Žestoke cure hrvatskog rocka

Na prilično razvijenoj domaćoj underground sceni pojavilo se posljednjih godina nekoliko zanimljivih ženskih rock bendova. Nova generacija autorica nije dakako više zaokupljena romantičnim i patetičnim temama o ženama koje pate za voljenim muškarcem, već ponosno ističu svoju nezavisnost, dok njihova brojnost i svježa poetika kao da dovode u pitanje patrijarhat u underground rocku, post rocku, punku i ostalim “žešćim” glazbenim žanrovima.

Odbacuje li to hrvatsko patrijarhalno društvo svoju staru, izlizanu “košuljicu”, pitanje je za sociologe, ali jedno je nesporno: i kod nas, doduše s uobičajenim zakašnjenjem, stiže “grrrl riot” pokret koji je globalnom rock scenom počeo drmati već početkom 90-ih.

Stereotipe na domaćoj glazbenoj sceni već je šarmantno razbacala Ida Prester i njezina Lollobrigida s kojom je u već gotovo pet godina prošla put od kućnog lo-fi trash pop bendića do žestoke electro rock atrakcije od koje ćemo tek u budućnosti imati što čuti. Ida je duboko uronjena u hrvatsku subkulturu, pa je na ovu temu imala što reći.

– Činjenica je da smo prilično patrijarhalna sredina, tko tako ne misli – ili je Andrija Hebrang ili ne živi ovdje. Crkva ima strašno jak utjecaj, mediji su prilično seksistični, a žene se dijele na “trebe” i “gabore”. Slika emancipirane žene svodi se na Gogu Bjondinu, a feministice na dlakavu lezbijku. Takvo okruženje definitivno nije neki poticaj za ženske scensko-glazbene istupe izvan estradno-huljićevskih-halter-štikla standarda – započinje Ida priču o društvenim okolnostima iz kojih su iznikli ovi mladi bendovi.

Frontwoman Lollobrigide smatra da je u zaletu novi val “girl powera”.

– To su vrlo mlade curke koje se usuđuju izići na stage i sasuti nam sve u lice. Neke od njih su jako talentirane i ako izdrže – napravit će puno.

Sve su prištekane na myspace, internet, prate trendove, ne ovise o kontaminacijama iz okoline, imaju neki svoj svijet – tvrdi Ida.

Ž/Buka: oslobađanje

Predstavljanje novih imena započet ćemo s purgersko-dalmatinskim bendom Ž/Buka koji ovih dana broji posljednje dane svoga demo statusa. Ž/Buka je prepoznata na domaćoj, ali i sceni regije kao bend koji na zanimljiv način tretira post rock, psihodeliju i noise. Iza njih su već dva dema, no novi EP naslova “Nešto ispred tebe”, snimljen u Kramasonik studiju Hrvoja Nikšića, najbolje odražava njihovu frišku glazbenu alkemiju.

{slika}

Tročlani bend čine gitaristica i pjevačica Eva, bubnjarka i pjevačica Sara, te basistica Ivona. Na nedavnoj devetodnevnoj balkanskoj turneji one su u 10 dana “otprašile” devet koncerata. 

– To je pothvat na koji smo jako ponosne. Nismo nikad svirale toliko dana jedan za drugim. Tek sada osjećamo cijelu težinu ovog benda. Totalno se izbaciš iz ustaljene svakodnevice, osjetila sam kako se mijenjamo i razvijamo iz dana u dan. Čak se prestaneš brinuti o stvarima koje nisu vezane uz glazbu – pripovijeda nam bubnjarka Sara.

Nakon tri godine različitih mijena Ž/Buka je, slažu se Eva i Sara, na pragu svog novog početka.

