Kada počinje život, a kada život postaje ljudsko biće?

 

Iako službeno još nije u proceduri, zakon o abortusu  već je postao vruća politička tema. Triger je bio zakon o potpomognutoj, ili umjetnoj oplodnji, čiji službeni naziv glasi Zakon o medicinskoj oplodnji. Dok svi evropski zakoni u nazivu sadrže sintagmu “medicinski potpomognuta oplodnja” (medically assisted insemination), hrvatski ga je zakonodavac nominalno reducirao, medikalizirao i tako, barem simbolički, svu vlast predao u ruke “struci”. Liječnicima. Javnost je tokom rasprave zakon spontano preimenovala i semantički iščupala iz ralja medicine i vratila u područje šire nadležnosti, kuda i spada. Riječi  i njihovi sklopovi su važni. Oni određuju značenjski i vrijednosni okvir u kojem će se neki fenomen percipirati, razmatrati i vrednovati.

 

No, ubrzo je postalo jasno da i “struka” ovdje ima sporednu ulogu. Stvarno, zakon je trebao omogućiti nametanje jednog, i to klerikalno-konzervativno-desnog svjetonazora svim građanima i građankama. Taj svjetonazor  u političkoj sferi reprezentira ministar zdravstva, Dr. Milinović. Struci je ovdje doista  bila namijenjena uloga asistencije, ali ne one iz sfere medicinske tehnologije, nego karike u mreži bio-politike moći koja pomaže pri regulaciji i kontroli bio-potencijala, reproduktivnih izbora, a time i načina življenja.

 

Na redu je, kolokvijalno, zakon o pobačaju, koji  zajedno s zakonom o potpomognutoj oplodnji čini tzv. paket reproduktivnih zakona. I opet je sve krenulo krivim putem. Iz Ustavnog je suda procurilo (proverbijalni anonimni izvori, što potvrđuje koliko je govor o pobačaju već postao problematičan) da je Sud od Etičkog povjerenstva Petrove bolnice zatražio mišljenje “kada počinje život?” A odgovor  “struke”  glasio je  – “život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice”, dakle začećem. Tako je, pretpostavlja se, Ustavnome sudu olakšana odluka o sudbini zamrznutih zametaka (iz zakona o potpomognutoj oplodnji), ali i o novom zakonu o pobačaju.

 

Obratimo opet malo pažnju na riječi i frazeme. Kakav i koji život je trebalo definirati Etičko povjerenstvo sastavljeno od ginekologa? Život kao takav? Postojanje žive materije? Oni, kao što je poznato i osmoškolcima, na planetu Zemlji postoji već milijardama godina. Život koji se definira “sebičnim genom”, sadržanim u DNK, prisutan je u svakoj bakteriji, a humani genom nalazi se i u stanicama nokta i vlasi kose, iz kojih suvremena znanstvena tehnologija tek što nije počela klonirati i živa ljudska bića. A ipak se ne libimo “ubijati” nokte i kosu.

 

Karikiram, dakako. Čak se i protivim kloniranju ljudskih bića. Medicinski etičari iz Petrove i ustavni sudci htjeli bi razjasniti tajnu početka ljudskog živog bića, ali to problem ne čini ništa manje složenim, jer različite struke i discipline daju vrlo različite odgovore. Genetičari i biolozi odgovorili bi da embrio sadrži potencijal da postane ljudsko biće, ali u odnosu na dovršeno ljudsko biće, embrio je usporediv sa žirom u odnosu na hrast. No i toj bi se paraleli moglo prigovoriti, jer žir može opstati i izvan “maternice” hrasta, dok ni embrio ni fetus u ranijoj fazi ne mogu opstati izvan tijela žene. U najmanju ruku ne mogu se razviti u ljudsku osobu.

