sdadmin

Navijači NK Zagreb protiv homofobije

Posted on by sdadmin

Udruge Iskorak, Queer Zagreb, Centar za mirovne studije i Udruga navijača “Bijeli anđeli” dogovorili su suradnju povodom međunarodnog dana borbe protiv homofobije u nogometu koji se obilježava 19. veljače.

Zajednička akcija održati će se na utakmici Zagreb-Rijeka, koja se igra 26. veljače s početkom u 16h na stadionu u Kranjčevićevoj. Na utakmici će se potpisivati i peticija protiv homofobije u sportu i nasilja na nogometnim terenima koju Queer Zagreb provodi posljednjih mjeseci.

{slika}

Akcija je proizašla iz inicijative “Justin Campaign” pokrenute u spomen na Justina Fashanua (1961-1998) , prvog i jedinog profesionalnog outanog gej nogometaša u svijetu, u sklopu koje je ustanovljen međunarodni dan suprostavljanja homofobiji u nogometu, a obilježava se na Justinov rođendan 19. veljače.

Kampanja je pokrenuta sa svrhom podizanja svijesti o prevalenciji homofobije u “najomiljenijem sportu na svijetu” i poticanja nacionalnih klubova da svoju potporu na taj dan iskažu isticanjem logotipa inicijative te porukama koje podržavaju inicijativu i osuđuju uporabu homofobnog jezika i nasilja na utakmicama.

Ne izlažite žrtve dodatnim traumama

Posted on by sdadmin

Danas je na Internet portalu objavljena vijest pod naslovom “Mladići napali djevojke i jednu bacili u more” u kojoj stoji da su “dvojice nepoznatih mlađih muškaraca napala u nedjelju ujutro u Zadru tri djevojke i jednu od njih bacili u more”.

U članku se dalje navodi da je glasnogovornica PU Zadarske Sandra Poljak Jurinčić rekla “da je djevojka bačena u more bila alkoholizirana te da je imala više od jednog promila alkohola u krvi”. Budući da je djevojka koja je bačena u hladno more (“temperatura zraka je te noći bila oko nule, a more oko pet stupnjeva”) bez sumnje žrtva nasilničkog napada, neprimjereno je izvještavati o promilima alkohola u krvi žrtve jer se, navođenjem jedne, za ovaj slučaj, sasvim nerelevantne činjenice, posredno sugerira da je žrtva na neki način sama odgovorna za ono što joj se dogodilo.

Stoga je žrtva, osim što je pretrpjela nasilje i šok, dodatno javno viktimizirana zbog isticanja kako je imala alkohola u krvi, koji pješacima nije zabranjen, za razliku od nasilničkih verbalnih napada i ugrožavanja života bacanjem preko ograde mosta u more.

Podsjećam da je Vijeće Europe izdalo je  Preporuku Rec (2002) 5 Odbora ministara državama članicama o zaštiti žena od nasilja u kojem se, između ostalog navodi da bi, u svrhu pomoći žrtvama nasilja i njihovoj zaštiti, države članice trebale: “poduzeti sve potrebne mjere kako ni jedna žrtva nasilja ne bi bila izložena sekundarnoj viktimizaciji ili rodno neosjetljivom postupanju policije, medicinskog ili socijalnog osoblja zaduženog za pomoć, kao i pravnog osoblja” (preporuka 33).

Stoga, sukladno svojim ovlastima prema čl. 23. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), p r e p o r u č u j e m  da prilikom budućih priopćenja PU Zadarske, poduzmete sve kako ni jedna žrtva nasilja ne bi bila izložena sekundarnoj viktimizaciji ili rodno neosjetljivom postupanju policije.

