sdadmin

Ukida se zabrana o okupljanju na Markovom trgu

Posted on by sdadmin

Ustavni sud napokon je odlučio ukinuti osporavanu odredbu Zakona o javnom okupljanju kojom se zabranjuje prostor oko zgrade Vlade, Sabora i Ustavnog suda. No, zabrana ostaje još barem godinu dana. Pantovčak je, pak oslobođen zabrane i tamo će se odmah moći prosvjedovati.

Ova tema na red je došla nakon šest godina, naime toliko je vremena prošlo od kada ju je u zakon ugradio bivši premijer Ivo Sanader.

Ocjenu ustavnosti zatražili su Nezavisni hrvatski sindikati i upravo je po njihovom traženju u srijedu Ustavni sud konačno odlučio ukinuti odredbu kojom se zabranjuje okupljanja i prosvjedovanja na Markovom trgu, odnosno u krugu od 100 metara od sjedišta najviših državnih tijela među kojima su Vlada, Sabor i Ustavni sud. No, ima i ali. Primjena odluke odgađa se na godinu dana. Toliko je Ustavni sud Vladi dao vremena da spornu odredbu izmijeni na način da ona ne bude u neskladu sa Ustavom i diskriminatorna.

Ta zabrana okupljanja, kažu u Ustavnom sudu, ima legitiman cilj zato što je Markov trg prostor u visokom stupnju neprikladan za javna okupljanja, ali isto tako napominju da, unatoč tome zabrana na tim mjestima nije nužna u demokratskom društvu, jer ne postoji prijeka društvena potreba za nju. Tim više što na tom prostoru nije zabranjeno organizirati javne priredbe koje pretpostavljaju poduzimanje posebnih sigurnosnih mjera (kao što je bio doček Georga W. Busha).

“Stoga se zabranom samo onih javnih okupljanja kojima je svrha samo izražavanje političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva, ta uvjerenja i ciljevi, bez objektivnog i razumnog opravdanja stavljaju na razinu diskriminatornih osnova što je suprotno članku 3. i 14. Ustava”, stoji, među ostalim, u obrazloženju odluke.

Zabrana okupljanja na Pantovčaku više ne postoji. Riječ je o već ograđenom i zaštićenom prostoru pa ta zabrana nema smisla te krši odredbu o slobodi javnog okupljanja. Isto se odnosi i na zabranu okupljanja oko mjesta gdje privremeno zasjedaju Vlada, Sabor ili Ustavni sud.

Reguliranje okupljanja na Markovom trgu tako će ostati u zadatak idućoj Vladi te će ona morati odlučiti hoće li i dalje ostati ograničeno okupljanje, ali će obzirom na danas iznesene stavove sudaca morati dobro razmisliti na koji način to napraviti, a da ne krši Ustav.

Podsjetimo, Sanaderova odredba godinama je štitila političare od građana koje su svoje nezadovoljstvo htjeli iskazati na Markovom trgu. Ogorčenje građana, ali i masovni bunt, iskazani su i početkom godine kada su svakodnevno tisuće prosvjednika zaustavljale policijske barikade pred Kamenitim vratima.

Neki prosvjednici iz Radićeve završili su iza rešetaka, što je, s obzirom da je bilo dana kada je bilo nasilja, opravdano, no, jesu li tamo trebali završiti oni koji su sudjelovali na mirnim prosvjednima u Varšavskoj i jesu li kršena njihova ustavna prava?

Osim što je razmatrao Zakon o javnom okupljanju, suci Ustavnog suda razmatrat će i prijedloge za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Zakona o reviziji i Zakona o zaštiti od požara s prijedlogom za odgodu.

U Novom Sadu otvorena Čitaonica Lepa Mlađenović

Posted on by sdadmin

U prepunoj Sali Crne kuće u Novom Sadu Novosadska Lezbejska Organizacija otvorila je u svečanoj i uzbudljivoj atmosferi punoj feministkinja, lezbejki, gej aktivista  –  lezbejsku feminističku radikalnu antifašističku ČITAONICU LEPA MLAĐENOVIĆ. Otvaranju Čitaonice prethodilo je zajedničko gledanje filma ‘Ruka na pulsu’ o životu i radu lezbejske aktivistkinje i spisateljice iz SAD-a Joan Nestle. Ideja o osnivanju ove Čitaonice bila je tajna za Lepu Mlađenović do samog čina svečanog otvaranja, koju je lezbejska i feministička zajednica odgovorno čuvala od nje, te je to iznenadjenje pojačalo intenzitet uzbuđenja te večeri.

