Marš solidarnosti 2010. – Protiv diskriminacije Roma!

Zagreb, subota, 27. studenog s početkom u 12 sati. Ruta: Trg kralja Tomislava – Trg Josipa Jurja Strossmayera – Trg Nikole Šubića Zrinskog – Praška ulica – Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva ulica – Trg hrvatskih Velikana – Ulica Franje Račkog – Trg žrtava fašizma. Zagreb, Croatia

Jedna od najpogubnijih društvenih i političkih “teorija”, koja je činila same “temelje” i ujedno imala svoj vrhunac u holokaustu, a od čije prakse proganjanja, fizičkog istrebljivanja, diskriminacije i danas stradavaju na tisuće i tisuće ljudi, je rasizam. “Teorija” koja je bila u službi imperijalističkih osvajanja i nemilosrdne eksploatacije, temelji se na hipotezi o prirodnoj nejednakosti ljudskih rasa, na prirodnom pravu “superiornijih” da vladaju nad onim “bezvrijednim.” Rasizam razvija mržnju među rasama i narodima, a i dan danas uzima drastične razmjere. 

Narod koji od svog dolaska na područje Europe u 14. stoljeću do danas osjeća posljedice rasističke politike su Romi. Uvijek na margini društva kao dio koji mu, eto, fizički pripada, ali koji je uvijek nekako stran i neprijatan, Romi su od samog dolaska osuđeni na progone, a ako to ne uspijeva, onda na nasilnu asimilaciju. Stoljeća progona i predrasuda su imala za posljedicu stvaranje ideološkog tla na kojem se razvijala fašistička ideologija koja je počinila genocid nad tim narodom. Pokazatelj marginalnog položaja Roma je i sam Nürnberški proces u kojem nitko nije odgovarao za zločine počinjene nad Romima kojih je bilo oko pola milijuna. Zar je moguće da se njihova žrtva zaboravila? 

Marginalni položaj Roma koji dovodi do socijalnih problema kao što su alkoholizam, nepismenost, bolest nikako ne može biti posljedica njihove “divlje prirode,” “naravi” ili “nomadskog života”. To su ustvari predrasude koje su počele biti toliko uobičajne da su se uvukle u svakodnevni jezik. Marginalnost je prije svega posljedica društvene i ekonomske situacije. Od najstarijih vremena vladajuće klase su tražile dežurnog krivca, nekoga na koga će prebaciti teret trenutačnih problema i uvijek su ga mogle naći u Romima. Zakoni koji su se donosili protiv njih služili su kao sredstvo za smirivanje javnog straha, a danas, u trenutku ekonomske krize, “cigansko pitanje” dobro dođe kao sredstvo za izbjegavanje konkretnih problema. Ovogodišnji Marš solidarnosti je i marš solidarnosti s Romima koji su žrtve institucionalnog rasizma Europske unije, odnosno njenih članica Francuske (iz koje je ove godine deportirano 8 000, a prošle čak 10 000 Roma), zatim Njemačke (iz koje je izgon dobilo 12 000 Roma), pa Švedske, Belgije, Italije i Danske. Očito se pod “prijetnjom javnom redu i miru” odnosno borbom “protiv kriminala”, krivca za trenutačno stanje želi naći u “socijalnoj” skupini (što je termin koji se često koristi za Rome da bi se izbjegli očito rasistički prizvuci). U 21. stoljeću, Romi su provođenjem prakse koja podsjeća na onu fašističku, opet natjerani da postanu nomadi, seleći se iz države u državu. Smatramo da je zadaća stati u obranu naše braće i ovim Maršem pokazati da nećemo zatvarati oči pred diskriminacijom EU prema Romima. 

