101 razlog zašto glasati za žene

Od aprila do oktobra 2010 godine, u 36 gradova i 105 mjesta -traži se odgovor na pitanje zašto glasati za ženu? 13 organizacija iz 11 gradova – traži odgovor koji će promijeniti svijest o položaju žene u BiH!

Nedavno je u Sarajevu promovisan i zvanični početak projekta “Osnaživanje uloge žena – 101 razlog zašto glasati za ženu”

Cilj pokretanja ovog projekta je ne samo povećan broj izabranih žena na predstojećim izborima, nego i promjena svijesti o poziciji i ulozi žene u bh. društvu. Projekat će se implementirati u 36 bosanskohercegovačkih gradova i 105 ruralnih područja, gdje će se građani/građanke educirati i animirati da na predstojećim izborima glasaju za žene (projekat ne zagovara niti jednu stranku), da promisle o snazi svojih glasova koje mogu koristiti u iniciranju promjena, povećanju uticaja i broja glasova žena u političkom životu u BiH. Također će se u sklopu projekta prikupiti 101 izjava poznatih ličnosti iz Bosne i Hercegovine kao odgovor na samo 1. pitanje koje još od prvih demokratskih izbora čeka odgovor: ZAŠTO GLASATI ZA ŽENU?

“Za bh. ženu se kaže da je dobra majka, domaćica, supruga, zašto ne onda i dobra ministrica, direktorica banke, pa čak i predsjednica države. S obzirom na to da žene cine 52 posto biračkog tijela, možda upravo ovom kampanjom uspijemo postići osnaženje uloge žene i u politici” rekla je Bojana Tomašević, iz UG INFOHOUSE.

Na Press konferenciji povodom zvaničnog početka projekta. prisutnim predstavnicima medija se obratio i ambasador Vlade Švajcarske, Njegova Ekselencija gospodin dr. Rolf Lenz, bez čije podrske ovaj projekat ne bi bio moguć, naglasivši važnost realiziranja projekata koji imaju za cilj jačanje angažmana žena u bh. dustvu, kao zemlji koja želi evropsku budućnost. Podrška ovom programu samo je jedan u nizu primjera jačanja demokratije u BiH, koji podržava Švedska vlada. Prema Ustavu BiH i svim relevantnim zakonima i muškarci i žene u BiH imaju ista prava za učešće u političkom i javnom životu. Najveći donator ovog projekta je Švicarska vlada, pa projekat su podržali i Fondacija Heinrich Boll i Fondacija Friedrich Ebert kao važan, za razvoj demokratskog društva u Bosni i Hercegovini.

“Necemo promovirati nijednu partiju, ni lidera, ni političku opciju”, istakla je Zllka Spahić Šiljak, iz TPO fondacije, napominjući da su žene u bh. parlamentima zastupljene s 16,4 posto, manje nego što je prosječan svjetski procenat (18). Manje nego i u doba socijalizma. Od 2002. procenat žena u vladajućim tijelima čak i opada.

Prikupljanje i promovisanje izjava / odgovora 101 popularne osobe na pitanje: “Zašto glasati za ženu”, edukativne radionice u preko 140 mjesta u BiH na kojima će učestvovati više od 3000 žena, informativne kampanje, samo su neke od brojnih aktivnosti koje će realizirati 13 partnera iz 11 gradova: Udruzenje INFOHOUSE, TPO fondacija i Fondacija CURE sa svojim partnerima/cama (Medica Zenica, Forum Žena Bratunac, Vesta Tuzla, Asocijacija mladih BD Brčko, Lara Bijeljina, Udružene žene Banja Luka, Glas žene Bihać, UG Bosansko Grahovo, Li-Woman Livno i Žena BiH Mostar).

Nakon duge borbe, napokon pobjeda-priča o sutkinjama u Egiptu

Prevela Dajana Barišić

Kada su se žene pokušale pridružiti egipatskom glavnom administrativnom sudu, pobuna sudaca bila je velika. Objašnjavali su to činjenicom da su žene preemocionalne te su postavljali pitanje tko će se brinuti za obitelj ako je majka zaposlena teškim zadaćama pripreme za sudnicu.

