Promocija knjige Monique Wittig ‘Hetero’ um i drugi eseji

Francuski institut // utorak // 29. 3. 2011. // 18h

Veliko nam je zadovoljstvo predstaviti hrvatski prijevod prve zbirke teorijskih tekstova ‘Hetero’ um i drugi eseji priznate francuske spisateljice i feminističke autorice Monique Wittig. Zbirku će predstaviti prof. dr. sc. Lada Čale Feldman, profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a u ime izdavača – Lezbijske grupe Kontra krasnoslovit će mr. Mima Simić, teoretičarka roda i filma.

Monique Wittig je 1964. godine objavila je svoju prvu novelu L’opoponax, za koju je dobila prestižnu nagradu Prix Medicis. 1976. godine preselila je u SAD, gdje je predavala na brojnim sveučilištima, uključujući Vassar College, gdje je predavala kolegij na temu materijalističke misli kroz program ženskih studija. Bila je jedna od osnivačica francuskog Oslobodilačkog ženskog pokreta (Mouvement de Liberation des Femmes).

“‘Hetero um’ i drugi eseji je zbirka koja uobličava jednu od najprovokativnijih i najsnažnijih feminističkih političkih vizija od Drugog spola. Ovi eseji radikalni su produžetak teorije Simone de Beauvoir, njezina su neočekivana, lezbijska budućnost. Teorijski uvidi Monique Wittig istodobno su precizni i dalekosežni, a njezin teorijski stil hrabar je, prodoran, i razara.” – Judith Butler

Knjiga se sastoji od 9 eseja u kojima autorica prikazuje spol kao političku kategoriju, oslanja se na feminističku političku viziju Simone de Beauvoir i postavlja tezu da lezbijke nisu žene, čime dovodi u pitanje fundamentalnu točku koju feminizam do tada nije osporavao – heteroseksualnost, raspravlja o postajanju drugih tema izvan heteroseksualnog društvenog ugovora, ispituje prvobitno značenje roda i kako on predstavlja lingvistički indeks ženine materijalne potlačenosti, fokusira jezik kao krajnji društveni ugovor što je ideja inspirirana djelima Natalie Sarraute.

Poduzetništvo treba prezentirati i kao izbor za žene

Prenosimo s portala Znano.st

Vishal Gupta smatra da se mora promijeniti način na koji se poduzetništvo prezentira, uči i kako se o njemu priča, posebno u vezi žena. “Gdje su uzori za žene?” pita se Gupta, profesor asistent Strategije na sveučilištu Binghamton. “Uzmite bilo kakvu knjigu o poduzetništvu: samo o muškarcima se govori. Upalite TV i kada se govori o poduzetništvu, biti će to Bill Gates i Steve Jobs. Gdje su žene poduzetnice? O njima se ne govori.”

Naravno da je u zadnjih pola stoljeća bilo mnogo visokoprofiliranih ženskih poduzetnica. Uspjesi Oprah Winfrey, Estee Lauder i Debbi Fields se bez problema mogu smatrati impresivnim kao i uspjesi Gatesa, Jobsa, Raichard Bransona i Vidal Sassoona. Ali slabo isticanje rada ženskih poduzetnica još je pogoršano društvenim stereotipima koji često povezuju poduzetništvo sa muškim osobinama. Gupta, koji je velik dio svoje istraživačke karijere posvetio poduzetništvu, smatra da spolni stereotipi mogu obeshrabriti žene u osnivanju vlastitog biznisa, dok su im se spolno-neutralne vijesti pokazale najdopadljivijima. “Neki kažu da je pitanje razlike u spolovima vječno: oduvijek je sa nama.”, kaže on. “Moje istraživanje ulazi dublje u pitanje: Razlikuju li se muškarci i žene kada je u pitanju poduzetništvo?”

Kako bi našli odgovor na to pitanje, Gupta te kolege Daniel Turban sa sveučilišta u Missouriju i Nachiket Bhawe sa sveučilišta u Minnesoti, razdijelili su članke o atributima poduzetnika kod više od 465 nediplomiranih studenata poslovne administracije koji su bili podijeljeni u različite grupe. “Puno onoga što znamo o razlikama u spolovima je anegdotske prirode ili bazirano na arhivskim podacima, kao što je popis stanovništva.” kaže Gupta. “Uveli smo pristup baziran na ponavljajućem eksperimentu, koji je popularan u biologiji, medicini i agrokulturi. A zgodna stvar kod takvih eksperimenata je da odstranjuju nagađanja iz naših analiza.”

