sdadmin

Mjesto za borbu protiv diskriminacije

Posted on by sdadmin

Tijekom prošle godine šest hrvatskih nevladinih organizacija osnovalo je Kuću ljudskih prava (KLJP) u Zagrebu. Prostor i financijska sredstva su donirali grad Zagreb i Vlada kraljevine Norveške, a nakon uređenja na današnji Dan ljudskih prava je i svečano otvorenje. Zgradu u Selskoj ulici zajednički će koristiti Centar za mirovne studije, Zagreb; Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb; Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e., Zagreb; Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb; Udruga za promicanje istih mogućnosti, Zagreb; Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja – Svitanje, Zagreb.

Kuća ljudskih prava osnovana je s namjerom promicanja, razvitka i unaprjeđenja zaštite ljudskih prava. U povodu Dana ljudskih prava zamolili smo Sanju Sarnavku, koordinatoricu udruge B.a.B.e. i predsjednicu Kuće ljudskih prava da nam odgovori na nekoliko pitanja stanju ljudskih prava u Hrvatskoj i osobito o kršenju prava žena.

{slika}

Čime će se točno baviti Kuća ljudskih prava?

– Kontinuirano ćemo pratiti stanje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj i na kraju svake godine bit će javnosti predočeni nalazi, a izvještaji slani svim institucijama odgovornim za uspostavu vladavine prava u Republici Hrvatskoj. Izvješća će dobiti Mreža kuća ljudskih prava i sve zainteresirane međunarodne organizacije. KLJP uz to će pokrenuti aktivnost prikupljanja podataka za pisanje izvještaja u sjeni za Univerzalni periodični izvještaj o stanju ljudskih prava koji će biti raspravljan u Ženevi u prosincu 2010. na 9. zasjedanju Human Rights Councila.

Kako je 2010 prva godina sustavnog djelovanja Kuće ljudskih prava, bit će pokrenuto osnivanje dva od nekoliko odbora koji će se usredotočiti na praćenje pojedinih segmenata važnih za promicanje i zaštitu ljudskih prava: Odbor za praćenje medija – Cenzurirano i Odbor za javno zagovaranje prava osoba s psihičkim smetnjama.

Kako biste ukratko opisali projekt mapiranja područja diskriminacije? Što sve obuhvaća i kakva rješenja nudi?

– Opći cilj projekta bio je smanjiti demokratski deficit povezan s EU politikama osiguravanjem participacije i aktivnog doprinosa građana i organizacija civilnog društva u razvoju, implementaciji i monitoriranju javnih politika povezanih sa Aquis communitaire iz područja ljudskih prava i socijalnih politika. Specifični ciljevi projekta su uspostaviti dobre prakse aktivnog sudjelovanja građanstva tijekom implementacije antidiskriminacijskih regulativa u konkretnim lokalnim zajednicama kao što su Dalj, Pakrac, Čakovec, Knin i Vis.

Antidiskriminacijske odredbe bile u uključene u niz zakona. Što novo donosi Antidiskriminacijski zakon i kako ga koristiti u zaštiti ljudskih prava?

– Harmonizacija hrvatskog pravnog sustava s pravnom stečevinom EU predstavlja jedan od glavnih izazova hrvatskog integracijskog procesa. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći i Antidiskriminacijski zakon samo su primjeri novih regulatornih okvira koji su nastali kao izraz potrebe za usklađivanjem hrvatskog pravnog sustava s onim EU. Međutim, antidiskriminacijske odredbe bile su uključene u nizu zakona (Zakon o radu, Zakon o istospolnim zajednicama, Zakon o rodnoj ravnopravnosti) i prije donošenja antidiskriminacijskog zakona, ali rijetki su slučajevi koji su se vodili pred hrvatskim sudovima a da se temelje na postojećim antidiskriminacijskim odredbama. To stanje se može tumačiti manjkom znanja među građanima o postojanju takvih zakonskih odredbi te znanju kako ih efikasno koristiti u zaštiti svojih ljudskih prava. Ukoliko se želi da građani koriste sad već prilično zaokružen antidiskriminacijski pravni okvir, nužno je da se predložene aktivnosti koncentriraju oko konkretnog upoznavanja građana s postojećim zakonima kao i praktičnim korištenjem tih zakona pred sudovima.

