Serijska silovanja u menonitskoj zajednici

 U Boliviji, na sud u Santa Cruzu nedavno je stigao slučaj serijskih silovanja žena počinjenih unutar menonitske zajednice. Radi se o anabaptističkoj kršćanskoj crkvi osnovanoj u 16. stoljeću.  Otprilike 130 žena i djevojčica zajednice u Manitobi proživjelo je sličan užas u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Tijekom te četiri godine Peter Wieber (48) i osam drugih muškaraca navodno su koristili sprej za sediranje krava kako bi uspavali cijele obitelji te tijekom noći silovali žene na spavanju. Otkrivena je i trogodišnja djevojčica s probijenim himenom što je najvjerojatnije uzrokovano penetracijom prstom. Silovane žene imaju od osam do 60 godina, a jedna je morala prijevremeno roditi nakon silovanja koje je navodno počinio njen brat. O cijelome događaju izvještava magazin Time koji odgovornim  za zločine smatra konzervativnost i zatvorenost te konkretne menonitske zajednice. Navodi također mišljenja i članova drugih, otvorenijih i, navodno, ne tako patrijahalnih zajednica koje serijska silovanja, kako članak implicira, upravo zbog toga nisu pogodila.

Za komentar sam zamolila dr. Robberta Adrianusa Veena, menonitskog  svećenika u zajednici u Ter Apelu, dugogodišnjeg predsjednika Nizozemskog filozofskog društva i nekadašnjega predavača etike i dogmatike na Free University of Amsterdam. Robbert je romanopisac, stručnjak za Hegela, filozof i teolog, poznavatelj židovske književnosti te intelektualac širokih interesa.

Kada je Charles Carl Roberts IV ubio nekoliko djevojčica u dobi od šest do trinaeest godina, nakon što ih je uzeo za taoce u školi West Nickel Mines, cijeli je svijet bio zgrožen ovim činom nasilja koji se dogodio menonitskoj zajednici. Menoniti su bili poznati po nenasilnome stavu prema životu, prihvaćanju mučeništva i odbijanju nasilnih odgovora na napade izvana. Odgovor menonitske zajednice na masakr 2006. godine bio je primjeran u svome dosegu kršćanske ljubavi: pokušali su postići izmirenje s obitelji strijelca, javno obznanivši oprost.

S vremenom je škola u kojoj se sve dogodilo srušena, a nova, izgrađena u blizini dobila je novo ime: Škola nove nade. Prosvijetljenost menonita bila je potvrđena.

Ista vjerska skupina, sada smještena u koloniji Manitoba, čini se, bila je žrtvom nasilja vlastitih članova.

‘Peter Weiber,  48, menonitski veteran, optužen je za prilagođavanje kemikalije namijenjene anesteziji krava u sprej koji se koristi na ljudima. Tijekom četiri godine, Weiber i osam drugih muškarca menonita navodno su raspršivali kemikaliju kroz prozore spavaćih soba tijekom noći u Manitobi, sedirajući cijele obitljei i silujući žene.’

Jezivi čini poput ovoga događaju se, i pred očima javnosti zahtijavaju neko objašnjenje kako bi ih se moglo podnijeti. Zanimljivo je primijetiti ton članka  koji govori o ‘navodno dosljednoj sekti’ menonita,  gdje bi malo tko očekivao da takve optužnice budu uopće zamislive. Ali autor s nadmoćnim stavom, odmah daje objašnjenje: ” Ta zatvorena, patrijarhalna odvojenost, kažu oni upoznati s takvim zajednicama, može proizvesti devijantna ponašanja i kulturu prikrivanja.”