 Tokom večeri prisutne lezbejke, feministkinje, gej muškarci, antifašisti i antifašistkinje pročitale su svoja dirljiva pisma upućena Lepi, a stiglo je i oko 20 pisama od istaknutih  aktivistkinja širom sveta: iz Australije, Belgije, Engleske, Francuske, Izraela, Kanade, Kosova, Nemačke, Palestine, SAD-a, Škotske, Švajcarske.   

 Ideja za osnivanje ove Čitaonice potekla je od feminističke aktivistkinje i profesorice iz SAD-a Isabel Markus i aktivistkinja Novosadske Lezbejske Organizacije, iz želje da se Lepi Mlađenović oda poštovanje i zahvalnost za sve što je uradila i što i dalje čini za lezbejsku i feminističku zajednicu Novog Sada i šire.

Čitaonica Lepa Mlađenović je prostor u kome će se održavati grupna čitanja i diskusije, u kome će sve/i zainteresovani za literaturu iz oblasti lezbejskih i gej ljudskih prava i egzistencije, feminizma, antifašizma i mirovnog aktivizma, moći da pozajme knjige, mesto koje će, kako je to u svom obraćanju nama napisala Ariane Brunet, feministička i lezbejska aktivistkinja iz Kanade, ‘imati večeri za pričanje priča, gde će se postavljati pitanja, prolaziti kroz sećanja; gde će čitanje biti uvezano sa slušanjem i gde će knjige biti napisane sa pogledom kroz tuđe oči! Jer to je način na koji si ti, Lepa, čitala naša srca i duše!’

Čitaonica Lepa Mlađenović se nalazi u prostoru Crne Kuće (CK 13), Vojvode Bojovića 13, Novi Sad.

Antiratna kampanja – 20 godina ispred svog vremena

Posted on by sdadmin

U ponedjeljak, 4. srpnja u Kući ljudskih prava održan je okrugli stol povodom dvadesete godišnjice osnivanja Antiratne kampanje koja je tijekom rata glasno zagovarala mir i nenasilje.  Sudionici okruglog stola iznijeli su svoja sjećanja na 4. srpnja 1991., dan kada je nekolicina aktivista Zelene akcije odlučila pokrenuti Antiratnu kampanju te na događaje i inicijative koji su potom uslijedili.

Vesna Teršelič iz Documente prisjetila se samih početaka i metoda zagovaranja prigovora savjesti i civilne službe, kao i utjecaja ARKZIN-a, koji je jedini pisao o ratnim zločinima.

Mirjana Bilopavlović iz pakračke udruge Delfin istaknula je važnost volonterskog projekta u Pakracu koji je u to doba bio vrlo značajan kako zbog povezivanja razdvojenih obitelji, tako i zbog širenja vrijednosti nenasilja i solidarnosti, čime je civilni sektor dokazao svoju snagu.

Goran Božičević (MIRamiDA, Grožnjan) osvrnuo se na vrijednosti koje je Antiratna kampanja zagovarala – nenasilje, tolerancija, poštivanje ljudskog života i dostojanstva, pravednost – te zaključio kako u tom smislu ARK nije trebala biti “alternativa”, već mainstream u tada militariziranom i nasilnom okružju.

Dejan Jović s Fakulteta političkih znanosti istaknuo je važnost suočavanja s prošlošću i naglasio kako se trajni mir može postići trokutom civilnog sektora , države koja je na strani mira i međunarodne organizacije.

Zaključak svih sudionika i sudionica okruglog stola jest vrlo značajan trag Antiratne kampanje na ovim prostorima, kako za proces izgradnje mira i promicanja nenasilja tako i za učvršćivanje civilnog sektora. U to ratno doba, ARK je uistinu bio ispred svog vremena, no predstoji još mnogo posla kako bi se ratničko naslijeđe zamijenilo svim vrijednostima na kojima se tolerantno i nenasilno društvo mora temeljiti.