 

Pravo kao jedno od područja koje regulira temeljne odnose i određuje karakter svakog društva, kao subjekt i nositelja svih ljudskih prava poznaje jedino ljudsku osobu.  Da li bi etički liječnici iz Petrove na pitanje “kada počinje život ljudske osobe kao nositelja ljudskih prava” odgovorili – začećem? Vjerojatno ne bi, a upit bi preusmjerili pravnicima, filozofima, teolozima, bioetičarima. Kojekome, osim onima čije će živote zakon najviše odrediti – ženama. Predstojnik Petrove bolnice i član Etičkog povjerenstva, dr. Slavko Orešković, (Jutarnji list, 5.10. “Život počinje spojem muške i ženske stanice”) tvrdi da njihov stav ne prejudicira zakon, ali se osobno deklarira kao “ginekolog s prigovorom savjesti” koji ne obavlja pobačaje. Kad se upit usmjeri teolozima, u javnosti se u pravilu čuju glasovi kršćansko-katoličke provenijencije. Dok npr. judaika smatra da društveni i pravni subjekt, osoba, nastaje rođenjem, globalno poznati odgovor katoličke doktrine je- ljudski život počinje začećem, pobačaj je ubojstvo i smrtni grijeh. Taj odgovor, međutim, nije sasvim u skladu sa kršćanskom skolastičkom tradicijom koja ljudsko biće definirano jedinstvom duše i tijela, pa bi i pitanje trebalo glasiti: u kojem trenutku bog “animira” zametak, udahnjuje mu dušu?  Tek kad odgovori na to pitanje, Katolička crkva smjela bi govoriti o “ubojstvu nerođenih”, izvoditi moralne postulate o grijehu i zahtijevati – ali samo od svojih podanika – da se ponašaju u skladu s njenom doktrinom. “Katolici za slobodni izbor”, čije su članice i članovi milijuni žena i muškaraca širom svijeta, istražila je povijest mijena katoličkog nauka i stava Crkve o pobačaju. Crkva oduvijek pobačaj smatra zlom i grijehom seksualnosti, jer odvaja seksualnost od prokreacije, ali rani pobačaj nije uvijek proglašavan ubojstvom, niti smrtnim grijehom. Najranije kršćanstvo bilo je prema tim pitanjima potpuno permisivno; Sv. Augustin i Sv. Toma Akvinski abortus nisu smatrali ubojstvom do trenutka animacije fetusa što se događa 40 dana nakon začeća. Papa Inocencije III (1161-1216) pomaknuo je granicu “animacije” na trenutak kad žena osjeti da se fetus počeo micati, što je otprilike kriterij za legalni pobačaj u većini država SAD-a i Evrope. Argument “štićenja života od začeća” i “prava na život” s kojim je težište crkvene osude prebačeno sa spolnosti i preljuba na “život” i zametak ,javlja se tek šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme snaženja pokreta za ljudska i građanska prava i pojave drugog vala feminizma.

 

Crkvi nikada nije manjkala sposobnost snalaženja i prilagođavanja. Stoga se i ona danas, umjesto na trenutak “animacije” poziva na razvoj znanost, znanstvena istraživanja i mišljenje struke. Dilemu ljudskog bića sa svim svojstvima i pravima osobe, ginekološka će struka prebaciti pravnicima, zakonodavcu i Ustavnome sudu. I tako se vrtimo u začaranom krugu u kojem je izvornu konfuziju proizvela nedosljedna upotreba riječi i pojmova, koji podliježu nevjerojatnoj evoluciji. U vjerskoj emisiji HR1, “Susret u dijalogu”, 12. listopada, niti deset dana nakon objave stava Etičkog povjerenstva iz Petrove, demograf dr. Anđelko Akrap pozvao se na mišljenje liječnika iz Petrove da je pobačaj ubijanje čovjeka, jer je dijete čovjek. Doslovno.  

