Podržimo ljudska prava i civiliziranu Hrvatsku

Danas točno u 15h sa Trga žrtava fašizma u Zagrebu kreće Povorka ponosa LGBTIQ osoba, deveti po redu Zagreb Pride.

Povorka ponosa Zagreb Pridea je godišnji LGBTIQ prosvjedni marš s političko-zabavno-kulturnom manifestacijom koja se kontinuirano održava u lipnju ili srpnju od 2002. godine u Zagrebu. “Zagreb Pride” je jedini Pride u Hrvatskoj, a od značaja je i za susjedne zemlje gdje zbog društveno-političke klime ili zabrane vlasti nije u mogućnosti organizirati Pride.
Povorke ponosa održavaju se diljem svijeta od 1970. godine kao obljetnica sukoba građana i građanki s policijom ispred njujorškog kluba The Stonewall Inn, u četvrti Greenwich Village, u ulici Christopher u noći s 27. na 28. lipnja 1969., uglavnom u lipnju i srpnju i to pod različitim imenima, no najčešće kao “Pride” ili “Christopher Street Day” (“CSD“).  Pride povorke proširile su se diljem svijeta kao znak vidljivosti LGBT osoba i kao oblik sjećanja na prvu pobunu – na noć 28. lipnja u klubu Stonewall i ulici Christopher. Taj dan uzret je kao Međunarodni dan LGBTIQ ponosa,

Pride se ove godine održava pod sloganom “Hrvatska to može progutati!”. Tema Povorke ponosa je “Sloboda seksualnog izražavanja i različitost seksualnih praksi”.

{slika}

Povorka ponosa i javni skup teći će ovim redom:

14h početak okupljanja na Trgu žrtava fašizma. Druženje i zagrijavanje.

15-16h Povorka ponosa kreće se centrom grada, ulicama kojima ćemo dati prigodno ime:

Račkoga (Bipsić Straße) – Trg hrvatskih velikana (Lezbožedni trg) – Jurišićeva (Trans aleja) –Trg bana Jelačića (Trg Stonewallske pobune) – Gajeva (Gayeva ulica) – Tesilna (Ulica Zagreb Pridea) – Zrinjevac (Park Ponosa)

16h Javni skup “Hrvatska to može progutati!” i prigodni govori u Parku Zrinjevac

16.45h: Zabavni program i koncert, voditelji-ce: Marino Čajdo i Karla Horvat Crnogaj

nastupaju: Marina Perazić i Drag King Show

Pozivamo vas da podržite svoje sugrađanke i sugrađane

Ukoliko niste u Zagrebu povorku i program možete pratiti na portalu www.queer.hr

 

Kapitalizam je čedo patrijarhata

Kad sam bila mala, htjela sam znati zašto su bogati ljudi bogati, a siromašni ljudi siromašni. Obično sam slušala odgovore da su bogati ljudi bogati zato jer su pametni i vrijedni, a siromašni zato jer su glupi i lijeni. Nitko mi nije rekao pravu istinu – da su siromašni ljudi siromašni zato jer su bogati ljudi bogati, tako Genevieve Vaughan započinje ab ovo priču o svome životu, a ta priča ima elemente bajke, šekspirijanske komedije, obiteljske drame i akademskog eseja.

Nezavisna istraživačica, filozofkinja i lingvistkinja, Genevieve Vaughan se u svome višedesetljetnom radu na subvertiranju opresivnog kapitalističkog modela najviše bavila semiotikom i marksizmom te principom davanja (namjesto razmjene) u jeziku, komunikaciji i socijalizaciji.

“Materinski” model

Iako je prevalila sedamdesetu, kao aktivistica koja zagovara promjenu kapitalističke diktature iz pozicije feminizma, Vaughan nije ni izbliza gotova s putovanjima, sudjelovanjem na konferencijama, edukacijom i prosvjedima. Jedan od takvih događaja nas je i spojio. Na međunarodnom seminaru “Feminizmi u transnacionalnoj perspektivi” u Dubrovniku se koncem svibnja, u organizaciji Centra za ženske studije i Instituta za etnologiju i folkloristiku, govorilo o izazovima starih/novih ekonomskih nejednakosti te o retorici tobožnje “privremene krize” globalnog kapitalističkog sustava. Upravo je ta kriza učinila vidljivijom Genevieve Vaughan, osnivačicu institucije “Centre for gift economy” (Austin, Texas) i njezin alternativni model ekonomije darivanja, ekonomije brižnosti, solidarnosti, empatije i održivosti, model koji ona voli nazivati “materinskim”.