Na internetskim forumima, reakcije egipatskih žena i muškaraca bile su još burnije. Žene su prekrhke, nisu dorasle donošenju odlučujućih životnih odluka, a menstruacija i trudnoća čine ih nepodobnim za poziciju suca.

Potrebni su bili i ulični prosvjed te intervencija Vlade i presuda Ustavnog suda da bi se po prvi put  omogućilo imenovanje žena u sud Državnog vijeća. Finalni rezultat bila je pobjeda, ali mnogo zagovornika za prava žena užasnuto je da je nakon desetljeća pokušavanja bila potrebna takva borba te da su takva razmišljanja još uvijek duboko prisutna, čak i među elitom.Posebice stoga što sutkinje već godimana rade na većini egipatskih sudova.

 “Bila sam začuđena i zbunjena – zašto se vraćamo na početak razgovora o nečemu što je naše ustavno pravo?”, kaže Tahany el-Gebali, koja je 2003. postala prva egipatska sutkinja kada je izabrana u Ustavni sud, najviše sudsko tijelo.  

Pokret za prava žena u Egiptu ima već stoljetnu tradiciju, ižene su odavno na pozicijama ministrica, direktorice, doktorica…tađer veliki  broj žena radi u tvornicama, poduzećima i industriji.

No, recentna zbivanja i sukobi su pokazali da usprkos boljem položaju žena na tržištu rada, još nije dostignut nivo svijesti u javnosti o nužnosti jednakih prava i mogućnosti za žene i muškarce. Pogotovo u sadašnjem trenutku kad mnogi popularni islamski klerici na televiziji i drugim medijima promoviraju stajališta o o poziciji žene u društvu, prema kojima je uloga žena primarno vezana uz dom i obitelj. 

Dvadeset i pet žena prijavilo se da postanu sutkinje u Vijeću, ali je u veljači glavna skupština glasovala za zabranu ženama da služe na sudu.

Ženske skupine prosvjedovale su protiv odluke Državnog vijeća, braneći svoja prava na radno mjesto. Tvrde da su žene prošle sve potrebne standardizirane testove kako bi postale sutkinje u Vijeću.

“Tvrde da je njihova odluka o zabrani ženama iz samilosti prema nama, oni žele poštediti žene napornog, teškog rada”, kolumnistica Amal Abdel-Hadi napisala je u nezavisnom dnevniku, al-Masry-al-Youm. “Ovi suci očito nisu radili kao učitelji u javnoj školi, kao medicinska sestra ili primalja.”

“U trideset posto domova u Egiptu žene su glava kućanstva,” napisala je “, i stvarnost je da bi egipatske žene čak i putovale u inozemstvo, ostavljajući svoje obitelji, kako bi pronašle način da ih prehrane.”

Nadzorno tijelo Vijeća nadglasao je odluku od 22. veljače i šef Vijeća Mohamed al-Husseini prozvao je zabranu protuustavnom. To je potaklo inicijativu sudaca u skupštini da ga se smijeni.

Konačno, premijer je postavio to pitanje na Ustavnom sudu. Dana 14. ožujka presudio je da su svi građani jednaki pred zakonom, podržavajući odluku državnog  Nadzornog tijela Viječa o tom pitanju.

Pomutnja je bila slična onoj u 2007. kada je voditelj Vrhovnog sudbenog vijeća dao 31 ženi sudačku odnosno poziciju glavnog suca. Žene su godinama radile kao državne odvjetnice i prošle posebna testiranja sa visokim ocjenama kako bi se kvalificirale kao sutkinje. Nominacije su podigle veliko protivljenje mnogih sudaca, ali žene su na kraju zauzele svoje pozicije.

Egipatski glavni islamski klerik u to vrijeme – pokojni Sheik Mohammed Tantawi – izdaje vjersku presudu da ništa u islamskoj svetoj knjizi, Kuranu, ne brani ženama da postanu suci. Kao vođa Al-Azhara, vodećeg sunitskog muslimanskog centra za religijske pitanja, Tantawijeva presuda imala je znatnu težinu u muslimanskom svijetu, a njegova izjava u to vrijeme dala je legitimitet feminističkim kampanjama koje se bore da se ženama omoguće sudačke pozicije.

