Homofobija i dalje u Zakonima RH!

Queer.hr vam ekskluzivno donosi nažalost jedan sramotan službeni dokument Vlade RH koji je još na snazi a u kojem je na najružniji način integrirana homofobija. Naime, još 11. lipnja 2008. godine tadašnji ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević donio je Pravilnik boravka u Prihvatnom centru za strance.  Prihvatni centar za strance centar je zatvorenog tipa (s ograničenom slobodom kretanja za one koji u njemu završe) za osobe koje su uhvaćene u ilegalnom prelasku granica RH ili u ilegalnom boravku. Ti ljudi smještaju se u Centar do okončanja postupka, tj. do moguće deportacije van Hrvatske.

U navedenom pravilniku u članku 9. ni više ni manje piše slijedeće:

“Maloljetnog stranca smjestit će se u istu sobu sa zakonskim skrbnikom ili skrbnikom za poseban slučaj.
Maloljetnog stranca neće se smjestiti u sobu zajedno s punoljetnim strancima koji su nasilnici, ovisnici, istospolne seksualne orijentacije te drugim strancima koji bi na njega štetno utjecali.”

Dakle, ponovno se homoseksualne osobe izjednačuju s nasilnicima i ovisnicima. Homoseksualci su i dalje ti u očima države koji vrebaju na maloljetnike i zaskaču ih u mračnim spavaonicama Prihvatnog centra za strance! Gotovo je nevjerojatno da jedna ovakva zakonska odredba kojoj je mjesto u 19. a ne u 21. stoljeću postoji u službenim zakonima RH.  Čitav pravilnik najvjerojatnije je izrađen na preporuku samog Prihvatnog centra pa se postavlja i pitanje do koje mjere su zaposlenici Centra homofobični, budući da nitko nije našao svrsishodno reagirati na ovakvo drastično kršenje ljudskih prava.

Ova odredba potpuno je u suprotnosti sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije kao i sa Zakonom o istospolnim zajednicama, ali budući da se šćućurila u jednom malom pravilniku koji regulira živote ljudi s potpune društvene margine, za koje tako i tako nije previše briga niti državu niti javnost (ilegalni migranti), uspjela je preživjeti evo i do danas.

I onda ćemo opet slušati kako nema potrebe ugraditi seksualnu orijentaciju u Ustav RH… jer pederi, nasilnici i narkomani… sve je to ista “agresivna” bagra koja hoće svoja prava.

Djecu ne donose rode

Prošli tjedan ulazim u ljekarnu po nešto protiv bolova i novu dozu kontracepcijskih tableta. Ispred mene u redu stoje tri zacrvenjele i pomalo nervozne djevojke od nepunih 16 godina, dvije gurkaju onu treću i objašnjavaju joj da joj ne treba biti neugodno. Kako je apotekarka rekla “Izvolite” tako je one primaju za ruku i zajedno hrabro dođu do pulta i traže test za trudnoću, onaj najjeftiniji od 36 kuna. Apotekarka ga vadi iz ladice i pruža djevojci, te joj da savjet da se pomokri ujutro, jer taj najjeftiniji je tad najpouzdaniji. ” Ali svi su vam oni bez obzira na cijenu 99% pouzdani” kaže apotekarka, uzima novce od djevojaka, zahvali apotekarka, zahvale djevojke i odu.

Sada sam ja na redu i naš razgovor ide ovako:
Apotekarka: Izvolite.
Ja: Molim vas Plivadon i…(kako apotekarka ode po Plivadon ja vadim iz novčanika recept za kontracepciju) …i kutiju Yasmina.
Apotekarka: Mi vam to ne držimo.
Ja: Ne držite Yasmin tablete?
Apotekarka: Ne, mi vam TO ne držimo.
Ja : ??????? Kako to mislite, ja jesam u apoteci zar ne?
Apotekarka: Da ali…
U tom trenutku apotekarka diže svoj prezirni pogled s mene i njime mi ukazuje na križ sa razapetim Isusom Kristom na zidu. Ne štima vam nešto u ovoj priči? Da ni meni.