Silovanje žena na ovakav podmukao način prikazano je kao posljedica povučenosti od društva takvih zajednica. Patrijarhalni način samouprave mora voditi prikrivanju i u takvoj klimi zločin mora cvjetati. Stvar je u tome da je ova patrijarhalna kultura proizvela odgovor na pucnjavu iz 2006. godine. Izolacionizam menonita je bit izbora načina života u kojem je služenje drugima najviša vrijednost. Tehnologija i kopleksna organizacija suvremenoga života smetnja su takvome načinu života i stoga se ne toleriraju. Trijezan i jednostavan život koji naglašava vrijednosti zajednice i pokornost Božjoj volji smatraju se mjerodavnim. No, stavimo vjeru na stranu, to je društveni eksperiment koji je vodio do nenasilnih i mirnih zajednica od šesnaestoga stoljeća. Naravno, silovanja koje se istražuju primjerom su onoga što može poći po krivu čak i u takvim zajednicama. No, nije li skandalozono kriviti osnovni prinicip zajednice kao uzrok toga zla? Čak i samo citiranje takvoga objašnjenja bez zauzimanja strana implicira odobravanje. Takavome komentaru treba obratiti pažnju.

Jednostavna činjenica da je zajednica istoga tipa bila spremna posegnuti za oprostom i pomirenjem nakon što je nekoliko najmlađe djece bilo ubijeno od psihopata, trebalo bi nas zaustaviti od krivljenja zajednice za zločine silovatelja.

Zamolila sam dr. Robberta  Veena da komentira položaj žena u takvim, uvjetno rečeno, konzervativnim zajednicama.

Referirajući na rečenicu “patrijarhalni način samouprave mora voditi prikrivanju i u takvoj klimi zločin može cvjetati” Robbert  odgovara: Položaj žena u takvim društvima također mora biti užasan kaže nam suvremena mudrost. No, segregacija muškaraca i žena u takim zajednicama više je funkcionalna nego hijerarhijska. Žene prakticiraju kontrolu nad sobom i svojim kućanstvima, a muškarcima su dodijeljene profesionalne i javne funkcije. Znam iz iskustva: te žene snažne  su  i samosvjesne te nisu ni u kojem slučaju odgajane za ulogu žrtve što su nesrećeom postale u Bolivijskoj zajednici.

“Ne uzimajte mi kontracepciju!”

Rezanje proračuna u SAD-u moglo bi ozbiljno ugroziti položaj žena. Radi se o smanjenju i ukidanju milijarde dolara koja se izdvajala za zapošljavanje žena, klinika za planiranje obitelji, bonova za hranu, pomoći za studiranje i skrb o djeci. Što to konkretno znači? Statistike već pokazuju povećan broj poslova za muškarce u odnosu na žene. Njihovi su prihodi veći i kada imaju samo srednjoškolsko obrazovanje. Najmanje su plaćene obojene žene. No, uzmimo konkretan primjer koji je u javnosti izazvao najviše diskusija.

Zdravstveno osiguranje čije police žene uplaćuju neće, primjerice, pokrivati troškove kontracepcijskih pilula.

Terry O’Neill, predsjednica organizacije NOW (National Organization for Women), koja predstavlja kroz više od dvije stotine organizacija oko dvanaest milijuna žena, istaknula je kako mjere, poput neuključivanja kontracepcijskih pilula u preventivnu medicinsku skrb, žene dovode u podređen položaj u kojem ne mogu prakticirati osobne slobode. Stoga NOW poziva predsjednika Obamu da se suprotstavi konzervativcima i predstavnicima Tea Party-a.

 “Očito, kontracepcija treba biti uključena u preventivnu skrb. Ono što nas posebno uznemiruje jest prijedlog da bi moglo biti religijskih iznimki, tako da bi vjerske organizacije mogle nametnuti svoje poglede svojim zaposlenicama selektivnim uskraćivanjem kontracepcije …Svaka žene u ovoj zemlji, bez obzira na vjeru kojoj pripada ima pravo zaštiti svoje zdravlja, a kontracepcija je vrlo važan element zdravstvene zaštite.”

Znamo iz iskustva nedemokratskih režima koliko je opasno ono što smatramo moralnim pokušati nametnuti kao jedino dopušteno, odnosno, legalno. Otuda slijedi kako ovakvo rezanje budžeta može imati izuzetno ozbiljne političke posljedice koje se ne tiču isključivo ženskih prava.