– U fazi smo oslobođenja i akceleracije. Oslobađamo se od svega što je zadano, bile to norme sviranja ili prezentiranja, ali i vlastitih pritisaka i kočnica. Oslobodili smo svoju kreativnost, odbili od sebe forme i onda je naprosto došlo do ispuštanja onog što cijelo vrijeme držimo u sebi. Pitamo Evu i Saru kako bi trebao zvučati njihov debi album koji planiraju početi snimati ove godine.

– Ovo što smo odsvirali na EP-ju ide u potpuno obrnutom smjeru od onog što bi trebali raditi da se na brzinu svidimo svima. Otišli smo u fazu rušenja i dekonstrukcije iz koje bismo trebali izaći lagani i svoji. Album će biti iskren, no kako će točno zvučati, teško je reći, jer i mi to još otkrivamo, pripovijeda Sara i dodaje kako je termin za snimanje albuma načelno do ljeta, a izlazak bi se mogao očekivati u jesen. Sara i Eva vrlo osviješteno govore o dekonstrukciji forme, čime se upravo bave.

– Ušli smo u sferu apstrakcije i fluidnosti u kojoj eksperimentiramo, no ne namjeravamo zastraniti do krajnosti. Sve ćemo naposljetku ipak uvući u neku razumljivu strukturu. Puštamo sebe da dišemo i osjećamo do kraja.

– Mislim da je dobar primjer jedna od pjesama s EP-ja “Ja sam uvijek na istoj liniji”. Ona ima beat koji kao da prati otkucaje srca. Mislim da mi nismo direktni ni nametljivi, samo uplivamo u ljudske emocije, misli i kožu.

Teme novih pjesama Ž/Buke prizivaju neku novu ljudskost, ali govore i o temama ženske ljubavi i intime.

– Želim da se iskreno priča i pjeva o temama koje su toliko sveprisutne u našoj stvarnosti. Premalo je odgovornosti, svatko gleda sebe i u takvom ozračju samo tonemo kao bića koja imaju toliko emocija koje mogu dati i primiti. Eva na svoj način tumači gay erotiku koja je još jedan zanimljiv element u njihovim pjesmama.

 – Dosta ističem ženski spol i rod, baš s namjerom. Ja sam oduvijek htjela pisati o ženskoj ljubavi i da ona dođe do sfere javnog govorenja i izvođenja – naglašava ona.

Rock Flock: energija plesnog punka

Rock Flock su zagrebački power punk rock bend koji čine sestre i autorice pjesama Ana i Tina koje pjevaju, sviraju gitaru i bas, a tu je i bubnjarka Dina.

{slika}

– Energija plesnog punka je sjajna stvar i mislim da se na tom terenu nas tri dobro snalazimo. Sviramo glazbu koja je fizički zahtjevna, ali važno nam je da zabavljamo sebe i publiku. Voli nas dosta mlađe publike, i cure i dečki, objašnjava nam Dina koja je svoju karijeru bubnjarke započela na nagovor bake koja ju je upisala na rock akademiju.

– Ono čudovište iz Muppet Showa “The Beast” uvijek mi je bilo fora – priznaje.

Nastupni album Rock Flocka je gotov, snimljen je u požeškom studiju Ivančica uz producenta Deana Oreškovića. Trenutačno su u pregovorima s domaćim izdavačkim kućama.

– Čekamo neki ugovor koji ne bi bio ropski. Album je savršeno isproduciran, pjesme su britke, žestoke. Rock Flock je prošle godine dogurao i do polufinala u Supertalentu Nove TV. Ekspanziji ženskih rock bendova Dina se raduje bez trunke zavisti.

– Rane Ž/Buke pokrenule su taj val. Odjednom su se pojavile vinkovačke Punčke, Kajla… Mislim da ženska scena počinje nešto postizati, ima dosta ženskih festivala kao što su “Vox Feminae” i “Girls Are Wierd“. Scena je dosta jaka, neki ljudi, pogotovo muškarci, skeptični su, ali kad nas čuju, onda se smrznu.