Jeste li zadovoljni ponašanjem izvršne i sudbene vlasti kada je riječ o ljudskim pravima? Primjerice, kada je riječ o diskriminaciji žena nemamo često priliku čuti da se suci i sutkinje pozivaju na zakone koji ih štite od diskriminacije.

– Previše često izvršna vlast i sudstvo nisu se ponašali odgovorno i transparentno prema građanima. Nedostupni su bili čak i nacrti zakona.

U kojim su segmentima žene najviše diskriminirane? Kako i kada vidite rješenje ovog problema.

Različita su iskustva žena u različitim sredinama. U mojoj knjizi “Putevima diskriminacije” zabilježena su različita iskustva pa tako i mišljenje predstavnice jedne nacionalne manjine koja je rekla: “Diskriminacija se osjeća u zraku – prema invalidnim osobama, muško ponašanje prema ženama, užas. Ima višestruke diskriminacije, prema ženama pripadnicama manjina primjerice”. Druga kaže: “svaka riječ može koštati; ako 20 osoba misli o nekoj temi nešto, tako i ti moraš misliti. Ako se zalažeš i boriš za nešto, jednostavno si na nišanu. Drugi pružaju otpor prema promjeni…” Starija pripadnica srpske nacionalne manjine izjavila je kako je diskriminiraju svi osim patronažnih sestara koje pokazuju izuzetnu brigu prema osobama o kojima skrbe…

Situacija je osobito loša u malim sredinama…

– Naše sugovornice tvrde kako pitanje aktivnosti žena izvan obitelji ovisi o postojanju ili nepostojanju podrške muža. Misle kako su vrlo patrijarhalna sredina u kojoj muškarci nisu presretni kad vide ženu u politici, a najviše ih zabrinjava što žene ne podržavaju žene. Jedna se od sudionica okušala u politici i bila izabrana za vijećnicu, ali kaže kako se čitavo vrijeme osjećala samo kao figura jer je nitko nije shvaćao ozbiljno. Osim toga, bilo joj je gotovo nemoguće uskladiti političke obaveze s onima na radnom mjestu i obiteljskima.

U kojim je segmentima bilo najviše reakcija

– Prva je uzbuna nastala kad smo otvorili temu zapošljavanja i prava vezanih uz rad. Bile smo obasute primjerima sa svih strana. Činjenica je da je na Zavodu za zapošljavanje posljednjih godina redovito

veći postotak nezaposlenih žena (3307 žena ili 58,18 posto u odnosu na 41,82 posto muškaraca). Naći odgovarajući posao graniči gotovo s nemogućim ukoliko se ne zna prava osoba i ne potegne dobra veza. One koje rade, s druge strane, vide oko sebe stalna kršenja zakona i radničkih prava, ali kao u slučajevima nasilja, o svemu šute, jer se boje da više nikad neće naći posao. Nijedan poslodavac ne voli radnike koji se bune. Čak i kad inspekcije interveniraju, uglavnom nema poboljšanja. Trebalo bi puno više ljudi i mehanizama da se kršenja zaustave. U jednoj su tvrtki u vlasništvu stranaca ženama isplaćivali zakonom garantiran minimalni dohodak, a onda su ih čekali iza blagajne i tražili da im na ruke svaka vrati po 300,00 kuna!

Jesu li pripadnice nacionalnih manjina dodatno diskriminirane?

– One su dvostruko su diskriminirane. Vide da postoje brojne predrasude pa ili uopće ne mogu dobiti posao ili ih se sprječava u napredovanju. U svim je slučajevima bilo moguće dokazati diskriminaciju jer su pripadnice srpske nacionalne manjine imale višu stručnu spremu i duže radno iskustvo od osoba koje su dobile posao ili napredovanje. Jedna nam je sugovornica rekla kako bi u njezinu slučaju bilo jako teško pred zakonom dokazati diskriminaciju jer je Hrvatica, a ne zna kako bi to mogla predočiti s dokazima sudu da je nepoželjna u sredini jer se udala za Srbina… Hrvatica, udovica iz Domovinskog rata ispričala nam je kako je teško bilo i još uvijek jest izboriti se za svoja prava i prava djece. Sigurna je, kao i ostale žene, da treba uspostaviti sustav nadzora i sankcija za loše rješavanje predmeta jer je nedopustivo da se provođenje Zakona temelji na (ne)dobroj volji službenika.