Sljedećih dana u mojoj glavi su se događale svađe, argumentirani razgovori i scene verbalnog nasilja, ali došla sam do zaključka da je sve to ustvari vrlo jednostavno. Jednostavno zato što kako god okrenuli obje smo zeznule, i ja i ta mlada djevojka. Ja sam zeznula zato što sam u kasnim 20-ima i još uvijek koristim kontracepciju, a ne odabirem majčinstvo. Mlada djevojka je zeznula, jer je možda ostala trudna, iako joj je kontracepcija u svim svojim oblicima i više nego dostupna (osim u dotičnoj ljekarni), ali joj informiranje o istoj i sloboda od grižnje savjesti pri korištenju kontracepcije nije.

Nije problem u toj ljekarni, jer hvala Paji Patku da je sloboda mišljenja i odabira nešto što je našlo opće mjesto u našem društvu te po principu Brice iz Velog mista “Neće politika u moju butigu” tako i kontracepcija neće u ljekarnu dotične apotekarke. (Nemojte se hvatat za glavu ljekarna je privatna i nije na pomolu novi društveni skandal.)

Problem leži, kao i mnogi drugi u našem društvu, pod skupim turskim tepihom zvanim “Lažni moral i sistem zastrašivanja – tj. kako smo mogli, a nismo.” Prodat ćemo djetetu od 15 godina test za trudnoću i potapšati je po ramenu, jer je imala nezaštićeni spolni odnos, ali ćemo je isto tako zatući toljagom ako se odluči na pobačaj. Ukoliko se naravno uspije izboriti za taj izbor, koji hvala lijepa u ovoj zemlji ima, jer prije nego išta odluči vlastitom snagom volje i zdravog razuma, ta će volja i zdrav razum biti stavljeni u birokratsko-moralnu drobilicu za cement, a ona kao dijete od 15 godinama na stup srama, straha i bespomoćnosti. Što god od svih opcija koje ima odabrala. Nakon što, ne daj Bože, abortira i izmoli oprost za taj nadljudski grijeh, opet joj se neće dati prilika da nauči sve što je moguće o SIGURNOM i ODGOVORNOM seksualnom ponašanju, već će svi oko nje samo živjeti u nadi da je svoju lekciju naučila, te da će od sada pa do braka APSTINIRATI od seksa. Naravno bolje liječiti, okriviti, moralizirati, prestrašiti, zatući nego informirati, osvijestiti i spriječiti.

Što sa mnom, lošom i nemoralnom ženom iz ove priče? Ženom u kasnim dvadesetima koja još uvijek nema hrabrosti, materijalnih uvjeta, emotivne zrelosti, ali zato ima sebične snove i želje kojih se iz isto tako sebičnih razloga još nije spremna odreći kako bi na Svijet donijela i odgojila ispravnog i poštenog člana/članicu ove zajednice. Ženi koja kada se odluči na dijete želi to napraviti sa punom sviješću o toj odgovornosti. Što da društvo čini sa jednom takvom?

Manje više ništa. Pustit ćete me da pijem svoje “sigurne” pilulice i sa zgražanjem šaptati jedni drugima da ih zasigurno pijem kako bih konzumirala grešnu ljubav svake noći sa drugim ljubavnikom. Jer tako mi svega, ne postoji ni jedan dovoljno dobar osobni, a kamo li medicinski razlog za bilo koju vrstu kontracepcije. Kada ih prestanem piti i odlučim postati majka tiho ćete sami sebi promrmljati u bradu: ” Hvala dragome Bogu! Naša pohotna i izgubljena ovčica je našla put natrag ka svome stadu i napokon, napokon, napokon postala uzorna članica društva: požrtvovna čista i čedna Hrvatica. Oprošteno joj je.”

Kada bolje razmislim ja sam puuuuuuuno manje zeznula.
Pitam se samo hoćete li ikada oprostiti onoj djevojci… ma što ona odlučila.