Punčke: krivnja i tjeskoba

Zanimljivo je da dosta ovih bendova ima već neko vrijeme svirke u Srbiji, gdje ovakvu priču još više “puše”. Iz Vinkovaca, grada poznatog po bluesu, rocku i punku, dolaze Punčke.

{slika}

– Bubnjarka Ruby i ja zezale smo se u podrumu i nešto svirale, a nastup na Vinkovačkim jesenima nam je sredio Vlado Bakarić iz Karambola. Imale smo mjesec dana da nađemo vokal i pola benda, te navježbamo stvari – kazuje mi gitaristica i pjevačica Lucija o porođajnim mukama Punčki.

Nakon spomenute svirke počele su raditi na svojim pjesmama, a s tri članice postava se proširila na čak šest cura.

– Nedavno smo se opet prepolovile jer su tri članice otišle na fakultet, ali dosta smo izbrusile zvuk zahvaljujući gomili koncerata koje smo odsvirale u zadnje vrijeme. Mislim da sad zvučimo čistije i žešće. Do sedmog mjeseca snimit ćemo sav materijal za demo radnog naslova “Robot koji hekla”, a već je snimljen i spot za pjesmu “Bez potrebe” koja je već postala hit među vinkovačkim srednjoškolcima – otkriva nam Lucija planove Punčki.

– Pišemo o tjeskobi, osjećaju krivnje i našoj intimi, a ima tu i pomalo fikcije. Sve tri planiramo ići u Zagreb, upisati fakultet, biti cimerice i nastaviti svirati zajedno. Zanimalo nas je kako se Punčke nose s čestim podcjenjivanjem od muške publike.

– Prije smo doživljavale dosta omalovažavanja, najčešće te tonci znaju gledati s podsmijehom, ali s vremenom su nas ljudi prihvatili. Mi smo ipak prvi ženski bend u povijesti Vinkovaca, u početku smo bili samo atrakcija, a sada nas cijene zbog naše glazbe.

Larve: post punk juha

 Da ni jedna hrvatska rock priča ne može proći bez Riječana, potvrđuju i tri djevojke ujedinjene pod imenom Larve. Novovalni zvuk, post punk gitare, udar ritam mašine i sinta koji kao da svira Margita Stefanović Magi na sintetskim stimulansima sasvim su osoban dojam koji je autorica ovog teksta dobila slušajući Larve na njihovoj my space stranici.

{slika}

Ova vrlo zanimljiva psihodelična post punk juha draška nepce i krijepi duh organizma iscrpljenog MTV-jevskim pop rockom. Larve su iznikle iz bendova 80-ih ili, kako to one vole reći, iz “slične muzičke psihe”. Čujem u njima tragove brojnih bendova izniklih na ovim prostorima – Videosexa, Termita, ranog Let-a 3, ali i novosadskih Boya.

–  Kada se više takvoga presluša, ali i shvati na ispravan način, onda se stvori vlastiti identitet – objašnjava mi Petra, basistica uz koju bend čine Dunja na vokalu i gitari, te Vida na sintu i ritam mašini.

Na pitanje što ih najviše inspirira dobivam pomalo neočekivan odgovor.

– Tekstovi izlaze iz nas onda kada smo zadovoljne. Do sada su odsvirale 15-ak koncerata po Rijeci, riječkoj okolici i Sloveniji. Dobra vijest za sve one koji će nakon čitanja ovog teksta posjetiti njihovu my space stranicu je da se cure upravo nalaze u dogovorima s legendom nezavisnog izdavaštva na ovim prostorima Zdenkom Franjićem koji bi na svojoj kultnoj etiketi “Slušaj Najglasnije” trebao uskoro objaviti njihov prvijenac.