Biografije kandidatkinja za predsjednicu

Posted on by sdadmin

VESNA PUSIĆ

*datum i mjesto rođenja: 25. ožujka 1953., Zagreb
*zanimanje: sveučilišna profesorica
*radno mjesto: Filozofski fakultet, Hrvatski sabor
*obrazovanje: doktorica sociologije

Kandidatura potpredsjednice HNS-a dr. Vesne Pusić na predstojećim predsjedničkim izborima nije nikoga iznenadila, budući da je aktivizam dio njezinog obiteljskog naslijeđa

Vesna kao kći oca akademika Eugena Pusića i sestra Zorana Pusića, aktivista utjecajnih nevladinih udruga teško da je Pusić uopće mogla izbjeći burne političke vode.

Još je kao gimnazijalka bila potpredsjednica Sabora učenika srednje škole, koji je bio alternativa Socijalističkom savezu omladine. Organizacija je ugašena nakon pada Hrvatskog proljeća.

Nakon završene osnovne škole, Vesna je završila jezičnu gimnaziju u Križanićevoj ulici u Zagrebu. Nakon mature, otputovala je u Chicago gdje je njezin otac predavao na sveučilištu. Povratkom u Zagreb 1971., upisala je na Filozofskom fakultetu sociologiju i filozofiju. Budući da, po završetku studija, nije uspjela dobiti mjesto asistenta na sociologiji u Zagrebu, pod obrazloženjem da nije marksist, prihvatila je poziv iz Ljubljane.

Suosnivačica prve feminističke grupe

‘Ključnim događajem u svom životu smatram kad me je 1976. prof. Veljko Rus pitao bi li htjela raditi kod njega na jednom europskom projektu na Institutu za sociologiju u Ljubljani na istraživanju o industrijskoj demokraciji’, prisjeća dr. Pusić. Dvije godine poslije ipak dobila je posao asistenta na Katedri za sociologiju FF-a u Zagrebu. Iz toga razdoblja (1978.) Pusićeva je ostala upamćena i kao suosnivačica prve feminističke grupe u SFRJ ‘Žena i društvo’, što nije bilo po volji službenoj politici.

Pismom tražila Tuđmanovu ostavku

Početkom 90-ih završila je istraživanje o načinu upravljanja 18 najuspješnijih hrvatskih industrijskih tvrtki. Nakon toga je napisala analizu menedžerske elite kao možebitne buduće hrvatske političke elite.

Vesna Pusić redovna je profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predaje sociologiju politike i teoriju industrijske demokracije.

U politici nije bila jako aktivna početkom demokratskih promjena. Podržavala je Koaliciju narodnog sporazuma koja je na prvim izborima doživjela fijasko.
Snažniji politički angažman počinje s nevladinim projektom za promicanje demokracije’ Erazmus Gildu u kojemu postaje direktorica organizacije i pokreće i časopis ‘Erazmus’.

Osnivači Gilde radikalno su kritizirali način vladavine predsjednika Franje Tuđmana. Pusićeva je, uz grupu intelektualaca, supotpisnica pisma kojim se javno od predsjednika Tuđmana tražila ostavka.

Nasljednica Savke Dabčević – Kučar

Vesna Pusić se u politiku aktivno uključila 1997., kad se priklonila HNS-u Savke Dabčević Kučar. Na izborima 3. siječnja 2000. godine ‘kroz iglene uši’ je prošla u Sabor na listi HNS- a. Pa ipak, za samo nekoliko mjeseci je izabrana za predsjednicu HNS-a.

Godine 2005. ujedinili su se njezin HNS i LIBRA u Hrvatsku narodnu stranku – liberalne demokrate. Stranka je ojačala i postala po treća po jačini u državi. Pusićeva je 2006. postala i potpredsjednica Europske liberalne i reformističke stranke (ELDR-a).

Uz stranačke, u Saboru ima i važnu dužnost predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Unatoč tradiciji da se na to mjesto imenuje predsjednika najjače oporbene stranke, bivši premijer Sanader je, nakon prošlih parlamentarnih izbora, iskoristio Pusićevu kako bi na europskim poslovima izbjegao utjecaj šefa opozicije Zorana Milanovića.

