Kraj pregovora sa Europskom unijom -iskorak ili raskorak

Hrvatska se već izvjesno vrijeme nalazi u posljednjoj etapi pregovora o punopravnom članstvu u Europskoj uniji, etapi u kojoj mora pružiti uvjerljive dokaze da zadovoljava kriterije  oko preostalih otvorenih pitanja.

Evidentni zamor i nizak stupanj podrške javnosti procesu pristupanja EU ukazuje na ograničeni potencijal za djelotvornu provedbu preuzete pravne stečevine. Upravo u posljednjoj etapi pregovora sve je vidljiviji raskorak između stava političkih elita i građana/ki, jer se procesom pristupanja EU dosada u značajnijoj mjeri upravljalo na netransparentan i isključiv način. Unutar pregovaračkog procesa to je ujedno i posljednja prilika da se intenziviraju zahtjevi oko poštivanja svih mjerila u Poglavlju 23 i da se, makar i u posljednjem trenutku ukaže na potrebu participacije što većeg broja građana/ki kod donošenja odluke o ulasku u EU.

Participacija građana na referendumu i moguća podrška članstvu Hrvatske u EU u mnogome će ovisiti upravo o kapacitetu ove Vlade da napravi, a neke buduće da održi taj iskorak.

Tema emisije Cenzura ,ovaj petak, je Kraj pregovora sa Europskom unijom –iskorak ili raskorak

 

Emisija je nastala kao dio Projekta “Premošćivanje jaza između Europe i njenih budućih građana” financiranog u okviru natječaja IPA INFO 2009, EuropeAid/130345/L/ACT/HR. Emisija je proizvedena uz financijsku potporu Europske Unije. Sadržaj emisije je odgovornost isključivo Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda CENZURA PLUS i ne reflektira gledišta Europske Unije.

Proizvodnja emisije dijelom je podržana srestvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Mišljenja izražena u ovom video materijalu mišljenja su autora i ne izražavaju nužno stajalište Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Emisija se realizira u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS”, a emitira se u petak u 21:00h (reprizno u subotu), na TV Jadranu i na YouTube Chanel: CenzuraPlusTV. Emisiju Cenzura možete pratiti i na Max TV-u i B Net-u, a idućeg tjedna na internet televiziji Smart TV www.smarttv.com.hr  te na drugim lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

Kada će Hrvatska biti jednako “loša” kao Švedska?

26. svibnja u Zagrebu je održana međunarodna konferencija “Žene u medijima” u organizaciji Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskog komunikacijskog društva, a uz potporu američkog, švedskog i francuskog veleposlanstva. Konferenciju je vodila docentica na Fakultetu političkih znanosti Viktorija Car koja je naglasila važnost činjenice da se konačno o ovakvim temama razgovara i u akademskoj zajednici obzirom da su se do sada diskusije vodile uglavnom u okviru organizacija civilnog društva. Uz domaće predavače/ice Smiljanu Leinert Novosel, Sanju Sarnavku i Josipa Šipića, predavanja su održale Barbara Cochran (SAD), Maria Edström (Švedska) i Anne-Cécile Robert (Francuska). Na popodnevnom okruglom stolu uvodna izlaganja održale su potpisnica ovih redaka i Marijana Grbeša (FPZg). Iva Gačić, glavna urednica informativnog programa Nove TV, koja je trebala govoriti o ženama u novinarskoj profesiji morala je u zadnji čas otkazati svoj dolazak na okrugli stol zbog uhićenja Ratka Mladića što je zaokupilo sve novinarske redakcije u regiji te nažalost sudionike/ce okruglog stola uskratilo za novinarsko viđenje vlastitog radnog okruženja.