– Tekuća financijska kriza pokazuje duboku izopačenost kapitalističkog tržišta. Ako imaš novac, možeš kupiti ono što ti treba, a ako ga nemaš, gladovat ćeš i ti i tvoja djeca. Milijuni dolara se troše na krpanje rupa u postojećem sustavu, a da se pritom ne žele ozbiljno razmotriti radikalno drugačiji pristupi koji bi mogli biti trajno rješenje za čovječanstvo, kaže Genevieve Vaughan, uvjerena da je ugnjetavanje žena kroz povijest vrlo jasnom vezom povezano s iskvarenim sustavom tržišne razmjene. Pristup koji ona nudi je davanje a ne prodavanje, poklanjanje koje nije motivirano očekivanjem uzvraćanja poklona približne vrijednosti, darivanje kojim se žele zadovoljiti tuđe potrebe bez kompenzacije, davanje radi davanja, kako se zove i dokumentarni film o njezinom životu. U skladu s filozofijom darivanja, taj je film, “The Gift of Giving” dostupan svakome besplatno na Internetu, a besplatno se mogu preuzeti i njezine knjige, “The gift of Giving”, “Homo Donans” i “For-Giving”.

Davati zbog davanja

Za Genevieve Vaughan početak velike avanture, koja je do danas urodila izgrađenom čvrstom društvenom, mikroekonomskom mrežom – ili, bolje, neprekinutim lancem – darivanja, bila konferencija filozofa i lingvista u Bologni krajem šezdesetih, gdje su neki filozofi primjenjivali ekonomsku analizu razmjene dobara na analizu jezika i komunikacije.

– Shvatila sam da moramo davati, materijalno davati i tako zadovoljavati potrebe drugih, umjesto da sami sebe uveličavamo zgrtanjem novca, shvatila sam da kao nasljednica velikog bogatstva imam odgovornost pokušati izgraditi ekonomiju koja neće biti zasnovana na eksploataciji osoba i zemalja nego na njezi, na majčinskom njegovanju, onako kako su to radile neke domorodačke kulture u Americi, kaže Genevieve, još uvijek strastvena u nakani da svoju ideju gura dok je ima.

A gura je svim snagama; otkako je počela dijeliti svoj novac kreativnim grupama (uglavnom ženskim) koje subvertiraju patrijarhalni kapitalizam (jer za nju, kapitalizam ovakakv kakav je, čedo je patrijarhata), pokrenula je desetke, stotine mikroekonomskih inicijativa, pomogla rad stotina društveno odgovornih organizacija, educirala tisuće žena kroz program Stonehaven Ranch i Foundation for a Compassionate Society (Zaklada za suosjećajno društvo), prikupila tone humanitarne pomoći za izbjeglice na području bivše Jugoslavije devedesetih, borila se protiv nuklearhih testiranja i ulagala u istraživanje raka dojke.

– Tijekom svih ovih desetljeća, vidjela sam kako se jaz između bogatih i siromašnih povećava nevjerojatnom brzinom, vidjela sam kako se bogatstvo svijeta troši na naoružanje i hranjenje vojne paranoje. Više nije problem samo u tome što se transfer bogatstva jednosmjerno odvija od siromašnih prema bogatima, nego u tome što se taj transfer brani oružjem, i što se na to troše enormni resursi, kaže Genevieve, koja se strese kad netko spomene Busha i Afganistan, ali koja nema baš ni lijepe riječi za Obamu.

Genevieve Vaughan je dijeljenjem gotovo posve iscrpila svoje nasljedstvo, ali organizacije koje je osnovala pulsiraju životom i snagom promjene, što je razlog koji je čini zadovoljnom osobom, sretnijom i spokojnijom od bilo kojeg teksaškog naftaša.