 

VESNA ŠKARE-OŽBOLT

*datum i mjesto rođenja: 20. lipnja 1961, Osijek
*zanimanje: odvjetnica
*radno mjesto: odvjetnički ured, Gradska skupština Velike Gorice
*obrazovanje: Pravni fakultet (pravosudni ispit)

Predsjednica DC-a i gradska vijećnica Velike Gorice, Vesna Škare-Ožbolt široj javnosti postala je poznata kao glasnogovornica i zamjenica predstojnika Tuđmanova ureda. Simpatije građana zadobila je uspješno provedenom mirnom reintegracijom istočne Slavonije, koju uporno ističe u svojoj kampanji vjerujući valjda da će to građani znati honorirati na biralištima

Osječanka, dalmatinsko-primorskih korijena, Vesna Škare – Ožbolt rođena je u obitelji majke profesorice i oca poslovođe u Nami. U rodnom gradu je završila osnovnu, glazbenu (klavir) i srednju školu – društveno usmjerenje. Bila je odlična učenica, uvijek se nametala kao vođa te je okupljala drugu djecu.

Odlične ocjene nastavila je nizati i u srednjoj školi, ‘ležali’ su joj društveni predmeti, posebno povijest, bila je fascinirana poviješću starog Egipta i Rima. No, u 3. razredu srednje škole u njoj se dogodio preokret – počela se zanimati za društvene i političke događaje. Najviše ju je zanimao odnos između Hrvata i Srba jer je došla u sukob s jednim profesorom, koji je nametao srbizme. Počela je sloviti kao buntovnica.

Nakon srednje škole u Osijeku je upisala pravo, dala prvu godinu, a onda nastavila studirati u Zagrebu.

Šutnjom od nezaposlene volonterke do Sabora

Diplomirala je 1985., ali dvije godine nije mogla naći posao. Kratko vrijeme je volontirala na Okružnom sudu u Osijeku. Međutim, za dvije godine posrećilo joj se. Primili su je na mjesto pripravnika u republičkom protokolu Izvršnog vijeća Sabora. Godinu dana su je provjeravali te je, konačno, 1987. dobila posao, uglavnom zbog dobrog poznavanja engleskoga jezika, ali i zbog toga što je znala šutjeti, budući da nije bila članica SK.

Do kraja odana Tuđmanova suradnica

U međuvremenu je položila državni pravosudni ispit i radila na pravnoj problematici u inozemnom protokolu.
Nakon dolaska na vlast, predsjednik Tuđman ju je primijetio kao žustru osobu bez kompleksa, osvojila ga je i do kraja njegovog života ostala jedna od najbližih suradnica prvog hrvatskog predsjednika.

Početkom 90-ih počela je raditi na otvaranju ureda RH u inozemstvu. Potom postaje savjetnica za odnose s javnošću Uredu predsjednika, glasnogovornica te na koncu zamjenica predstojnika Ureda predsjednika i savjetnica dr. Tuđmana.

Krajem Domovinskog rata bila je imenovana za nositeljicu procesa mirne reintegracije istočne Slavonije. Misiju je uspješno obavila pa postaje i potpredsjednica HDZ-a i savjetnica predsjednika Tuđmana za politička pitanja. Uz Tuđmana je ostala do kraja njegova života.

Političko osamostaljenje ministrice pravosuđa

Nakon što Tuđman umire krajem 1999., HDZ gubi izbore na početku 2000. – te, a Vesna Škare-Ožbolt, zajedno s Matom Granićem stvara Demokratski centar i postaje zastupnica u Saboru. Vrlo brzo je postala i predsjednica stranke DC-a, istisnuvši Matu Granića. Na parlamentarnim izborima 2003. pobjeđuje HDZ, a Vesna Škare-Ožbolt postaje ministrica pravosuđa zbog koalicijskog dogovora. Dvije godine poslije, u veljači 2006., Ivo Sanader ju je smijenio zbog tobožnjeg ‘curenja informacija’, s zapravo zbog njezine upornosti da se odupre političkom izboru sudaca i predsjednika sudova.

Nakon odlaska iz Banskih dvora otvara odvjetničku kancelariju i nastavlja voditi svoju stranku DC koja značajnije rezultate postiže još samo u Velikoj Gorici.