Promjena sistema početkom 90-ih za Rome u zemljama “tranzicije” trebala je značiti konačno punopravno priznanje nacionalnosti u suvremenom smislu riječi, ekonomska i politička prava, sve blagodati “liberalne demokracije” itd. Ali ta “nova građanska prava” su donijela eskalaciju nasilja i rasističkih napada, te su ona ustvari označavala surovu ekonomsku stvarnost koja je značila otkaz za mnoge Rome i trajno ih učinila ovisnima o socijalnoj pomoći u najboljem slučaju i opet otvorila prostor za daljnje predrasude kao i daljnju marginalizaciju. U Hrvatskoj prema popisu stanovništva iz 2001. ima 9463 (0,21%) Roma iako je gotovo sigurno da je broj najmanje dvostruko veći, što govori o nedostatku romske nacionalne svijesti i svjedoči asimilaciji, odnosno želji da se ne očuva romski identitet, što je očita posljedica stigmatizacije. U zadnjih godinu dana zabilježeno je nekoliko incidenata koji su uspjeli dobiti pažnju novinara: od bacanja molotovljevog koktela, nekoliko rasističkih napada, zlostavljanja u Domu za odgoj djece i mladeži u Puli do antiromskog prosvjeda u Zemuniku Gornjem koji je čak imao za posljedicu egzodus Roma s tog područja. Isto tako, u Međimurskoj županiji, gdje je inače velika koncentracija Roma, svjedočili smo diskriminaciji nakon koje se digla velika prašina zbog presude prema kojoj je RH kriva za diskriminaciju 15-ero romske djece, jer ih je odvojila u posebe razrede u osnovnim školama u Orehovici, Podturnu te Macincu. Dogodilo se i nekoliko sukoba i između neromskog i romskog stanovništva na tom području. 

Svi ti incidenti i sustavna diskriminacija romske populacije natjerala nas je da ovogodišnjim, trećim po redu Maršom solidarnosti, izađemo na ulicu i pokažemo solidarnost s našom braćom. Smatramo da je dužnost svih članova društva braniti najugroženije skupine i odlučno reagirati na svaki vid diskriminacije i nepravde. Ovim činom ćemo pokazati da nas nikakve razlike ne mogu odvojiti od naših romskih prijatelja i da je borba za dostojanstvo svakoga čovjeka naša trajna i nepokolebiva motivacija. 

Protiv diskriminacije Roma, za zajednički suživot svih ljudi! Jedna rasa – ljudska rasa! Vidimo se na ulici!

http://mladi-antifasisti.hr

Karamarko: Najoštrije osuđujem zločin potaknut homofobijom

Napad potaknut homofobijom

Osuda zločina iz mržnje

Kao što je već javnost upoznata, Policijski službenici Policijske uprave zagrebačke proveli su kriminalističko istraživanje nad 26-godišnjakom i 24-godišnjakom, zbog osnovane sumnje da su u ponedjeljak 1. studenoga počinili kazneno djelo nasilničkog ponašanja i pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede, u svezi zločina iz mržnje, na štetu 22-godišnjaka i 27-godišnjaka.

Kao ministar unutarnjih poslova najoštrije osuđujem spomenuti zločin posebice stoga što su svim građanima  Republike Hrvatske Ustavom zajamčena prava i slobode neovisno o rasi boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Također izražavam svoje zadovoljstvo što je brza i učinkovita reakcija policijskih službenika na terenu pridonijela pronalasku počinitelja ovih kaznenih djela. 

Procesuiranjem, odnosno, sankcioniranjem ovakvih oblika zločina Ministarstvo unutarnjih poslova šalje jasnu poruku javnosti i građanima Republike Hrvatske o nultoj toleranciji na zločine potaknute mržnjom i homofobijom.

Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko

Sačekuša u Zagrebu

U noći s ponedjeljka na utorak, 2. 11. 2010, u ranim jutarnjim satima dvojica mlađih muškaraca izvela su planirani, nasilni homofobni pohod na gej muškarce ispred noćnog kluba Sirup na Sveticama, jedno od popularnijih gej okupljališta u Zagrebu.

Prema navodima iz tiska Kristijan O. (26) i Josip E. (24) zaskočili su dvojicu gej mladića na izlazu iz kluba i brutalno ih pretukli. Udarili su ih očito unaprijed pripremljenim palicama i pošpricali suzavcem, da bi na kraju jednome razbili bocu o glavu te ga zarezali staklom po licu i tijelu. http://www.vecernji.hr/vijesti/vikali-su-nam-pred-policijom-pedercine-ubit-cemo-vas-clanak-210778

Uz navode iz tiska, udruga Zagreb Pride prikupila je nedvojbene dokaze da se radilo o unaprijed planiranoj sačekuši s ciljem zastrašivanja, omalovažavanja i prebijanja gej osoba o čijoj se seksualnoj orijentaciji zaključivalo na temelju mjesta okupljanja i na temelju njihovog rodnog izražavanja.