U istraživanju, članak dodijeljen jednoj grupi jednostavno je govorio da se poduzetništvo može najbolje naučiti kroz poslovnu edukaciju. Drugoj grupi je rečeno da stereotipne muške osobine poput riskiranja i agresivnosti stvaraju najbolje poduzetnike. Treća je grupa dobila ženski stereotip, gdje se govorilo da su osobine poput društvenih vještina i stvaranja poslovnih mreža ključ za uspješno poduzetništvo. Jednoj je drugoj pak grupi rečeno da najbolji poduzetnici imaju karakteristike i muškaraca i žena, poput kreativnosti.

“Ne biste pomislili da će biti sistematičnih poduzetničkih razlika između muškaraca i žena kod tih studenata.” kaže Gupta. “To su sve studenti Poslovne administracije izloženi jednakom znanju i prilikama.” Gupta i kolege su ustvrdili da su se i muškarci i žene ujednačili u jedva vidljivim podsjetnicima o društvenom mišljenju i poduzetništvu. Kada je jednima i drugima rečeno da je poduzetništvo vezano uz muške osobine, muškarci su bili zaineresiraniji da postanu poduzetnici.

Žene su bile manje zainteresirane za poduzetništvo, što pokazuje moć društvenog uvjerenja. Kao što Gupta ističe, kada smo mu podsvjesno izloženi, ono može promijeniti način kako razmišljamo. Žene su, također, pokazale neznatno ambicije za poduzetništvom nakon što su pročitale članak o ženskim stereotipima. “Kada smo im pokazali podatke koji se tiču isključivo ženskog roda, ništa se nije desilo. Zašto? Jer nije u skladu sa onim što studenti svakodnevno čuju i vide o poduzetništvu u društvu oko njih.” kaže Gupta.

Poduzetništvo treba prezentirati i kao izbor za žene
Žene su pokazale jednaku želju za poduzetništvom kao i muškarci samo kada su im prezentirane spolno-neutralne osobine. Gupta je bio posebno iznenađen kako su im jednoglasni bili rezultati vezani uz efekte izloženosti ljudi tom društvenom mnijenju na podsvjesnom nivou. Mijenjanje načina na koji se priča o poduzetništvu ne počinje samo s dopiranjem do mladih ljudi, već i time da ga se mora uvijek prezentirati kao izbor i za muškarce i za žene.

“Nikad eksplicitno nismo naglasili da je poduzetništvo za muškarce, a ne za žene.” kaže Gupta. “Ali implikativno to signaliziramo. Kako? Naglašavajući muške osobine.” Gupta se dotiče nedvojbeno najpopularnije televizijske emisije s fokusom na poduzetništvo, “Naučnik” (The Apprentice) Donalda Trumpa. “Ta emisija odbija žene da budu poduzetnice jer ju one gledaju i misle si ‘to nisam ja'” govori Gupta. “Ta emisija tako očito naglašava te stereotipne muške osobine. Kada gledam TV, moram se jako potruditi da nađem uzore za svoje studentice, posebno uzore u svijetu businessa.”

Čak i kada postoji uspješna žena poduzetnica, mediji je svejedno mogu prezentirati u negativnom svijetlu, kaže Gupta. Jedan takav primjer je film Martha, Inc. o Marthi Stewart. “Ako ste gledali taj film, ne biste željeli da vam kćer bude poduzetnica.” kaže Gupta. “Martu Stewart prikazali su kao sebičnu ženu koja se samo za sebe brine od mladih dana. To je veliki problem. Morate istaknuti da su poduzetnici ljudi koji pozitivno pridonose društvu i ekonomiji.” Gupta bi također želio vidjeti priče o ženama poduzetnicima jasno istaknute u školskim priručnicima s naglaskom na uspjehu, a pritom ‘sačuvajući njihovu žensku osobnost.’