Homofobija u “Otvorenom”-otvorena homofobija

Hrvatski odgojno obrazovni i antihomofobni spot ‘Fuck you’ prikazan je u četvrtak navečer konačno i na nacionalnoj televiziji. Dogodilo se to u ‘Otvorenom’ Hloverke Novak Srzić, posvećenom ustavnim promjenama kojim bi se ustavna jednakost jamčila i osobama istospolne orijentacije. Tako se – s tri dana zakašnjenja – i javna televizija uključila u proslavu Svjetskog dana borbe protiv homofobije. Dugine boje branili su šefica Kontre Sanja Juras i capo di Zagreb Pride Franko Dota, a suprostavili su im se (s uobičajenom crno-crveno-bijelom zastavom u zraku) GROZD-ovac Ladislav Iličić i (s križem u ruci) raspop-kolumnist ‘Glasa Slavonije’ Ivica Šola.

SDP je politički nositelj ustavne inicijative i u njihovo ime govorio je Šime Lučin. HDZ nije htio gostovati u emisiji u kojoj se govori o pravima pedera i to je i dalje jedina tema koja kod vladajućih ubija želju za gostovanjem u Otvorenom.

Šola i Iličić bili su zaduženi za perfidnu destrukciju igre, i to tako da su u priču o našim ustavnim pravima silovito pokušavali ubaciti i obvezni naputak o istospolnim brakovima/obiteljima (Iličić i Šola) ili političku trgovinu ozakonjenu ‘amandmanom Hercegovce za homoseksualce’ SDP-a i HDZ-a (Šola).

Dota je, međutim, spretno i promptno reagirao optuživši ih za diverziju emisije, Juras je u dva-tri navrata uspjela razgovor vratiti na ustavne promjene. Ali su podbacili kad je Ladislav Iličić kvazistatističkim podacima krenuo objašnjavati zašto osobe istospolne orijentacije nisu ‘sposobne’ za brak to jest zašto im ne treba dati to pravo.

‘Statistika pokazuje da njihove veze traju godinu i pol. To su znanstveni podaci. Statistika govori da 75 posto njih za života imaju 100 partnera ili više(?!)’. Na tu apsurdnu, neprimjerenu i za temu rasprave irelevantnu, ali i opasnu izjavu izostalo je, nažalost, zdravorazumsko pitanje što je/tko je izvor tih podataka, tim više što je upravo Iličić poznat po tome što u emisije s takvim temama redovito dolazi naoružan buntom papira s kojih čita takve ‘statistike’, odnosno izmanipulirane podatke koji sa ‘znanošću’ veze nemaju. Već viđeno.

U ovom kontekstu valja spomenuti i njegovo cendranje da ‘ne može doći do riječi’ jer je ‘on sâm, a njih je troje’, pritom zaboravivši svoju ‘hrabrost’ iz 2008. kad je situacija bila obrnuta, s Juras na jednoj i njih trojicom na drugoj strani.

Aktivisti su se ipak oštro suprostavili uplitanju brakova u ustavne promjene koje će osigurati jednaka prava osobama istospolne orijentacije, jer je kroz gotovo čitavu emisiju Iličić pokušavao progurati tezu o ugroženosti institucije braka, pa je čak u više navrata drsko sugerirao kako ‘Iskorak i Kontra zagovaraju tezu da brak izumire’ i općenito o mogućnosti legalizacije istospolnih zajednica govorio kao o nuklearnoj prijetnji. Ali nije homofob, kaže on za sebe.

Za ostale neistine, posebice o Građanskoj inicijativi “Potpisujem deklaraciju” i svemu što se oko nje u prosincu 2008. događalo , ni nemamo dovoljno prostora.

Jako su se dobro nosili sa Šolom koji je, kao i u drugim gostovanjima, uporno pokušavao diskreditirati sugovornike kad bi mu ponestalo argumenata – ako ih je uopće i imao. To izgleda tako da počne vikati dok govori i nakon svake rečenice ponavlja da je sugovornica/sugovornik agresivna/agresivan, a da ga pri tome prozvani pristojno nisu ni pokušali prekinuti, a kamo li da su bili, kako kaže Šola, agresivni.