Ovaj put, mnogi protivnici imenovanja sutkinja izbjegavali su vjerske argumente i umjesto toga se fokusirali na opasnosti koje bi, po njihovom mišljenu, takva imenovanja mogla imati na društvo u cjelini.

“Uloga žene u obitelji je od vitalnog značaja,” rekao je sudac Mahmoud al-Khudairy, bivši zamjenik šefa egipatskog Kasacijskog suda, koji je također govorio protiv sutkinja u 2007. “Tko će voditi brigu o obitelji, ako preuzmu druge uloge?”

Hossam Bahgat, direktor egipatske Inicijative za zaštitu osobnih prava, upozorio je da pobjeda na Državnom vijeću ne predstavlja stvarne društvene promjene.

“Apsolutno sam protiv prikazivanja ove situacije kao velikog iskoraka u pogledu prava žena” ,rekao je. Istaknuo je kako predsjednik Hosni Mubarak nikad nije imenovao ženu na poziciju guvernera, na primjer, što bi moglo pomoći u promjeni slike žena kao nekoga tko ne može obnašati dužnost koja uključuje važne odluke.

Ipak, kazao je, rasprava je dobra. “Same tenzije unutar pravosudne zajednice te raznih škola i pogleda u društvu zapravo znače pozitivan pomak”, rekao je Bahgat.

Došlo je do sličnog histeričnog straha od socijalnog sloma u 2000., kada je egipatski zakon promijenjen kako bi dopustiti ženama da pokrenu razvod braka, uz uvjet da pristanu na odricanje od svih financijska prava i otplate miraza. Prije donošenja tog zakona, samo su muškarci smjeli pokrenuti razvod. Zakon je također definirao korake za osiguravanje plaćanja alimentacije.

Ljudi su tvrdili “da će to razbiti previše domova, da su žene previše emotivne da se odluče na takvu odluku kao što je razvod”, rekao je Baghat. “Ali kada su žene počele koristiti to pravo dokazale su da su sposobne kao i muškarci za donošenje tako važne odluke, ako ne i više.”

Prije toga, zakon koji je dozvoljavao da žena udana za stranca prenese na njihovu djecu egipatsko državljanstvo pokrenuo je val neodobravanja među protivnicima zakona koji su tvrdili  da će žene to koristiti kako bi dovele strance u društvo.

“Patrijarhat je još uvijek vrlo velik dio naše kulture”, rekla je el-Gebali, prva imenovana sutkinja, uz napomenu da nijedan sektor društva nije imun na percepciju žena kao slabijih građana krhkije prirode. “Suci su i dalje proizvod svojih sredina, a uz porast religijskog fundamentalizma  u Egiptu ovih dana, žene će uvijek plaćati cijenu.”

El-Gebali je dugo bila na svojevrsnoj poziciji liderice za prava žena u pravosudnom sustavu. Bila je prva žena imenovana u egipatsko vodstvo Odvjetničkog sindikata u 1989. Ona i 24 druge žene odvjetnice podnijele su zahtjev za sudačke pozicije u 1998 – prve žene koje su to učinile, i bilo je potrebno pet godina da konačno dobiju te pozicije.

Ona kaže kako joj je iskustvo, s vremenom, s ljudima u sudnici – od tužitelja i okrivljenika do pravnika i kolega sudaca – pomoglo da prihvate njenu prisutnost i poštuju znanja kojima ona pridonosi svojem zanimanju.

“Sada znaju da moraju biti spremni prilikom ulaska u sudnicu kojoj predsjedavam”, rekla je. “Kažu: Pazi, el-Gebali dolazi! Bolje ti je da si spreman!”

Izložba Lica Mediterana

Izložbu Lica Mediterana organizira Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kao koordinator Hrvatske mreže za suradnju na Euro-Mediteranu u suradnji s međunarodnim partnerima iz Bugarske, Cipra, Crne Gore, Grčke i Libanona. Autori fotografija su iz pet država međunarodnih partnera, dok hrvatske fotografije potpisuju fotografi Hrvatskog fotosaveza. Izložba će biti otvorena i u glavnim gradovima država partnera, kao i 10-ak gradova u Republici Hrvatskoj.