Gordana Lukač Koritnik, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

 

Predavanje “Rodna politika u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji “

Posted on by sdadmin

Centar za ženske studije Vas poziva

18. veljače u 19 sati u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Dolac 8

dr Krešimir Nemec

profesor s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
održat će predavanje: 

Rodna politika u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji

Žene igraju važnu ulogu u strukturi Vojnovićeve “Dubrovačke trilogije”. No već se u rasporedu dramskih snaga očituje snažna spolna asimetrija karakteristična za ideologiju i praksu patrijarhalnoga društva: muškarcima su namijenjeni javni poslovi, to jest područje politike, kulture, ekonomije (“Allons enfants!…”), dok su žene, zatvorene u “kavezu svoga roda”, i dalje čuvarice doma i ostataka aristokratskoga ponosa (“Suton”). Osim toga, muškarci uživaju pravo legitimne seksualnosti sa svojim sluškinjama, dok za žene vrijedi pravilo “korta supra korti”. Prvi dio trilogije može se, uvjetno, nazvati muškom dramom (kojoj u reprezentaciji odgovara visoki mimetski modus), drugi ženskom (niski mimetski modus), dok je “Na taraci” drama njihove djece (ironijski modus).

 

Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke (Dolac 8) otvoren je za posjete četvrtkom i nedjeljom od 11 do 16 sati, a za grupne posjete po dogovoru.

Kontakt: 01/4872-406, e-mail:

zenstud@zamir.net, www.zenstud.hr

Svi su zakazali, od Centra za socijalnu skrb do Državnog odvjetništva i sudova

Posted on by sdadmin

Seksualno nasilje nad djecom jedan je od najgorih oblika zlostavljanje djece, s dalekosežnim posljedicama po djecu i društvo u cjelini. Seksualno nasilje od strane roditelja i drugih članova obitelji ostavlja teške rane koje ne zarastaju odrastanjem. U slučajevima nasilja u obitelji, obitelj umjesto mjesta ljubavi, postaje mjesto straha, a osobe koje odrastaju u takvoj obitelji svijet doživljavaju strašnim pa često i njihove akcije budu strašne, čime se zlostavljanje prenosi generacijama.

Upravo takav strašan svijet opisala je djevojčica zvana Jagoda u pismu svojoj psihologinji: svijet u kojem je otac “dira i radi ružne stvari prijeteći da će je vezati kao psa”, a majka šuti jer se boji batina. Na društvu je sada odgovornost da Jagodi da šansu da i njen svijet postane svijet ljubavi, umjesto straha. A kako bi društvo moglo funkcionirati po tom pricipu na državi je da uspostavi mjere zaštite dječjih prava i učinkovito ih provodi u praksi.

Je li država u ovom slučaju učinila sve što je mogla kako bi spriječila seksualno zlostavljanje Jagode i brata, odnosno kaznila počinitelje i osigurala da se takvo što ne događa ubuduće? Je li bilo propusta, i od strane kojih tijela?

Odgovornost nadležnih institucija

U ovom slučaju zakazali su svi: od Centra za socijalnu skrb, do državnog odvjetništva i sudova. Odgovornost Centra za socijalnu skrb u ovom slučaju očituje se u zakašnjelim reakcijama, neizdvajanju brata iz obitelji, propuštanju nadzora susreta između Jagode i roditelja te nepokretanja postupka prema majci. Naime, iako je obitelj godinama bila pod nadzorom Centra, djelatnici Centra nisu primijetili nikakve znakove zlostavljanja, sve dok Jagoda nije završila u bolnici kad su je djelatnici bolnice nazvali “vrištećim slučajem zlostavljanja”. Nadalje, bez obzira na sumnje u seksualno zlostavljanje Jagode, nikakvi postupci nisu pokrenuti za zaštitu prava brata. Konačno, kad je kazneni postupak pokretnut i ocu oduzeto pravo na život s djetetom zbog sumnje na seksualno zlostavljanje, susreti između roditelja i Jagode odigravali su se nesmetano, bez nadzora.

