Naomi Wolf, romantična revolucionarka u salonskim cipelama

Naomi Wolf, liberalna feministica, socijalna aktivistica i politička konzultantica, početkom devedesetih objavila je svoje do sada najradikalnije djelo “Mit o ljepoti”, kojim je postigla svjetsku slavu.

Taj bestseler vinuo ju je u orbitu feminističkih teoretičarki, a poslije je objavila još  šest knjiga  u kojima kritizira neoliberalizam i američku političko-kulturnu dominaciju.

Kraj Amerike 

Kritike su to društva gdje masovni mediji stvaraju dominantnu sliku koja ostatak svijeta smatra kulisama za odigravanje drama američke demokracije i globalne demokratizacije svijeta “Coca Colom”, hamburgerima i holywudskim  blockbusterima. Sve te kritike uobličila je u knjigu “Kraj Amerike – pismo upozorenja mladom domoljubu”, objavljenu 2007. i 2008. ekraniziranu u istoimeni dokumentarni film.

Naomi je teoretičarka s dobrim osjećajem za publiku. Startala je iz vrlo privilegirane pozicije i kao mlada autorica postala utjecajna u trendovima kojima je pristupala tako da su ih često s njom poistovjećivali, kao što je poistovjećuju s trećevalnom feminističkom dekonstrukcijom mita o ljepoti i njegova odnosa sa ženskim identitetom. Ne može se reći da je ikad bila vrlo originalna, ali je bila vrlo praktična, uporna i uvijek svojeglava. Zadnje joj je priskrbilo kritike intelektualnog kruga, u koji su je svrstavali nakon objave “Mita o ljepoti”.

Naomino razračunavanje sa ženskim izgledom, kojim je feministička misao opsjednuta već 150 godina, nije uvjerilo radikalne feministice u njezinu “pravovjernost”. Zvali su je sretnom feministicom i smatrali šminkericom koja  pripada liberalnim demokratskim krugovima, kojima je inherentan patrijarhat.

Ova aktivistica simpatično sladunjava imidža djeluje kao srednjoškolska učiteljica iz Ohija ili neke druge države američkoga srednjeg zapada: duga dobro njegovana smeđa valovita kosa, uska suknja do koljena i bluza jedan broj manja koja ističe obline što pokazuju da nije opsjednuta ni dijetama ni hranom.

 Američki snovi 

Takva nepretenciozna i dobroćudna kao topla mila ženica pojavila se na Zagreb! festivalu na simbolički važan datum 11. rujna 2009. godine i pred dvoranom prepunom većinom mlađih ljudi održala interaktivno predavanje o održivoj demokraciji.

U 10 teza o fašizmu koji se sporo šulja i prijeti da zatvori otvoreno demokratsko društvo SAD-a gospođa Wolf podsjetila nas je da demokracija ovisi o sudjelovanju građana i o aktivnosti civilnoga društva.

Naomi Wolf se u Zagrebu obratila svojim sugrađanima Amerikancima i ostalim građanima svijeta u sličnoj situaciji (kojih ovdje baš nema previše), nastojeći ih probuditi iz nekritičkog sna u koji ih uljuljkavaju potrošačke trivijalnosti, dok su “bushizam” i  posljedice 11. rujna podrovale ostavštinu očeva osnivača (kojima su se znatno kasnije pridružile i majke) nacije država. Podsjetila nas je kako su američke snove ostvarivale generacije pionira gradeći tu  oazu slobode kao utočište od progona i pritisaka koje se uzdiglo iznad svega što su ljudi do sada stvorili.

Slušajući Wolfovu prvih sat vremena, ponovno sam se zaljubila u ideju SAD-a kao u svojem ranom djetinjstvu, kad sam je doživljavala preko filmova za djecu, i istodobno sam se ražalostila lošim stanjem toga političkog diva, o kojem svi ovisimo, a koji posljednjih desetljeća maltretira ostatak svijeta vojno, politički i ekonomski. Još pri čitanju “Mita o ljepoti” uočila sam naglašenu romantičnost i svojevrsnu naivnu neiskvarenost autorice Naomi Wolf.

Stereotipno lijepe

Raznježilo me njezino objašnjenje da politički i korporativni pritisak odvaja muškarce od stvarnih žena sprečavajući ljubav koja bi imala gromoglasnije posljedice na svijet od  Listopadske revolucije, koji, potičući pornografiju ljepote, zagovara  besprijekorni imidž bijele, mlade, mršave žene zapadnjačkih anglosaskih crta lica, kojemu je jedinomu dopušten pristup u seksualne fantazije i u zadovoljstvo.