Lica Mediterana izložba je fotografija lica, prizora iz svakodnevnog života, krajolika, spomenika i tradicije zajedničkog mediteranskoga naslijeđa kojoj je cilj potaknuti ljude da preispitaju vlastitu percepciju Mediterana i usvojenih stereotipa te interaktivno zabilježe vlastito propitivanje i moguću promjenu percepcije.

Izložba je otvorena za posjetitelje/ice do 3. svibnja 2010. u prostoru Medijateke Francuskog instituta, P. Preradovića 5 u Zagrebu.

Novi muškarac i njegov pomoćnik

Prevela Franciska Cettl

Očevi iz srednjeg sloja sve više zapošljavaju pomoćnike za kućanske poslove kako bi bolje organizirali vrijeme za posao i obitelj – prema  novom istraživanju koje je otkrilo dramatičan porast u zapošljavanju muške pomoći u kući.

U izvješću na temelju istraživanja dr. Majelle Kilkey sa Sveučilišta u Hullu i profesorica Diane Perrons i dr. Anie Plomien s London School of Economics, stoji da je dolazak istočnoeuropskih radnika, posebice Poljaka, pomogao zadovoljiti potražnju iako je većina pomoćnika i dalje rođena u Velikoj Britaniji.

Žene čistačice i dadilje tradicionalno su prevladale kao radna snaga u kućanstvu. Iako promjene u klasifikaciji poslova otežavaju usporedbe kroz vremenski period, procjene istraživačica sugeriraju da je muška radna snaga u kućanstvu porasla sa 17 % u ranim 1990-ima na 27 % u kasnim ’90-ima, a sada iznosi 39 %, a većina njih obavlja popravke ili vrtlarske poslove.

Istraživačice su intervjuirale poslodavce pomoćnika i saznale da, dok majke reduciraju broj radnih sati kako bi više bile s djecom, muškarci to ne žele ili ne mogu te si oslobađaju vrijeme vikendom zapošljavajući pomoćnike za obavljanje tradicionalno muških poslova, tipa “sam svoj majstor”, manjih popravaka i vrtlarenja. Uz provođenje više vremena s djecom, očevi koji se redovito oslanjaju na pomoćnike također obavljaju tradicionalno  ženske tipove poslova kao što su pripremanje objeda i kupovina.

Iako su mnogi pomoćnici rođeni u Velikoj Britaniji, rastući broj je iz Poljske i drugih istočnoeuropskih zemalja, stoji u izvješću. U Velikoj Britaniji je 16 % radnika u kućanstvu rođeno u stranoj zemlji, u usporedbi s 9 % ranih ’90-ih. U Londonu je 57 % rođeno u inozemstvu, u usporedbi s 45 % ranih ’90-ih.

Istraživačice su saznale da se potražnja za pomoćnicima ogleda u pojavi brojnih uslužnih agencija: tvrtki poput “Zaposlite muža” ili “Unajmite muža”. Čak i “Anonimni Alkoholičari” namjeravaju proširiti aktivnosti pokretanjem usluge pomoćnika.

Ove tvrtke obično naplaćuju po satu, koriste se materijalima klijenta i obavljaju manje zadatke koje bi specijalizirani vodoinstalaterski i električarski servisi odbili. Također nude usluge “učvršćivanja” što uključuje učvršćivanje ogledala i slika na zid, uz usluge dekoriranja i ličenja, manjih građevinskih radova i vrtlarenja. Obično se oglašavaju sloganom “nijedan posao nije premalen” u letcima od vrata do vrata ili reklamama u lokalnim novinama i trgovinama.

Istraživačice su također zapazile porast broja internetskih stranica koje oglašavaju rad poljskih i istočnoeuropskih pomoćnika, primjerice: polishhandyman.com. Saznale su da se tisuće useljenika iz srednje i istočne Europe registriralo u Velikoj Britaniji kao pomoćnici, vrtlari i čistači od svibnja 2004.