 

Sanja Sarnavka predstavila je istraživanja o zastupljenosti žena u hrvatskim medijima. Organizacija Babe od sredine devedesetih sudjeluje u globalnom istraživanju Global Media Monitoring Project (GMMP) u okviru kojeg rade istraživanje hrvatskih medija. Kada se govori o ženama i medijima, kako je naglasila Sanja Sarnavka, bitna su dva aspekta: tko radi vijesti i tko čini vijesti. Nažalost kako je konstatirala, više novinarki ne znači automatski i više žena kao akterica vijesti. Dok novinarke u hrvatskim medijima čine preko 50% zaposlenih, medijski sadržaji sa ženama kao aktericama čine 30% od ukupnih medijskih sadržaja (pri čemu naravno prednjače žene u tzv. zabavnim sadržajima, dok ih je vrlo malo u političkim ili ekonomskim temama). Na globalnoj razini prema GMMP žene su akterice u 24% medijskih sadržaja. Prvo istraživanje rađeno je 1995. godine i tada su žene bile akterice u 17% sadržaja. Ako se trend rasta nastavi, za otprilike 50 godina moglo bi se doći do pariteta. No, da stvari nisu tako jednostavne i da nema pukog proporcionalnog rasta pokazuje i primjer Švedske. Na pitanje postoji li skandinavski put po pitanju rodne ravnopravnosti odgovor je pokušala dati Maria Edström, novinarka i predavačica na Gothenburškom sveučilištu (pročitajte i njezin intervju na Libeli!). Odgovor na pitanje o skandinavskom putu je i da i ne, smatra Maria Edström. Naime, Švedska već niz godina stagnira na tridesetak posto po pitanju zastupljenosti žena u medijima. Kako sama navodi, Šveđani/ke se često iznenade kad shvate da nisu tako dobri po pitanjima ravnopravnosti kao što vole misliti da jesu (iako bismo sigurna sam mi voljeli da je Hrvatska jednako “loša” kao Švedska). Istovremeno, postoje značajni napori u pojedinim medijima da se unaprijedi zastupljenost žena u medijskim sadržajima i u Švedskoj se ne može desiti emisija u kojoj diskutira samo 7 muškaraca u crnim odijelima. Edström je navela i vrlo interesantan podatak o dobi aktera/ica medijskih sadržaja. Žene su najvidljivije kao mlade i tada gotovo da imamo paritet, no što su starije to postaju sve nevidljivije, dok među grupom 65+ ne dođe do omjera da je 88% aktera u medijskim sadržajima muškog spola, a 12% je ženskog (prema GMMP 2010.).

Barbara Cochran, američka novinarka i dopredsjednica International Women’s Media Foundation podsjetila se na njezine novinarske početke u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća kada je još uvijek novinarkama u Washingtonu bio zabranjen pristup novinarskom klubu te je ona sa kolegicama novinarkama izradila manifest za izbacivanje seksističkog jezika iz novinarskog izvještavanja. I iako se od vremena kada je ona bila gotovo jedina žena u novinarskim sobama do danas mnogo se toga promijenilo i sve je više žena na visokim pozicijama u novinarstvu, i američki stakleni strop zaustavio se na 30% žena urednica. Barbara Cochran, jednako kao i Maria Edström smatra da je jedini način za poboljšanje situacije da medijske kuće u svoj rad inkorporiraju rodne politike te da uprave aktivno promiču rodnu ravnopravnost kako u medijskom sadržaju tako i među zaposlenicima – novinarima.

 

Josip Šipić predstavio je svoje istraživanje o korištenju majčinstva kao političke strategije političarki desnice. On smatra da političarke s desna često majčinstvom legitimiraju svoje bavljenje politikom, ali na njemu i grade političku moć. Više o ovom vrlo zanimljivom predavanju moći ćete uskoro saznati na Libeli. Na pitanje kompleksnog odnosa medijskog prikazivanja žena i ženskog bavljenja politikom nadovezala se i popodnevna prezentacija Marijane Grbeše o paradoksu tzv. celebrity politike. Dok muškarci sve više pribjegavaju intimiziranju političkog i emocijama, uvode kamere i mikrofone u svoj dom i koriste svoje obitelji kao političku poruku, žene su ostale se češće drže tradicionalne racionalne politike. Naime, kao žene kojima se ionako pripisuje privatno i emocionalno, one zaziru od toga da na neki način potvrđuju stereotipe te se drže isključivo svojih ideja i kompetencija kao legitimiteta za politički angažman. Istovremeno pojedini teoretičari tvrde da pokušaj čuvanja privatnosti izvan političke arene u današnje vrijeme predstavlja političko samoubojstvo svakog kandidata/kandidatkinje. No, obzirom da smo više puta vidjeli kako završe one političarke koje to privatno propuste u javnost, nije niti čudo što su žene posljednje čuvarice tradicionalnog bavljenja politikom.

