sdadmin

Žene i (per)formativni socijalizam

Posted on by sdadmin

U sklopu trećeg po redu Subverisve Film Festivala koji kao temu obrađuje razdoblje socijalizma (i njegov komunistički izričaj) te vezu istog s danas vladajućim neoliberalizmom (preciznije s kapitalističkim izričajem istog), 5.05 u Kinu Europa održana je panel diskusija u organizaciji Centra za ženske studije pod nazivom “Žene i (per)formativni socijalizam”. Članice Centra diskusiju su zamislile kao svojevrsni nastavak međunarodnog istraživačkog projekta Sjećanje žena na život u socijalizmu započetog još 1998. godine u kojem su sudjelovali centri za ženske studije, odnosno ženske istraživačke inicijative iz Praga, Berlina, Krakowa, Bratislave, Beograda i Novog Sada. Glavni cilj projekta bio je sačuvati od zaborava autentična svjedočenja žena različitih generacija,  imajući u vidu da “traganje za identitetom žena u socijalizmu ponovo otvara nasilno zatvoren vremenski album tog perioda.” Kombinirajući metode kulturalne antropologije i etnologije s feminističkim pristupom, govorilo se  o brojnosti i ambivalentnosti ženskih identiteta, od žene kao figure revolucije do njezine reprezentacije u socijalističkim medijima, kao i o nepravednoj diskriminaciji  doprinosa “socijalističkih radnica” kulturnom i historijskom naslijeđu minulih desetljeća.

Sudionice diskusije temi su pristupile s različitih znanstveno-interesnih stajališta, pokušavajući definirati  ulogu žene u komunističkom ustroju SFRJ, te razvrstati stvarnu, osvjedočenu žensku ulogu od one nametnute političkim i medijskim metodama sa ciljem očuvanja postojećeg sustava.

Tatjana Jukić, izvanredna profesorica na Odsjeku za anglistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, za sam početak diskusije pravi jasnu razliku između socijalizma i komunizma, pravdajući ovaj potez činjenicom da je komunizam, kao revolucionarna platforma postojanja, uvijek (posebice sa ženskog stajališta), mesijansko vrijeme obećanja koje ne priznaje, ni vremenski ni ideološki, kategorije prije ili poslije. Polazeći od dvaju naoko nesumjerljivih slučajeva – od Garbo u Ninotchki Ernsta Lubitscha, i angloameričkih nagađanja o identitetu Tita u prvim godinama Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, sudionica prikazuje prototipnu komunističku ženu kao prototipnu figuru melankolije, tj. strukturnog elementa komunizma, obećanja koje podrazumijeva jedino vlastitu prekršivost.

Renata Jambrešić Kirin, znanstvena suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, propitivala je performativnu ulogu žene u socijalizmu: socijalnu, pravnu i ekonomsku jednakost s jedne, te medijski raspon od ikone revolucije do reklamne figure za prenošenje političkih poruka s druge strane.  Stalno prisutna nemogućnost odvajanja intimnog od političkog, tj. ambivalentnost ženskog privatnog i političkog tijela, posljedica su socijalističkog nepriznavanja ženskog prava na samoodređenje i aktivno djelovanje.

Sandra Prlenda, voditeljica izdavaštva i istraživanja te predavačica u Centru za ženske studije, govorila je o tendenciji Centra da sačuva kulturno i historijsko naslijeđe žena iz razdoblja socijalizma. Sudjelovanjem u regionalnom projektu “Red Athena” dat je prikaz jugoslavenskog feminizma, tj. uvid u načine i faze razvijanja zapadnoeuropske feminističke misli na našim prostorima, te njegovo postupno odbacivanje predznaka socijalni.