EWL pokrenuo kampanju “Zajedno za Europu bez prostitucije”

Posted on by sdadmin

“Ako moram spavati deset puta na dan sa strancima kako bih zaradio za život, u kojem trenutku bih se trebao počeo osjećati bolesnim? Od samog početka sigurno.” To je zaključak kojeg izgovara glas u videu koji potiče na razmišljanje, a koji je Europski ženski lobi (The European Women’s Lobby) objavio 17. lipnja u okviru europske kampanje kojom se poziva na kraj prostitucije, koja se smatra oblikom nasilja nad ženama.

Jednominutni  video djelo je francuskog redatelja Frédériquea Polleta Rouyera i belgijskog redatelja, Patriaca Jeana, čiji je dokumentarni film Dominacija muškog (“La domination masculine”) osvojio kritiku 2007. godine. U videu neprekidan niz žena posjećuje mladu mušku prostitutku, ostavljajući mu novac na stolu kao zamjenu za udovoljavanje njihovim željama. “Ono na što ciljamo je trenutkak njihovog razmišljanja i empatije”, kaže Jean Patric. “Tražimo da se gledatelji zamisle kao da su u koži osobe koja se prostituira i kakav je osjećaj iznajmljivati vlastitu seksualnost i tijelo za novac. Ukoliko zbog stvarnosti prostitucije osjećaju nelagodnost, ili nešto još gore, trebali bi se zauzeti  protiv prostitucije.”

Kampanja Europskog ženskog lobija “Zajedno za Europu bez prostitucije” poziva pojedince, nacionalne vlade i Europsku uniju da poduzmu konkretne mjere kako bi došao kraj društvenoj toleranciji za rasprostranjeno seksualno i ekonomsko iskorištavanje osoba koje se prostitutiraju, od kojih su velika većina žene.

“Prema stavovima Europskog ženskog lobija, sustav prostitucije predstavlja rukavce nejednakosti, mjesto u kojima se nasilje i tlačenje lagano prikrivaju iskrivljenom slikom jednakosti kroz trgovinsku razmjenu”, kaže Rada Borić, izvršna članica ove organizacije koja okuplja više od 2500 ženskih udruga iz više od 30 zemalja.

Udruge aktivne u radu sa ženama u prostituciji i preživjelima iz ovog sustava slažu se i ukazuju na prevladavajuću nejednakost između žena i muškaraca kao ključni uzrok prostitucije. “Društvo ima obvezu pronaći alternativu za žene, tako da mogu živjeti u dostojanstvu bez osuđenosti na prostituciju”, tvrdi Pascale Rouges, preživjela iz Belgije. Niz službenih izvještaja i akademskih studija potvrđuju ove oštre ocjene. Sukladno istraživanjima Ureda UK Home, čak do 95% žena u uličnoj prostituciji problematične su ovisnice o drogama. Devet od deset žena u prostituciji željele bi izaći iz sustava prostitucije, no to nisu u mogućnosti učiniti. U Nizozemskoj, gdje je davanje seksualnih usloga dekriminalizirano 2000. godine, gotovo 90% žena koje su u 2008. radile u bordelima, bile su žrtve trgovine ljudima.

Međunarodna studija utvrdila je kako je 62% žena u prostituciji izvijestilo kako su silovane, a 68% od njih  ispunjavaju kriterije za dijagnozu post-traumatskog stresnog poremećaja u istoj mjeri kao i žrtve torture.

“Vrlo sam zadovoljan zbog hrabrosti i dalekovidnosti EWL-a kojima je pokrenuta ova kampanja”, rekao je Proinsias de Rossi, član Europskog parlamenta. Krajnje je vrijeme da otvorimo oči i pogledamo u stvarnost prostitucije u našim društvima, kao i njezinu apsolutnu nespojivost s vrijednostima ravnopravnosti spolova i ljudskog dostojanstva za koje se Europska unija zalaže i za koje je zakonski vezana.”

Videouradak je dostupan na svim europskim jezicima i jedan je od niza alata za podizanje svijesti koje je EWL predstavila na početku kampanje. Više informacija o kampanji dostupno je na EWL stranici:

Više: www.womenlobby.org

Zašto štrajkamo?