 

Nadamo se da ova konferencija svojim tematiziranjem položaja žena neće ostati izolirani incident na Zagrebačkom sveučilištu.

Žene imaju puno više toga za reći nego što to novinari misle

Obično se misli da ako imate podjednako zaposlenih žena i muškaraca u medijima da će se i slika koju ti mediji šalju automatski mijenjati. No, to se ne događa. Rodna osjetljivost ne dolazi s činjenicom našeg biološkog spola, potrebno je gledati kroz rodne naočale

 

Maria Edström, nekadašnja novinarka, a današnja predavačica na studiju novinarstva Sveučilišta u Gothenburgu, koja se bavi temama roda i medija, gostovala je na  međunarodnoj konferenciji “Žene u medijima”, održanoj u četvrtak, 26. svibnja, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Maria Edström održala je predavanje o švedskim postignućima i problemima u vezi rodne ravnopravnosti u medijima. Našli smo se dan prije predavanja i prvo smo je zamolili da prelista Jutarnji list od toga dana (25. svibnja) i kaže nam svoj vizualni dojam, naravno, iz rodne perspektive. Već nakon nekoliko stranica komentirala je: “Puno muškaraca u tamnim odijelima.” Za jednu je fotografiju pitala što se to nalazi Jadranki Kosor na glavi. Radilo se o arhivskoj fotografiji premijerke koja pobjedonosno drži u ruci veliki paket droge zaplijenjene prije par godina, a na glavi joj je bila crvena plastika, vjerojatno kaciga okrenuta naopako. Kako je dalje listala, tako je rekla da se očekivano broj žena povećava na stranicama kulture i zabave. Pohvalno je komentirala veliku fotografiju glumice Marije Kohn, jer se “rijetko u medijima vide starije žene koje su nešto postigle”. Jedina žena na naslovnici toga dana bila je spisateljica Tanja Mravak, koja je dobila nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu. No nasmijala se kada smo joj preveli naslov intervjua: “Junakinje mojih priča nisu uzori feministicama”. Iako se ogradila da ne može puno više reći, jer ne može pročitati tekstove, zaključila je da ju ne iznenađuje da vidi više muškaraca nego žena, kao i više odjeće na muškarcima i više gole kože na ženama.

 

Da počnemo s parafraziranim naslovnim pitanje vašeg predavanja: postoji li nordijski model koji bi trebalo slijediti u borbi za rodnu ravnopravnost u medijima?

– Da ste me to pitali ranije, rekla bih da nema nordijskog puta koji bi valjalo slijediti, iako je pitanje rodne ravnopravnosti u medijima kod nas aktualno još od devedesetih. Put je imao svoje uspone i padove, ali danas se, makar u Švedskoj, može naći više redakcija koje su rodno osviještene i u kojima se s menadžerskih pozicija šalje poruka da je rodna ravnopravnost važna. Jer, ako o tome ne razmišljate, ako nemate strategiju kako ostvariti veću raznolikost medijskog sadržaja, ništa se neće promijeniti. No još uvijek imamo na čemu raditi, pogotovo na temama kao što je starenje, na primjer. Tako da bi kratak odgovor glasio: nordijski put i jest i nije onaj koji bi trebalo shvatiti kao uzor.

 

Nakon što su dvije žene u Švedskoj optužile osnivača Wikileaksa za seksualno zlostavljanje,  Julian Assange nazvao je Švedsku “Saudijskom Arabijom feminizma”. Kako je to dočekano?