Taj je dojam još jači ako znamo da je utjecaj ovih reformi globalan. Bloomberg Businessweek izvještava o tome kako su Amerikanci uspjeli edukacijom žena za babice uvelike smanjiti smrtnost majki i novorođenčadi tijekom intervencije u Afganistanu. Američka vlada smanjila je pomoć projektu  Afghan Safe Birth Project  za 5,8 milijuna dolara. Dr. Brian McCharthy, stariji tehnički savjetnik u bolinici Rabia Bakhi, u kojoj na svijet dođe 16.000 djece godišnje, smatra kako to može dovesti do epidemije mortaliteta. Kako je zdravstvo, a posebice briga o majkama i djeci, najjača veza prosječnoga Afganistanca s vladom briga o zdravlju majki i djece ojačava stabilnost zemlje i ekonomski razvoj.

I dok Obama pokušava balansirati i govori o “odgovornome kraju”, dobra koja je američka intervencija donijela opasno su ugrožena. Ugroženi su i nepovlašteni građani SAD-a. 

Svaka druga zaposlena majka je zbog djeteta ostavila posao

Svaka druga zaposlena majka djeteta mlađeg od osam godina prestala je raditi nakon rodiljnog dopusta kako bi se brinula o djetetu!

Šokantni su to rezultati Državnog zavoda za statistiku, koji je u sklopu Ankete o radnoj snazi ispitivao usklađenost obiteljskog i poslovnog života u Hrvatskoj. Prema podacima dobivenima u anketi provedenoj među 9940 osoba u drugom tromjesečju 2010. godine, u tom su trenutku u Hrvatskoj živjele 111.224 žene koje su imale djecu mlađu od osam godine, a koje su bile zaposlene prije nego što su rodile.

 

Trajni prekid
Njih 60.933 ili čak 54,8 posto prestalo je – trajno ili privremeno – raditi nakon rođenja djeteta, točnije nakon isteka rodiljnog dopusta i eventualnog godišnjeg odmora na koje su imale pravo. Pritom se, odgovaraju u DZS-u, radi samo o ženama koje su svojom odlukom, isključivo zbog brige o djetetu, prestale raditi, a one žene koje su dobile otkaz nisu ovdje ubrojene.
Razdoblje prekida karijere, objašnjava Maja Marković iz DZS-a, mogle su ostvariti u bilo kojem periodu od rođenja djeteta, a prekid je morao trajati najmanje mjesec dana.

 

Ministarstvo šuti
U resornom Ministarstvu obitelji, kojem je usklađivanje obiteljskog i poslovnog života žena jedan od prioritetnih ciljeva, podatke koji izravno upućuju na potpunu neusklađenost ta dva aspekta života nisu željeli komentirati, objasnivši kako “Ministarstvo nije u mogućnosti komentirati osobno izražene stavove anketiranih osoba, posebice bez uvida u uzorak ispitanika, anketna pitanja i metodologiju korištenu pri obradi prikupljenih podataka”.

– Iako je činjenica da svaka druga žena napušta posao kako bi brinula o djetetu mnogima začuđujuća, ja nisam ostao osobito iznenađen. Mi demografi stalno ukazujemo na nemogućnost brojnih žena da usklade posao i obitelj i inertnost državne i lokalne vlasti da to promijeni. Kad konkretno uđete u problem, onda dobijete ovakve podatke. Oni su posljedica kroničnog nedostatka mjesta u jaslicama i vrtićima i nepredvidivog radnog vremena u mnogim ženskim djelatnostima, poput trgovine – kaže dr. Anđelko Akrap, demograf za zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

 

Cijela plaća za dadilju
Naglašava kako bi mu bilo zanimljivo vidjeti podjelu žena koje su prekinule karijeru zbog djeteta po djelatnostima, jer je uvjeren da bi upravo trgovina iskočila.

– Ženi koja radi u sektoru trgovine za malu plaću od, primjerice, 2.500 kuna, koja radi popodne i vikendima i nema nikoga tko bi joj čuvao dijete, doista nema smisla nastaviti raditi. Vrtić sa svojim klasičnim radnim vremenom njoj ništa ne znači, a dadilja košta gotovo jednako koliko i majka sama zaradi. Onda joj je bolje biti kod kuće i baviti se djetetom – smatra dr. Akrap.