Nadalje je zakazalo i državno odvjetništvo. Naime, odvjetništvo se ograničilo u optužnici samo na kazneno djelo prisilnog spolnog odnosa s djetetom, koje se na kraju nije dokazalo, dok je propustilo podići optužnice zbog mogućih drugih kaznenih djela protiv spolne slobode i/li obitelji, kao što su činjenje bludnih radnji (čl.193. KZ), nasilničko ponašanje u obitelji (čl. 215. a KZ), napuštanje i zlostavljanje djeteta (čl. 213. KZ). Oslobađajuća presuda u odnosu na prisilan spolni odnos ne isključuje postojanje drugih, navedenih, kaznenih djela. Pored toga, u vezi s navodnim zlostavljanjem brata državno odvjetništvo nije, koliko znamo, pokrenulo nikakav kazneni postupak. Upitna je također pravovremenost i učinkovitost prikupljanja dokaza.

Osim toga, ovaj slučaj uputio je i na problem sudskog (ne)poznavanja problematike svjedočenja djece žrtava nasilja. Nekonzistentnost u svjedočenju pojavljuje se i kod odraslih žrtava seksualnog nasilja zbog traume koje su prošle. U slučaju djece žrtava, osobito kad se radi o seksualnom nasilju u obitelji, za očekivati je da svjedočenje neće biti u potpunosti konzistentno. Osobito se to može očekivati u slučajevima gdje nadležne službe nisu poduzele mjere da se dijete zaštiti od pritiska od strane navodnih zlostavljača, ograničavanjem prava susreta s djecom, ili nadziranjem istih. Konačno, postavlja se i pitanje da li bi se u ovom slučaju mogla dopustiti obnova postupka na temelju zadnje izjave djevojčice dane njenoj psihologinji.

Načini izvještavanja u medijima

Pored navedenih problema, ovaj slučaj postavio je i pitanje izvještavanja u slučajevima seksualnog nasilja nad djecom u obitelji. S jedne strane, pozitivan je napor medija da pomognu djevojčici i bratu te ukažu na probleme seksualnog nasilja nad djecom i odgovornosti države da ih spriječi i/li kazni. Također je pozitivna i zainteresiranost javnosti za ovaj slučaj jer upućuje da ipak nismo društvo straha – da ljubavi i solidarnosti ima. Takve reakcije pomažu u iscjeljivanju zlostavljane djece. No, dizanje moralne panike i pozivi na linč ne rješavaju ništa, već samo stvaraju nove probleme. U tom kontekstu, prikazivanje kao jedinog ili najvjerojatnijeg rješenja vraćanje djevojčice ocu niti je točno, niti konstruktivno, kao što je nekonstruktivno vrijeđati suce i objavljivati njihove fotografije. Pravo na privatnost treba se štititi i u odnosu na djecu i u odnosu na ostale uključene u slučaj.

Propusti državnih tijela još uvijek se daju ispraviti

Nadležni Centar za socijalnu skrb može pokrenuti postupke za oduzimanje prava na život s djetetom i/li oduzimanje roditeljskog prava u odnosu na brata, odnosno oduzimanje roditeljskih prava u odnosu na Jagodu, dok državno odvjetništvo može pokrenuti nove kaznene postupke u odnosu na oba djeteta. Svakako bi djeci trebalo osigurati zajednički trajan, stabilan dom te psihosocijalnu podršku.

Konačno, potrebno je utvrditi odgovornost nadležnih organa kako se ovakva kršenja dječjih prava više ne bi događala. Očito je kako je potrebno riješiti probleme u zakonima i praksi te sustavno educirati sva nadležna tijela u suradnji sa strukom i nevladinim organizacijama. Samo ćemo osvještavanjem društva prekinuti zlostavljačke obrasce u društvu.