Izvješće Migracije u Europi: Očinstvo, rodne podjele i usluge muških imigranata u kućanstvu bit će objavljeno u sljedećem izdanju Europskih urbanih i regionalnih studija, te se o njemu raspravljalo 5. ožujka na seminaru za političare i akademike pri London School of Economics o očinstvu i ravnoteži posao-život.

Zaključeno je da, unatoč zakonima koji omogućuju zaposlenicima traženje fleksibilnog rada i na pola radnog vremena, malo je očeva reduciralo radno vrijeme.

Diane Perrons, profesorica na Ekonomskoj geografiji i Rodnim studijima na LSE-u, rekla je:

“Sve više očinstvo znači prisutnost i aktivno roditeljstvo, i doista je ‘uključen brižan otac’ postao dio britanske kulture življenja. Ispuniti ovu obvezu je teško, posebice u kontekstu britanske socijalne politike koja, unatoč posljednjim promjenama, i dalje daje tek nešto više od simboličke potpore olakšavanju veće uključenosti očeva.

Duga radna satnica uglavnom je internalizirana kao neophodna i predstavlja aspekt muškog identiteta koji očevi većinom održavaju. Vjerojatnije je da će majke prilagoditi plaćenu radnu satnicu i preuzeti na sebe odgovornost za djecu, kućanstvo i organizaciju vanjske pomoći.

Za očeve s dugom radnom satnicom teško je pronaći vrijeme za roditeljske zadaće. Za one s prosječnom i visokom plaćom jedan način ‘stvaranja’ vremena je prepuštanje ‘svojih’ kućanskih poslova drugima – pomoćnicima. Oni ulažu svoju zaradu u povećanje bogatstva vremena.”

Izvješće poziva na promjene u vladinoj politici koje će potaknuti očeve da traže fleksibilan rad i na pola radnog vremena. Zaključak je: “Postojeća socijalna politika za poticanje rodne jednakosti ne prepoznaje i ne popravlja ukorijenjene rodne norme.”

Financirana od Vijeća za ekonomska i socijalna istraživanja, studija se bazira na analizi 25 temeljitih intervjua s pomoćnicima imigrantima, uglavnom iz Poljske, te s 24 oca koji redovito zapošljavaju pomoćnike, kao i na analizi statistike o radu u kućanstvu u Velikoj Britaniji.

O konferenciji “Feminizam poslije utopije”

Povodom obilježavanja 15 godina djelovanja Centra za ženske studije, dana 24. travnja 2010. godine, u Novinarskom domu u Zagrebu održana je međunarodna konferencija pod nazivom Feminizam poslije utopije. Konferencija je zamišljena kao okrugli stol na kojem su imale priliku govoriti žene iz gotovo svih država bivše Jugoslavije, iz različitih sfera društvenog i profesionalnog djelovanja ali s jednom zajedničkom karakteristikom: promišljanje feminizma i njegovog naslijeđa kako teorijski tako i kroz praktičan rad.

Gošće konferencije bile su redom velika imena ženske intelektualne i kulturne elite balkanskih prostora: filozofkinje, sociologinje, književnice i teoretičarke književnosti, mirovne aktivistice i aktivistice koje se zalažu za očuvanje i promicanje ljudskih prava i prava seksualnih  manjina, umjetnice, anarhistice i sveučilišne profesorice, koje su pokušale, kroz profesionalno i osobno iskustvo, opisati (post)feminističko društvo u kojem danas živimo. Konstantnim propitivanjem i dekonstrukcijom već utvrđenih feminističkih kategorija poput dihotomije sex/gender (spol/rod), koja dijeli spol kao prirodnu činjenicu od roda kao kulturno uvjetovanog poimanja spola, zatim dekonstrukcijom i demistifikacijom “ženske esencije” ili “ženskog bitka” kao i poimanja i granica vlasti kao sveprisutnog izričaja patrijarhata, sudionice su prije svega željele objasniti nemogućnost feminističkog pokreta da se, do dana današnjeg, afirmira kao jednako legitimna i aktivna politička i socijalna tvorevina.

