Konferencija o poduzetništvu žena

U petak, 23. listopada 2009. godine, s početkom u 10 sati Udruženje “Baranja” iz Bilja organizira Konferenciju o poduzetništvu žena, koja će se održati u prostorijama Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, (Cvjetkova 32). Konferencija je jedna od aktivnosti koje se provode u okviru projekta “Ekonomsko osnaživanje žena ruralnog područja” koji je podržalo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva sredstvima Svjetske banke, a u okviru Projekta socijalno-gospodarskog oporavka, komponenta – socijalna uključenost. Prijave za konferenciju možete poslati na broj faxa 031/750-892 ili putem e-maila baranja@inet.hr.

Cilj organiziranja Konferencije je predstaviti projekt, dobiti najnovije informacije o položaju žena na tržištu rada na području Osječko-baranjske županije, dobiti informacije o Strategiji razvoja ženskog poduzetništva Republike Hrvatske, koja je u izradi, dobiti informacije o sudjelovanju žena u poduzetništvu, o mogućnostima za njihovo uključivanje u svijet poduzetništva, te predstaviti primjere dobre prakse ženskog poduzetništva i definirati smjernice za buduće aktivnosti.

Gay magazin

Udruga Iskorak – Centar za prava seksualnih i rodnih manjina predstavila je redizajnirani i rekonceptualizirani projekt Gay.hr LGBTIQ magazin na adresi www.gay.hr. Gay.hr je u proteklih sedam godina prepoznat kao vodeći regionalni i jedini hrvatski magazin i socijalna mreža namijenjena pripadnicima seksualnih i rodnih manjina, građanima i građankama Republike Hrvatske.

Financijsku podršku Gay.hr magazinu pružili su: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Porast trgovanja ženama zbog toleriranja prostitucije

 Prema UN-u, 79% trgovanja ljudima odvija se u svrhu seksualnog iskorištavanja. Shodno tome nimalo ne iznenađuje da su više od 80% tih žrtava žene. Kako bi obilježio treći Dan protiv trgovanja ljudima, EU će održati Ministarsku konferenciju 19. i 20. listopada, koja će se fokusirati na globalno partnerstvo iz perspektive europske sigurnosti i pravde.

Komentirajući ovaj skorašnji događaj, Brigitte Triems, predsjednica EWL/EPACVAW je rekla da Europski ženski lobi (EWL) i njegov Europski centar za stvaranje politika protiv nasilja nad ženama (EPACVAW) ‘žale što konferencija neće govoriti o trgovanju ljudima iz perspektive rodne ravnopravnosti te imenovati prave uzroke trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja.’

‘Vrijeme je da EU i  zemlje članice istraže faktore koji ih širom svijeta čine privlačnima za trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja‘, izvjavljuje Colette De Troy, direktorica EPACVAW-a. ‘EU mora prepoznati da toleriranje sistema prostitucije u Europi, zajedno s opstankom povijesno nejednakih odnosa moći žena i muškaraca, vodi do širokog prihvaćanja muškog korištenja i kontrole ženskih tijela što dovodi do povećanog intenziteta muškog nasilja protiv žena’.

‘Stoga ne iznenađuje da je nedostatak EU politike protiv nasilja nad ženama doveo do porasta svodništva i što potiče trgovanje ženama u Europu u svrhu seksualnog iskorištavanja i seks turizma’ objašnjava Brigitte Triems. ‘Kako bi se ozbiljno bavilo suzbijanjem trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, EU mora prije svega suzbijati potražnju za prostitucijom, kroz podizanje svijesti, edukaciju o ravnopravnosti i efikasne sankcije za kupce u prostituciji i svodnike.’

Kako EU nastoji ojačati svoju ulogu ključnog čimbenika na međunarodnoj sceni, EWL i EPACVAW pozivaju EU da potvrdi svoju snažnu predanost iskorijenjivanju svih oblika muškog nasilja protiv žena unutar svojih granica, kao i izvan svog teritorija. ‘Nadamo se da će EU Ministarska konferencija biti prilika za konkretnu strategiju suzbijanja trgovanja ženama na međunarodnoj razini, utemeljenoj na snažnoj europskoj predanosti ostvarivanju prava žena na fizički, moralni i seksualni integritet’, zaključuje Brigitte Triems.

Preporuka: Žene i globalna ekonomija

 “Economica: žene i globalna ekonomija” naziv je najnovije izložbe fotografija koja se može pogledati na web stranicama I.M.O.W.-a (International Museum of Women), a koja istražuje razne aspekte utjecaja žena na svjetsku ekonomiju, kao i njihova iskustva.