S druge strane, ističe, vrtići i, osobito, jaslice krajnje su podkapacitirani i dobiti mjesto za dijete u jaslicama čista je lutrija. Osobito u Zagrebu, u kojem se djeca u vrtić u praksi ne upisuju s navršenih godinu dana, kad se majke moraju vratiti na posao, nego 1. rujna. Stoga nije neobično da majke djece koja su, primjerice, rođena u ožujku, uzimaju šest mjeseci neplaćenog dopusta kako bi “progurale” do rujna, kad im djeca mogu krenuti u vrtić. Iako problemi s upisom djece u vrtić, kao i nepredvidljivim radnim vremenom, postoje, u sindikatima i roditeljskim udrugama zbunjeni su ovim podacima jer im se čini da je postotak žena koje su napustile posao zbog majčinstva jednostavno previsok.

– To je znatno iznad udjela zaposlenih žena koji bismo očekivali. Bez obzira na navedene argumente, teško nam je povjerovati da su tolike žene prestale raditi svojom odlukom. Prema našim iskustvima, u ovakvim ekonomskim uvjetima, žene pronalaze najrazličitije načine za skrb o djeci – od prijateljica preko teta i baka – ali napuštanje posla naprosto nije jedan od tih načina. Svakako ćemo se pozabaviti ovim podacima – kaže Jagoda Milidrag Šmid iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Dani Marije Jurić Zagorke: poziv za sudjelovanje na znanstvenom skupu

Centar za ženske studije, Zagreb,

u suradnji s

Odsjekom za komparativnu književnost

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

objavljuje

Poziv za sudjelovanje na znanstvenom skupu:

GRAD, GRANICA, GEOGRAFIJA (glavna tema);

ZAGORKA – ŽIVOT, DJELO, NASLIJEĐE (stalna tema) 

koji će se održati 25. i 26. studenog 2011. u Zagrebu.

 

Centar za ženske studije u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu poziva na sudjelovanje na dvodnevnom međunarodnom znanstvenom skupu koji se održava u sklopu petih Dana Marije Jurić Zagorke s dvije teme – stalnom temom Zagorka – život, djelo, naslijeđe, i ovogodišnjom glavnom temom grad, granica, geografija.

Kao i ranijih godina, prihvaćamo sva izlaganja koja se bave Zagorkinim životom i djelom, no posebno pozivamo sudionice/ke da prijave izlaganja koja u Zagorkinim tekstovima prate figure i odnose grada, granice i geografije, ili se usredotočuju na Zagorkine naracije kao naracije putovanja. Posebno nas zanimaju prilozi koji problematiku grada, granice i geografije stavljaju u odnos s feminističkom kritikom i različitim rodnim politikama. Dakle: koji su i kakvi gradovi Zagorkine literature? Kako Zagorka zamišlja grad? Kako bismo opisale Zagorkinu kulturnu geografiju? Oko kakvih se granica formira Zagorkino pripovijedanje? Oko kakvih se granica formira Zagorkino novinarstvo? Koje su rodne i političke implikacije tih prostora?

Pitanja srodnog tipa moguće je uputiti i u različitim književnopovijesnim, povijesnim, antropološkim, sociološkim, interdisciplinarnim i ostalim istraživanjima ženskog udjela u kulturi i društvu Hrvatske i šireg europskog prostora. Stoga pozivamo na prijavu izlaganja široko vezana uz temu grada, granica i geografije, prostora i putovanja, koja mogu biti na teorijskom tragu dosadašnjeg programskog usmjerenja Dana i godišnjih tema (popularna kultura, orođena povijest, rod i politika, antifeminizam, feministički pristup), ali i iz novih očišta za koja smatrate da mogu obogatiti osnovno programskog usmjerenje skupa prema istraživanju ženskog autorstva, odnosno percipiranja, vrednovanja i ovjere stvaralaštva žena u različitim društvenim, povijesnim i kulturnim kontekstima.