Prema njihovim riječima, još uvijek nije jasno određena granica privatno/javno kad je riječ o feminističkom djelovanju i ciljevima koje feministički aktivizam pokušava dosegnuti. Gošće su istaknule svepristutni trend “emancipacije” žena i ograđivanja istih od feminističkog pokreta, bez čijih tekovina politička, socijalna i ekonomska prava koja danas uživaju ne bi bila dio njihove svakodnevice. Najveću prijetnju feminizmu kao koherentnoj tvorevini predstavlja stalno nagrizanje iznutra, temeljne strategije feminističke misli uvijek nanovo bivaju propitkivane i destabilizirane, što onemogućuje postizanje monolitne političke feminističke strategije.

Nekoliko sudionica među kojima i Eva Bahovec i Elizabeta Šeleva govorile su o pojmu ženske bezdomnosti, o ženi kao o bezprostornoj i bezvremenskoj kategoriji i patrijarhatu koji vlada svim poznatim konceptima doma: onim materijalnim domom (predstavljenim kao “ultimativnim toposom ženske idile”), domovinom, epistemološkim domom kao i onim povijesno uvjetovanim. Također inspirativno, svoje antimilitarističko i feminističko iskustvo s publikom je podijelila i Memnuna Zvizdić, koja je, iskusivši izbliza ratno Sarajevo, napravila zanimljivu poveznicu između ženskog djelovanja s jedne i seksističko-nacionalističko-militarističkog patrijarhalnog društvenog ustroja država balkanskog prostora s druge strane.

Svetlana Slapšak govorila je o feminizmu u doba komunizma i o onom danas, nudeći revizitaciju pojma kapitalizam i definirajući ga kao novog saveznika patrijarhata. Problem anarhofeminističke utopije razložila je Ankica Čakardić, objašnjavajući nužnu poveznost anarhizma i feminizma kojima je zajednička činjenica da oboje vode ka utopiji, pokušavajući materijalizirati svoju borbu protiv društvenog poretka. Zanimljivo je da su gošće, osim programom određenih tema vezanih za feminizam kao teoriju i praksu, dale i svoj osobni sud o ljudskim te detaljnije o medijskim slobodama država iz kojih dolaze. Kroz osobna iskustva i humorom začinjene epizode iz vlastitih društvenih angažmana uspjele su prenijeti vladajuće politike svojih domovina, represivne i manipulativne metode sveprisutne u balkanskom mainstreamu.

Željka Jelavić je zaključila konferenciju hrvatskim feminističkim podnebljem, dotičući teme kao što su “hrvatska turistička stražnjica”, prisutvo ženske figure na političkoj sceni u funkciji predsjednice Vlade, mit o sestrinstvu i solidarnosti ženskih pokreta u Hrvatskoj i općenito, dajući tako prigodan završetak ovom nadasve multinacionalnom i multikulturalnom društvenom događaju.

Moderatorice  Iva Grgić, predsjednica Centra za ženske studije i Rada Borić, izvršna direktorica Centra, istaknule su značaj obilježavanja obljetnice djelovanja Centra kao i doprinos gošći radu istog kao “prostoru susreta akademskog diskursa, aktivističkog angažmana i umjetničke prakse, mjestu kritičkog i kreativnog mišljenja, podrške i razvijanja kulture dijaloga.” Po završetku konferencije slijedila su pitanja i komentari ostalih sudionica.

Govorile su: Biljana Kašić, Andrea Zlatar Violić, Eva Bahovec, Vjollca Krasniqi, Svetlana Slapšak, Nadežda Čačinović, Adriana Zaharijević, Mumnuna Zvizdić, Ankica Čakardić, Tatjana Lukić, Jasmina Lukić, Elizabeta Šeleva, Nataša Govedić, Jasmina Husanović, Lepa Mlađenović, Dubravka Crnojević-Carić, Svenka Savić, Danijela Dugandžić Živanović i Željka Jelavić.