Cilj je izložbe pokazati na koji način žene sudjeluju u stvaranju i mijenjanju svjetske ekonomije, a jednak je naglasak stavljen i na prikaz njihovog iznimno dobrog poznavanja samih procesa. Osim toga, želi se pokazati i položaj žena koje žive na raznim stranama svijeta, a sve kako bi se razjasnilo zašto i kako je došlo do ovakvog globalnog razvoja situacije te što se može učiniti kako bi ju se poboljšalo.

Izložba nije namijenjena samo gospodarskim stručnjacima/stručnjakinjama – i laici će u njoj moći jednako uživati jer naglasak nije na šturim brojkama i podacima, već na osobnim pričama žena kroz koje doznajemo mnogo više od samih fakata. Neke od tih priča iznjedrit će i nova pitanja vezana uz svjetsku ekonomiju te možda i ponuditi odgovore na njih. Jedan od puteva na koji će nam ukazati je i novi pogled na ekonomiju kojoj fokus ne bi trebao biti samo na tržištu i profitu, već i na ljudskim potrebama, što znači da bi u kreiranje ekonomije na lokalnoj i globalnoj razini trebalo uključiti žene i više nego do sada.

Izloženi radovi su podijeljeni u nekoliko tematskih skupina. Tako oni predstavljeni pod nazivom “Nove vizije” postavljaju  pitanje je li svjetska financijska kriza otvorila nove mogućnosti za žene, “Ekonomija maternice” nas pobliže upoznaje s položajem zaposlenih žena u Kini koje vrlo često rade najzahtjevnije, a najslabije plaćene poslove. “Ženski posao” nam približava svijet arapskih poslovnih žena koje redefiniraju tradicionalnu podjelu i shvaćanje spolnih uloga na Bliskom istoku. Fotografije izložene pod zajedničkim imenom “Žensko bogatstvo” bave se radom organizacije “Tewa” koja pomaže nepalskim ženskim udrugama i udruženjima na način da im osigurava dio potrebnih financijskih sredstava. Saznat ćemo nešto više i o situaciji u Indiji gdje mnoge žene ostaju udovice po samoubojstvu svog supruga, poljoprivrednika, koji im u nasljedstvo ostavi otplaćivanje dugova i kredita. Osim navedenih zemalja, “Economica” nas vodi i u S.A.D. te Latinsku Ameriku.

Optimizam odjekuje među Japankama

Prevela Višnja Materni

 “Želim društvo u kojem će žene moći slobodno raditi i u isto vrijeme imati obitelj.”

Riječi studentice Eri Ochiai mogu dobro opisati osjećaje Japanki, koje se nadaju promjeni stanja u kojem ih je dugi niz godina držala prijašnja vlada.

Kada je Ochiai (20) po prvi put otišla na glasovanje krajem kolovoza, bila je odlučna dati svoj glas ženskoj kandidatkinji, koja je obećala “poboljšati društveno okruženje za žene.”

Optimizam odjekuje među Japankama.

“Japanski glasači mnogo više očekuju od žena nego ranije,” kaže Yoriko Madoka, članica japanskog parlamenta od 1992 godine. Žene u parlamentu mijenjaju politiku Japana, nadodala je priznata pobornica za rodna pitanja unutar DPJ-a (DPJ- Democratic Party of Japan, Japanska demokratska stranka).

DPJ je postala vodeća stranka nakon nadmoćne pobjede na zadnjim nacionalnim izborima.

Oko trećine žena koje su po prvi put ušle u japanski parlament u dobi su od 20 ili 30 godina, te većina njih dolazi iz DPJ-a, dok drugu trećinu čine četerdesetogodišnjakinje. Više mladih ženskih kandidatkinja iz DPJ-a porazilo je konzervativce iz LDP-a, nekad zastrašujuće stranke.

Neiskusne u politici, njihova prisutnost u zakonodavnom tijelu potaknula je konzervativace iz LDP-a (LDP – Liberal Democratic Party, Liberalna demokratska stranka – unatoč svom nazivu to je desno orijentirana, konzervativna stranka u Japanu) da izraze svoju sumnju u njih pitajući što te mlade žene rade u politici?

“Što je loše u  tome da žene i mladi ljudi donose političke odluke?” kaže Madoka.

Novoizabrana članica parlamenta Mari Kushibuchi (41), izrazila je  ubrzo nakon izbora svoju spremnost da “preobrazi značaj povjerenih joj glasova u novoj vlasti.”