Biljana Žikić, samostalna istraživačica iz Ljubljane, doktorantica na smjeru Antropologija svakodnevnog života i medijski studiji, na primjerima iz medija i popularne kulture razmatrala je oblike i funkcije reprezentacije žene i ženskog tijela u socijalizmu. Točnije, kao izvor svog istraživanja uzela je časopis “Start” (godine ’69-’81), propitivajući zašto se u kvalitetnim socijalističkim časopisima kao ilustracije za kritičke tekstove redovno pojavljuju slike obnaženog ženskog tijela? Sudionica je napravila paralelu i sa spornom reklamom turističke ponude Hrvatske koja kao centralnu “figuru”ima žensku stražnjicu u prvom planu, iznoseći zanimljivo stajalište da je cenzuriranje i povlačenje spomenute reklame iz hrvatskog medijskog prostora “obračunavanje sa socijalističkom tradicijom prikazivanja i korištenja ženskog tijela u propagandne svrhe.”

Reana Senjković, znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku, u svom je izlaganju usporedila dvije konstrukcije djevojaštva u 1970-ima, jugoslavensku i britansku, na temelju analize jedinog djevojačkog časopisa koji je izlazio u SFRJ (“Tina”, 1971. ‒ 1976.). Naime, kada su novinarke časopisa “Tina” odustale od zapadnog predloška i počele se baviti temama prostorno i kulturalno bližim našem podneblju, utrostručile su prodaju istog. Sudionica je jugoslavenske novinarke opisala kao “aktivne sudionice u oblikovanju tadašnjeg društva”.

Posljedna sudionica diskusije Koraljka Vlajo, diplomirana dizajnerica (Arhitektonski fakultet) i voditeljica zbirki grafičkog i industrijskog dizajna Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, dala je svojevrsni omaž rodno diskriminiranim dizajnericama Jugokeramike: Jeleni Antolčić, Anici Kuhta Severin, Dragici Perhač i Marti Šribar, pokretačkoj i kreativnoj snazi Odjela za dizajn koja je djelovala skoro četrdeset godina. Sudionica objašnjava pojam “rodno uvjetovanog dizajna” i kategoriziranja istog na tzv. ženski (keramika, porculan i tekstil) i muški dizajn (industrijski).

Moderatorica Rada Borić, izvršna direktorica Centra za ženske studije, uspjela je i ovaj put okupiti stručne i profesionalno potkovane sugovornice, koje se temu tretirale s informativno-edukativnim ciljem, pružajući konkretne primjere ali i pečat vrijednog osobnog iskustva.

 

Zatvorsku kaznu odslužilo 15 očeva iz Dalmacije

Posted on by sdadmin

Sudovi za mladež općinskih sudova u Splitu, Šibeniku, Zadru i Dubrovniku su od 2008. pa do konca prvog kvartala ove godine zaprimili ukupno 387 novih optužnih prijedloga podnesenih zbog povrede dužnosti uzdržavanja djeteta, a čak 15 očeva je odslužilo i zatvorske kazne.

Trend utuživanja zbog neplaćanja alimentacije je u porastu, čini se ne samo zbog recesije nego i zato što su “zakinutim” samohranim roditeljima sve dostupnije informacije i načini na koji mogu ostvarivati prava za dijete. Roditelji se najčešće osuđuju na uvjetne zatvorske kazne s rokom kušnje i dodatnom mjerom kojom im se nalaže da isplate novac. Ako u roku kušnje ne isplate zaostatke i ne nastave uredno podmirivati obvezu, uvjetna se kazna opoziva i zamjenjuje zatvorskom. Takvi su slučajevi u praksi rijetki, jer u konačnici nije u interesu djeteta da roditelj ostane bez prihoda.

Od 195 novozaprimljenih slučajeva od 2008. u Splitu, do sada je presuđeno tek njih 32, jer se u razdoblju od 2008. godine paralelno riješilo 120 predmeta iz prijašnjih godina. Samo u dva slučaja su očevi završili iza rešetaka, od čega je jedan dospio na Bilice jer nije isplatio djetetu dosuđeni iznos, dok je u drugom slučaju Županijski sud po žalbi preinačio uvjetnu osudu na zatvorsku kaznu od 10 mjeseci, zbog neplaćenih 122.000 kuna. Broj djece čiji samohrani roditelji moraju sudskim putem utjerivati novac za njihovo uzdržavanje najviše raste u Zadru.

Od 31 predmeta iz 2008. godine, neriješen je ostao samo jedan, dok je od 34 zaprimljena u prošloj godini riješeno njih 29. Do kraja travnja ove godine taj sud je zaprimio još 18 novih predmeta, a presudio ih 16.