Posted on by sdadmin

Inicijativa i Sindikat “Akademska solidarnost” imaju cast pozvati Vas na promociju knjige pod naslovom Zašto štrajkamo? koja će se održati u četvrtak, 7. srpnja 2011. u 11 sati u Konferencijskoj dvorani nove Knjižnice (2. kat) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Ova je knjiga vrlo kvalitetan pokušaj da se rasvijetli niz važnih, ali skrivenih aspekata novih zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokome obrazovanju i sveučilištu i da se pronađu odgovori na pitanja koja su s njima povezana, kako u užem, stručnom i znanstvenom smislu njihova djelovanja na akademsku zajednicu tako i u širem, sociološkom i kulturnom smislu dalekosežnih utjecaja na društvo u cjelini.

Čudovišno

Posted on by sdadmin

Kanye West, Beyoncé i Jay-Z teško da bi mogli biti Libelin par rukavica. No, možda bi ih ipak morali malo bolje pogledati. Album Kanye Westa My Beautiful Dark Twisted Fantasy najbolji je u 2010. godini, ako je suditi po The Rolling Stoneu i MTVu. Beyoncé i Jay-Z zlatni su par američke hip-hop i R&B glazbene industrije. Svi su vrlo bogati.

Svi zajedno odlično surađuju što je muškim članovima ovog trojca donijelo i posljednji hit-single Monster, čiji je video podigao puno prašine i jednu online peticiju.

Umjetnički izraz za koji se odlučio Jake Nava, inače redatelj Beyoncéinih video spotova, jesu serijska ubojstva, nekrofilija, kanibalizam i zombiji. Međutim, ono što ga čini još problematičnijim, a to doista jest moguće, je njegova eksplicitna mizoginija. Mrtve žene, gole žene, mrtve polugole žene u svilenom rublju koje se lagano njišu obješene lancem kraj muškarca u kraljevskom stolcu kojega to niti najmanje ne uzrujava, žene u koži, žene s bičevima, žene zombiji, vampiruše, vukodlake žene. Sve su predivne, i sve redom su dehumanizirane. Muškarci pak, prominentni reperi poput Ricka Rossa, Jay-Z-a i dakako Kanye Westa, stilizirani su, ušminkani i dekadentni. Kako su žene mrtve (ili namrtvo drogirane, teško je reći), ove se muške pojave doimaju kao pojave apsolutne moći. Krevet je raskošan, plahte svilene, a nakit zlatan. Ono što je svim ovim muškarcima u spotu zajedničko posvemašnja je ravnodušnost prema tim mrtvim tijelima koje samo povremeno namještaju u seksualno eksplicitniji položaj. “Umjetnik” je ciljao na dekadenciju, a dobio torture porn (ili ono što se čini njegovim krajnjim ishodom). Čak i reperica Nicki Minaj ovdje predstavlja neku vrst vampirske domine koja muči svoju vlastitu barbie-verziju.   

Tako je svojedobno od Breta Eastona Ellisa i njegovog hit-romana Američki psiho nastala kulturološka referenca, iako je cijela stvar – i Kanyeova i Bretova, jednostavno odvratna.

Kanye West nešto prerađenu verziju ovoga spota ima, dakako, na vlastitoj web stranici. Prije prikazivanja spota samoga izjavom izričito naglašava svakom tko bi mogao imati ikakve sumnje: “Sljedeći sadržaj se ne treba interpretirati kao mizogin ili negativan prema bilo kojoj skupini ljudi. To je umjetničko djelo i kao takvo treba biti shvaćeno”.

Feministkinjama se, od umjetnika i njegovih obožavatelja, spočitava i to da u svemu vide mizoginiju. Bilo je i pokušaja da se ovi afro-američki muškarci odriješe odgovornosti za svoje mizogine stihove i groteskne prikaze nasilja nad bijelim ženama upravo poviješću ropstva i kolonijalizma. Pa se tako govorilo o “fascinantnom Rorschachovom testu naše seksualne kulture”, ili pak pozivalo na slične primjere u popularnoj kulturi…

Daleko od toga da predstavlja dosad neistraženo područje u umjetnosti, ovaj video zapravo predstavlja još dublji nivo izopačenosti, “scenarij silovanja smješten na glazbenu podlogu”. Ovaj spot dio je rastuće društvene neosjetljivosti na nasilje prema ženama, ili kako to opisuje Kathleen Lahey “remapiranje muškog prvenstva na suvremenu kulturu”.