 

A stvar je zapravo vrlo jednostavna: Ustav RH, članak 21., poglavlja 2. koje govori o osobnim i političkim slobodama i pravima čovjeka, jasno kaže: Svako ljudsko biće ima pravo na život. Riječ je, dakle, o ljudskom biću, a ne o “životu”, prije poslije, ili nakon začeća. Upućenoj javnosti poznato je da je u vrijeme donošenja Ustava vođena rasprava treba li hrvatski Ustav štiti život (od začeća), ili ljudski život. Ustavotvorac je, kao izraz narodne volje, odabrao potonje. Stoga se postavlja razumno pitanje zašto su sudci Ustavnog suda uopće odlazili po nekakva “stručna” mišljenja, kad im sve već piše u Ustavu kojeg su baš oni pozvani tumačiti. Ili nam se možda sprema promjena i tog dijela Ustava?

 

Sukobe oko pobačaja kao pitanja visokog svjetonazorskog, političkog i emotivnog naboja nikada nećemo razriješiti na svačije zadovoljstvo, poručio je nedavno i Barak Obama, povodom sličnih rasprava koje haraju političkim prostorom SAD-a, pogotovo nakon ubojstva dr. Georga Tiller a, prošlog svibnja, nakon čega i dalje traju napadi na klinike i njihove korisnice. No, možemo težiti zdravom kompromisu, dobrim zakonima i dobrim političkim odlukama.

 

Pitanje pobačaja, koliko god duboko intimno i privatno, političko je pitanje par excellence  i jedino politika i politička procedura mogu i moraju donijeti odluku i za nju snositi odgovornost. A zdrav kompromis u ovom slučaju značio bi imati dobre reproduktivne zakone koji nikoga ni na što ne prisiljavaju, pa niti na “prisilno rađanje” (zašto to ne bismo nazvali i tako), svima omogućavaju dobar život u skladu sa vlastitim željama, potrebama i savješću. I dobru  javnu politiku reproduktivnog zdravlja, žena i muškaraca, sigurnu i dostupnu kontracepciju, pa i pobačaj u sigurnim i zdravstveno kontroliranim uvjetima, seksualnu edukaciju oslobođenu predrasuda i partikularnih svjetonazora. Posljedice loše reproduktivne politike, praćene neznanjem i siromaštvom su poznate: u svijetu svakih osam minuta umire jedna žena koja je bila prisiljena podvrći se ilegalnom i nesigurnom pobačaju.

 

Pobačaj jeste i moralno pitanje, jer zametak ipak nije žir, već potencijalni ljudski život. Za svaku je ženu traumatično i bolno iskustvo, a odluka  moralna dilema i pitanje vlastite savjesti. Neželjena trudnoća, najčešće je posljedica neodgovornog seksualnog ponašanja muškog partnera, mogu to posvjedočiti iz vlastitog, i iz iskustava gotovo svake žene koju poznajem, među kojima su mnoge i praktične vjernice. No, žene jesu i moralna bića, sa svim osobinama, pravima i obavezama odgovorne osobe. Crkvene, državne i “stručne” hijerarhije nemaju pravo odricati im to.

 

Politička odluka kojom se zakonski regulira pobačaj  mnogo dublje utječe na društvo i državu nego što bi se to na prvi pogled moglo zaključiti. Opće su poznate pogubne posljedice zabrane pobačaja po živote i zdravlje žena, porast broja mama tinejdžerki, procvat ilegalnog biznisa, odlazak žena u inozemstvo. Zabrane i ograničenja na velika vrata uvode kriminal, korupciju i diskriminaciju, jer će si pravo na izbor moći priuštiti samo boljestojeće žene i obitelji. Ali i jednu specifičnu vrstu hipokrizije i oportunizma koje su već vidljive, iako je na djelu tek moralni pritisak nekih političkih i vjerskih opcija.

 