Među zadarskim utuženim neplatišama nema nijedne majke. Iako mahom izriču uvjetne kazne, 2008. godine su u postupku izrekli jednu zatvorsku kaznu, a dvojica su očeva poslana u zatvor od šest uloženih zahtjeva za opoziv uvjetne osude. Prošle godine je taj broj narastao pa je čak za šestoricu očeva opozvan uvjet – kazao nam je predsjednik Kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru Hrvoje Visković.

Kako doznajemo od sutkinje Meline Gulin-Pavlaković, glasnogovornice Općinskog suda u Šibeniku, 2008. godine su zaprimili 25 optužnih prijedloga, a riješili njih 20. Na šibensku optuženičku klupu sjela je i jedna majka. Od početka 2008. godine je na šibenskom sudu samo u dva predmeta otac završio iza rešetaka, i to na temelju opozivanja uvjetne osude.

U Dubrovniku, pak, do sada još nisu presudom slali u zatvor neplatiše alimentacije, doznajemo od predsjednika Općinskog suda Ante Kačića, a pretprošle godine su opozvana dva uvjeta. Dok su u 2008. godini na sudu bili sve redom očevi, njih 21, u prošloj je godini među optuženima bila i jedna majka.

Minimalni iznosi

Minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta određuje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće za proteklu godinu. Visina alimentacije ovisi o dobi djeteta i kreće se od 17 do 22 posto prosječene plaće pa bi iznos za tekuću godinu bio:

– 451,44 kune za dijete do 6 godina

– 531,10 kuna za dijete od 7 do 12 godina

– 584,20 kuna za dijete od 13 do 18 godina

U Hrvatskoj svakih 17 dana muškarac ubije ženu

Posted on by sdadmin

Nasilje nad ženama u Hrvatskoj i to ono s najtežim posljedicama – smrću zlostavljanje žene – u dramatičnom je porastu. Tijekom 12 mjeseci protekle godine od ruku nasilnih članova obitelji – najčešće muževa – smrtno je stradala čak 21 žena! To znači da je svakih 17 dana život gubila nečija supruga, majka, kći i to zbog toga što društvo i sustav nisu na vrijeme zaustavili obiteljskog nasilnika pa se on, uz njihov “blagoslov”, pretvorio u ubojicu.

Na drastično povećanje broja žena koje su ubili članovi njihovih obitelji upozorava u svojem najnovijem izvješću Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik. Ako se usporedi s godinom prije, riječ je o gotovo udvostručenom broju žrtava – naime, 2008. članovi najuže obitelji usmrtili su 11 žena.

Osim 21 žene, prošle je godine u obitelji ubijeno i sedam osoba muškog spola, što znači da se ukupan broj žrtava obiteljskih ubojstva popeo na 28. Samo u dva od ovih 28 ubojstava počinitelji su bile žene – jednom supruga, jednom kći, a 26 počinitelja su bili muškarci – u 13 slučajeva muževi, u 3 slučaja otac, u 4 slučaja sin te u 6 slučajeva tetak, stric li neki drugi bliski muški srodnik.

Koliko je alarmantno povećanje smrtnog stradavanja zbog obiteljskog nasilja koje sustav nije uspio spriječiti ni zaustaviti, pokazuje podatak, na koji također upozorava Lukač Koritnik, da je u 2009. u Hrvatskoj bilo ukupno 49 ubojstava, što znači da žene koje su ubili nasilnici u njihovoj obitelji, čine 43 posto svih žrtava prošlogodišnjih ubojstava. “Stoga je učinkovito djelovanje na prevenciji obiteljskog nasilja hitno i nužno”, upozorava Pravobraniteljica u izvješću za 2009. godinu, o kojemu će uskoro raspravljati Hrvatski sabor.