Kajla: ne glumatamo

Priču završavamo sa zagrebačkim pop punk bendom Kajla koji postoji tri godine. Iza njih je jedan demo “Kajla, prva kuja u svemiru”, a novi album i nove pjesme na njihovoj će se my space stranici pojaviti za nekoliko dana. Bend je ime dobio asocijacijom na Lajku, psa koji je nakon lutanja po moskovskim ulicama katapultiran u svemir. Ima u toj priči i nešto simbolike koju dijele sa slavnim psećim astronautom – iz pjesama benda isijava istovremeno toplina i emotivnost, ali i survivorski nerv.

{slika}

– Glazbu, tekstove, dizajn, logo, promociju, organizaciju – sve radimo sami. Smatramo da za ulazak u studio nije potrebno potpisati ugovor s nekom velikom diskografskom kućom ili imati sponzore koji će uvjetovati našu kreativnost, ograničiti nam slobodu ili nam reći što je to uspjeh, kaže nam basistica Željka, podsjećajući nas na još jednu važnu činjenicu – da ova generacija mladih glazbenika ne očekuje da se njihovim probojem bave marketinški stručnjaci i diskografske kuće već se oslanjaju isključivo na svoje snage, vlastitu strast prema glazbi te nove medije.

Bend je sastavljen od Eve na vokalu, Martine na gitari, Željke na basu, te bubnjara Marijana i gitarista Luke.

– Jesmo većinski ženski bend, ali smo i emancipirane, pa muški dio ne zapostavljamo – ističe Željka, te pojašnjava neke od pjesama: Stvaramo muziku kakvom se cure ili žene uglavnom ne bave. Naši tekstovi nisu “ti me ne voliš, ja tebe da”, već se bavimo nekim životnim stvarima. Nismo generacija curica koje glumataju, srame se svega, nego i mi znamo reći “ne” kad je dosta.

 

Zagorkin popularni feminizam

 

U sklopu ciklusa javnih predavanja o Mariji Jurić Zagorki, koje Centar za ženske studije

organizira svakog trećeg četvrtka u mjesecu u prostoru Zagorka, Dolac 8,

 

Maša Kolanović

 održat će 21. siječnja 2010. u 19h

 predavanje Zagorkin popularni feminizam.

 Zagorkinu golemu novinarsku produkciju, uz simbolički kontekst što je okružuje, možemo promatrati i kao pisani dio dokumentarne kulture specifične strukture osjećaja vremena u kojem je stvarala.

Predavanje će predstaviti diskurzivno prožimanje Zagorkinih romansi s njezinim nefikcionalnim tekstovima objavljenima u novinama i časopisima (političke reportaže, kolumne o popularnoj kulturi i svakodnevici i dr.) u kontekstu politike popularnog upisane u cjelokupan spisateljski rad ove autorice u kojoj feminizam zauzima ključno mjesto.

Specifičan Zagorkin feminizam ostvaren u popularnoj kulturi bit će prikazan na primjeru kulturalne analize Zagorkinih novinskih tekstova što odražavaju njezine poglede na poziciju tzv. obične žene u kontekstu patrijarhalne kulture njezina vremena, kao i artikulacije ženstvenosti u Zagorkinim novinskim tekstovima i romansama.

PinkStinks ili zašto sve mamine/tatine princeze moraju nositi ružičasto?

 Prevela Dajana Barišić

Grupa entuzijasta/kinja iz Velike Britanije na čelu sa  Abi i Emmom Moore osnovala je kampanju PinkStinks iz revolta na “kulturu ružičaste boje” za koju oni smatraju da napada svaki aspekt života djevojčica.

Ovo je stranica za roditelje i sve koji se bave djecom, a i ima za cilj prikupiti podršku, potaknuti raspravu i konačno pokrenuti tu podršku kako bi se utjecalo na trgovce i medije s cilje promicanja važnosti pozitivnih rodnih uloga za djevojčice.
 
One/i vjeruju da opsesija izgledom tijela počinje u sve mlađoj dobi, a da je sjeme posijano u ružičastoj fazi, kada se mlade djevojke podučavaju granicama unutar kojih će odrasti, kada im se daju stroge i štetne poruke o tome što to znači biti i izgledati kao djevojčica.