Evo primjera: 1995. Dr. Andrija Hebrang, kao tadašnji ministar zdravstva, blizak Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, javno je podržao peticiju Ženske mreže Hrvatske protiv najavljenog restriktivnog zakona o pobačaju. Danas, kao predsjednički kandidat, skolastički ponavlja stav svoje stranke da je zametak “duhovno i genetski živo biće”. S premijerkom Jadrankom Kosor susrela sam se koju godinu kasnije u nekoj TV emisiji koja se bavila sličnim temama. Tom prigodom – doduše izvan studija, ali ne smatram indiskrecijom iznošenje stava visoke dužnosnice vladajuće stranke – rekla je da će se prva suprotstaviti eventualnoj inicijativi za zabranu pobačaja iz HDZ-a. Nadam se da je to i danas njen stav, iako je kao predsjednička kandidatkinja i sama morala ponavljati mantru o “životu od začeća”. Činjenica je da će, ukoliko se pritisak moralne teleologije nastavi, i ako dođe do ograničavanja reproduktivnih sloboda žena, baš ženama u politici postati još teže. Morati govoriti nešto u što ne vjeruju, a nad glavom će im visjet prijetnja da neki žuti  medijski investigativac ne otkrije grijeh pobačaja u njihovom, ili u životu njihovih kćeri.

 

Moralni integritet ministra Milinovića, po struci ginekologa, i članova Etičkog povjerenstva iz Petrove već sada možemo dovesti u pitanje. Ako su dijelili iste znanstvene i duhovne stavove koje proklamiraju danas, a ipak odabrali ginekološku specijalizaciju dok je pobačaj bio legalan i dostupan, ponašali su se kao vegetarijanac koji je odlučio postati kuhar i specijalist u pripremanju bifteka.

 

I… kada si otkrila da si Drugačija?

Lezbijska grupa Kontra vas poziva na predavanje:

I… kada si otkrila da si Drugačija?

Rad s lezbijkama, gejevima i biseksualnim osobama u psihološkim savjetovalištima

Centar za ljudska prava, Kralja Držislava 6, Zagreb

24.10.2009. / 10h – 14.30h

 

Cilj predavanja je predstaviti rad savjetovališta za lezbijke, gejeve i biseksualne osobe koja djeluju unutar civilnog društva u Hrvatskoj. Naglasak će biti na savjetodavnom radu s lezbijkama. U izlaganjima će se govoriti o problemima s kojima se susreću lezbijke ali i otvoriti diskusija o širem društvenom kontekstu koji je prožet homofobnim nitima i utjecaju istog na mentalno zdravlje i viđenje same sebe. Stoga smo odlučile organizirati predavanje i potaknuti raspravu u kojima ćemo razmijeniti iskustva i ispričati priču o pomalo nevidljivim temama u široj javnosti.

Predavanja su namijenjena osobama koje su uključene u psihosocijalni rad ali i svim ostalim zainteresiranim osobama.

Molimo vas da prijavite svoj dolazak na sandaa@gmail.com ili na 098 420 942.

Također, dodatne informacije možete dobiti na navedenim kontaktima i na web stranici www.kontra.hr.

 

Program:


Mima Simić (aktivistkinja, mr. rodnih studija):

  • Politička važnost lezbijskog identiteta i pokreta

 

Sanda Brumen (koordinatorica Savjetovališta za lezbijke i bisekusualne žene – Kontra)

  • Predstavljanje Savjetovališta za lezbijke i bisekusualne žene – Kontra
  • Peer savjetovanje i principi rada u Savjetovalištu za lezbijke i biseksualne žene

 

Dušica Popadić (direktorica Incest trauma centra, Beograd):

  • Internalizirana homofobija
  • Politička odgovornost osoba u radu s LGB osobama
  • Politička odgovornost LGB osoba
  • Nasilje u lezbijskim vezama

 

Iva Žegura (psihologinja u PB Vrapče i Savjetovalištu za lezbijke i bisekusualne žene – Kontra)

  • Najčešći problemi lezbijki koje dolaze na individualno savjetovanje (iskustvo u Savjetovalištu Kontre)
  • Posebnosti savjetovanja i rada s LGB populacijom
  • Afirmativna terapija

 

Organizatorice:

Lezbijska grupa Kontra

Kralja Držislava 2

Zagreb

kontra@kontra.hr

Tel./fax: 01 457 33 72

www.kontra.hr

 

Financijska podrška: Mama Cash (Nizozemska)

Estonija: Muškarcu je sada mjesto u kući

Prevela Lucija Žigrović

 

Prosječnom Estoncu nije uvijek zabavno biti muškom kućanicom (zanimljivo je da uopće nemamo riječ za osobu koja radi u kući u muškom rodu, op.ur.). Ekonomska kriza, koja je najviše zahvatila tradicionalno muška zanimanja, dovela je do redefiniranja uloga u obitelji. Možda je došlo vrijeme da se nađe nova ravnoteža, tvrdi estonski dnevni list Eesti Päevaleht.