To što je spot režirao isti redatelj koji je režirao i velike Beyoncéine hitove Single Ladies i Crazy in Love namijenjene prvenstveno mladim emancipiranim ženama, vrhunac je tog cinizma koji se podmeće pod popularnu kulturu. Jay-Z, naime, u određenoj sceni spota Monster mrtav hladan u finom odijelu izriče svoje stihove dok iza njega, u potpuno neprirodnom položaju i crvenim štiklama, leži golo žensko truplo. Sutra će Jay-Z hodati nekim crvenim tepihom, kraj svoje emancipirane supruge, koja doista jest veliki uzor mladim djevojkama. Prekosutra će se opet pojaviti kod Oprah i govoriti o tome kako su uspjeli predanim radom. Što će sve te mlade djevojke s tako pomiješanim porukama? Što im to zapravo poručuje hip-hop kultura, na kojoj ovo dvoje vrlo bogatih ljudi sasvim pristojno zarađuje? I zašto je to važno?  

Jedna posve druga priča možda bi to najbolje mogla ilustrirati. Laru Logan, CBS-ovu novinarku koja je sa svojom snimateljskom ekipom pratila zbivanja u Egiptu u proljeće ove godine, tijekom jednog od reporterskih zadataka, grupa muškaraca odvojila je od njezine ekipe, brutalno pretukla i seksualno zlostavljala.

Njezin kolega novinar, Dan Rottenberg, urednik jednog internetskog magazina, pišući svoj komentar na dotični događaj, upitao se ne bi li i žene trebale poduzeti neke mjere predostrožnosti prije no što su viktimizirane. Ove mjere uključuju sljedeće: ne vjerujte svojim muškim prijateljima, ne ulazite u muškarčevu kuću ako niste pripravne s njime stupiti u seksualne odnose, ne skidajte se pred muškim maserom. A ako želite da vas shvate ozbiljno kao novinarku, ne pozirajte na fotografijama u haljinama koje naglašavaju vaše grudi.

Uz komentar je prikazana fotografija Lare Logan, s nekog događaja, u, kako vidimo, otvorenoj haljini, široka osmjeha.

{slika}

Autor teksta potom se upitao kakvu ona poruku time zapravo šalje, kao novinarka?  I poručuje svim emancipiranim ženama: kada izlažete gole noge, ili donje rublje “neki emancipirani muškarci vidjeti će to kao znak da se osjećate dobro u vlastitoj koži i u svojoj seksualnosti. Ali većina muškaraca vidjet će to kao znak da se želite povaliti”.

Ilustrirajući to primjerom svojih dviju susjeda, od kojih je jedna bila samozatajna i konzervativna, a druga “dijete cvijeća”, i zato se jedva spasila silovanja, upozorava da je, iako politička rješenja mogu biti dugoročno korisna kada je nasilje nad ženama u pitanju, obično lakše promijeniti vlastito ponašanje nego tuđe. Bez obzira radi li se o visoko estetiziranim uracima glazbene industrije, ili ovako maloumnim, ali potencijalno utjecajnim komentarima, ovi slučajevi zorno pokazuju da je iznimno važno dići glas protiv relativizacije nasilja nad ženama i njihova ponižavanja.

U trenutku kada se pompa oko video spota Monster još kuhala, ne bi li se zaradilo što više novca, a neke vrlo eksplicitne scene seksualnog nasilja “curile” na internet, pokrenuta je peticija koja je Universal Music Group, Roc-A-Fella Records, i MTV upozorila da to što glazbena industrija prikazuje mučenje, zlostavljanje i žrtvovanje žena kao dopuštene izričaje industrije zabave jednostavno nije prihvatljivo. Ovu je peticiju, umjesto ciljanih 10 tisuća potpisalo 16 tisuća ljudi. Spot je zabranjen na MTV-u.

Želite li pak potpisati peticiju koja će Dana Rottenberga smijeniti s njegova mjesta urednika Broad Street Reviewa, ovdje to imate priliku učiniti ovdje.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org