Halo, biskup pri telefonu!!

Posted on by sdadmin

 Crkvena anti-in vitro kampanja u Poljskoj dobila je i najnoviji nastavak. Prenosile smo već priče o projektima potpune zabrane svih metoda potpomognute oplodnje o kojima debatira poljski parlament kao i najave različnih crkvenih akcija koje bi silom svog pritiska trebale doprinijeti što skorijem donošenju najrestriktivnijeg zakona u Europi, ako ne i u svijetu.

Kako trenutno debata u parlamentu stagnira, potisnuta najnovijim skandalima i svađama oko naručivanja iliti ne-naručivanja cjepiva protiv svinjske gripe, crkveni aktivisti odlučili su pokrenuti novu akciju. Njen cilj je osigurati medijsku pozornost za inicijativu potpune zabrane te preko propagandnih aktivnosti postići trajnu moralnu stigmatizaciju svih onih koji se zalažu za slobodan i besplatan pristup metodama potpomognute oplodnje u okviru zdravstvenog osiguranja u Poljskoj.

Sedam katoličkih glasila (tjednika, dvotjednika, mjesečnika) zajedno s Katoličkom Informativnom Agencijom (poljska inačica HINAe u crkvenom vlasništvu) najavili su jučer na posebnoj konferenciji za novinare početak propagande akcije čiji je krajnji cilj donošenje zakona u cijelosti temeljenog na katoličkim moralnim načelima te “podizanje razine društvene svijesti o količini zala koja sa sobom nosi medicinski potpomognuta oplodnja”. Propaganda će se provoditi u obliku posebnih izdanja pojedinih glasila te kolportažom isključivo u tu svrhu pripremljene brošure s naslovom “Katolička bioetika” među parlamentarnim zastupnicima.

Uvodnik spomenute brošure, čiji je autor poznati anti- in vitro borac nadbiskup Jozef Michalik, započinje riječima: Nijedan znanstveni interes, ljudska potreba ili teškoća niti plemenita čovjekova nastojanja da podigne dijete nikad neće moći opravdati kršenje božjih prava pri postupcima medicinski potpomognute oplodnje. Metode in vitro krše pravo nerođenog djeteta da bude začeto u obitelji i da živi na način koji mu nalaže priroda.

O kakvoj je to prirodi riječ, dosad se nije saznalo. No biskupi točno znaju o čemu govore, jer je u daljnjem tekstu riječ o navodnim postignućima tzv. “naprotehnologije”, tj. pokušajima liječenja neplodnosti “prirodnim metodama”.

U centru pažnje su dakle čarobne “prirodne metode”, no, kako možemo pretpostaviti, u borbi protiv umjetne oplodnje poljska će crkva pribjeći i malo neprirodnijim metodama bez imalo grižnje savjeti. U toj borbi cilj opravdava svako sredstvo, što je crkva pokazala već dovoljno puta.

I tako jedna od neprirodnih metoda, koja nužno uključuje korištenje modernom tehnologijom, je tzv. “akcija telefoniranja”. Biskupi i drugi crkveni dužnosnici koristit će telefone kako bi osigurali da će njihov odlučan glas protiv umjetne oplodnje doprijeti do ama baš svakog zastupnika u parlamentu. Navodno će svaki od njih dobiti neki “limit” zastupnika koje će morati kontaktirati tim putem. S obzirom da poljski parlament ukupno broji 460 zastupnika i u višem domu – senatu – još njih 100, a prema podacima iz 2007 u Poljskoj aktivno radi 133 biskupa, lako je izračunati da će svaki od njih morati nazvati 4,2 parlamentarna zastupnika. Posebnu će sreću trebati s preostalih 0,2 zastupnika, ali i tu će se vjerojatno snaći…