Sljedeća scena danas se često može vidjeti u estonskim obiteljima: majka žuri na posao dok se otac u papučama vuče  prema televizoru s namjerom da provede dan u društvu svoje djece i roditelja. Zbog štednje, djeca više ne idu u vrtić, starci više nisu u staračkom domu. Pogledate li ovu scenu kroz ružičaste naočale, čini se prilično idiličnom: nekoliko generacija jedne obitelji ponovno pod zajedničkim krovom, djedovi i bake prenose svoju mudrost mlađima. Za oca obitelji, kriza je izazov koji mu omogućuje da provede više vremena sa svojom djecom i ponovno se osjeća kao čovjek. Majka koja skrbi za obitelj napustila je gnijezdo, raširila krila i odletjela : njena motivacija i mogućnost da se posveti poslu veće su nego ikad prije.

No ova se situacija također može pretvoriti u prizor iz pakla: majka se vraća kući nakon napornog radnog dana i pronalazi svojeg muža polupijanog od nekoliko boca piva, koje je ispio ne bi li si tako olakšao krizu identiteta. Raspamećena djeca, odavno zaboravljena pred televizorom, imaju bolne, crvene  oči, prljave pelene i umiru od gladi. Starci, koji nisu popili svoje lijekove, neuobičajeno su uznemireni.

 

Dobro došli u mušku recesiju

Prema podacima od kraja srpnja, u Estoniji je registrirano 70 244 nezaposlenih osoba: 31 670 žena i 38 574 muškaraca. Nezaposlenost danas nema veze s političkom pripadnošću ili narodnošću. No ima muško lice. Recesija je teško pogodila muška zanimanja, građevinu i poslove koji ne traže određene kvalifikacije, a poštedjela obrazovanje i zdravstvenu skrb u kojima većinu zaposlenih čine žene. To je isti model recesije kao i onaj u SAD-u, kojeg je u uvodniku na economywatch.com Vladimir Gonzales nazvao muškom recesijom (he-cession).

Utjecaj preokrenutih uloga u poslovnom svijetu zahvatio je i muški i ženski osjećaj za identitet i samopoštovanje. Biti onaj tko zarađuje za kruh također je važan element u svakodnevnim borbama za prevlast. Onaj tko financijski skrbi za obitelj, bio to muškarac ili žena, nastojat će što bolje iskoristiti tu situaciju. Takva promjena uzrokuje mnogo napetosti u obitelji:  uistinu, podaci ukazuju na porast obiteljskog nasilja u Estoniji. Dok društvo uglavnom lako prihvaća da će žena koja je izgubila posao svoju svrhu pronaći u privatnom životu, u kućanstvu ili odgoju djece, muškarca koji se bavi domaćinstvom progutat će mnogo teže.

 

Uspon “mekušaca”

Nova ekonomska situacija uvijek rađa nove načine razmišljanja. U Finskoj, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je nezaposlenost uzrokovana recesijom pogodila petinu radno sposobne populacije, zabavni mediji popularizirali su ideju “mekušca”, uvjeravajući publiku da se definicija muškosti mijenja. U pozadini koncepta “mekušca” nije se toliko nalazila opažena promjena društvenih uloga koliko marketinški zlatni rudnik za kozmetičke i zdravstvene proizvode, no on se odlično uklopio u finsku krizu. Oglasi koji su pozivali muškarce da se brinu za sebe i svoj dom vjerojatno su spriječili mnoge obiteljske tragedije. Upravo su za vrijeme te recesije ljudi počeli razgovarati o ulozi oca u obitelji i javno prorađivati problem muškog nasilja. Bilo je tad i pokušaja da se taj model muškarca preseli i u Estoniju, no pokušaj nije uspio budući da je prosječni estonski muškarac bio previše zauzet žetvom plodova tadašnjeg ekonomskog oporavka. Ipak, ovih dana on bi morao biti mnogo spremniji prihvatiti ovakvo poboljšanje statusa uloge brižnog oca.