Okrugli stol “Od institucionalne homofobije do zajedničke borbe za LGBT prava: Otvaranje institucija prema LGBT zajednici”

Heinrich Böll Stiftung i Zagreb Pride pozivaju Vas na OKRUGLI STOL

18. lipnja 2010. u Novinarskom domu u Zagrebu (Perkovčeva 2) od 10.00 do 13.00h

 OD INSTITUCIONALNE HOMOFOBIJE DO ZAJEDNIČKE BORBE ZA LGBT PRAVA:

Otvaranje institucija prema LGBT zajednici

 

Moderator: Franko Dota, Zagreb Pride – Povorka ponosa LGBTIQ osoba

Uvodna riječ: Marko Jurčić, Zagreb Pride – Povorka ponosa LGBTIQ osobe, Vedran Horvat, Heinrich Böll Stiftung Hrvatska

 

Govornice i govornici:

Helena Štimac Radin, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH

Zrinka Vrabec Mojzeš, savjetnica Predsjednika Republike za društvene djelatnosti

Gordana Lukač Koritinik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

Višnja Ljubičić, načelnica Odjela, Ured za ljudska prava Vlade RH

Mirela Holy, saborska zastupnica SDP-a

kraća rasprava

 

Jérôme Pasquier, veleposlanik Francuske Republike u Hrvatskoj

Andrea Gilbert, InterPride – Međunarodna asocijacija organizatora Prideova

Maja Hrgović, novinarka Novog lista

Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije i Queer Zagreb

Suzana Kunac, B. a. B. e.

Barbara Matejčić, slobodna novinarka                  

   RASPRAVA

Mirjana Krizmanić dobila nagradu “Žena godine” koju dodjeljuje časopis Zaposlena

Mirjana Krizmanić je nova žena godine. Znanstvenicu, uglednu psihologinju i sveučilišnu profesoricu te aktivisticu žiri časopisa Zaposlena prepoznao je kao uzor svim ženama i kao jedan od najvažnijih glasova borbe za ravnopravnost spolova.

“Žene u Hrvatskoj moraju biti vidljivije,” naglasila je urednica časopisa Zaposlena Ana Gruden napomenuvši kako je ovo prva godina kada se Izbor za “Ženu godine” održava se pod pokroviteljstvom Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH. Ovaj Vladin Ured, na čelu sa predstojnicom Helenom Štimac Radin prepoznao je projekt kao značajan doprinos u borbi za ravnopravnost spolova i promoviranju uspjeha žena kao što su ovogodišnje kandidatkinje Damjana Domanovac, Darija i Iris Bostjančić, Ljiljana Pišpek Mlinarić, Rašeljka Maras Juričić i pobjednica Mirjana Krizmanić.

Mirjana Krizmanić kao uzor ženama

U svome je stilu “Žena godine” izjavila kako se zahvaljuje toliko dobrom društvu mladih i uspješnih žena te da se posebno raduje nagradi pogotovo stoga što smatra dobrim da mladi ljudi vide kako i u zlatnoj dobi se može biti društveno aktivan i kreativan. Zahvalila se organizatorima što su joj na ovaj način vratili ime i prezime koje osobe s invaliditetom često izgube kao i svoje mjesto u društvu.

{slika}

“Izrazito cijenim prof. dr.sc. Krizmanić i zajedno smo jako dobro surađivale u svim aspektima stvaranja brojnih strategija te sudjelovanja u nacionalnim odborima koje su se ticale ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Na formalan i neformalan način, Krizmanić je utjecala na mijenjanje hrvatske političke kulture. Svojom kritikom i savjetima te odmjerenim i svima prihvatljivim načinom izražavanja je stvorila novu kulturu političkog i medijskog dijaloga. Ne treba zaboraviti kako je kritika važan građanski način komuniciranja koji je uz slobodu govora počeo razvijati Hrvatsku kao tranzicijsku zemlju i u tome je velika zasluga Krizmanić,” za Nacional je izjavila Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska veleposlanica u Sjedinjenim Američkim Državama.

“Jedan je od mojih uzora, kao žena i kao stručnjak. Moralna je vertikala ove zemlje. Njezina je vrijednost što vrlo važne stvari može reći na jednostavan način prihvatljiv svima, ” nakon čestitki rekla je odvjetnica Silvana Smodlaka. Gruden je zaključila kako je Krizmanić pravi izbor jer osim što je u protekloj godini postigla profesionalno značajan uspjeh i u prošloj godini bila najprodavanija hrvatska autorica čija su djela “Tkanje života” i “Život s različitim” postali bestselleri, u medijima promovirala ženska prava kroz vlastitu profesiju, te nastojala utrti put svojim mlađim kolegicama.