Budi muško klub predstavlja Reviju filmova

U Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića u Zagrebu već drugu godinu za redom djeluje projekt koji među mladićima želi promovirati rodnu ravnopravnost i nenasilno ponašanje.
Na edukativnim radionicama u školi mladići propituju rodne norme koje dovode do nasilja i razgovaraju o izražavanju emocija, sretnim i uspješnim odnosima,  reproduktivnom zdravlju ali i o ovisnostima i djelovanju u zajednici. Osim radionica u školi se provodi i kampanja “Budi muško – ne budi nasilnik“. Kampanja se odvija kroz različite edukativno-zabavne aktivnosti, koje provodi grupa učenika koja se u školi okuplja pod imenom Budi muško klub (BMK). Članovi BMK-a su snimali filmove, organizirali konferencije, crtali grafite, educirali javnost i druge učenike i profesore o reproduktivnom zdravlju, nastupali pred školom, dijelili edukativne letke te organizirali gerila akcije. 

U Zagrebu će u nedjelju 25. travnja u Kinu Tuškanac s početkom u 20h biti održana Revija filmova koje su napravili članovi Budi muško kluba Strojarske tehničke škole Fausta Vrančića u produkciji Kino kluba Zagreb. Također će 28. travnja od 16 do 21 , u stražnjem dvorištu škole ( Avenija Marina Držića ) biti održan  koncert na kojem će nastupiti brojni bendovi, uključujući Adastru.

Detaljnije o projektu

Ovaj projekt u Zagrebu provodi udruga HUHIV. Projekt se osim u RH provodi i u Bosni  i Hercegovini i u Srbiji kao dio projekta CARE International. Više možete saznati na službenoj web stranici Budi muško

Riječ je o projektu koji kroz svoje aktivnosti nastoji utjecati na mlade muškarce proispitivanjem rodnih pritisaka koji vode do pojave nasilja, uz edukaciju o zdravlju.

Projekt se provodi u sklopu većeg međunarodnog istraživanja kojeg koordinira međunarodna humanitarna organizacija Care international na lokacijama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, na uzorku od 3500 učenika.

Intervencija je koncipirana dvojako: u obliku edukativnih radionica i kampanje  :

  • Edukativne radionice dosad je prošlo 70 učenika škole. Kroz ciklus od 10 radionica, kroz deset tjedana, učenici na interaktivan i njima prihvatljiv način uče i razgovaraju o temama koje su bitne za njih, a koje se povezuju uz problematiku nasilja i zdravlja mladih muškaraca.

Tako se obrađuju sljedeće teme: rod i spol, izražavanje emocija, pregovaranje u konfliktnim situacijama, reproduktivno zdravlje, zdravlje muškaraca, analiza nasilja, etiketiranje, djelovanje u zajednici, ovisnosti, sretni i uspješni odnosi.

  • Kampanja je usmjerena na čitavu populaciju škole. Ime kampanje je Budi muško- ne budi nasilnik. Kao što samo ime govori, analizom i preispitivanjem rodnih pritisaka nastoji se smanjiti incidenciju nasilja prevencijom u najosjetljivijoj grupi po tom pitanju.

Kampanja se odvija kroz niz aktivnosti edukativno-zabavnih aktivnosti, koje provodi grupa učenika koja se u školi okuplja pod imenom Budi muško klub- BMK.

Pozadina projekta

Opće je prihvaćeno da su mnogi mladi muškarci koji pribjegavaju nasilju sami bili žrtva nasilja i da su naučili iz vlastitog iskustva da je nasilje odgovor bilo kojoj situaciji. Sve više i više dječaci se susreću sa zastrašivanjem u školama, kao i u nekim drugim sredinama u kojim se kreću kao što su disco-klubovi, sportski objekti i kafe barovi. Mediji izvještavaju o sve većem broju incidenata koji se odnose na nasilje među mladima koje često zna biti sa smrtonosnim ishodom, ali se malo zna o iskustvima mladih muškaraca sa nasiljem. Također, opće je prihvaćeno da se rodno nasilje češće susreće u sredinama gdje su rodni odnosi više definirani i gdje muškarci i žene imaju manje alternativa do ekstrema “normalnog” rodnog stereotipa. Mladi muškarci su prisiljeni da od ranog djetinjstva izražavaju tipične “muške” karakteristike koje su obično agresivne pa čak i nasilne što ove dječake dovodi do toga da rastu u nasilnom okruženju i sa malim brojem alternativa.