Vladimir Gonzales piše, vjerojatno pomalo neozbiljno, kako su, suočeni s državnim bankrotom, Islanđani otjerali sve muškarce s pozicija moći i premijerkom imenovali lezbijku. Još je prerano za reći mogu li samo žene spasiti svijet koji su muškarci doveli na rub propasti. Niti se svjetska ekonomija može usporediti s našim svakodnevnim iskustvom, u kojem su žene prilično sposobne dovesti kuću u red nakon cjelonoćne muške pijanke. Svjetska ekonomija više nalikuje na jutro poslije, u kojem sad  i već otriježnjeni muškarci čiste za sobom vlastiti nered.

 

Dobre prakse i politike seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava mladih

 

CESI organizira konferenciju o dobrim praksama i politikama vezanim uz seksualno i reproduktivno zdravlje i prava mladih 27. listopada 2009. godine u Zagrebu (Hotel Panorama). Konferencija je dio projekta NEK SE MLADE PITA! kojem je cilj upozoriti na važnost i potrebu rješavanja pitanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava uz aktivan angažman i sudjelovanje samih mladih koji je financiran od strane Europske Komisije.

Konferencija će osigurati prostor za razmjenu dobrih praksi i  politika usmjerenih na osiguravanje usluga prilagođenih potrebama mladih te odgovarajuće edukacije o pitanjima seksualnosti i reprodukcije. Govornici i govornice na konferenciji će biti međunarodni stručnjaci i stručnjakinje iz zemalja koje imaju razvijenu dobru praksu rada s mladima, predstavnici/e međunarodnih organizacija te domaći stručnjaci i stručnjakinje.  Konferencija je namijenjena sudionicima/ama iz RH ali i regije koji se bave problematikom mladih i seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava.

 Sudionici/e konferencije dobiti će publikaciju SEX NA EX – priručnik za javno zagovaranje u području seksualnih prava mladih.  Pauze za kavu i ručak su osigurani u Hotelu Four Points Panorama.

 Ako želite sudjelovati na konferenciji molimo Vas ispunite prijavnicu te je pošaljite faxom, e-mailom ili poštom na našu adresu najkasnije do 22. listopada 2009. godine. Adresa je CESI, Nova cesta 4, 10 000 Zagreb; fax 01 24 22 801; e-mail: sanja.cesar@cesi.hr ili cesi@cesi.hr. Može se prijaviti više osoba iz jedne institucije / organizacije.

 

 PROGRAM:

8.30 – 9.00h  Registracija sudionika/ca

9.00 – 10.00h Pozdravni govori predstavnika/ca Vlade RH i Europske komisije

 

SEKSUALNO I REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE I PRAVA – POLITIČKI I DRUŠTVENI OKVIR

10.00 – 11.00h

Maja Gabelica Šupljika, Ured pravobraniteljice za djecu

Seksualno zdravlje mladihizmeđu deklarativne i stvarne brige odraslih

 

Anka Kekez, MAP Savjetovanja i Fakultet političkih znanosti

Javne politike i seksualnost mladih u RH

 

Pitanja i diskusija

 

11 – 11.30h Pauza za kavu

 

11.30 – 13.00h

Christina Zampas, Center for Reproductive Rights, SAD

Seksualna edukacija: Ljudsko pravo

 

Anka Grzywacz, Catholics for Choice, Poljska

Katolički vodič u pitanjima religije i seksualnosti u moderno doba

 

Pitanja i diskusija

13.00 – 14.30h Pauza za ručak

 

DOBRE PRAKSE

14.30 – 16.00h

Julie Wareing, Brook, Velika Britanija

Mladi u prvom planu

 