PMS

Posted on by sdadmin

Danas me je na jedan sasvim pristojan iskaz ljutnje dočekao komentar “Rade hormoni?”. To je varijacija na temu “PMS, ha?”. No, trenutno teško da mogu imati PMS, pa se to prevelo u hormone. Uopće nije bitno kakvu emociju pokazivala: ljutnju, rezignaciju, očaj, tugu…svaka od njih je bila dočekana s istim komentarom “PMS/hormoni, ha?”. Postoje još dvije istoznačnice kojima se govori identična stvar; “Menopauza, ha?” i za žene koje su prešle društveno prihvatljivu dob za udaju, dakle imaju više od 25 godina, a nisu se usrećile brakom, “Nejebica, ha?”. Dobro, ovaj zadnji im se obično govori iza leđa, ali dobri prijatelji će vas s tim počastiti i ravno u lice (jer prijatelji si nikada ne govore iza leđa). Sve ovo eventualno možete izbjeći ako imate neku stvarnu bolest, iritabilni kolon, žučni kamenac ili čir na želucu. Tada će vaše emocije smatrati glupim, nepotrebnim i napornim, ali poštedjet će vas “PMS, ha?” komentara. Naravno, milion puta sam iz ženskih usta čula opravdanje “Ma PMS/menopauza/hormoni, znaš”. Još nisam čula žensko opravadavanje emocija nejebicom, ali kako ionako svi dobro znamo da žene zapravo nemaju želju za seksom, onda je to logično.

 

Jedina etiketa za muško emocionalno ponašanje je famozna “kriza srednjih godina”, no oni se njome susreću tek u 40-ima i to ako stvarno prolupaju po principu novi auto – mlada cura – naušnica u uhu – traperice koje niti 23godišnjak nebi stavio na sebe. Sve drugo je prihvatljivo. Kad Vanja Sutlić naziva žene “četničkim kurvetinama” on je jednostavno idiot ili domoljub, kako za koga. Kad se Denis Latin obračunava sa svojim kolegama preko fejsbuk statusa, on je u borbi za pravdu. Kad Ivo Sanader pobjegne s mjesta premijera, on je pod pritiskom i bjelosvjetskom ucjenom. Njihovi emocionalni ispadi imaju svoje sasvim racionalne, logične i društveno prihvatljive razloge. Nas pucaju razni hormoni. Nemam pravo biti ljuta radi nepravde, bijesna radi tuđe gluposti, tužna radi loše vijesti ili razignirana zbog gladi u svijetu. A da stvar bude još bolja, kao žena nemam pravo niti NE imati emocije kao što su rastapanje na male bebe i izražavanje općeg oduševljenja na činjenicu da je nečiji seksualni odnos urodio spajanjem jajašca i spermija. Možda bismo zajedno s rozom benkicom trebale dobiti i nekakva uputstva za adekvatne emocije. Rastapanje na male bebe – da; ljutnja na šefa zbog nedobivanja zaslužene povišice – ne. Iako, prilično sam sigurna da će nam i ove prve emocije prije ili kasnije biti pripisane kao manjkavost. Jer stvarno, jel može netko ‘ko se rastapa nad malim bebama upravljati vojskom koja je dio NATO snaga? Kaj god.

 

Na pitanje što će se dogoditi ako Hillary Clinton uđe u Bijelu kuću, jedan je politički komentator uzvratio protupitanjem “Osim PMS-a i promjene raspoloženja?”. Antologijska Suzana iz zadnjih hrvatskih predsjedničkih izbora još se uvijek vuče za premijerkom Kosor. Pusić pak ne izgleda kao netko ko se rastapa nad malim bebama, pa još više iritira biračko tijelo. Em ima mišljenje o svemu, em ga izražava i još sve to prilično smireno. Jedva su svi dočekali kad je onoj teti s placa na bezobraznu uvredu uzvratila humorom i rekla da onda ona kao flundra poklanja njoj kao flundri naranču. Zamislite, Vesna Pusić se naljutila. Sigurno je bio PMS. Ili menopauza? A ni nejebica nije isključena. S druge strane Vesna Škare Ožbolt je dojila svoje dijete u predsjedničkom uredu i istovremno riješavala mirnu reintegraciju Podunavlja i, kao što vidimo u anketama, to nije pomoglo da je se percipira kao potencijalnu vrhovnu zapovjednicu hrvatske vojske. Lupanje štiklom po saborskoj klupi sigurno je pak odmoglo jer ne ide se u rovove u štiklama. Željka Antunović je kad se pogleda u nazad bila valjda jedina osoba na čelu MORH-a iza koje nije ostao nikakav gigantski skandal, ali avaj. Nikad joj se neće oprostiti ona vožnja u MIG-u i kaciga na glavi, a još manje izuzetno staloženo vođenje SDP-a u razdoblju Račanove bolesti i nakon smrti. Jerbo svi znamo da je ona malo potšpičena. Vjerovatno se radi o nekakvom kroničnom PMS-u. I tako bismo mogli do unedogled. Nema žene koja nije imala PMS. Ili previše emocija ili premalo emocija. Osim možda Savke ili neke druge hrvatske mrtve političarke. Takve volimo. Za takvim smijemo i plakati. Bar tako dugo dok ne pokušavaju glumiti Isusa. Jer tek to bi bilo strašno: Posthumni menstrualni sindrom. Pa ko bi s tim izašao na kraj?