 

Dr. sc. Ivana Radačić, Viša asistentica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i aktivistkinja za ljudska prava

 

 

Patrijarhalni mentalitet u Istri se sporo mijenja

Posted on by sdadmin

Snježana Mekota, vijećnica u trećem mandatu u Gradskom vijeću Poreča rođena je 1949. u Rijeci, gdje je završila prvi  stupanj Ekonomskog fakulteta. Još u  gimnaziji je 1967. godine primljena u SK i odmah su joj povjerili dužnost blagajnice. Kaže da joj je bila fora odlaziti u zbornicu i naplaćivati članarinu od profesora. Radila je u opatijskom Kvarner expressu, riječkom Gradšpedu, koparskom Triglav osiguranju, gdje je bila sekretar organizacije SK jer je, kaže, tada sekretarica značila nešto sasvim drugo. U Poreč je došla uhodati novu poslovnicu, upoznala budućeg supruga i ostala, a danas je regionalna voditeljica Generali osiguranja. I potpredsjednica gradske organizacije SDP-a, te konstantno najaktivnija vijećnica, s najviše postavljenih pitanja i izrečenih kritika i replika, čak i u vrijeme kada je SDP bio koalicijski partner lokalnom IDS-u.   

Kaže da je prvi puta bila kandidatkinja na listi na prvim izborima u samostalnoj Hrvatskoj jer nije bilo dovoljno kandidata, pa je uskočila učiniti uslugu. “Naši najjači igrači u stranci su se razbježali i ostala je samo mala jezgra nekadašnjih članova SK. Mislim da sam bila na posljednjem mjestu na listi, u svakom slučaju negdje na kraju. Od tada sam u dva mandata birana za tajnicu, pa zamjenicu predsjednika gradske organizacije, a s tim je funkcijama išlo i bolje mjesta na listi”, ironično priča Mekota koja je na lokalnim izborima prošle godine nosila stranačku listu. Članica je gradskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova.

Kako ocjenjujete politički, društveni i ekonomski položaj (većine) žena u Vašoj županiji?

 U 2007.g. provedeno je u Hrvatskoj istraživanje o tome kako se doživljava idealna žena.  Odgovori su se razlikovali po regijama, a Istra je, nažalost, imala najslabiji postotak od svih regija (35%), kod odgovora koji je pretpostavljao poslovnu, politički i javno angažiranu ženu kao idealnu. Stoga nije čudno da nemamo niti jednu gradonačelnicu. U predstavnička tijela je izabrano više žena nego u prošlom mandatu, što je donekle zasluga i kampanje koju je prije sastavljanja lista proveo Centar za građanske inicijative uz pomoć članica povjerenstava za ravnopravnost spolova širom Istre. Međutim, patrijarhalni mentalitet u Istri se očito sporo mijenja. To je najvidljivije na seoskim domaćinstvima, gdje žene uz radove na okućnici i oko stoke, obavljaju sve kućanske poslove, jer je za muškarce to sramota, a odluke oko proizvodnje i investicija donose uglavnom muškarci. Žene u Istri imaju u prosjeku 14% manje plaće od muškaraca, a u tijelima odlučivanja sudjeluju sa 29%, iako u strukturi stanovništva participiraju sa 51%.

Koje su, po Vašem mišljenju, prioritetne aktivnosti koje treba poduzeti za poboljšanje položaja žena u Vašoj županiji (gradu)? Što će se od toga naći u proračunu za 2010. godinu?

Da bi se ženi omogućilo bolje uključivanje u društveni život, treba je osloboditi dijela svakodnevnih kućanskih obveza. To je moguće na dva načina: podjelom poslova sa životnim partnerom i aktivnošću zajednice na svim nivoima oko organiziranja brige za djecu i starije članove obitelji. Nedostatak jaslica, vrtića i škola veliki je problem cijeloj obitelji, ali ako zbog toga netko treba napustiti posao, to će, naravno, biti žena. U Poreču već godinama čekamo na gradnju škole i vrtića, jer je stara škola prekapacitirana, a mnogo djece ostaje neupisano u vrtiće. Ja se zalažem za sufinanciranje privatnih vrtića kako bismo im omogućili da se razvijaju i funkcioniraju na isti način kao i gradski vrtići, jer rade isti posao i zadovoljavaju dio potreba za smještajem. U proračunu su osigurana sredstva za sufinanciranje plaća zaposlenih u privatnim vrtićima, ali za školu ni u ovoj godini nije bilo sredstava. Pokušava se pronaći model financiranja, međutim Grad je prošlu godinu završio s debelim gubitkom i treba pričekati prihode od prodaje zemljišta da bi se počelo razmišljati o novoj školi. Kao članica gradskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova, mogu se pohvaliti da smo prvi u Istri organizirali sklonište za žene, žrtve nasilja i da se to sklonište financira iz proračuna. Također smo još 2005.g. pokrenule program besplatnih mamografskih pregleda za žene. Danas sve žene iznad 40 g. života imaju pravo na besplatan pregled koji se također  financira iz gradskog proračuna.