Assange je takvim izjavama izgubio dosta kredibiliteta u Švedskoj. Prije toga je zbog Wikileaksa bio svojevrstan heroj. Ali takvom svojom obranom i komentiranjem švedskog pravnog sustava izgubio je mnoge poklonike i među ženama i među muškarcima. Jer, u Švedskoj je dosta muškaraca koji su feministi i aktivni su u pitanjima rodne ravnopravnosti. Ne znamo točno što se događalo među Assangeom i ženama koje ga optužuju, ali je važno da je taj slučaj postao javan i da je pokrenuo raspravu o pravnom aspektu. Do sada su se takve stvari tretirale kao privatna stvar i mada su mnogi znali da nije moralno ispravno to što rade, nisu snosili nikakve posljedice. Sada će promisliti prije nego nešto naprave. Slično vrijedi i za predsjednika MMF-a, koji je sada uhićen u New Yorku. 

 

Kada već spominjete predsjednika MMF-a, Dominiquea Strauss-Kahna, za kojeg se govorilo i da će biti kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima u Francuskoj, bi li čovjek s takvom poviješću seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja mogao u Švedskoj biti na nekoj visokoj poziciji? Jer, Švedska ima najvišu stopu prijavljivanja seksualnog nasilja u Europskoj uniji, što sigurno nije zbog toga što se takav vid nasilja tamo najčešće događa, nego zbog toga što su žene dovoljno osviještene da to prijavljuju.

– Mislim da Francuska i Švedska imaju različite kulturalne standarde u vezi toga što je prihvatljivo, a što nije. Ne samo u takvim slučajevima. Svojedobno smo imali veliku javnu diskusiju oko toga smiju li prominentne osobe iz političkog života na privatnom putovanju posjetiti seks klub ili ne. Što se tiče prijavljivanja zlostavljanja, rekla bih da je osviještenost žena veća u Švedskoj, što je povezano i s ekonomskim uvjetima. Mnoge su žene ekonomski nezavisne, što im onda omogućava, na primjer, da se razvedu ako nisu zadovoljne ili ako trpe nasilje. U medijima sada izlaze na vidjelo mnoge druge optužbe za seksualno zlostavljanje protiv predsjednika MMF-a. Ako se za to znalo prije, kako to da nitko nije reagirao? U Švedskoj to ne bi bilo moguće i nastao bi veliki skandal. S druge strane, ako se nije znalo, znači da su žene šutjele. Bitno je kako se mediji postavljaju kada izbije takva priča na vidjelo i da potiču žene da progovore i ne toleriraju takvo ponašanje.

 

 S druge strane, zanimljivo je da Global Media Monitoring Project, u kojem ste sudjelovali, donosi podatak da Švedska i Hrvatska imaju vrlo sličan omjer zaposlenih novinara i novinarki u medijima; uz razliku od par postotaka, radi se o gotovo ravnopravnoj rodnoj zastupljenosti zaposlenika. No, ono što je iznenađujuće jest da je u obje zemlje vrlo slična poražavajuća podzastupljenost žena u vijestima koje ti mediji donose. Prema izvještaju, u Hrvatskoj su u 71 % slučajeva muškarci subjekti vijesti, a u Švedskoj u 68%. Ako smo za Hrvatsku to mogli i očekivati, kako objašnjavate švedske rezultate?

– Obično se misli da ako imate podjednako zaposlenih žena i muškaraca u medijima da će se i slika koju ti mediji šalju automatski mijenjati. No, to se ne događa. Nije dovoljno zadovoljiti formalne uvjete, jer to što imate jednaku rodnu zastupljenost u medijskim kućama nužno se ne odražava na medijski sadržaj. Švedska je upravo dokaz za to.

 

Radi li se možda o tome da u novinarstvu ima gotovo podjednako žena i muškaraca, ali da su muškarci češće na pozicijama na kojima se odlučuje o sadržaju?