Izložene stvarnosti japanskog društva, nove i mlade članice japanskog parlamenta sve su više svjesne rodnih pitanja i potrebe da se otkloni diskriminacija prema ženama. One su spremne pružiti drugačiji pogled na programe koji se tiču roda, ali i drugih pitanja kao što su mir, ekonomija ili obrazovanje.

U pogledu prisutnosti žena u politici, prema Međunarodnoj parlamenatarnoj uniji, Japan se sa 134 mjesta sada popeo na 99 mjesto u svijetu.

To pokazuje da se povećava uključivanje žena u politiku. Sadašnji sastav donjeg doma, broji 54 žena ili 11.3 posto, što pokazuje porast na zadnjim izborima, ali to je još uvijek daleko ispod cilja koji je vlada postavila 2005. godine da do 2020. godine bude 30 posto žena na značajnim političkim funkcijama.  

Broj članica parlamenta je bez primjera u povijesti Japana, prvenstveno zahvaljujući ženskim skupinama koje su vodile žestoku kampanju kako bi što više žena ušlo u parlament.

Jedna od takvih skupina je i “Žene u novom svijetu, međunarodna organizacija” (‘Women in New World, International Network’), koju je osnovala Ryoko Akamatsu, bivša ministrica obrazovanja i voditeljica ureda za ženska i manjinska pitanja pri ministarstvu rada, zajedno sa svojim prijateljicama.

Organizacija, jednostavno poznata kao WinWin, podržava progresivne kandidatkinje za javne službe. Oni vjeruju da bi se japansko društvo promijenilo nabolje kad bi bilo više žena u parlamentu.

Politička škola za žene koju je 1993. pokrenula Madoka zajedno s drugim parlamentarkama, obučila je više od 600 žena zainteresiranih za političku karijeru. Petero od njih uspjelo je ući u parlament, a najmanje 70 posto u lokalna vijeća.

I druge žene izvan političke sfere upotpunjuju nastojanja te skupine promičući rodnu ravnopravnost u svojoj zemlji.

Organizacija zaposlenih žena (Working Women’s Network), civilno udruženje radnica u Osaki, apeliralo je u rujnu na novu vladu kako bi ratificirali Protokol uz Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW).

Protokol je međunarodni sporazum donesen 1999. godine i njime se uspostavlja mogućnost podnošenja tužbe i nadzor nad primjenom Konvencije. Japan je ratificirao Konvenciju 1985. godine, ali ne i Protokol uz Konvenciju. Japanski stručnjaci za rodna pitanja slažu se s time da treba pod hitno ratificirati i Protokol vjerujući da bi to ukinulo diskriminaciju prema ženama u Japanu.

Više od 80 ženskih skupina diljem zemlje podržalo je prijedlog WWN-a uručen premijeru Yukio Hatoyamaju, da se javno obveže na ratifikaciju Protokola govorom pred UN-om održanim 23. rujna ove godine. Ali on to u svom govoru nije niti spomenuo, usredotočivši se umjesto toga na diplomaciju i pitanja promjene klime.

 Hatoyamina stranka učinila je, ipak, poznatim namjeru za poboljšanjem zastarijele odredbe građanskog zakonika, koji će između ostaloga dopustiti ženama da zadrže svoje djevojačko prezime i nakon udaje. Takva nastojanja bila su nezamisliva za vrijeme vlasti konzervativnog LDP-a.

Bez obzira na sva nastojanja u i izvan vlade, Japan čeka još dalek put k ostvarenju ravnopravnosti žena u društvu.

Na ljestvici mjerenja rodne nejednakosti provedenog 2007/2008 Program UN-a za razvoj (UNDP) je u svom Izvještaju o indeksu ljudskog razvoja, smjestio Japan na 54 mjesto od 177 država, zaostajući tako iza drugih industrijaliziranih zemalja.

Od kada je Japan ratificirao Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, postao je predmetom praćenja od strane Odbora UN-a za praćenje provedbe Konvencije (CEDAW Odbor). U kolovozu, Odbor je ocijenio položaj žena u Japanu, jedne od 11 zemalja koje su preispitane te godine, i utvrdio da Japan nije ostvario napredak u odnosu na ranija izvješća.

Japan je u svom izvještaju iz travnja 2008. tvrdio da je uveo pravilo jednakih plaća za jednak rad temeljem članka 4. Zakona o radu, kojim zabranjuje spolno diskriminirajuće plaće.