Dodala je kako su se nakon 16 godina koliko se Izbor održava profesije žena koje su odnijele titulu “Žene godine” vidno izmijenile i od novinarki i političarki na ovogodišnjem izboru smo imali i alpinistice, prošle godine astrofizičarku itd.

“Velika nam je želja da se u budućnosti ne čudimo neobičnim zanimanjima već da nam ona postanu normalna svakodnevica i realnost”, na kraju je poručila Ana Gruden.

O kandidatkinjama

Kandidatkinje za ženu godine po izboru časopisa Zaposlena na temelju ostvarenog uspjeha bile su:

Mirjana Krizmanić, ugledna psihologinja i sveučilišna profesorica u mirovini, autorica bestselera “Tkanje života”.

Damjana Domanovac, poduzetnica, urednica magazina za suvremenog putnika “Putovanja za dvoje” koja je plasirala magazin na inozemno tržište. Franšiza je prodana u Francuskoj, a u tijeku su pregovori s još sedam europskih zemalja.

Rašeljka Maras Juričić, mlada poduzetnica koja je većinski udio svoje PR agencije Meritor Media prodala portugalskoj grupaciji Young Network, ali i zadržala svoju direktorsku poziciju u tvrtki.

Ljiljana Pišpek Mlinarić, vlasnica tvrtke Friško s placa, prve tvrtke u Hrvatskoj koja pruža uslugu kupnje svježih namirnica i dostave u dom.

Sestre Darija i Iris Bostjančić, čiji je zajednički uspon na Mount Everest osigurao svoje mjesto u svjetskoj povijesti.

 

Moraju li se žene iznad 45. bojati za budućnost na televiziji?

Ni jedna žena nije sigurna na televiziji kada jednom pređe 45. godinu – izjavila je ovih dana Miriam O’Reilly, 53-godišnja bivša BBC-jeva novinarka i voditeljica, te podigla Veliku Britaniju na noge. Ona je prošle godine dobila otkaz na BBC One televiziji za koju je godinama radila u tamošnjoj popularnoj emisiji o seoskom životu i prirodi “Countryfile”, a razlog su otkaza, ona tvrdi i to namjerava dokazati na sudu, njezine godine.

– Da me tako osude i učine viškom i da mi zapravo otkažu cijeli život zbog mojih godina… Ne, oprostite, ali to ne mogu učiniti – smatra O’Reilly.

Iskustvo zrele dobi

S njom se slaže i HTV-ova uvažena novinarka i urednica Elizabeta Gojan koja smatra da su blago televizije upravo ljudi s iskustvom. Ne upire prstom niti to želi, ali svjesna je činjenice da ni kod nas kriteriji nisu uvijek onakvi kakvi bi trebali biti.

{slika}

– U Americi nećete vidjeti da početnici uređuju središnje emisije, što je slučaj u Europi, pa i kod nas. I moram priznati da se donekle slažem s tvrdnjom britanske novinarke da žena iznad 45. nije sigurna na televiziji. Ne kažem da kod nas ona dobiva otkaz, ali je vrlo vjerojatno da će je maknuti s većih, pogotovo vizualnih funkcija.

A mislim da je to strašno i ogavno. Jer, trebalo bi biti obrnuto. Njezino bi iskustvo TV kući trebalo donijeti bodove i biti veliki plus. To bi trebalo biti njezino zlatno doba, to bi trebalo značiti da je u novinarstvu prošla sve što je trebalo proći i da se može nositi s novim izazovima. To se posebice odnosi na informativni program. A osobno smatram da gledateljima, kada su važne stvari u pitanju, nije bitno da vide mladu ili lijepu osobu.

Važno im je da joj vjeruju, da iza sebe ima iskustvo. Što se HTV-a konkretno tiče, ne mogu reći da su mene osobno maknuli ili da me miču zbog godina jer bih lagala. No činjenica je da se svi šefovi svijeta radije oslanjaju na mlađe generacije, jer njima je lakše manipulirati. Ali ako su pametni, tada se za bitne stvari i spašavanje situacije okreću starijima i iskusnijima.

To smo uostalom dokazali s Josipovićevom inauguracijom koju je HTV najbolje odradio od svih televizija. Naglašavam – samo ako su pametni – kaže 49-godišnja Gojan koja je prije četiri mjeseca uredila i vodila dvosatni program inauguracije novog hrvatskog predsjednika.

