavili pitanjem moje udatosti, ovako formulirano pitanje ne ostavlja mogućnost da moj odgovor bude, na primjer, da niz godina živim s nevjenčanim partnerom, ili pak da sam bila udata, a sada sam rastavljena, ili da sam lezbijka pa se za svoju partnericu zakonski ne mogu udati.

I konačno, pada mi na pamet da u hrvatskom jeziku, osim gospođice, postoje i druge varijante za žene koje izgledaju mlado, dakle neudato. Imamo riječi gospodična ili šinjorina – za koje rječnik kaže da su regionalne varijante gospođice, dakle mlađe neudate osobe, a iskustvo kaže da ih obično koriste muškarci stariji od mene kad nastoje biti šarmantni. Imamo onda izraz mlada gospodična, na primjer: “Mlada gospodična to još ne može znati, ali…”, dakle eufemizam za “mlada i naivna” ili “mlada i glupa”, što se onda, bit će, liječi udajom. I imamo gospodičnicu, riječ koju Rječnik hrvatskog jezika ne definira, ali za koju, čini mi se, ipak postoji jasna definicija u našoj kulturi. Riječ je o nepristojnoj balavici kojoj se, na primjer, kaže: “A jel bi se gospodičnica možda digla da stariji od nje mogu sjesti?”. Dakle, iako riječ gospođica u hrvatskom jeziku ne vuče povijesne korijene od oznake za budalastu djevicu kao u francuskom (a možda i vuče, ne znam), ove različite varijante često imaju upravo takvo značenje.

I sad da se vratim na pitanje javnih formulara. Na žalost, ne vjerujem da samo micanje oznake “gospođica” može promijeniti činjenicu da biti mlada i neudata ženska osoba u Hrvatskoj često povlači za sobom nepovjerenje, pa i omalovažavanje. Međutim, smatram da bi se provođenjem takve javne politike ipak malo po malo slala poruka da – za početak kad je riječ o službenim pitanjima – bračno stanje žene (upravo kao i muškaraca) nije relevantna tema.