Jedan od posjetitelja kluba Sirup netom prije ovog premlaćivanja za dlaku je izbjegao napad. U službenoj izjavi Zagreb Prideu opisao je događaj:

“Oko 4 ili 5 ujutro izašao sam iz kluba Sirup. Ispred kluba bile su dvije mlađe muške  osobe koje su mi prišle i počele me napadno uznemiravati pitanjima “Jesi ti peder, ajde, jesi li?”. Ja sam im odvratio da me puste na miru. Tada sam čuo kako jedan od dvojice govori “Pusti njega, vidiš da je normalno obučen, da nije peder, idemo dalje tražiti pedere.” Ja sam im rekao “ma šta ćete unutra, unutra su ti svi pijani”. Na to je jedan odvratio: “Pusti to što su pijani, unutra su pederi”.  Pustili su me i ja sam otišao kući. Idućeg dana doznao sam da su dvojica mojih znanaca brutalno pretučena ispred Sirupa.”

Novine su navele da su dvojica napadača uhićena i privedena te da im je određen pritvor.

Zagreb Pride poziva policiju i Državno odvjetništvo da ovaj napad okarakterizira kao zločin iz mržnje potaknute netrpeljivošću na temelju seksualne orijentacije i rodnog izražavanja.

Zagreb Pride traži da ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka da javno reagira i osudi ovaj zločin i nedvojbeno ga nazove svojim imenom: brutalnim napadom na gej osobe potaknutim mržnjom i homofobijom.

Pozivamo sve druge svjedoke ili potencijalne žrtve da nam se jave na telefon 091 500 7867 ili na mail: info@zagreb-pride.net. Pravna služba Zagreb Pridea podnijet će odgovarajuće podneske i tužbe nadležnim tijelima i po potrebi bez naknade zastupati sve oštećene.

Za Zagreb PrideFranko Dota

info@zagreb-pride.net

091 500 7867

Dućan sa “ženama na prodaju” upozorava na problem trgovanja ljudima

Prevela Nada Kujundžić

Trgovina odjeće, dućan sa stripovima, salon za tetoviranje i dućan u kojemu se prodaju…žene.

Kupci u prometnom trgovačkom centru u Tel Avivu prošloga su tjedna ostali neugodno iznenađeni kada su među mnogobrojnim uobičajenim izlozima naišli na jedan prepun mladih djevojaka. Svaka od djevojaka imala je vlastitu etiketu s odgovarajućim podacima o njenoj dobi, visini, dimenzijama te zemlji podrijetla.

Organizatori ove neobične kampanje ističu kako im je cilj senzibilizirati javnost za problem trgovine ženama. U sklopu kampanje pokrenuta je i peticija za usvajanje novog prijedloga zakona koji bi omogućavao kazneni progon osoba koje kupuju usluge prostitutki. “Novi bi zakon znatno unaprijedio borbu protiv trgovine ženama”, istaknuo je jedan od pokretača kampanje, odvjetnik Ori Keidar.

{slika}

Donošenje zakona kojim bi se kriminaliziralo kupovanje seksualnih usluga zasigurno bi dovelo do smanjenja potražnje za tom vrstom usluga, što bi automatski značilo i smanjenje prihoda. Na taj bi način prostitucija izgubila status unosnog posla u kriminalnim krugovima. U konačnici, to bi se zasigurno negativno odrazilo na učestalost pojavnosti trgovine ženama,” objašnjava Keidar. Odvjetnik također navodi primjer švedskog zakona koji je doveo do smanjenja broja slučajeva trgovine ljudima i prostitucije u toj zemlji, a prema kojemu je izrađen i prijedlog zakona koji njegova kampanja podržava.

U Izrael je u posljednjih deset godina prokrijumčareno oko 10.000  žena. Te žrtve “modernog ropstva” kako ga naziva Keidar, svakodnevno su izložene različitim oblicima zlostavljanja: zatvaranju, fizičkom nasilju, silovanju, sustavnom izgladnjivanju. Uz to ih se prisiljava da 365 dana u godini opslužuju između petnaest i trideset mušterija dnevno.