No, nikakva naknadno probuđena svijest i savjest ne može u život vratiti pravnicu Jasnu Kulušić koju je suprug Fedor ustrijelio prošloga ljeta u obiteljskom domu u Jušićima, Ankicu Mihičinec i njezinu kćer Ivanu koje je usred Ozlja u srpnju likvidirao muž Mirko, Alenku Percan iz Raklja nedaleko od Pule koju je suprug Roberto usmrtio nožem prošloga travnja, Jelu Kugler koju je u baranjskom selu Suzi čekićem zatukao pa polio benzinom i zapalio suprug Šandor, Renatu Sinani iz Bjelovara kojoj je muž Vedži zadao 17 uboda nožem, a umrla je na rukama vlastitog sina.

Kako je moguće da je broj smrtno stradalih žrtava obiteljskih nasilnika u tako strelovitom usponu iako se hrvatski dužnosnici hvale odličnim pravnim okvirom za borbu protiv obiteljskog nasilja te vrlo dobrom i učinkovitom praksom!?

– Naš zakonski okvir, pravilnici o postupanju i strategije zaista nisu loši, no temeljni je problem što se oni ne provode. Obiteljski nasilnici nemaju sankcija zbog zlostavljanja i tako dobivaju poruku da to dalje mogu činiti. Tako na koncu ženu i ubiju, objašnjava Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće. Karike sustava, koje bi trebale prevenirati ovakve tragične ishode, ignoriraju odredbe zakonodavca da u svim slučajevima obiteljskog nasilja moraju žurno postupati. Stoga, primjerice, žene koje prijave nasilje i traže primjenu mjere odstranjivanja nasilnika iz obitelji ili zabrane pristupa, čekaju tri do šest mjeseci provedbu te mjere. Uz to, dodaje Tolle, posljednjih 2-3 godine policija u slučajevima prijave nasilja u obitelji gotovo redovito privodi i podiže prijavu i protiv muža i protiv žene. A što je još nevjerojatnije, na koncu oboje budu jednako sankcionirani – najčešće sa 7 dana uvjetne zatvorske kazne i tisuću kuna globe!

– Žrtva je u očima policije i pravosudnog sustava izjednačena s nasilnikom. Identične sankcije dobije muž, koji je premlatio suprugu, i ona koja se pokušala obraniti te mu eventualno viknula da je kreten! Ženama se tako odriče pravo na elementarnu samoobranu, ističe Tolle.

Sramotne za žrtve, a ohrabrujuće za nasilnike jesu i sudske presude jer suci redovito izriču nasilnicima minimalne kazne. Ni jedan nasilnik do sada nije dobio maksimalnu kaznu koja, po novom Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, može iznositi do 50 tisuća kuna globe te do 90 dana zatvora.

Žene-žrtve dugogodišnjeg obiteljskog nasilja više nemaju povjerenja u sustav pa stoga rjeđe prijavljuju zlostavljače. No, sve ružičastije MUP-ove statistike skrivaju sve mračniju stvarnu sliku.

– Žrtve su trostruko viktimizirane – od partnera, institucija – kroz postupanja policije, te od sustava – kroz sudske presude. I nitko ne pita tko je sve, osim počinitelja, odgovoran za smrt ove 21 žene! Gdje je odgovornost onih koji su nasilnicima slali poruke da mogu dalje zlostavljati, da neće biti kažnjeni, čak ako i ubiju – pita se Tolle.

Ravnopravnost spolova u medijima – još (samo) jedan okrugli stol

Posted on by sdadmin

Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH organizirao je 07. svibnja u Novinarskom domu okrugli stol na temu “Ravnopravnost spolova u medijima”. Već pri pogledu na naslove izlaganja[1] u ponuđenom programu očiti je bio izostanak tema u kojima se mogao nazrijeti osvrt na ono što je dosad napravljeno na temu rodne politike u medijima, i to kako od strane predstavnica formalnih tijela vlasti osnovanih da se u okviru promicanja ravnopravnosti spolova, između ostalog, bave i ženama u medijima, tako i od strane predstavnica ostalih društvenih skupina vezanih uz temu. Također, u priloženom programu nismo mogli vidjeti  ništa što bi upućivalo na raspravu o mogućem unaprijeđenju postojeće situacije, tj. na djelatnu stranu ove problematike.