S obzirom na novi odnos između predstavničke i izvršne vlasti, jeste li zadovoljna ulogom gradskog vijeća u kreiranju lokalnih politika?

Svi se još učimo i privikavamo na novi način funkcioniranja gradske vlasti. Članovi vijeća do sada nisu bili dovoljno informirani o aktivnostima gradonačelnika između dvije sjednice. To sam pitanje pokrenula na zadnjoj sjednici vijeća i gradonačelnik je obećao da će ubuduće objavljivati svoje aktivnosti i odluke na službenim stranicama Grada. Sastav vijeća, nažalost ne omogućuje konstruktivnu raspravu, jer koalicija ima 15 od 19 vijećnika, pa se sve dogovara na stranačkom klubu IDS-a. Ipak mi se čini da je u ovom mandatu manje napetosti (ja sam članica vijeća u trećem mandatu) i da su vladajući skloniji prihvatiti sugestije oporbe. Možda je razlog tome loša financijska situacija, koju je oporba prognozirala, a vladajući negirali do zadnjeg časa. Sada je potrebna suradnja svih u vijeću da bi se prevladali problemi.

Žene čine 40-ak posto vijećnika u porečkom Gradskom vijeću. Kako surađujete, pogotovo kod donošenja odluka koje bitno utječu na ravnopravnost spolova?

Pokušala sam lobirati među ženama u vijeću da zajedno tražimo rodno osjetljiv jezik u novom gradskom Statutu, ali nisam uspjela. Članice vladajuće koalicije su tražile mišljenje svoga kluba, umjesto da su se međusobno dogovorile i zahtijevale od muških članova da ih podrže. Kada se na Vijeću o tome glasovalo, niti jedna nije podržala prijedlog. Dakle, u našem vijeću žene nisu dovoljno osviještene da oko nekih pitanja surađuju bez obzira na stranačku pripadnost.

 

Konstrukcije “muškosti” i rodna ravnopravnost

Posted on by sdadmin

 Prevela Dea Ajduković

Raewyn Conell (ranije Robert William Connell ili Bob Connell) je poznata australska sociologinja koja se kritički bavi kulturom, medijima i političkom hegemonijom te je nadaleko poznata po svojim značajnim istraživanjima u području rodnih studija, osobito maskuliniteta/ muških studija.

Conell je profesorica na Fakultetu za obrazovanje i socijalni rad Sveučilišta u Sydneyu. Koristi pojmove i teorije iz feminističkih istraživanja roda kako bi analizirala ulogu muškaraca u društvu. Članovi organizacije MAVA (Men Against Violence & Abuse/Muškarci protiv nasilja i iskorištavanja) nedavno su se družili s prof. Connell, a mi prenosimo izvatke iz razgovora.

 1. Čitav život ste socijalistkinja, a to za vas znači posvećenost jednakosti među ljudima, što se očito tiče odnosa muškaraca i žena. Što očekujete, kako će neokonzervativna agenda koju guraju imperijalističke sile utjecati na rodne odnose u svijetu koji nastaje?