Gupta planira i dalje analizirati ulogu Hollywooda u poduzetništvu. Pronašao je filmove koji se bave takvom temom te se nada da će naći odgovor na pitanje: mogu li filmovi sa ženama poduzetnicima smanjiti malo razlike u muškom i ženskom zanimanju za poduzetništvom? “Pedagozi, učenici i aktivisti, svi mogu naučiti nešto iz istraživanja o poduzetništvu među spolovima.” kaže Gupta. “Društveno uvjerenje, posebno oko spolnih uloga i zanimanja, je duboko ukopano u društvu.” kaže on. “Može se promijeniti, ali treba mnogo vremena da se promijeni. Ako želimo promijeniti spolnu sliku poduzetništva, to neće biti lak posao.”

Mediji o Prideu, Pride o medijima

Na nedjeljnoj Prajdionici o medijima razgovaralo se o istraživanju o medijima i Zagreb Prideu što ga je nedavno provela Tamara Opačić, novinarka H-Altera. Ono što nas je zanimalo jest upravo ono što se iz najave prajdionice vidi: kako mediji pišu o Zagreb Prideu, kako su o srodnim temema pisali prije 30 godina, što se u međuvremenu i kojim naporima promijenilo, i što je dalje potrebno učiniti.

Istraživanje se odnosi prvenstveno na sliku Zagreb Pridea u tiskanim medijima, ali se njegovi rezultati mogu preslikati i na elektroničke medije. Medijska slika Pridea izuzetno je važna jer neposredno utječe na percepciju različitosti u društvu i oblikuje javno mnijenje. Ta je slika u nas još uvijek dominantno tabloidna, vijest kratka ili senzacionalistička, sa nikakvim osvrtom na povijest Povorke ili njezinu svrhu.

Promjene u medijskoj slici odgovaraju promjenama u društvenoj percepciji različitosti. No, postoje i određena neslaganja po pitanju štetnosti ili korisnosti senzacionalističkih naslovnica za afirmaciju ljudskih prava i promicanje LGBT i gueer kulture – koliko slika dva mladića i njihovog poljupca može naštetiti percepciji temeljnog zahtjeva na elementarna ljudska prava ili se, s druge strane, može već prisutna medijska slika onda iskoristiti upravo za promociju istospolne seksualnosti? 

Tek se u nezamjetnom broju tekstova (1.3%) na sam dan Zagreb Pridea govori o pravima, a Povorka ponosa lezbijskih, gej, biseksualnih, transrodnih, interseksualnih i queer osoba je u najvećem broju tekstova (49%) zastupljena upravo kao kolektivitet, uz gotovo nikakvu zastupljenost interseksualnih osoba. Pri tome se najčešće spominje gej identitet (47,6%), no moguće je da se zapravo radi i o nepoznavanju terminologije zbog kojeg se i jest prvih godina u medijima o Prideu najčešće govorilo i pisalo kao o Gay Prideu. Osoba koja se u takvim prilikama najčešće pojavljuje u medijima jest predstavnik Pridea (32%), i to opet najčešće muška osoba (74,5%) iako se Pride definira kao feministički. U tekstovima je najčešće prisutan informativno-deskriptivan pristup koji definira problem, ali koji, ovisno o formi izvještavanja, može dijagnosticirati i uzroke problema. Novinarski pristup pozitivniji je kada se sa šire medijske prezentacije problema fokus usmjeri na pojedinačne priče sudionika.

U manje od polovice tekstova novinari su koristili preporučenu terminologiju (47,4%), pri čemu je nepoznavanje zamjetnije kod urednika (koji određuju naslove i nadnaslove) nego novinara, no to je možda i posljedica njihovog nastojanja da takve naslove namjerno učine tendencioznima ne bi li privukli pažnju. U 6,6% tekstova prisutna je diskriminirajuća terminologija (najčešće je riječ o uporabi izraza homoseksualizam). Ukoliko se izuzmu izjave izvora, niti u jednom tekstu nije zabilježen govor mržnje.  U elektroničkim medijima se, pak,  inzistira na “drugoj strani” što rezultira time da se gej aktivistima suprotstavljaju izrazito homofobni sugovornici. Postoji temeljno nerazumijevanje o tome što ta “druga strana” jest – ne Crkva ili psihijatri, već političke stranke. Takvi istupi bi, naime, trebali voditi otvaranju dijaloga, ne njegovom onemogućavanju.