Imajući na umu da rok za provedbu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006 – 2010 istječe upravo ove godine i da je jedan od glavnih nositelja njezine provedbe upravo Ured za ravnopravnost spolova, onda je doista čudno da organizatori/ice okruglog stola nisu našle za shodno tematizirati postignuća u provedbi Nacionalne politike i izvijestiti javnost o stanju u području u medija, a u odnosu na postavljeni strateški okvir i plan djelovanja.

Tim više je to za očekivati jer se u samoj Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova izrijekom spominje da “donošenje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova osigurava provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova propisanu člankom 18. stavkom 2., kojim se Uredu za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske nalaže izrada nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova te nadzor njezine provedbe.”

Dakle, Ured ima zakonsku obavezu ne samo donositi nego i nadzirati provedbu Nacionalne politike za ravnopravnost spolova! Stoga je neprihvatljivo da na spomenutom okruglom stolu ne samo da  ne tematizira provedbu Nacionalne politike nego, kako se ispostavilo, pokušava spriječiti svaku raspravu o njoj.

A u Nacionalnoj politici se kod mjere 7.3. jasno govori o “Uvođenju rodno osjetljive politike u medije” i o aktivnostima koje će Ured u tom smjeru poduzeti.[2]

Oni koji su osnovani da bi zastupali interese građana i građanki ove zemlje dužni su nas obavijestiti što su činili ili čine kako bi te interese zaštitili i promicali.

Naše pravo da ih o tome pitamo je legitimno te je zato van pameti da je jedna od sudionica skupa morala poduzeti pravu malu diverziju ne bi li se izborila za riječ i postavila pitanje o provedbi Nacionalne politike u području rodno osjetljive politike u medijima.

Istup bivše članice Povjerenstva za praćenje i procjenu provedbe politike ravnopravnosti spolova u medijima, koje je Ured osnovao 2007., pa onda 2008. raspustio, Vesne Kesić, bio je upravo nečuveno tempiran.  Na samom početku skupa, a početak su svojom nazočnošću počastili dužnosnici/ce najvišeg ranga te je odisao gotovo pa svečarskim tonom, uporno otimajući riječ Predstojnici Ureda, inzistirala je na tome da se sudionici i sudionice opredijele hoće li ozbiljno raspravljati o problemu ravnopravnosti spolova u medijima ili ćemo se i dalje svi praviti blesavi? Slatku iluziju opće predanosti promicanju ravnopravnosti spolova koja se na početku dala naslutiti  i uljuljkanost u dogmatski drijemež kojem se tako ugodno prepustiti, nakratko su zamijenili uznemirenost, pa i ljutnja.  

Unatoč toga što se njezin zahtjev da joj se na skupu da riječ činio sasvim utemeljen u činjenici da se radi o “raspuštenoj” članici Povjerenstva koje je u svrhu praćenja i procjene provedbe politike ravnopravnosti spolova u medijima osnovao sam Ured, unatoč toga što se nepoželjna govornica pritom pozivala na već spomenutu Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova u kojoj se kod mjere 7.3. kao jedna od aktivnosti navodi osnivanje nezavisnog tijela za praćenje i procjenu provedbe politike ravnopravnosti spolova u medijima, pa i unatoč toga što je na skup bila delegirana od strane Hrvatskog novinarskog društva koje je jedan od sunositelja spomenute mjere, rasprava o tome koliko su oni kojima je to posao, ali i oni koji se po svom slobodnom izboru time bave, spremni uistinu uložiti u promicanje ravnopravnost spolova u medijima,  bila je na skupu očito nepoželjna.

Umjesto toga, na okruglom stolu su se izlagale slike i stereotipi kroz koje se predstavljaju žene u medijima,  a predstavnice, i zanemariv broj prisutnih predstavnika, sedme sile su se žalili da su žene rijetko sudionice rasprava koje izlaze izvan područja tzv. ženskih tema, jer je takva situacija u društvu. Žene naprosto nemaju moći koja bi ih činila dovoljno medijski zanimljivima, a ako se i nađe žena dovoljno kompetentna za neku od tzv. muških tema; politika, gospodarstvo, pravosuđe itd., ona sama pruža otpor javnom istupanju.