Hrvatskoj prijeti međunarodna blamaža na klimatskoj konferenciji u Kopenhagenu!

Posted on by sdadmin

 Danas su aktivisti Zelene akcije tijekom prosvjedne akcije ispred Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, uručili apel Vladi RH sa zahtjevima za temeljitom izmjenom pregovaračkih pozicija za klimatske pregovore koji su u tijeku u Kopenhagenu, a kako bi Hrvatska konačno dala svoj doprinos u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena. Desecima tisuća aktivista na prosvjedima tijekom klimatskih pregovora u Kopenhagenu, već u petak 11. prosinca pridružiti će se i 30-ak aktivista Zelene akcije.

Na današnjoj akciji ispred Ministarstva aktivisti su se osvrnuli i na nedavno usvojenu Energetsku strategiju koja vodi Hrvatsku u ovisnost o fosilnim gorivima te povećanje emisija stakleničkih plinova. Prolaznicima su dijelili prigodne paketiće toaletnog papira s natpisom: “Nova Energetska strategija RH – još jedna strategija za rit obrisati!”.

 

Hrvatsku u Kopenhagenu vjerojatno očekuje međunarodna blamaža jer je UN-ov Odbor za pridržavanje odredaba Kyotskog protokola odbio dio Prvog inicijalnog izvješća o provedbi Kyotskog protokola RH pošto je Hrvatska na svoje stvarne emisije stakleničkih plinova iz 1990. godine (bazne godine prema Konvenciji UN o zaštiti klime) umjetno dodala još 3,5 milijuna tona emisija što je odobrila Skupština Konvencije 2006. godine.Takvim povlaštenim tretmanom Hrvatska je svake godine povećavala svoje emisije stakleničkih plinova računajući da će, zbog umjetno povišenih emisija iz bazne godine, ipak ispuniti obveze Kyoto protokola bez da išta poduzme. Poništenjem ove odluke očito je da će se Hrvatska svrstati uz rijetke države svijeta koje nisu ispunile obaveze iz Kyoto protokola.

 

Unatoč ovom velikom propustu, pregovaračka pozicija Vlade RH za Kopenhagen vodi Hrvatsku u još veću blamažu jer je Ministarstvo zaštite okoliša u priopćenju od 3. prosinca 2009. objavilo kako će se Hrvatska žaliti na ovakvu odluku Odbora. Nadalje, za razdoblje nakon Kyoto protokola, Hrvatska traži da joj se dozvoli 6 % povećanja emisija do 2020. u odnosu na baznu godinu dok gotovo sve države svijeta idu sa barem 20 % smanjenja emisija. Razlog za to je nova Energetska strategija RH u kojoj je predviđena gradnja čak dvije nove termoelektrane na ugljen te mogućnost izgradnje nuklearne elektrane i ponovno pokretanje projekta Družba Adria. Postoji jasan međunarodni znanstveni konsenzus da se emisije stakleničkih plinova iz industrijaliziranih zemalja moraju smanjiti za 25-40 % do 2020, smatramo kako Hrvatska, kao zemlja izuzetno bogata obnovljivim izvorima energije, može i treba preuzeti obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova od barem 25 % do 2020.godine.

 

Zelena akcija od Vlade RH zahtijeva:

* odustajanje od žalbe i ispriku međunarodnoj zajednici zbog neispunjenja naših obveza unutar Kyoto Protokola,

* hitnu promjenu službene pozicije za pregovore u Kopenhagenu sa +6 na -25 % smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020.

* temeljitu reviziju nove Energetske strategije RH i njeno usklađivanje s europskom energetskom politikom i očekivanim sporazumom iz Kopenhagena.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org