{slika}

Prije tri godine izraelska je policija počela ozbiljnije pristupati problemu trgovine ženama te ulagati sredstva u njegovo rješavanje. I snage osiguranja pridružile su se borbi; nakon što je objavljeno da se pripadnici al-Qaide nalaze na području Sinaja, jedinice osiguranja raspoređene su duž tristo kilometara dugačke izraelsko-egipatske granice, inače glavne krijumčarske rute. “Novi će zakon uvelike pridonijeti smanjenju pojavnosti trgovine ljudima, a uz još neke dodatne napore, taj problem možemo u potpunosti eliminirati,” smatra Keidar.

Brazil dobio prvu predsjednicu

Kandidatkinja vladajuće brazilske Radničke stranke Dilma Rousseff (62) pobijedila je u drugom krugu predsjedničkih izbora. Postala je tako prvom predsjednicom u povijesti Brazila. Nakon prebrojenih 95% glasova, bivša desna ruka predsjednika Luiza Inacia Lule da Silve dobila je 55,6% glasova, objavilo je državno izborno povjerenstvo.

Kandidat socijaldemokrata (PSDB) i bivši gradonačelnik Sao Paola Jose Serra (68) osvojio je 44,4% glasova birača.

I Rousseff i Serra u kampanji su isticali vlastitu revolucionarnu prošlost. Rousseff se obučavala za gerilku, tri je godine bila u zatvoru i ondje mučena tijekom diktature (1964. do 1985.). Zbog svoje borbenosti, jer je preboljela i rak dojke, stekla je titulu čelične dame.

Serra je, kao otvoreni kritičar režima u doba diktature, morao je izbjeći u višegodišnji egzil. Rousseff je u prvome krugu izbora 3. listopada osvojila 47% biračkih glasova, a Serra 33%.

Brazil će do 2016. postati petom ekonomijom svijeta, što se smatra najvećim uspjehom dosadašnjeg socijalističkog predsjednika Lule.

Iskreno, ali iskreno, vjerujem da je kandidat Serra porazio sam sebe u kampanji. Ona je bila tako agresivna protiv naše prijateljice Roussef, nešto što sam mislio da je zauvijek prošlo, izjavio je Lula.

Koliko će radnice čekati na isplatu plaća?

Na zavodu za zapošljavanje uskoro će zasigurno biti i radnice Kamenskog kojima je upravo počeo teći tridesetodnevni otkazni rok. Tvrtka je u stečaju, čeka se prvo ročište, ali plaće za prvih šest mjeseci, osim njih, više nitko i ne spominje. Mnogi su bili, vidjeli, malo tko i pomogao riješiti agoniju koju prolaze one koje pola godine žive bez lipe na računu. Mnoge od njih još čekaju da im stigne obećana jednokratna socijalna pomoć od tisuću kuna. Đurđa Krnjak, radnica Kamenskog, će i danas kući švercajući se u tramvaju: “Bježiš od svakoga, zaključaš vrata kad ti neko pozvoni jer ne znaš tko je na vratima, dal  će ti isključiti struju, dal će isključiti grijanje..ne usudiš se sandučić otvoriti jer opomena milijon.”

Draženku Đaković kod kuće čeka četvero školaraca, i ona će kao i njezine kolegice, ovaj mjesec na burzu. :”Neću birati posao, meni nije problem uzeti metlu, čistiti, tako da vjerujem iskreno da ću naći posao i da naši poslodavci još uvijek cijene kvalitetne ljude koji hoće raditi, kojima nije problem ništa raditi. “

Radni vijek u Kamenskom ove žene privode kraju s malo nade da će ikada doći do svojih pet neisplaćenih plaća, troškova prijevoza, toplog obroka. Zakon o osiguranju potraživanja jamči im isplatu triju minimalnih plaća i pola otpremnine no i tome se mogu nadati tek nakon prvog ročišta u prosincu.

Po riječima Draženke Đaković: “Puno je vjerovnika, a sada dal bude dovoljno novaca za sve  nas…i kada će se sva ta imovina rasprodati. Koliko čujem od nekih, neki čak po deset godina čekaju na svoje novce iz stečaja”

Kucale su na vrata, molile, danima štrajkale glađu, njihove priče samo su mnoge u nizu. U ovom trenutku se vodi više od 700 stečajnih postupaka, u Hrvatskoj je više od 300 000 radnika zbog stečaja ostalo bez posla.