PinkStinks je organizacija koja lobira za i u ime roditelja i njihove djece.

Njihov cilj je:

  • Inspirati, motivirati i potaknuti djevojčice na mogućnosti i prilike otvorene za njih
  • Unapređivanje samopoštovanja i samopouzdanja djevojčica, podizanje njihovih ambicija i u konačnici poboljšavanje njihovih životnih mogućnosti
  • Izazvati ‘pink kulturu’ koja se temelji na ljepoti bez mozga i pružiti alternativu

 UZORI

 PinkStinks ima za cilj suprotstaviti se opsesiji “žutih” medija ženama koje su ‘slavne’, ‘tanke’, ‘bogate’ ili ‘u braku s poznatim muškarcima’, na način da slave one žene koje vide kao inspirativne, važne, inovativne i motivirajuće. Na svojoj stranici upućuju na neke od tih žena … neke iz prošlosti, neke koje tek počinju, iz svih sfera života.

 Neke od poznatih žena koje navode kao uzore: Annie Leibowitz, Annie Lennox, Rosa Parks, Emmeline Pankhurst…kao i mnoge druge iz svijeta umjetnosti, znanosti, ekonomije, sporta…

 One/i vjeruju da upoznavanjem djevojčica (i dječaka) sa slikama žena … svih oblika, veličina, boja i kultura, kako rade sve vrste čudesnih stvari … mogu na neki način poboljšati njihovo samopouzdanje i spoznaju o vlastitoj vrijednosti; dok ih trenutna mono-kultura samo uništava, slaveći ono za što se većina nas ne može ni nadati da će postići.

 “Dakle … razgovarati ćemo sa ženama različitog porijekla, koje nisu samo dobitinici zlatne medalje, odnosno dobitnici Nobelove nagrade … već osobe koje možda žive u vašem susjedstvu. Mnogo ih je … i one su velika inspiracija. Omogućimo našoj djeci da vide da je uspjeh svuda oko njih, potaknimo ih da se cijene bez obzira na vlastite slabosti, potaknimo ih da žele uspjeh.
I potaknimo sebe kao roditelje … naoružani informacijama, alatima i znanjem, da prkosimo pink kulturi … i izgradimo kulturu dobra … da  iskoristimo izraz …’da!… mi… možemo’
“, poručuju na svojoj stranici.

 I na kraju, evo nekoliko činjenica koje bi vas mogle potaknuti na razmišljanje i možda pokrenuti da pokušate promijeniti sveopće uniformiranje i separaciju naše djece, a samim time i njihovu budućnost.

 ČINJENICE

 73% ispitanih izjavilo je da Internet koriste svaki dan,a 80% kaže da djevojčice njihove dobi većinu informacija radije dobivaju sa Interneta nego iz novina.

 42% ispitanih djevojčica imenuju poznate kao najveći utjecaj na djevojčice i mlade žene.

40% također navode Internet kao jedan od najvećih utjecaja.

Girl Guides istraživanje 2008

Više od polovice (54%) svih žena diljem svijeta kažu da su prvi put postale svjesne potrebe da budu fizički privlačne između 6 i 17 godina.

Dove ‘Prava istina o ljepoti’, 2004

66% mladih ljudi nauči o seksu i vezama kroz medije.

Buckingham and Bragg (2003) Mladi ljudi, mediji i veze, Institute of Education

66% tinejdžerki razmišlja o plastičnoj operaciji, a 20% bi ju odmah napravilo.
 ispitivanje na uzorku od 1,800 tinejdžerki, 2005

 44% (ispitanih djevojčica) priznaju da mogu nabrojati više žena i djevojaka profesionalnih nogometaša nego političarki.

Girl Guides istraživanje, 2008

Polovica mladih žena osjeća da društvo vrši veći pritisak da budu tanke, nego da budu zdrave.