Naravno da u svemu rečenome ima istine, pritisak sredine na žene da budu stereotipno lijepe velik je i predstavlja oblik društvene kontrole, ali strasna ljubav među spolovima koji su oslobođeni rodnih stereotipa ne bi ukinula ni kapitalizam ni imperijalizam ni globalno neoliberalno korporativno nasilje nad svima nama.

Nova (prošlogodišnja) knjiga  Naomi Wolf “Kraj Amerike”, koja je pretočena u dokumentarni film tipa “socioloških analiza” Michaela Moora, nadahnula je predavanje o kojem sam počela pisati. Moje početno oduševljenje predavačicom i njezinom temom – posrnulom demokratskom Amerikom – pretvorilo se u divljenje kad je pokušala ohrabriti predstavnike studenata koji su štrajkali protiv kapitalističkih zala kasnog proljeća ove godine u nas, koji su bili na predavanju i koji su se na njezin poticaj uključili u diskusiju. 

Naomi ih je ohrabrivala kao majka svoju djecu da vjeruju u sebe, da jasno artikuliraju svoje zahtjeve, da ne zaborave kako važne stvari rade za svijet svojom akcijom i, sve u svemu, zaključak je bio da će, ako je PR dobar (ako studenti poprave svoj PR) i ako je civilno društvo aktivno, sve biti dobro.

U maniri samopomoći 

Neoliberalna neman koja kupuje i prodaje znanje, ljubav, jajne stanice, spermu i bubrege bit će pobijeđena ako se građani organiziraju da u svoje slobodno vrijeme sudjeluju u demokratskim procesima i ako se razračunaju s pojavama opisanima u 10 lakih koraka koji vode u fašizam. Nevjerojatno.

U maniri samopomoćnice za svladavanje straha od lifta ili za držanje dijete za postizanje savršene linije Naomi Wolf je preporučila 10 koraka koji otkrivaju bit problema fašizacije društva, kako američkog tako i drugih društava u povijesti i danas. Još bih ja tu opservaciju i metodologiju progutala da nije slijedila uputa o načinu rješavanja za mlade revolucionare i mlade domoljube, koja se sastoji u samoosnaživanju i osvještavanju osobne snage u svakom pogledu i onom poznatom američkom individualističkom krilaticom “svijet je onakav kakvim si ga napraviš”.

Završetak nastupa Naomi Wolf na Zagreb! festivalu dočekala sam s podvojenim osjećajima: divila sam joj se na beskrajno iskrenom entuzijazmu, na komunikativnosti koja je dovedena do perfekcije, na erudiciji koja ju nije učinila oholom i umišljenom. Međutim, površnost analiza i lakoća s kojom Wolfova uopćava svoja zapažanja kao istine malo me osupnula. Ukupni mi je dojam bio da se riječ o pametnoj, dobroj, obrazovanoj i vrlo hrabroj osobi, koju nije lako staviti u šablone, bili oni tradicionalni ili avangardni, lijevi ili desni.  

Za kraj, pismo iz Zagreba

U “Pismu iz Zagreba” (The letter from Zagreb: Croatia is us) Naomi Wolf je dala svoj doživljaj našeg političkog i kulturnog trenutka. Ovdašnju publiku doživjela je kao tipične tranzicijske cinike koji ne vjeruju da bilo što može promijeniti hrvatsku stvarnost. Možda je to razlog zbog kojega ja ne mogu vjerovati u Naomi Wolf. 

Mit o ljepoti

Bestseler “Mit o ljepoti” preveden je i u nas 2008. godine. Knjiga je Naomi Wolf pozicionirala kao važnu predstavnicu trećeg vala feminizma na liberalnom dijelu političkog spektra. Sudjelovala je u kampanji Billa Clintona 1996. i Al Gora 2000. kao savjetnica za pitanja ženskih glasova. Posljednjih godina usredotočena je na probleme demokratskih sloboda u američkom društvu, opsjednutome terorizmom i protuislamskim sentimentima.

 

 

Međunarodni seminar “Ženska prava u Europi: novi demokratski izazovi”

 REALPE (Europska mreža naprednih lokalnih vlasti i vijećnika), IFE (Europska feministička inicijativa) i ALD Sisak (Agencija lokalne demokracije Sisak)

sa zadovoljstvom Vas pozivaju na međunarodni seminar:

ŽENSKA PRAVA U EUROPI: NOVI DEMOKRATSKI IZAZOVI!