– Ne bih rekla da je to razlog, barem ne u Švedskoj, gdje je mnogo žena na uredničkim i menadžerskim pozicijama u medijima. No, rodna osjetljivost ne dolazi s činjenicom našeg biološkog spola. Potrebno je gledati kroz, kako to zovem, rodne naočale i razmišljati kako ćemo koju priču prezentirati i gdje ćemo potražiti sugovornike. Najčešći je izgovor novinara da oni intervjuiraju ljude koju su na nekim važnim položajima, a to su uglavnom muškarci, ili da nisu mogli naći adekvatne sugovornice za neke teme. No radi se o tome da nisu osviješteni, da ne razmišljaju o mogućim izborima i da se još uvijek ravnaju prema tome da vijestima dominiraju muškarci. Ako su u tri četvrtine vijesti zastupljeni muškarci, onda se nastavlja ta slika da nema žena, bez obzira što nije točna. Da se novinari malo osvrnu oko sebe, vidjeli bi da su žene svuda oko nas, da rade razne poslove i da imaju puno više toga za reći nego što to novinari misle. Upravo se u Švedskoj radi na nacionalnoj bazi podataka stručnjakinja iz raznih područja tako da novinari više neće imati izgovor da nisu mogli naći sugovornice. Novinarima ili novinarkama koji su osviješteni mora biti vrlo naporno stalno ulaziti u rasprave ako su dio konzervativne redakcije i zbog toga je važno da je rodna ravnopravnost ugrađena u upravljačku politiku medija, da poruka dolazi odozgo. Tako se stvari mogu mijenjati. Na primjer, neke televizijske postaje koje su dio javnog servisa imaju politiku da zastupljenost u njihovom programu mora biti 50:50 posto. Nisu još to dostigli, ali redovito analiziraju svoj sadržaj, traže gdje se mogli ostvariti pomaci, educiraju novinare…

 

Ima li sve više žena u novinarstvu zato što mediji više nisu toliko profitabilan biznis pa muškarci odlaze tamo gdje ima više novca?

Može biti. Još se devedesetih govorilo da će novinarska profesija postati “ružičasti geto”. Žena je sve više u novinarstvu, a na studijima novinarstva su u većini. Čujem da ih je u Bugarskoj toliko da se teško može naći muškarce novinare. No i dalje su mediji jak biznis, samo ne znam gdje su se preselili muškarci.

 

Na koje je probleme rodne ravnopravnosti u Švedskoj stavljen naglasak?

Ministrica za rodnu ravnopravnost je istaknula tri područja rada: obiteljsko nasilje, trafficking i zdravlje žena. Dodala bih i siromaštvo koje je rodno uvjetovano, recimo, kod samohranih majki, a u vrlo ranjivoj skupini su i žene iz manjinskih etničkih skupina. Također mislim da i dalje treba insistirati na jednakim plaćama za žene i muškarce, jer to još uvijek nije svuda slučaj, mada se uporno ponavlja da se plaće na istim pozicijama moraju izjednačiti.               

Jadranka Boban Pejić poduzetnica godine

Direktorica hrvatske tvrtke Biovega Jadranka Boban Pejić osvojila je priznanje poduzetnica godine u kategoriji izvanredna postignuća u poslovanju u izboru Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), priopćeno je iz ureda EBRD-a u Zagrebu i iz Biovege.

Priznanje za područje bankarstva dobila je poduzetnica iz Rusije, a industrije poduzetnica iz Makedonije, ističe se u priopćenju i napominje da su priznanja dodijeljena krajem prošlog tjedna na godišnjem događanju “Women in business”, održanom u Kazahstanu.  Čelnica Biovege, tvrtke koja se bavi uvozom i distribucijom ekoloških proizvoda, prva je hrvatska poduzetnica koja je osvojila to ugledno priznanje, ističu iz EBRD-a napominjući kako je i prethodnih godina bilo nominacija iz Hrvatske.

EBRD već devetu godinu organizira za vodeće poslovne ljude međunarodni panel na kojem razmjenuju poslovna iskustva i postignuća, a u okviru tog događanja dodjeljuje vodećim ženama poduzetnicama Europe priznanje poduzetnice godine. Cilj je tog događanja, kao i samog priznanja, prepoznavanje izvanrednih postignuća poslovnih žena te njihov doprinos razvoju poslovanja na područjima na kojima djeluju, objašnjavaju iz EBRD-a.