I tako smo se pričom zavrtjeli u krug, izlaganja su se polako slijevala u jedno i sve je bilo kako to obično i biva na skupovima ovakvog tipa, čiji razlog organiziranja neka zauvijek ostane kafkijanskom tajnom. Na kraju nam ne preostaje drugo nego se suočiti sa činjenicom da ćemo se vjerojatno još dugo baviti smišljanjem i donošenjem nacionalnih politika, strategija, akcijskih planova, pa i zakona, koji ničemu neće služiti osim održavanju statusa quo i pogodovanju postojećoj podjeli društvenih privilegija.

[1] Slika žene u medijima, Medijska diskriminacija žena: strategije isključivanja žena u medijskoj praksi, Ravnopravnost spolova iz perspektive Međunarodne federacije novinara, Seksizmi i predrasude – stereotipi u medijima, Ravnopravnost spolova u novinarskoj praksi, Diskriminatorne prakse u medijskom prostoru… 

[2] Za one koji su zaboravili, te aktivnosti su sljedeće:
“7.3.1. Informirat će se građani/građanke o obvezama uvođenja rodno osjetljivih politika u sva područja društvenog života Republike Hrvatske, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i standardima EU.
Nositelji: Hrvatska radiotelevizija/Vijeće HRT-a, mediji, Ured za ravnopravnost spolova, Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora, u suradnji s udrugama
Rok provedbe: 2006.–2010.

7.3.2. Izdvajat će se sredstva za produkciju i/ili koprodukciju rodno senzibiliziranih medijskih sadržaja te će se osigurati medijski prostor za emitiranje rodno senzibiliziranih sadržaja nastalih u nezavisnoj produkciji.
Nositelj: Hrvatska radiotelevizija, Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, mediji, u suradnji s udrugama
Rok provedbe: 2006.–2010.

7.3.3. Osnovat će se nezavisno tijelo za praćenje i procjenu provedbe politike ravnopravnosti spolova u medijima, u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.
Nositelj: Ured za ravnopravnost spolova, u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom, nezavisnim stručnjacima/stručnjakinjama i udrugama
Rok provedbe: 2006.

7.3.4. Unaprijedit će se učinkovitost zaštite od spolne diskriminacije i povrede prava na privatnost u medijskom zakonodavstvu izmjenama i dopunama postojećih zakona.
Nositelj: Ministarstvo kulture, Ured za ravnopravnost spolova, u suradnji s udrugama
Rok provedbe: 2007.– 2008.

7.3.5. Izradit će se program potpore žrtvama spolne diskriminacije u medijima i oglašivačima na temelju UN-ovih mehanizama zaštite, mehanizama Europske socijalne povelje i Međunarodne organizacije rada.
Nositelji: Ured za ravnopravnost spolova u suradnji sa sindikatima i udrugama
Rok provedbe: 2007.

7.3.6. Osigurat će se vođenje statističkih podataka o broju žena koje rade u pojedinim medijima i vrstama njihovih radnih mjesta, a u vođenju sudske statistike osigurat će se uvid u broj, vrstu i ishod sudskih postupaka pokrenutih zbog spolne diskriminacije u medijima.
Nositelj: Državni zavod za statistiku, sudovi, Ministarstvo pravosuđa, Ured za ravnopravnost spolova
Rok provedbe: 2006.– 2010.”

 

 

 

U reklamama i do 70% žena, u informativnom programu podzastupljene

Posted on by sdadmin

Sa okruglog stola “Ravnopravnost spolova u medijima”, koji je 7. svibnja održan u Novinarskom domu, upozoreno je kako se žene u medijima rjeđe pojavljuju u kontekstu politike, a češće u zabavnim blokovima vezanim za ljubavne afere, te da moraju uložiti više truda od muškaraca kako bi uspjele u političkom životu.

Iznoseći svoja iskustva prve žene na čelu hrvatske Vlade, premijerka Jadranka Kosor ustvrdila je kako žene u političkom životu moraju uložiti trostruko više energije od muškaraca. U medijskom smislu, kako je rekla, značajno različit tretman imaju udane žene, od onih koje to nisu.

Neshvatljiva joj je, kako je rekla, količina medijskog prostora potrošena na “lamentacije” o njezinim broševima, torbicama i svemu drugom nevažnom za obavljanje poslova bilo koje žene u politici.