 

Prihvatit će se izlaganja na hrvatskom i engleskom jeziku.

Sažetak izlaganja (između 150 i 300 riječi) s kraćim životopisom molimo poslati do 15. rujna 2011. na adresu

 

Centar za ženske studije

Dolac 8

10000 Zagreb, Hrvatska,

 

odnosno na e-mail adresu zagorka@zenstud.hr.

 

Programski odbor: Rada Borić, Gordana Bosanac, Lada Čale-Feldman, Maša Grdešić, Tatjana Jukić-Gregurić, Sandra Prlenda, Andrea Zlatar-Violić.

Brazil kriv za kršenje ženskih ljudskih prava zbog smrti rodilje

 

Prevela Veronika Matijačić

 

UN-ov CEDAW Odbor donio je odluku kojom kaže da vlade imaju obvezu jamčiti svim ženama u njihovim zemljama – bez obzira na rasu ili imovinsko stanje – pristup pravovremenoj, nediskriminirajućoj i odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti trudnica i rodilja. Ovo je prva takva odluka, ikada u povijesti, donesena od strane jednog međunarodnog tijela za zaštitu ljudskih prava a zbog slučaja maternalne smrti (smrti žena u trudnoći, pri porodu ili babinjama 42 dana nakon poroda).

Čak i kada ugovore obavljanje zdravstvenih usluga sa privatnim institucijama, istaknuo je Odbor, vlade su i dalje izravno odgovorne za rad istih. Dužnost je svake vlade da ih nadzire i regulira.

 

Međunarodna organizacija Centar za reproduktivna prava, koja je i iznijela slučaj pri Ujedinjenim Narodima, ovu je odluku, donesenu 16.08.2011., proglasila revolucionarnom pobjedom; onom koja će unaprijediti živote žena diljem svijeta.

 

“Kao svjetska sila u nastajanju i simbol ekonomskog razvoja, vrijeme je da Brazil poduzme oštre mjere u rješavanju socijalnih, ekonomskih i rasnih razlika koje ženama onemogućavaju pristup osnovnoj zdravstvenoj zaštiti”, istakla je Nancy Northup, predsjednica i izvršna direktorica Centra za reproduktivna prava. “I dok se u Brazilu značajno smanjio broj maternalnih smrti, sama Vlada nedovoljno radi na spašavanju života siromašnih žena, žena iz ruralnog područja kao i Afro-Brazilki.”

 

Alyne da Silva Pimentel  28-godišnjoj Afro-Brazilki u javnoj je zdravstvenoj ustanovi uskraćena pravodobna skb i njega premda je patila od visoko rizične trudnoće. Umrla je pri porodu ostavljajući za sobom 5-godišnju kćerku. Da je postojala makar i osnovna mjera zaštite rodilja Alyne bi preživjela.

 

“Ovo je samo jedna od tisuću ovakvih priča u Brazilu, pa i diljem svijeta, gdje je ženama uskraćena, a ponekad i odbijena, kvalitetna osnovna zdravstvena skrb kod utvrđivanja uobičajenih komplikacija u trudnoći.”, pojasnila je Luisa Cabal direktorica Međunarodnog pravnog programa pri Centru za reproduktivna prava. “Ovaj slučaj šalje jasnu poruku kako Brazilu tako i ostalim zemljama da je pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi i njezi trudnica i rodilja osnovno ljudsko pravo, i da su vlade odgovorne zaštititi ga.”

 

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, proteklog desetljeća u Brazilu značajno se smanjio broj maternalnih smrti, međutim ova statistika maskira ozbiljne razlike koje su prisutne na temelju rase, ekonomskog statusa, regije te odnosa grada i sela. Demografska analiza pokazuje da je maternalna smrtnost mnogo viša na sjeveru i sjeveroistoku Brazila. A baš u tim područjima vlada veće siromaštvo i više je ruralnog stanovništva nego li u ostatku zemlje.