Jadranka Boban Pejić vodi tvrtku sa oko 130 zaposlenih, stručnjakinja je na području prirodne prehrane, a nedavno je obilježila 25 godina rada. Europska banka za obnovu i razvitak prepoznala je Biovegu kao inovativnu i uspješnu tvrtku već pri dodjeli subvencije EBRD BAS Programa i to u dva navrata – za konzultantski projekt “Upravljanje lancem nabave” te “Category management”, u suradnji s konzultantskom tvrtkom Ultralink, kaže se u priopćenju. BAS Program institucija je EBRD-a koja dodjeljuje subvencije malim i srednjim hrvatskim poduzetnicima za korištenje konzultantskih usluga. (H)

Položaj žena na tržištu rada

U rujnu 2010. godine započela je provedba projekta “Žene na tržištu rada” u okviru IV. komponente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) “Razvoj ljudskih potencijala”. Hrvatski zavod za zapošljavanje je korisnička institucija projekta, a projekt provodi konzorcij predvođen partnerom WYG International Ltd.

Opći cilj projekta je povećati zapošljivost žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada te im olakšati pristup tržištu rada. Svrha projekta je podržati razvoj učinkovitije i djelotvornije politike tržišta rada kao preduvjeta za socijalno uključivanje i pristup tržištu rada žena u nepovoljnom položaju.

U lipnju će biti organizirani okrugli stolovi u Zagrebi, Osijeku i Splitu. Na okruglom stolu bit će predstavljeni rezultati istraživanja položaja žena na tržištu rada provedenog u sklopu ovog projekta. Okrugli stol održat će se u tri grada, Zagrebu, Osijeku i Splitu.

– 13. 06. 2011. u Zagrebu, u hotelu Westin – Izidora Kršnjavoga 1 (dvorana Panorama).

– 14. 06. 2011., u Osijeku, u hotelu Osijek – Šamačka 4 (dvorana Kesten).

– 16. 06. 2011. u Splitu, u hotelu Atrium – Domovinskog rata 49a(dvorana Marul Carrara).

 

Molimo Vas izaberite datum i grad koji Vam najviše odgovara i prijavite svoj dolazak na adresu diana.mededovic@wlmcroatia.eu do 9. lipnja 2011.

Manjinska prava u Hrvatskoj

Bit će nam čast i zadovoljstvo vidjeti Vas i čuti za okruglim stolom 1. lipnja 2011. u 10 sati

u Kući ljudskih prava, Selska 112c, Zagreb

tema

Manjinska prava u Hrvatskoj

u svjetlu procesa pristupanja u EU

 

Uvodna izlaganja

10:00 – 11:50

Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije/Kuća ljudskih prava

Sanja Sarnavka, BaBe!/Kuća ljudskih prava

Stanko Janić, državni tajnik, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva

Kristijan Turkalj, pregovarač za Poglavlje 23, Ministarstvo pravosuđa

 Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade RH

Moderira: Luka Mađerić, predstojnik Ureda za ljudska prava Vlade RH

11:50-12:10 Pauza 

12:10-13:30 Nastavak rasprave – moderira: Mirjana Mikić, CMS

 

Ujedno će biti predstavljana knjiga Manjine za manjine, Centra za Mirovne studije te rezultati projekta. 

Okrugli stol organiziraju Centar za mirovne studije, BaBe! i Kuća ljudskih prava u suradnji s Uredom za ljudska prava Vlade RH u sklopu svojih projekata Manjine za manjine (CMS) i Gradnja mostova preko uznemirenih voda (BaBe!).

 

Pitanja: je li zaštita ljudskih prava manjina integralni i važan dio pristupanja EU?  Bi li ova tema bila prisutna i bez Poglavlja 23?  Da li se nakon ulaska u EU očekuje pasivizacija i zanemarivanje ove teme, odnosno, da li pripadnici manjina pregovarački proces vide kao posljednji vlak za ostvarivanje svojih prava?

 

Mirjana Mikić Zeitoun, Centar za mirovne studije

Sanja Sarnavka, BaBe!