Christina Rogala, The Swedish Association for Sexuality Education, Švedska

RFSU klinika – kombinacija servisa i zagovaračkog rada

 

Marina Kuzman, Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Rizična ponašanja adolescenata i savjetovališta za mlade u Hrvatskoj

 

Pitanja i diskusija

 

16.00 – 16.30h Pauza za kavu

 

16.30 – 18.00h

Vesna Štefančić i Luka Orešković, CESI grupa mladih

Sexplicitno: mladi u RH

 

Asocijacija XY, Bosna i Hercegovina

Prijateljski centar za mlade XY

 

Aleksandra Fafinska, ASTRA Secretariat
ASTRA Youth – Seksualna edukacija za sve u Centralnoj i Istočnoj Europi i na Balkanu

 

Pitanja i diskusija

18.00 – 18.30h Zaključci i završetak konferencije

Facilitacija konferencije: Vedrana Kobaš, CESI

Japan: Uhvatiti se u koštac s rodnom ravnopravnošću

 

Prevela Bernarda Lusch

 

Nova japanska ministrica pravosuđa obećala je da će se ozbiljno pozabaviti rodnom ravnopravnošću.

Ministrica Keiko Chiba izjavila je krajem rujna da već sljedeće godine namjerava predložiti donošenje zakona koji će omogućiti ženama i muškarcima da prilikom sklapanja braka prijave različita prezimena. Bilo je već 20 pokušaja da se takav zakon odobri. “Mislim da nije normalno da se ovaj zakon ne odobrava čak niti nakon što je Zakonodavno vijeće dalo svoju preporuku“, rekla je Chiba.

 

U kolovozu su Ujedinjeni narodi upozorili Japan da mora poraditi na rodnoj ravnopravnosti, jer će u suprotnom riskirati međunarodne kritike zbog nedjelovanja po tom pitanju.

 

UN-ova Komisija za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW odbor) pozvala je na “trenutnu akciju” rješavanja različitih problema: od razlika u plaćama, nejednakosti pred zakonom, silovanja, pornografije pa sve do slabe zastupljenosti žena na visokim položajima.

Komisija nadzire državnu usklađenost s CEDAW-om – Konvencijom za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena, koju je 1979. godine usvojila Generalna skupština. Zaključci Konvencije zakonski ne obvezuju, ali 23-člana Komisija nalaže da Japan ima moralnu obvezu slijediti njezine preporuke.

 

Komisija je u dugom izviješću od 18. kolovoza zahtijevala od Vlade poduzimanje odlučnih mjera kako bi se osigurala rodna ravnopravnost. Dotadašnje napore Japana ocijenila je kao “nedovoljne” te mu je dala rok od dvije godine da počne djelovati u tom smjeru.

Yoko Hayashi, japanska odvjetnica i članica Komisije, optužuje Japan za manjak ozbiljnosti u svojoj konzervativnoj politici, za pomanjkanje žena na rukovodećim pozicijama te za gospodarsku krizu.

Moram priznati da nam nedostaje inicijative i strategije unutar ženskog pokreta“, rekla je Hayashi. “Također, Japan ne dijeli svoje bogatstvo niti ekonomski rast sa ženama. Drugim riječima, postoji neravnoteža između japanskog gospodarskog rasta i participacije žena u društvu. Japanu su potrebni pojačani napori za postizanje rodne jednakosti“.

 

Žene u Japanu još uvijek zarađuju tek 60 do 70 % plaće svojih muških kolega. Samo se žene suočavaju sa šestomjesečnim razdobljem čekanja prije nego što se smiju preudati, a zakon također diskriminira i izvanbračnu djecu.

Nadalje, Komisija je Japanu preporučila podizanje zakonske dobne granice za brak za žene s dosadašnjih 16 na 18 godina, čime bi se one izjednačile s muškarcima. Od Japana se također zahtijeva da dopusti vjenčanim parovima da odaberu zadržati različita prezimena.