 

U pravilu, maternalna smrtnost najviše pogađa najsiromašnija područja Brazila; i to žene koje su afričkog podrijetla, domorotkinje, samohrane i one bez prihoda. U ovom je slučaju Odbor potvrdio da je Alyne diskriminirana po više osnova: po spolu, afričkom podrijetlu i socijalno-ekonomskom statusu.

 

Na kraju suđenja, posebno se istakla povreda prava Alyne na zdravlje, na pristup pravnoj zaštiti kao i povreda due diligence(1) prava.

Stoga je vladi Brazila naređeno:

 

– da se obitelji preminule Alyne kompenzira gubitak; a to se odnosi i na njenu majku i na kćer

– da se ženama osigura pravo na sigurno majčinstvo i dostupnost odgovarajuće hitne skrbi trudnica i rodilja

– da se zdravstvenim radnicima omogući stručno osposobljavanje

– da se privatne zdravstvene ustanove pridržavaju nacionalnih i međunarodnih standarda reproduktivne zdravstvene zaštite; i

– da se sankcije nametnu svim radnicima u zdravstvu a koji se ogriješe o ženska reproduktivna zdravstvena prava

 


 

(1) Due diligence označava situaciju u kojoj se očekuje određeni standardizirani postupak; u ovom slučaju to je standardizirani protokol u javnim bolnicama koji svim pacijentima osigurava odgovarajuću skrb bez obzira na imovinsko stanje

Niti bolje, niti lošije

Prevela Tanja Ivošević

Svaka tri mjeseca ažurira se baza podataka Europske komisije o ženama i muškarcima na pozicijama odlučivanja. Najnoviji izvještaj koji se može vidjeti na web stranicama Europske unije pokazuje podatke prikupljene tijekom veljače ove godine. Razloga za optimizam nema. No za utjehu, nema niti većih promjena na gore.

 

Odnos spolova u nacionalnim parlamentima u EU je nepromijenjen s 24% žena i 76% muškaraca. U jedinim nacionalnim izborima, koji su održani u danom periodu, udio žena članica Senata Češke Republike povećan je za jedan postotni bod na 19% u listopadu 2010. nakon što je još jedna žena izabrana u Senat.

 

Dvije promjene unutar nominiranih za pozicije predsjednika domova parlamenta (jednodomni, donji ili gornji dom) rezultirale su povećanjem s 20% na 25% udjela žena na pozicijama predsjednika parlamenata u EU.

 

Žene čine 26% viših ministara  (oni sa mjestom u vladi) u vladama diljem EU-27 zemalja, 22% nižih ministara i 24% sveukupno. Osim manjih promjena, udio žena u vladama nije se mnogo promijenio u posljednje četiri godine.

 

Dogodilo se nekoliko promjena položaja unutar vlada:

  • U vrijeme prikupljanja podataka broj ministara u Irskoj bio je manji od uobičajenog zbog brojnih ostavki. Od preostalih sedam viših ministara, dvije su bile žene (29% sa prijašnjih 20%).

  • Ukupan udio žena u Litvanskoj vladi povećan je s 26% na 30% kao posljedica povećanja broja nižih ministara.

  • U Nizozemskoj, udio žena u vladi pao je s jedne od tri (36%) na jednu od pet (20%) nakon što su nekoliko nižih ministarskih pozicija zauzeli muškarci.

  • U Španjolskoj i Francuskoj broj viših ministara neznatno je smanjen, te je smanjen i broj žena u obadvije zemlje, s 50% na 44% u Španjolskoj i s 34% na 32% u Francuskoj.

 

 

Lokalni izbori održani su u 7 zemalja: Mađarskoj, Švedskoj, Poljskoj, Grčkoj, Španjolskoj (Katalonska pokrajina), Austriji (Bečka i Štajerska pokrajina) i u Češkoj Republici (Praška pokrajina). Žene sada čine 31% članica lokalnih skupština i 32% članica izvršne vlasti iako samo 15% skupština i 11% izvršne vlasti vode žene.

Gledajući  Uniju u cijelosti, ravnopravnost spolova u lokalnim skupštinama gotovo se i nije promijenila od 2004. godine