2.-3. veljače 2010., Sisak, hotel “Panonija”

Na području jednakosti između žena i muškaraca ostvarena su značajna postignuća, no unutar 27 država Europske unije, još uvijek postoje velike nejednakosti pred kojima su izazovi. Što je donio napredak? Koje su najveće prijetnje? Kako pokrenuti ideju neophodnog usklađivanja ženskih prava u Europi, imajući na umu najnaprednije kriterije i zakonodavstvo?

Razmjena iskustava na području rada, politike, spolnosti.

Govornice/i:  Lilian Halls-French, sociologinja, predsjednica IFE

                   Jean-Paul Plassard, predsjednik REALPE

                 Paula Raužan, predsjednica ALD Sisak

            Izabrani vijećnici/e, suradnici/e i sindikalisti/ce iz različitih europskih država

Glavna govornica: Gđa. Eva-Britt Svensson, članica Europskog Parlamenta (Švedska) Predsjedavajuća Komisije za ženska prava i rodnu jednakost pri Europskom Parlamentu

Okrugli stol “Poticanje uklanjanja svih oblika nasila”

 

Udruga B.a.B.e.-Budi aktivna,budi emancipiran vas poziva da  se pridružite u raspravi na okruglom stolu

Poticanje uklanjanja svih oblika nasilja

29. siječnja 2009. godine u 12.00 sati

u Kući ljudskih prava, Selska cesta 112a 

predstavljanje pilot projekta Slušam, čujem, razumijem

Raspravu će otvoriti: Stjepan Adanić, državni tajnik MOBMS-a; Dorica Nikolić, državna tajnica MZSS-a; Višnja Fortuna, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštiti i osobe s invaliditetom; Jadranka Bračanin Szabo, B.a.B.e. – pravnica; Ljubica Matijević Vrsaljko, voditeljica B.a.B.e. pravnog tima; Ana Žnidarec, pedagoginja OŠ Lučko, Sanja Sarnavka, predsjednica B.a.B.e….

“Slušam, čujem, razumijem” jest pilot projekt koji su provodile B.a.B.e. u OŠ Lučko.

Osnovni je cilj projekta podići razinu kvalitete obiteljskog života, odnosno otvoriti put ka ostvarenju koncepta uspješnog i ravnopravnog roditeljstva. Projektom je realiziran niz edukacija, predavanja i  radionica za djecu, roditelje i djelatnike/ce odgojno-obrazovnih ustanova kojima se željelo stvoriti preduvjete za bolju suradnju  i veće međusobno razumijevanje.

U konačnici, nizom interaktivnih susreta željelo se prevenirati svaki oblik nasilja – međuvršnjačkog, obiteljskog, mobinga… 

Financijska sredstva za provođenje projekta osiguralo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Žene, uključite se u politiku!

Magali Giovannangeli, zamjenica gradonačelnika Aubagnea u Francuskoj, nedavno je boravila u Splitu te sudjelovala na međunarodnoj konferenciji u organizaciji Udruge za razvoj civilnog društva i promicanje ženskih prava “Domine”. Kao progresivna, emancipirana i snažna ljevičarka, Giovannangeli je iz svoje perspektive i iskustava iznijela kako vidi stanje feminizma u Hrvatskoj, svojoj Francuskoj te svijetu.

Kakva su vam iskustva iz Splita?

– U Split sam došla razmijeniti ideje u okviru feminističkog pokreta. Za početak, smatram da bi se sve udruge trebale povezati i udružiti s političkim organizacijama na lokalnoj razini.

Koje razlike vidite između vašega grada Aubagnea i Splita?

– Razlike se vide, u svakom slučaju. No, jaka je i težnja da se primijeni europski pristup ravnopravnosti, unatoč manjim mogućnostima za rješavanje problema žena. Žena u politici kod vas nema paritet. No njihova je snaga osjetna, sigurno će se to brzo manifestirati.

Mislite li da je ženama u Francuskoj lakše u pogledu stjecanja jednakih prava? Kakva je situacija općenito u EU-u?

– U cijelom svijetu feminizam se susreće s istim problemima, predrasudama, stereotipima… Borba je svuda ista. No, ne možete usporediti stanje npr. u Francuskoj, koja ima zakonom određene kvote za paritet žena i muškaraca, i u Poljskoj, gdje je pobačaj još uvijek zabranjen i ilegalan. Francuska je imala odlično stanje prije ulaska u Europsku uniju, a sada položaj žena teži prema gorem. Nakon Drugog svjetskog rata, Francuska je imala najrazvijeniji javni sektor, a s vremenom je postajala i sve liberalnija. No, sada mora balansirati i paziti da ne ide unatrag.