 Samo jedna četvrtina djevojaka vjeruje da je cool baviti se sportom ili da je važno biti dobar u sportu.

Women’s Sport and Fitness Foundation (2007)
 

L.M.Ward i Rivadeneyra (2002) analizirali su najpopularnije glazbene spotove na Black Entertainment Television-u i pronašli su slike seksualnog sadržaja u 84% spota, a dva najčešća seksualna ponašanja bila su seksualna objektivacije i ples koji poziva na seks.

 71% žena u tim spotovima bile su odjevene u blago provokativnu ili provokativnu odjeću ili uopće nisu nosile odjeću, u usporedbi s 35% muškaraca.

Muškarci počinju zarađivati više od žena gotovo čim uđu na tržište rada, a razlika između plaća raste s dobi. U 2005. prosječna razlika plaća za puno radno vrijeme radnika u dobi od 18-21 iznosila je 3,7 posto. Za one u dobi od 40-49, dobne skupine za koju je razlika plaća najveća, prosječna razlika plaća iznosila je 21,7 posto
Annual Survey of Hours and Earnings

Uhićene iranske aktivistice

 Prevela Franciska Cettl

Najmanje 33 iranske aktivistice uhićene su u nedjelju tijekom mirnog prosvjeda u Teheranu.

Aktivistice su pripadnice skupine Ožalošćene majke, koja je osnovana nakon javnih proglasa o smrti Nede Agha-Soltan prošlog ljeta. Pripadnice skupine su majke ubijenih, uhićenih i nestalih posvjednika/ica. Prema Straits Timesu, žene se redovito okupljaju kako bi prosvjedovale u parku, gdje su i uhićene, noseći crninu u znak žalosti.

Internetska stranica Ožalošćenih majki navodi izjavu neimenovanog svjedoka: “Nisu dopustili sjedenje na klupama ni okupljanje. Nakon što je 70-ak majki ušlo u park, policajci su ih počeli loviti, hvatati i silom utrpavati u policijske kombije. Pritom su bili vrlo nasilni i vrijeđali ih”, prenosi CNN

Uhićenja aktivistica u Iranu se nastavljaju. U prosincu su agenti Ministarstva sigurnosti uhitili: Noushin Ebadi, profesoricu stomatologije i sestru Shirin Ebadi, dobitnice Nobelove nagrade za mir; Mansoureh Shojaee, pokretačicu kampanje Milijun potpisa za žensku jednakost u Iranu; i Mortezu Kazemian, novinarku. Somayeh Rashidi, članica kampanje  Milijun potpisa također je bila na meti: pretražen joj je dom i uručen sudski poziv.

Kampanja Milijun potpisa kojom se želi prikupiti milijun potpisa protiv legalne diskriminacije kojoj su žene pod iranskim zakonom izložene, posebice je na meti. Veći broj aktivistica povezanih s kampanjom posljednjih je godina bio uhićen i zatvoren, među njima i američka studentica i feministička aktivistica Esha Momeni.   

Pomoć za nastradale u potresu na Haitiju

 

Najgori potres u zadnjih 200 godina pogodio je Haiti, uzrokujući katastrofalno uništavanje u toj najsiromašnijoj zemlji na toj strani svijeta. Potres je najteže pogodio  najgušće naseljeni dio Haitija, glavni grad Port-au -Prince i okolicu.

MADRE, međunarodna organizacija za ženska ljudska prava, koja je tijekom devedesetih pomagala i ženama pogođenim ratom u Hrvatskoj, radi na Haitiju već dulje vrijeme i pokrenula je hitnu akciju pomoći unesrećenima potresom.

Kroz svoju partnersku organizaciju  Zanmi Lasante Clinic, liječnici, medicinske sestre, zdravstveni radnici rade na pružanju medicinske pomoći i potrepština u najteže pogođenim područjima.