Ljudska ravnopravnost i socijalna pravda su opći ciljevi. Oni mogu imati mnogo različitih oblika – jednakost u poštovanju, jednakost prihoda, jednakost pred zakonom, pravednosti u raspodjeli bogatstva i tako dalje. Svaki od ovih oblika dolazi u pitanje, jer u svakoj sferi postoje ljudi koji su u prednosti i koji imaju moć – koji često koriste ovu moć kako bi obranili, ili povećali, svoje prednosti. To čine menadžeri transnacionalnih kompanija i njihovi saveznici u državi. Slijedeći ove strategije, osobe koje drže moć se mogu naći u kontradiktornim situacijama, kao što je to sada slučaj kod neokonzervativaca u Sjedinjenim Američkim Državama – da se opiru rodnoj ravnopravnosti kod kuće, a tvrde da je brane u inozemstvu.

2. Mislite li da je diskurs o maskulinitetima u posljednja tri desetljeća usvojio i imao koristi od iskustava muškaraca iz nekadašnjeg trećeg svijeta?

Znanstvena literatura o maskulinitetima sada počinje razumijevati važnost istraživanja muškaraca iz zemalja u razvoju, nakon razdoblja u kojem su ideje dolazile isključivo iz bogatih zemalja. To znači, istraživanje o maskulinitetima postaje stvarno međunarodno. Ali popularna literatura o maskulinitetima u bogatim zemljama ostaje etnocentrična.

3. Osim privilegija koje muškarci imaju od patrijarhalnog sustava (koje ste prikladno opisali kao “patrijarhalne dividende”), koji su po vama drugi faktori koji doprinose moći u rodnim odnosima u razvijenim zemljama Zapada i u zemljama u razvoju, a osobito u Jugoistočnoj Aziji?

Nejednaku moć između muškaraca (kao skupine) i žena (kao skupine) održava više faktora – strah muškaraca od gubitka privilegija, strah muškaraca za njihovu muževnost, reakcionarna uvjerenja koja se selektivno izvlače iz religije, rigidnost institucija kao što su vojska itd. Svaka od ovih “podrški” nejednakosti može se dovesti u pitanje. Na primjer, religije kao što je kršćanstvo ili islam mogu se tumačiti tako da podržavaju rodnu jednakost, a ne patrijarhalnu dominaciju. Odgajana sam kao kršćanka i vrlo dobro znam da postoje tekstovi koji kažu “Nema više muško-žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu”, što se kosi s tekstovima koji podržavaju patrijarhat.

5. Je li “kasta” (u usporedbi s npr. rasom i seksualnom orijentacijom) dobila dovoljnu intelektualnu pažnju kao jedna od definirajućih sila u oblikovanju maskulinosti?

Pripadnost kastama je zadobila vrlo malo pažnje u međunarodnim istraživanjima, iako dobiva nešto pozornosti u indijskim istraživanjima maskuliniteta. “Rasa” je veće pitanje u međunarodnim istraživanjima, na primjer u Africi te u Sjevernoj i Južnoj Americi.

5. Za naše čitatelje/ice (koji ne znaju za vaš istaknuti rad na maskulinitetima), biste li mogli nabrojati i ukratko opisati različite oblike maskuliniteta koje ste proučavali i analizirali?

Istraživala sam nekoliko skupina australskih muškaraca, koji pokazuju različite obrasce maskuliniteta. Jedna je bila grupa mladih muškarca iz radničke klase, koji su se borili da stvore pojam o sebi u teškim ekonomskim uvjetima. Druga su grupa bili muškarci u ekološkom pokretu, koji su općenito podržavali feminizam i tako pokušavali stvoriti maskulinitete koji nisu opresivni prema ženama. Treća skupina bili su poslovni ljudi, prvenstveno u proizvodnim granama povezanim s međunarodnom ekonomijom, čija je maskulinost bila usmjerena na karijere, i bila je isprepletena s tehnologijom i kompetitivnom borbom za moć u poslu. Jedna od mojih briga jest promjena u obrascu “hegemonije”, dakle, dominacija određenih obrazaca maskuliniteta nad drugima.