Što mislite o hrvatskoj premijerki Jadranki Kosor, te predsjedničkoj kandidatkinji Vesni Pusić?

– Za Jadranku Kosor ne mogu ništa reći jer je ne poznajem dovoljno. Ne mora značiti da ako je netko žena, da je to nužno napredak u politici, npr. i Margaret Thatcher je bila žena pa nemam dobro mišljenje o njoj. S druge strane, Vesna Pusić mi se sviđa, njezini su stavovi bliski europskima i dala je neka rješenja koja su primjenjiva i u političkom, javnom i svakodnevnom životu žena.

Koje su zemlje predvodnice u feminizmu?

– Na svakom kontinentu postoji neka zemlja, udruga ili žena koja vodi i predvodi u tom smjeru. U Europskoj uniji liderice su svakako Šveđanke, ali i one pomalo gube energiju. Lani sam, na skupu u Malmou u Švedskoj, čula kako im u školama i odgoju jačaju religija i vjera, a sve se više gube univerzalna prava. S druge strane, afričke žene koje žive u patrijarhalnom i bivšem kolonijalnom društvu sada odlučuju, čega nije bilo prije, bore se za prava tihim revolucijama.

U Južnoj Americi ima dosta feminističkih udruga, osobito u Boliviji, Ekvadoru, Venezueli, Brazilu… Te su udruge snažne i solidarne, imaju dobru reputaciju i snagu. Međutim, njima je problem što je tamo i Katolička crkva jaka pa im je to svojevrsno ograničenje.

Zašto?

– Katolička crkva nije u konfliktu s feminizmom, nego one zemlje gdje je ona jaka često ne znaju razlikovati ono što se tiče i ne tiče vjere. Ne shvaćaju da slobodna emancipirana žena može biti i dobra katolkinja. Pogledajte samo njihov patrijarhalni sustav – ne dopuštaju ženama da budu biskupi, pape… Nisu oni protiv feminizma, ali ne mogu sebi priuštiti dominaciju. U islamu je, naravno, situacija još deset puta gora.

Kojoj se ženi osobno divite?

– To je teško pitanje. Žene ne prihvaćaju model, svaka je specifična i ima svoj pristup, bilo u političkom, kulturnom, sociološkom smislu. Sigurno bih istaknula američku aktivistkinju Angelu Yvonne Davis, pa njemačku političarku Rosu Luxemburg, kao i bengalsku književnicu Tashimu Nasrin…

Iz vašeg iskustva i karijere dogradonačelnice, što je najvažnije u usponu žene u društvu?

– Solidarnost, poštovanje drugih osoba i kolektiva, te jednakost, sloboda, bratstvo – upravo ono što je i nacionalni moto Francuske. U mom gradu Aubagneu imamo i pojam “besplatnost”, npr. ostvarili smo projekt besplatnog prijevoza, koji sam ja inicirala.

Grad Aubagne vrlo je progresivan, za razliku od susjednog Marseillea…

– Da, zato ponekad dolazi do neusuglašavanja među našim pokrajinama. Mi imamo i dom za žene žrtve nasilja, a rodno osviještenu politiku provodimo u suradnji s ravnateljima gimnazija i srednjih škola, s kojima radimo na edukaciji o problemima žena u društvu i politici. I gradsko poglavarstvo ima odjel koji se bavi tim pitanjem. To je u Francuskoj postalo normalno i poželjno. No, pozitivne primjere u Francuskoj ne treba generalizirati… Ima još puno posla u tom smislu.

UN za gradove

Vaš je projekt i feministička mreža, međunarodni forum lokalnih administracija? – Da. Mreža okuplja sve gradove svijeta koji žele biti članovi. To je poput UN-a za gradove, a tematizira ljudsku i žensku emancipaciju. Svojevrsna platforma zajedničkih konfrontacija ideja s drugim mrežama. Split još nije član mreže, ali ako želi, može se učlaniti. Cilj je da se susretnu različiti ljudi iz svijeta s različitim iskustvima gdje su žene i na koji način ostvarile svoja prava.

Koji biste savjet dali splitskim i hrvatskim ženama?