Način na koji mediji pristupaju Prideu smještajući ga u gradske rubrike ili na skandalozne naslovnice strukturni je problem koji ne mogu prevladati privlačne novinske forme poput razgovora s voljnim sudionikom koji će potom u nemalom broju novina poprimiti oblik “osobne ispovijesti”. Zato u Zagreb Prideu puno rade. Sljedeću Prajdionicu, LGBT studije za početnike/ce, vodi gošća, prijateljica, drugarica i suborka Marija Savić iz kolektiva Queer Beograd. Naziv je “Radikalne grupe: queer–antifašizam–direktna akcija”

Udruženje Zagreb Pride je queer-feministička i antifašistička grupa koja se zalaže za solidarnost LGBTIQ zajednice, a protivi se nasilju i diskriminaciji LGBTIQ osoba. Prajdionice su jedno od područja njihovog djelovanja u cilju “ostvarenja slobodnog, demokratskog, laičkog, emancipiranog i civilnog društva u kojemu su temeljne vrijednosti sloboda, mir, nenasilje, individualnost, pravednost, rodna ravnopravnost, tolerancija, sloboda govora, sloboda misli, te očuvanje, promicanje i prihvaćanje različitosti, sloboda izražavanja kao i pravo na samoidentifikaciju i samodefiniciju”. Prajdionice su eksperimentalni LGBT studiji za početnike/ce.

Više od knjižare

Nakon što je krajem prošle godine predstavio temeljito obnovljeni webshop, “Što čitaš?” nakon nekoliko godina djelovanja bez prostora ponovno ima vlastiti kutak za knjige.

Knjižara je snage udružila sa Sapunotekom, obrtom koji nudi izbor ručno rađenih prirodnih sapuna i prirodne kozmetike, a otvorenje njihovog zajedničkog prostora u Gundulićevoj 11 u Zagrebu održano je u subotu.  

Uz sve već ponuđeno u obnovljenom “webshopu”, knjižara Što čitaš? će okupljati i proizvode svih onih koji sami izrađaju stvari. “Otvoreni smo za sve prijedloge i rado ćemo surađivati sa svima koji nešto rade”, poručuju iz knjižare.

Ipak, za Što čitaš? fokus je i dalje na knjigama i knjižara će, ističe se, pokušati pokriti što veći raspon tema, od anarhizma do feminizma, od ekologije i održivog življenja do uradi sam/a priručnika, od književnosti i suvremene umjetnosti do underground stripa i fanzina. 

Knjige su nove i antikvarne, od kojih su potonje posebno zanimljive stoga što niti jedna od njih cijenom ne premašuje 50 kuna. Uz domaće naslove tu je i izbor literature na engleskom kao i izbor besplatnih publikacija. 

Moramo slušati, čuti i naučiti o osobama s invaliditetom

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj živi 429.421 osoba s invaliditetom što čini 9,7% stanovništva. Od tog broja su 183.524 žene, što znači da su 8% žena u Hrvatskoj osobe s invaliditetom.

Ovim člankom kod čitatelja želim što je moguće znatnije umanjiti predrasude o životu, pravima i dokazivanju uopće, žena, osoba s invaliditetom,  naspram onih koje vidljivi ili primjetan hendikep ne moraju stavljati ispred svoje sposobnosti, stručnosti pa čak i osobnosti.

Naime, netko je pametno primijetio kako su žene s invaliditetom trostruko diskriminirane, prvenstveno kao žene među muškarcima, gdje su razlike u ljubavnim vezama između žena s invaliditetom i muškaraca bez invaliditeta te obratno, postojane šezdeset naprema četrdeset posto u korist muškaraca (što će reći da su žene tolerantnije prema invaliditetu i osobama koje ga možda i posjeduju), zatim kao osobe s invaliditetom među ostalima te kao žene s invaliditetom naprema ostalim ženama.

Društvena diskriminacija po spolu pojačana je kada joj se pridodaju i osobne karakteristike kao što su etnička pripadnost, dob, stupanj obrazovanja, postotak invaliditeta.

U posljednje se vrijeme dosta čini kako bi se umanjila neravnopravnost spolova, a samim time i neravnopravnost žena s određenim stupnjem invaliditeta. Provode se različite studije, ankete i istraživanja, ali uvijek zastanemo na samoj praktičnoj primjeni.

Vrlo je zanimljiva činjenica da nema pravila tko i na kojim mjestima može diskriminirati ženu s invaliditetom.