U sklopu projekta provode se edukativne radionice i kampanja”BUDI MUŠKO” .To je kampanja usmjerena prema mladima srednjoškolskog uzrasta u Bosni i Hercegovini, Srbiji te Hrvatskoj, u cilju promoviranja vrijednosti nenasilnog ponašanja, rodne ravnopravnosti i razvijanja svijesti o odgovornom seksualnom ponašanju. 

Specifičnost  kampanje je u činjenici da se realizira u neposrednoj suradnji s učenicima odabranih srednjih škola u Beogradu, Banja Luci, Prokuplju, Sarajevu  i Zagrebu. Pripadnici ciljane grupe su, dakle, više od primatelja poruke – aktivno sudjeluju u osmišljavanju i izvođenju različitih sadržaja.  

Zamisao BUDI MUŠKO kampanje je da kroz niz aktivnosti edukativnog i zabavnog karaktera potakne mlade na razvijanje kulture nenasilja i kritički odnos prema vladajućim rodnim stereotipima. Proizašla je iz svijesti da se mladi kao ličnosti formiraju u okruženju koje, kako kroz tradicionalne kulturne obrasce tako i kroz proizvode suvremene medijske kulture, nameće predstavu o “pravom” muškom identitetu kao neodvojivo povezanom s dominacijom fizičke snage, sklonošću nasilju, rodnom neravnopravnošću, tj. nužnošću da muškarac bude dominantan itd.

Veliki broj problema kao što su vršnjačko nasilje i nasilje u obitelji, nasilje nad ženama, vandalizam na stadionima i ulicama, delinkvencija i skretanje u kriminal, direktno je povezan s takvim iskrivljenim poimanjem “pravog muškarca”.

Sintagma “BUDI MUŠKO” odabrana je za slogan kampanje upravo zato što ona kao opće mjesto u svakodnevnom govoru izražava mnoštvo problematičnih značenja, koja zbunjuju i dezorijentiraju mladu osobnost. Namjera kampanje je da upravo tom općem mjestu udahne novi sadržaj, promovirajući drugačije vrijednosti kao odlike pravog muškarca.

U sklopu kampanje, u odabranim školama formirat će se BUDI MUŠKO klubovi. Smisao kluba je u aktiviranju kreativnih potencijala učenika i kvalitetnijem ispunjavanju slobodnog vremena. Klupske aktivnosti vezane su za autentične interese članova: radionice hip hop-a, stripa, umjetnosti grafita, web-a, filma… Princip edukacije kroz angažiranje mladih u kreativnim radionicama, poznat kao “Program H” koji je adaptiran za potrebe našeg područja, već je dao značajne rezultate s obzirom da ga je brazilska organizacija Promundo primjenjivala u radu s dječacima iz “favela” Rio de Janeira.

U promociji svake vrijednosti među mladima jako važnu ulogu imaju njihovi uzori iz svijeta poznatih. Kampanja BUDI MUŠKO pokrenuta je uz uvjerenje da će se javne osobe i pokazati kao odgovorne prema generacijama koje dolaze i biti spremne osobno se angažirati u nekoj od aktivnosti.

Kampanja BUDI MUŠKO dio je šireg projekta “Young Men Initiative”, čiji je glavni nosilac međunarodna neprofitna organizacija CARE, sa središtem u Banja Luci, u suradnji s lokalnim organizacijama: E 8 (Beograd, Srbija ), Inicijativa ( Prokuplje, Srbija ), Asocijacija XY  (Sarajevo, Bosna i Hercegovina ), Perpetuum Mobile ( Banja Luka, Bosna i Hercegovina ) i HUHIV (Zagreb).

Kampanju BUDI MUŠKO osmislila je organizacija SMart kolektiv iz Beograda. Metodologija je razvijena uz podršku organizacije Promundo (Brazil).

Cjelokupan projekt realizira se zahvaljujući financijskoj podršci CARE Norveška i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, te Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.