– Uključite se u politiku. Svaki dan radim na tome kroz razgovore, posao, manifestacije – važno je da se žene bave politikom, da participiraju u demokraciji. Jer tako će lakše rješavati i svakodnevne probleme. Nije Hrvatska zaostala, samo treba pojačati nove lijeve ideje, uvesti jače mjere ravnopravnosti. Hrvatska ne zaostaje puno za drugim sličnim zemljama, problemi su svuda de facto isti.

 

Donatorska večer za pomoć nastradalima na Haitiju

Organizacije iz Kuće ljudskih prava (B.a.B.e., CMS, Documenta, GOLJP ) i Zelena akcija pozivaju vas na donatorsku večer za prikupljanje pomoći za nastradale na Haitiju koja će se održati u subotu, 30. siječnja 2010. s početkom u 19 sati u Kući ljudskih prava (Selska cesta 112 c, Zagreb).

Program donatorske večeri za nastradale na Haitiju:

19:00 – 19:10 – Tihomir Ponoš: “Kratka povijest političkih previranja na Haitiju”
19:10 – 19:20 – Jagoda Munić: “Utjecaj devastacije okoliša na pojačavanje posljedica prirodnih katastrofa i ljudskih prava”
19:20 – 19:30 – Gordana Obradović: “Feministička podrška u katastrofama”
19:30 – 19:40 – Lovorka Marinović: “Izazovi humanitarnih intervencija – psi rata i katastrofe”

Domaćice donatorske večeri: Marina Škrabalo i Sanja Sarnavka
Prigodna glazba uz DJ D-gree.

Prikupljena sredstva bit će ravnomjerno uplaćena na račune Crvenog križa, Caritasa i UNICEF-a.

Okrugli stol “Iskustva ratne prošlosti i naučene lekcije: mirna reintegracija”

POZIV NA OKRUGLI STOL
“Iskustva ratne prošlosti i naučene lekcije: mirna reintegracija”


 Centar za mirovne studije sa drugim mirovnim organizacijama obilježio je  15. siječnja  12 godina od mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja kojom je Republika Hrvatska ostvarila civilnu vlast nad cjelokupnim državnim teritorijem bez ijednog ispaljenog metka, bez ljudskih žrtava i težih povreda humanitarnog prava. Službenim obilježavanjem i veličanjem isključivo vojnih akcija, poput “Bljeska” i “Oluje” državne institucije nepravedno marginaliziraju i ignoriraju mirovne inicijative. Smatramo da je, nasuprot tomu, važno da se RH, kao zemlja koja je u svojoj bliskoj prošlosti proživjela rat, jasno odredi kao zemlja izgradnje mira. Uvažavajući svoju ratnu prošlost, trebamo s jednakim uvažavanjem njegovati sjećanja i obilježavati mirovna nastojanja.
Centar za mirovne studije smatra mirnu reintegraciju važnim a u javnosti zapostavljenim događajem iz nedavne prošlosti te baš zbog toga, smatramo bitnim potaknuti javnu raspravu i organizirati okrugli stol sa slijedećim programom:
 
11.00 – 12.00  uvodničari/ke:
Kruno Kardov – asistent na Odsjeku za sociologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu
Katarina Kruhonja – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Gordana Stojanović – dobitnica Pax Christi nagrade za mir, pravdu i nenasilje
Drago Hedl – novinar
12.00 – 12.30  pauza
12.30 – 14.00 rasprava
 
Nakon kratkog izlaganja svakog od uvodničara važno nam je otvoriti prostor i rezervirati vrijeme za debatu u kojoj vas potičemo da sudjelujete vašim komentarima, iskustvom ili mišljenjem. Cijeli okrugli stol biti će snimljen i transkribiran te kasnije, relevantni djelovi rasprave uređeni za publikaciju u izdanju CMS-a. Izdavanje publikacije očekujemo u travnju.
 
Okrugli stol održati će se 27.1.2010. u srijedu u prostoru Kuće ljudskih prava, Selska ulica 112 C sa početkom u 11h.
 
 
Nadamo se vašem dolasku,
Lana Vego
Centar za mirovne studije 
 
Kako do Kuće ljudskih prava? Dođite do križanja Selske i Ozaljske ulice. Zatim krenite sjeverno niz Selsku (prema Sljemenu) i drugi kolni ulaz s lijeve strane je ulaz u dvorište KLJP. Na broju 112c (iza glazbene škole) druga zgrada u nizu je KLJP.  Kontakt broj: +385 (0) 98 9595890