Izazov za progresivnu žensku struju u parlamentu je postaviti temelj za ukidanje rodnih ograničenja u Japanu, kaže Madoka. Takva ograničenja manifestiraju se na brojne načine.

U usporedbi s muškarcima, mnogo više žena spada u niži platni razred. Ženama je puno teže dobiti posao s punim radnim vremenom, manje su plaćene i imaju manje povlastica.

U novinskom članku objavljenom u ‘Japan Timesu’ 2008. godine, ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi  izjavio je da su žene zaposlene na puno radno vrijeme u 2007. zaradile u prosjeku 66,9 posto plaće muškaraca.

Nagrizajuća rodna nejednakost treba se smanjiti, kaže Madoka. “Kad bi se životi žena poboljšali, tada bi se trebali poboljšati i životi muškaraca i od toga bi cijelo društvo imalo koristi.”

Zaposlene majke opterećene su brojnim zadacima na poslu i kod kuće, kaže Akamatsu. “Stoga više od 60 posto zaposlenih žena napušta posao nakon rođenja prvog djeteta”, nadodala je, osvrćući se na krivulju stope participacije zaposlenih žena po dobi, a koja prikazuje izraziti jaz u japanskom društvu.

Ochiai, glasujući po prvi put, ne zna koliko će još dugo morati čekati na ostvarenje sna o ravnopravnosti žena u japanskom društvu. Ona i dalje ostaje optimistična, pogotovo kada sve više žena ulazi u parlament.

Za razliku od nje, Yasuko Aoki (62) možda neće dočekati taj dan. “Očekujemo da će žene u parlamentu izboriti bolju budućnost za našu trinaestomjesečnu unuku, Hiroko”, kazala je za IPS žena umirovljenog inženjera iz Tokya.

Ona je upoznala samo tradicionalni život domaćice, ali dijeli nade i snove mnogih Japanki. Već sada vidi brojne promjene i unutar vlastite obitelji.

Dok je  Aokina kćer zaposlena oko njege bebe Hiroko, nakon napornog dana provedenog kao službenik u banci, njezin zet poslušno iznosi smeće. To je povoljan znak da se stvari mijenjaju.

Uganda: “Muškarci su zainteresirani”

 Prevela Daria Mrkus

 

Ugandijski parlament raspravljat će u studenom o tri prijedloga rodnog zakonodavstva: Zakonu o braku i razvodu, Zakonu o kućnom nasilju te Zakonu o genitalnom sakaćenju žena.

Potpora prijedlozima očekuje se i od barem jednog muškarca: Chris Baryomunsi, potpredsjednik parlamentarnog odbora za javne službe, poznat u Ugandi po obrani ženskih prava, smatra  kako je za postizanje rodne ravnopravnosti i ženskog osnaživanja nužna promjena paradigme. Pod pojmom roda uglavnom se podrazumijevalo žene što je isključvalo muškarce iz pokreta za ženska prava. Stoga smatra kako poruke rodne ravnopravnosti moraju biti predstavljene na način koji će uvjeriti muškarce da se uključe i u njima sudjeluju.

Baryomunsi je krajem rujna sudjelovao u dvodnevnoj radionici koju je organizirala Ženska parlamentarna udruga Ugande (UWOPA) zajedno s ugandijskim Ministarstvom za rodna pitanja, Razvojnim fondom Ujedinjenih naroda  ta Norveškom vladom. Radionica je bila namijenjena muškarcima kao potencijalnim zagovarateljima predloženih zakona.

Slijede ulomci intervjua kojeg je Baryomunsi dao za IPS.

 

IPS: Zašto se muškarci toliko opiru izradi zakonodavstva za rodna pitanja u ugandijskom parlamentu?

CHRIS BARYOMUNSI: Naše društvo, običaji i okolina nepravdeno su dodijelili većinu moći muškarcima. No, dok ovi zakoni pokušavaju nepravdu ispraviti, muškarci ih doživljavaju kao vlastito onemoćavanje Prirodna im je reakcija da se protive svemu što im oduzima moć.
Smatram da je važno upakirati cijelu stvar tako da se muškarci uvjere kako pokušavamo osnažiti žene ne s namjerom njihovog oslabljivanja, već s tendencijom da uklonimo postojeći jaz, a kako bismo svi  mogli uživati naša ljudska prava kao individue. Naravno,to je pitanje tradicije, okoline i društva u kojem živimo gdje je postalo društveno prihvatljivo da je muškarac moćniji od žene.