Najhitnije su potrebni zavoji, antibiotici najšireg spektra, i ostale medicinske potrepštine, kao i tablete za pročišćavanje vode radi sprečavanja izbijanja kolere. Sve su veće i potrebe za hranom, skloništem i drugim vrstama pomoći.

Molimo donirajte odmah!

MADRE koja pomaže organizacijama u zajednici, treba pomoć za kupnju hitnih potrepština.

Partneri organizacije MADRE su spremni doći do onih kojima je pomoć potrebna, kao i osigurati da pomoć dođe do onih najugroženijih, posebno vodeći računa da dođe do žena i njihovih obitelji. U humanitarnim katastrofama, žene su posebno ugrožene zbog rizične sigurnosne situacije, te brige o djeci koja uglavnom pada na njihova leđa. Situacija je vrlo teška i hitna akcija je ključna da bi se sačuvali životi.

Za više informacija, pogledajte MADRE

Srce moje kuca za nju

 

Nogomet već odavno nije zabava koja žene ostavlja ravnodušnima. U nogometno-plesnom spektaklu Srce moje kuca za nju žene idu korak dalje; prisvajaju povlašteni rekvizit muškog teritorija i pokazuju koliko mogu biti umješne s njim.

Montažstroj i Plesni centar Tala donose rekonstrukciju spektakularne pobjede Hrvatske nad Engleskom rezultatom 3:2 na Wembleyu, 21. studenog 2007. No kako to već obično biva s nogometom, tako i ovdje rutina baratanja loptom postaje sporedna, a sve ostalo poprima mitske dimenzije.

Srce moje kuca za nju dokazat će da danas, osim nogometa, ne postoji društveni fenomen koji u tolikoj mjeri može sublimirati snažne emocije i ujediniti naciju, svjedočiti kao simbol njezina (ne)uspjeha i autentičnih vrijednosti i u konačnici, podastrijeti istinu o nama samima.

Ženska nogometna vrsta odabrana je dugotrajnim procesom tijekom nekoliko ciklusa audicije s prijavljenih preko 200 kandidatkinja. Tijekom dva poluvremena one će se spremno znojiti za Hrvatsku i pokazati koliko su uistinu skupile utakmica u nogama.

U prvom dijelu na pozornicu HNK istrčat će jedanaest mladih plesačica ponavljajući linije i kretanja naših reprezentativaca, da bi zatim ustupile mjesto ženama sa burze koje će izložiti svoju radnu biografiju.

U predstavi u kojoj Hrvatska uvijek iznova pobjeđuje, one će zajednički ponuditi odgovor na pitanja kakvu zemlju želimo i volimo, kad pobjeđujemo, a kad smo prisiljeni priznati poraz.

No kakav je zaista ishod Montažstrojeve utakmice, možete provjeriti samo dva puta, 24. i 31. siječnja 2010. u HNK Zagreb.

Ansambl predstave:

PRVO POLUVRIJEME: Adriana Josipović, Ana Stunić, Ana Vilenica, Antonia Matković, Daria Karić, Helvecia Tomić, Iva Morandini-Plovanić, Martina Car, Martina Tomić, Nataša Mihoci, Petra Milojković, Rina Kotur

DRUGO POLUVRIJEME: Antoaneta Boras-Vidov, Brigita Sajko, Davorka Drvodelić, Lela Lujanac-Kerdić, Mirjana Kalinger, Nada Kos Balen, Renata Petrović, Sanja Plepelić, Silva Cirković, Sonja Cirković, Vasiljka Martinović, Zrinka Banić-Tomišić

 

Projekt je realiziran u suradnji sa: Grad Zagreb – ured za obrazovanje kulturu i šport, Grad Zagreb – ured za socijalnu zaštitu i osobe sa invaliditetom, Ministarstvo kulture RH, Hrvatski Nogometni Savez, Hrvatski zavod za zapošljavanje – područna služba Zagreb, Zagrebački Velesajam, Centar za nezavisnu kulturu i mlade