Dakle, nije nužno da će žena, a nadasve ona s invaliditetom doživjeti neki oblik ponižavanja ili diskriminacije od onog profila ljudi i zajednica društva koje su niže ili neobrazovane, ili pak od onih struktura društva koje zbog nezainteresiranosti možda nemogućnosti ili nečeg trećeg ne znaju puno o tome kako i na koji način se odnositi prema osobi koja ima određenu nesposobnost. Vrlo je česta primjedba žena s invaliditetom da neki oblik diskriminiranja doživljavaju u vrlo učenim strukturama društva.

Dakle, znamo što nam je činiti. Jednostavno moramo slušati, čuti i naučiti o osobama s invaliditetom. Nije to ni malo teško, ukoliko ćemo se rukovoditi osobnim primjerom.

Svi smo mi ljudi, imamo želje, slabosti, potrebe – svaka od njih je posebna i drugačija od onih koje ima naš prijatelj, pa tako i osobe s invaliditetom imaju svoje potrebe, želje i vjerujte mogućnosti. Razlika je samo u specifičnostima njihovih potreba koje su izazvane određenom vrstom hendikepa.

Želim skrenuti pozornost na učestale pogreške za koje doista ne bi trebalo biti mjesta u današnjem informiranom društvu.

Komunikacija je vjerojatno najčešći problem, pa tako često i sama doživim problem u komunikaciji  od strane vrlo obrazovanih pojedinaca/inki. Čest je slučaj da će se liječnik/ica, službenik u banci ili službenica, ili pak neka druga osoba na radnom mjestu prema slijepoj osobi obraćati sa ti a ista je možda i starija od nje same ili se uopće ne poznaju. Nije rijetkost da će stomatolog/inja za probleme koji se tiču zubobolje pitati pratnju slijepe osobe, a ne nju samu koja taj problem ima. Uostalom to smo mogli čuti, vidjeti i naučiti kroz reklamne spotove koji su bili rađeni na tu tematiku i zbog rješavanja takvih barijera. Kod žena je taj problem vrlo specifičan, jer češće i više trebaju surađivati sa liječnicima, službenicima a zbog svih tih barijera komunikacija im je otežana.

Dakle, takve situacije najčešće su u javnim institucijama i prostorima, gdje se susreću osobe s invaliditetom i one bez. Dakle, savjet svima: u komunikaciji s hendikepiranom ženom, ponašajte se normalno kao i sa onim ženama koje ga nemaju i biti će lakše i vama koji niste invalidi i onima sa tim predznakom.

Ukoliko više neću biti oslovljavana sa “ti” od strane nepoznatih osoba koje rade u javnim poslovima ili se  službenici neće prvenstveno obraćati mojoj pratnji, a rješavat će moj slučaj, shvatit ću to kao kompliment i biti sigurna da ste članak pročitali.

Share Conference

The State of Exit Fondacija organizira novi festival Share Conference sa sloganom –  jedinstvo zabave i naprednih tema koji će se održati od 7. do 9. travnja u Beogradu. Želja je organizatora  slobodna razmjena kulturnih materijala, ideja, informacija i novih formi internet aktivizma. Ovaj festival u tri dana nudi posjetiteljima radionice i predavanja koje će voditi i održati stručnjaci/stručnjakinje za nove tehnologije i međunarodno poznati društveni aktivisti/aktivistkinje koji/e će govoriti o slobodi govora, zaštiti ljudskih prava na internetu, slobodnoj informaciji i novim medijima koji stvaraju promjene u društvu. Share Conference predstavit će niz organizacija koje se bore za slobodu izražavanja i razmjenu informacija. Zastupnica Europskog parlameta iz Piratske stranke govorit će o reformi autorskih prava i proboju društvenih aktivista/kinja u vladine sektore. Međunarodna mreža Global Voices koja promovira slobodu govora na internetu, publici će prikazati na koji način se pomaže blogerima/icama koji su meta cenzura i pretnji.

Ovaj festival ima i svoj zabavni i noćni dio – Share by night koji će predstaviti glazbene umjetnike/ce iz područja elektronske glazbe. Organizatori su uspjeli dovesti i nekoliko međunarodnih zvijezdi poput Trickyja i Carla Craiga.

http://www.shareconference.net