6. U području akademskih disciplina, gdje smještate “studije o maskulinitetima”; zajedno sa “ženskim studijama”, “muškim studijama” i “rodnim studijama”?

Studije o maskulinitetima ne čine, prema mom viđenju, zasebnu akademsku disciplinu. Ovo pitanje može (i treba) izrastati iz mnogih polja istraživanja, uključujući sociologiju, povijest, književnost i tehnologiju. O istraživanjima maskuliniteta razmišljam kao o fokusu unutar rodnih studija, koje su same po sebi interdisciplinarno polje koje povijesno izrasta iz ženskih studija.

7. Koja je, po vašem mišljenju, uloga rodno osviještenih muškaraca u stvaranju socijalne transformacije prema egalitarnijim rodnim ulogama?

Mislim da su rodno osviješteni muškarci od ključne važnosti u tranziciji prema većoj rodnoj ravnopravnosti. Muškarci su, kao što sam navela u jednoj nedavnoj publikaciji, “čuvari ” koji imaju pristup resursima, moći i vještinama koje sve mogu biti važne za socijalnu promjenu. Muškarci koji vjeruju u rodnu ravnopravnost mogu učiniti zaista mnogo. Put nije uvijek lak, ali se često nađe podrška na neočekivanim mjestima.

8. Čini se da postoji promjena paradigme u vizualizaciji muškaraca od “počinitelja nasilja nad ženama” prema “vjerojatnim partnerima koji će zaustaviti nasilje nad ženama”. Koji činitelji su doprinijeli ovoj pojavi? Dalje, je li dovoljno i opravdano ograničiti ulogu muškaraca u zaustavljaju nasilja nad ženama?

Muškarci su obično počinitelji nasilja nad ženama, a muškarci su također i partneri ženama u zaustavljanju ovog nasilja – ali to nisu nužno isti muškarci. Razlike među muškarcima, i razlike u obrascima maskuliniteta, su ovdje od značaja. Mislim da je dio zadaće uspostaviti među muškarcima hegemoniju nenasilnih maskuliniteta, koja zahtijeva rasprostranjeno razumijevanje toga da snaga ne znači silu. Mislim da muškarci koji su uključeni u rad na nenasilju moraju biti pažljivi i puni poštovanja u svom ophođenju sa ženama koje su u toj istoj borbi. Za muškarce može biti teško prihvatiti vodstvo žena, ali to je također nešto što bi muškarci trebali naučiti učiniti.

9. Nalazite li ikakve promjene u stavu ženskog pokreta općenito, a osobito feminističkih znanstvenica i aktivistkinja, prema ulozi muškaraca u suprotstavljanju patrijarhatu?

Feminističke aktivistkinje i znanstvenice su podijeljene u svojim gledištima na mušku uključenost u borbe protiv patrijarhata – međunarodno, neke ovo smatraju dobrodošlim, kao doprinos snazi pokreta za ravnopravnost, dok su druge sumnjičave prema iskrenosti muškaraca u toj borbi. Neke feministkinje sada vide put naprijed kao onaj koji uključuje rasformiranje krutih rodnih identiteta, i kao istraživanje poveznica između ranijih rodnih granica.

10. Koje su šanse za pojavljivanje “koalicije duginih boja ” protiv nastanka unipolarnog svijeta?

Termin “Koalicija duginih boja” predstavlja nastojanje da se različite društvene skupine i predstavnice/i “Drugih” ujedine u stvaranju boljeg društva. Takve inicijative i prakse su već djelomično ostvarene u mnogim kampanjama za socijalnu promjenu. U tom je smislu ona već realnost. Ona još nije prevladavajuća politička sila osim u nekim lokalnim kontekstima. Nisam sigurna da je vjerojatno da će ona postati velika sila opozicije transnacionalnoj korporativnoj moći ili moći američke vlade. Ipak, politika koalicija duginih boja ima mogućnost oporaviti se i pojaviti u mnogim kontekstima. Stoga to vidim kao važan oblik politike u svjetskom poretku koji nastaje.

 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org