Iznjela je i primjere nekih novinskih naslova kao što je onaj “Maltretirala me jezikom” na tekstu o tome kako je muž pretukao ženu, ili “Namamio djevojčicu i obljubio” na tekstu u kojem je bilo riječi o brutalnom silovanju djevojčice.

Kosor je također napomenula kako se svaka rasprava o ravnopravnosti spolova i seksizmu percipira često kao “nešto nevažno”.

Analiza 12.000 članaka tijekom proteklih godinama pokazala je da žene nisu jednako kao muškarci zastupljene u medijima, ustvrdila je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik. Dodala je kako je analiza naslovnica dvaju najtiražnijih dnevnika tijekom prošle godine pokazala kako broj slika sa ženama na naslovnicama nije prešao 23 posto, dok se tek u 24 posto naslova spominju žene.

Dodala je kako se žene rijetko spominju u kontekstu gospodarstva i politike, te ih se najčešće stavlja u kontekst zabave i afera.

Na skupu je također bilo i riječi o ženama u ruralnim sredinama. One se, kako je rečeno, spominju uglavnom u kontekstu izbora “Vinske kraljice” ili “Seoske žene”.

Koordinatorica grupe za ženska ljudska prava B.a.b.e. Sanja Sarnavka upozorila je na nesrazmjer prikaza žena u reklamama. Na reklamama, koje zauzimaju od 60 do 80 posto medijskog prostora, oko 70 posto je žena, dok su u informativnom programu one u svakom smislu podzastupljene.

Novinarka Marija Gerbec Njavro rekla je da nije ni čudo što se mediji nikada ne obraćaju za komentar ženama kada je riječ o brodogradnji, kada u saborskom Odboru za pomorstvu, promet i veze ne sjedi ni jedna saborska zastupnica, dok u Odboru za ravnopravnost spolova sjedi deset žena i samo tri muškarca.

Na skupu je predstavljeno i hrvatsko izdanje publikacije Međunarodne federacije novinara “Uspostavljanje ravnoteže – ravnopravnost spolova u novinarstvu”. Ona bi, po riječima predstojnice Vladinog ureda za ravnopravnost spolova Helene Štimac Radin, trebala biti od pomoći novinarima da prepoznaju važnost pitanja ravnopravnosti spolova.

Stereotipi i seksizmi, kako je rečeno, krupna su prepreka ravnopravnosti spolova.

Još uvijek se seksizam ne osuđuje kao rasizam i još je dug put do toga da do toga dođe, poručeno je sa skupa.

Oscari i Zlatne maline za rodnu ravnopravnost u sudskim procesima

Posted on by sdadmin

Organizacija Women’s Link Worldwide predstavlja po drugi put godišnju nagradu Gender Justice Uncovered koju dodjeljuje za najbolje i najgore odluke/presude koje se tiču rodne ravnopravnosti u sudskim procesima, na engleskom i španjolskom jeziku.

Dobitnici će biti proglašeni 10. svibnja, u znak sjećanja na povijesnu odluku kojom je dekriminaliziran pobačaj u Kolumbiji.

Žiri će dodijeliti svojevrsne Oscare i Zlatne maline prigodno nazvane Gavel(Čekić) i Bludgeon(Toljaga) i to brončanu, srebrnu i zlatnu nagradu  za tri odluke koje najbolje promoviraju rodnu ravnopravnost i za tri najgore seksističke odluke. Dodijelit će se i dvije nagrade na temelju glasova javnosti. 

Nagrade će skrenuti pozornost na pisane odluke/presude na engleskom i španjolskom, koje su donijeli suci, sudovi, odbori, administrativna tijela, tužitelji, branitelji, pravobranitelji, odbori UN-a, odbori za azil i druge instance pred zakonom, a koje pozitivno ili negativno utječu na rodnu ravnopravnost te se tiču seksualnih i reproduktivnih prava, rodnog nasilja i diskriminacije.