 

IPS: Zašto je važno uključivanje muškaraca u ovom trenutku?

CB: Zato što u osnovi iscrtavamo muško – ženske odnose moći u društvu u kojem je prisutna neravnoteža nauštrb ženskog roda. Pokušavamo ustanoviti ravnopravniji odnos osnaživanjem žena kako bi i one mogle uživati svoja prava. Naravno, trenutno se radi o pregovorima između muškaraca i žena. Stoga je vrlo važno značajno uključivanje muškaraca uz puno razumijevanje važnosti ove legislative.

U svakom slučaju, muškarci su oni koji odlučuju. Čak  i u parlamentu, koji će imati zadnju riječ oko zakona, većina je muškaraca. Ne možemo pobijediti ukoliko se oni  u potpunosti ne uključe te shvate svrhu ovog zakonodavstva. Jednom kad se uključe muški zakonodavci,olakšat će se komunikacija s ostatkom muške populacije u zemlji. Ako predstavimo zakon kao onaj koji je dobar za nas vođe, muškarci u zajednici sigurno će ga prihvatiti i znati da je dobar i za njih. Otpor će uslijediti ako ga predstavimo kao opasnog za njihov status. Njihova se angažiranost treba postaviti kao prioritet.

IPS: Kako možemo stvoriti učinkovite i kulturalno osjetljive strategije za uključivanje muškaraca?

CB: Iako kultura evoluira, ta je evolucija ponekad vrlo spora. Zato neke od prijedloga neće biti lako izglasati. Moramo se kritički osvrnuti na njih, ne treba sve uvesti u zakon. Kada procijenimo koliko smo daleko došli po pitanju rodne problematike, vidjet ćemo što uključiti a što izostaviti. No, sam zakon nije krajnje rješenje. Uz njega je potrebno kontinuirano preispitivati kulturu, tradiciju i društveno ponašanje kako bismo osigurali da ljudi nastave biti mobilizirani. Važno je stoga osmisliti kulturalno osjetljive programe i intervencije koje će izazvati neke od tih štetnih predodžbi i ponašanja To zahtijeva uključivanje svih kulturalnih i religioznih autoriteta te stvaratelja mišljenja unutar zajednica. Postupno i s vremenom, kada se generalno usvoji potreba za osnaživanjem i muškarca, i žena, bez oslabljivanja ikoga, odbacit će se neki od tih stereotipa i predrasuda.

 

IPS: Kako muškarci internaliziraju ideje o tome što znači biti muškarcem te kako to utječe na njihovu sposobnost da prihvate i vrednuju rodno osjetljive zakone?

CB: Društvo dodjeljuje veliku količinu moći muškarcima pa oni vide svoju muškost kao ono što opunomoćuje njihovo dominiranje, posebno nad ženama. Muškarci su oni koji donose odluke u kući i oni koji materijalno i financijski opskrbljuju svoju obitelj što im daje osjećaj superiornosti. S druge strane, žene su smatrane slabijim spolom koji je određen za kućanske aktivnosti,- kuhanje, rađanje, spremanje.
Ovi zakoni preispituju takvu vrstu stavova i ponašanja. Za osnaživanje je presudno da muškarci shvate kako i žene mogu obavljati neke poslove koje muškarci tradicionalno pripisuju muškim ulogama. No, potrebno je vremena, ne smije se brzati. Povećanim izlaganjem i mobilizacijom, muškarci će shvatiti da njihova moć ne smije biti na štetu žena.

 

IPS: Kojim putem osigurati da se izglasa prijedlog Zakona o braku i razvodu?


CB:
Žene u parlamentu uz potporu svojih partnera pobrinule su se oko uključivanja muških zakonodavaca prije no što rasprava o zakonu dođe na dnevni red. Progresivan put uključuje angažiranje muškaraca, ali i žena – pogrešno je pretpostaviti da se samo muškarci protive odredbama u prijedlozima. Znamo da su se neizglasanom prijedlogu Zakona o kućanskim odnosima suprotstavile  i neke žene. Moramo pojednostaviti i razjasniti poruke koje sadrže prijedlozi .Ljudi koji stoje iza tih zakona mogli bi iskoristiti muškarce koji su već uključeni da objasne javnosti pretjeranost mogućih muških strahova o podrivanju njihove moći. Osigurat ćemo da se izglasa zakon dobar za ovu zemlju: zakon koji ne smije narušiti moći i odgovornosti muškaraca, ali ni moći i odgovornosti žena.