Zanimaju nas vijesti

No s ove dvije dame ne slaže se HTV-ova urednica i voditeljica Katja Kušec, koja smatra da se paralele između slučaja Miriam O’Reilly i Hrvatske ne mogu povlačiti.

{slika}

– Neovisno na kojem području radi neka osoba u Hrvatskoj, mislim da se ne može osjećati sigurnom na svom radnom mjestu bez obzira na godine. Ali na HTV-u je najbitnije kako radite svoj posao. Ako ga radite dobro, tada se ne morate bojati da ćete ostati bez njega, ni zbog spola ni zbog godina. Iskreno, nisam čula za slučaj gđe O’Reilly, ali čini mi se malo nategnut – kaže 51-godišnja Kušec.

Kada su godine i televizija u pitanju, PR stručnjak Krešimir Macan na to gleda drukčije. Iako se slaže da su Amerikanci predvodnici u poštovanju svojih zrelih lica, pogotovo kad su “anchormani” (voditelji vijesti) u pitanju, smatra da se situacija kod nas ne može generalizirati.

{slika}

– CNN je savršen primjer američke kulture koja na pijedestal podiže voditelja ili voditeljicu vijesti. To su njihove zvijezde, ljudi kojima gledatelji vjeruju i koji svoj posao rade već 20 godina.

Kod nas nije baš tako. Mi gledamo vijesti zato što nas zanimaju vijesti, a ne tko nam ih donosi, premda se i to počelo mijenjati. I dok HTV njeguje svoja zrela lica jer je javna televizija koja mora zadovoljiti sve generacije, komercijalne televizije poput RTL-a i Nove TV to zaista ne moraju. Na RTL-u je tako posve jasno da traže lijepa, mlada lica – kaže Macan.

Miriam O’Reilly samo je jedna od četiri dame slične dobi, dakle u četrdesetima i pedesetima, koje su u isto vrijeme iz BBC-jeve emisije dobile otkaz kao višak, da bi umjesto njih u “Countryfile” došla 36-godišnja Julia Bradbury.

Trčim, šećem, planinarim…

Emisija, koja je prošle godine krenula u osvježavanje svojeg 20-godišnjeg imidža, kako bi se što uspješnije s termina u nedjelju ujutro prebacila u prime time – nedjelju navečer, iz svojih redova ipak nije izbacila čitavu staru generaciju. Svoj posao, naime, zadržao je 69-godišnji TV veteran John Craven. Miriam zbog toga smatra da su žene žrtve na TV-u.

– Za odluku sam doznala kada me glavni urednik pozvao i rekao mi da smo dobili udarni termin, ali da idu dalje bez mene i još nekih ljudi jer žele osvježiti redakciju. Ispalo je da su muškarci zadržali svoje poslove, ali žene su ‘osvježene’ – tvrdi Miriam, jedina među ženama koja je odlučila javno progovoriti, no na sudu BBC broji brojne tužbe. U posljednje dvije godine broj tužbi protiv te TV kuće zbog spolne i dobne diskriminacije se učetverostručio.

– Voljela sam raditi za ‘Countryfile’ i strastveno sam pristupala svemu. Imam sva potrebna znanja. Trčim, šećem, planinarim – obožavam biti na zraku. Moje godine ne bi smjele biti problem ako još uvijek mogu uspješno obavljati svoj posao. A ja vjerujem da mogu – zaključila je 53-godišnjakinja.

Talibani eksplozivom sravnili žensku školu u Pakistanu

Talibanski militanti eksplozivom su potpuno porušili još jednu žensku školu u pokrajini Mohmand na sjeverozapadu Pakistana u još jednoj od serije sličnih napada na ženske obrazovne objekte u toj zemlji.

Kako prenose lokalni mediji, talibani su brojni na sjeverozapadu Pakistana, a zbog svojeg vjerskog fanatizma i tradicionalnog, ortodoksnog tumačenja islama ženama ne dozvoljavaju obrazovanje, zbog čega su napadi na ženske škole u tom dijelu zemlje vrlo česti.

Do sada je samo u pokrajini Mohmand u identičnim napadima uništeno ili teško oštećeno čak 48 ženskih škola. U čitavom Pakistanu taj se broj penje na više stotina objekata, zbog čega je tisućama djece uskraćeno normalno obrazovanje. U jednom od sličnih napada, izvršenom prošle godine u pokrajini Bajaur, ubijene su i dvije učiteljice.