U tročlanom su žiriju: Kudakwashe Chitsike, odvjetnica i aktivistica za ženska prava iz Zimbabvea, Juan Méndez iz Argentine, profesor prava na Washington College of Law i bivši predsjednik Inter-American Commission on Human Rights, te Rosa Montero, novinarka i spisateljica iz Španjolske.

Prošlogodišnji su dobitnici Zlatne maline tj. Toljage : bronca –  prvostupanjski sud u Murciji u Španjolskoj koji je uskratio roditeljska prava ženi jer je lezbijka; srebro – Ustavni sud Gvatemale koji je odlučio da radnici u kućanstvu (većinom žene) nemaju ista radnička prava kao ostali radnici; zlato – Ustavni sud Čilea koji je zabranio distribuciju kontracepcijske pilule “za jutro poslije” u javnim bolnicama.

Oscara tj. Čekić su zaslužile odluke: bronca – u slučaju Karen Llantoy vs. Peru, Odbor za ljudska prava UN-a presudio je da je vlada Perua prekršila prava žene zabranivši joj da izvrši pobačaj fetusa s anencefalijom koji bi umro pri porođaju;  srebro – Ustavni sud Kolumbije dao je mandat vladi da adekvatnim mjerama zaštiti žene prognanice čija su prava masovno i sustavno kršena godinama;  zlato – Vrhovni sud Meksika proglasio je zakon Mexico Cityja o legalnom pobačaju u prvih 12 tjedana trudnoće ustavnim jer štiti fundamentalna prava žena.

Javnost je dodijelila Oscara odluci Ustavnog suda Ekvadora, koji je ukinuo farmaceutsku licencu za prodaju i distribuciju pilule “za jutro poslije”, a Zlatnu malinu kolumbijskom Ustavnom sudu koji je priznao prava istospolnih parova.

Neke od ovogodišnjih nominiranih odluka za Oscara su:

–          Indijski visoki sud u Delhiju  proglasio je zakon o sodomiji neustavnim

–          Europski sud za ljudska prava priznao je romsko vjenčanje zaključivši da Španjolska krši pravo na jednakost

–          Visoki sud u Zambiji dodijelio je odštetu u civilnom postupku 13-godišnjoj djevojčici koju je silovao učitelj

–          Europski sud za ljudska prava proglasio je nasilje u obitelji oblikom rodne diskriminacije

–          Malezijski visoki sud u Kualu Lumpuru odlučio je da osoba koja se podvrgne operaciji promjene spola ima pravo promijeniti identitet u ispravama

–          Argentinski prizivni civilni i trgovački sud u Salti donio je odluku protiv diskriminacije u zapošljavanju žena kao vozačica

–          Na vrhovnom sudu Pakistana glavni je sudac izrekao višu kaznu muškarcu koji je bacio kiselinu u djevojčino lice, te zatražio od vlade da donese zakon o tome

–          Visoki sud u Pragu dodijelio je odštetu Romkinjama koje su sterilizirane bez svog pristanka

–          Sud grada Buenos Airesa u Argentini proglasio je zabranu gay brakova neustavnom

 

Među odlukama nominiranima za Zlatnu malinu su:

–          Engleski je sudac naložio poroti da proglasi optuženike nedužnima za silovanje jer je žena imala seksualne fantazije

–          Vrhovni sud Kolumbije proglasio je optuženika nedužnim za silovanje i seksualno nasilje jer nije upotrijebio fizičko nasilje i jer žena nije pokazivala “otpor”

–          Vrhovni sud Irske presudio je da lezbijski par nije obitelj po irskom zakonu jer donator sperme može zatražiti pristup djetetu

–          Prvostupanjski sud u Sete Lagoasu u Brazilu proglasio je zakon koji zabranjuje nasilje nad ženama “dijaboličnim”

–          Ured državnog tužitelja u Buenos Airesu u Argentini smatra da za podvezivanje jajnika žena treba dozvolu liječničkog odbora i svoga muža

–          Na općinskom sudu Kantabrije u Španjolskoj  tijekom brakorazvodne parnice sudac je predložio paru da odu u crkvu kako bi se pomirili

 

Popis svih nominiranih možete vidjeti na web stranici, gdje možete i glasovati: http://uncovered.womenslinkworldwide.org/nominations/2010

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org