Homofobni kolumnist išao je toliko daleko u obrani ‘katoličkog stava’ da je ustvrdio kako gejevima i lezbijkama uopće nije do braka i obitelji, jer takva prava, kaže raspop, traže samo da bi se još više rugali tim institucijama i Crkvi.

Zaključak? Predstavnici LGBTIQ udruga na HTV-u i dalje ne mogu biti ugošćeni, a da im domaćini za glavno jelo ne serviraju Šole i Iličiće, ali ni oni više nisu male bebe.
Juras je dobila na oštrini i jasnoći, a Dota je sazrio pa jedva čekamo novu priliku u kojoj će imati mogućnost zagovarati naša temeljna ljudska prava.

Cenzura o borbi protiv homofobije

U povodu međunarodnog Dana borbe protiv homofobije želimo ukazati na razorne posljedice homofobije. Borba protiv homofobije se tiče svih koji žele svijet slobodan od predrasuda, odnosno svijet slobode za sve njegove stanovnike.  

Gošće TV emisije Cenzura su Charlotte Bunch, svjetski poznata aktivistkinja za prava žena, ljudska i seksualna prava, Lepa Mlađenović, psihologinja, feministica, mirovna aktivistica, te dugogodišnja aktivistica u borbi za prava lezbijki i prava žena te Rada Borić, koordinatorica Centra za ženske studije.  

Urednica i voditeljica Mima Simić.

Emisija se realizira u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS” uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a emitira se u petak 21. svibnja u 21:00h (reprizno u subotu), na TV Jadranu.

Emisiju Cenzura možete pratiti i na Max TV-u i B Net-u, a idućeg tjedna na internet televiziji Smart TV, Gradskoj televiziji Zadar, te na drugim lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

Obilježavanje Svjetskog dana poduzetnica

Hrvatska udruga poslovnih žena i ove godine tradicionalno već deveti put obilježava Svjetski dan poduzetnica i proslavlja petnaestu obljetnicu svog postojanja pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića i u suorganizaciji s Hrvatskom gospodarskom komorom.

Udruga Krug ove godine po drugi puta između svojih članica izabire najbolju poduzetnicu i najbolju menadžericu za rezultate poslovanja ostvarene u 2009. godini.

2008. godine Krug je proveo prvo statističko istraživanje o ženskom poduzetništvu u Republici Hrvatskoj, a ove 2010. godine na svečanosti će objaviti sveobuhvatno i znanstveno obrađeno istraživanje na temu “Ostvarenje potencijala žena u poduzetništvu, znanosti i politici u Republici Hrvatskoj”. Projekt je realiziran u suradnji s autoricom znanstvene analize prof. dr. sc. Mirjanom Pejić-Bach, redovitom profesoricom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva RH.

Ovogodišnja će se proslava održati u petak 21. svibnja 2010. u Vijećnici Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu.

Marš s koferima na Poglavarstvo

Zelena akcija i pravo na grad pozivaju sve građane i građanke da se priključe Maršu na Poglavarstvo. Okupljanje je danas u 18h dođu u Varšavskoj, nakon toga se kreće prema Državnom odvjetništvu u Gajevoj gdje će se otpjevati pjesma “Zagreb te zove”. Pjesmu možete poslušati ovdje.

Nakon Odvjetništva povorka kreće prema Gradskom poglavarstvu na Trgu Stjepana Radića gdje će se uputiti poziv gradonačelniku Milanu Bandiću da spakira kofere i da ostavku.

Podsjetimo, aktivisti i aktivistice već četvrtu noć zaredom dežuraju u Varšavskoj, dežurstva se nastavljaju i za vrijeme prosvjedne povorke i Marša na Poglavarstvo.

Ponesite kofere i vidimo se u Varšavskoj!