Razlog za zabrinutost Komisija vidi i u tome što kazne za silovanje u Japanu ostaju niske, a incest i silovanje u braku nisu izričito definirani kao kaznena djela. Dok za pljačku, primjerice, zatvorska kazna može biti i do 5 godina, za silovanje se može dobiti najviše 3 godine zatvora.

 

Ukupno je 187 zemalja potpisnica CEDAW-a, uključujući i Japan. Još se čeka potpis Sjedinjenih Država, Somalije, Sudana, Irana i Naurua.

“Nadam se da će se SAD pridružiti CEDAW-u što prije”, rekla je Hayashi. “Ako Japan i SAD usvoje humaniju politiku što se tiče ljudskih prava u svojoj unutarnjoj kao i vanjskoj politici, to će zasigurno donijeti temeljitu promjenu u svjetskoj politici”, rekla je. “Ako Japan eventualno ratificira protokol CEDAW-a iz 2000., koji ovlašćuje Komisiju da razmatra čak i pojedinačne žalbe, japanske će se žene moći boriti protiv rodno utemeljene diskriminacije kao što je, primjerice, razlika u plaćama kao općeniti standard”, dodala je Hayashi.

 

Kako kaže Lakshmi Anantnarayan, direktorica komunikacija u međunarodnoj organizaciji za ljudska prava Jednakost sada, dosta se napredovalo u razvijanju standarda i sustava za sveobuhvatno prepoznavanje nasilja nad ženama u posljednja dva desetljeća. No, Japan još uvijek zaostaje. Ona primjećuje da postoji samo jedan centar za žrtve silovanja, koji nije dovoljan za prikladno zbrinjavanje svih žrtava silovanja, s njihovim složenim i različitim potrebama. Također je problem što policija, sustav zdravstvene skrbi, tužiteljstvo i sudovi nisu obučeni za bavljenje slučajevima silovanja.

U većini zemalja dobna granica za sporazumne spolne odnose je 16 godina, a sve ispod toga se službeno smatra silovanjem. U Japanu je ta granica 13 godina“, istaknula je Anantnarayan.

 

Kako bi se spriječila silovanja i nasilje nad ženama, Komisija je pozvala japansku Vladu da “zabrani prodaju video-igara ili animiranih filmova koji sadrže scene silovanja i seksualnog nasilja nad ženama, te koji na taj način promoviraju nasilje nad ženama i djevojčicama prikazujući ga normalnim i prihvatljivim.”

Pornografske video-igre i animirani filmovi su cvjetajući biznis u Japanu. Igre silovanja poput “RapeLay” potiču igrača da se prikrade, pipka, otme, a zatim i siluje ženu i njezine dvije kćeri, od kojih jedna vjerojatno ima oko 12 godina.

Amber Raz, programska službenica organizacije Jednakost sada u Aziji, kaže da takve igre, koje uključuju seksualno nasilje, često promiču stereotipe o tome da žene i djevojke uživaju u silovanju te da se naposljetku i zaljube u svog silovatelja, kao što je to bio slučaj s jednom serijom stripova naziva “Silovatelj“.

 

Dok se Japan polako mijenja, mnoge se ženske skupine nadaju da će nova koalicijska Vlada uskoro voditi napredniju politiku rodne ravnopravnosti. Druga najveća svjetska ekonomija zauzima 91. mjesto na globalnom Indeksu rodne neravnopravnosti Svjetskog ekonomskog foruma.

Da bi se učinio pomak, kaže članica CEDAW-a Hayashi, Vlada mora “pronaći i podržati žene koje rade za žene”, kao i za “liberalne muškarce koji razumiju rodnu ravnopravnost”.

Reproduktivna prava ulaze u Ustav?

Dogovorom Jadranke Kosor i čelnika oporbe tek su jučer započeli pravi pregovori o promjeni Ustava tijekom kojih će se, po svemu sudeći, najveće “bitke” voditi oko većine glasova potrebne za ulazak u EU, dvostrukog prava glasa za nacionalne manjine, ali i sasvim novih SDP-ovih prijedloga da se Ustavom ojačaju prava Predsjednika države, zajamči pravo na pobačaj, a medicinska oplodnja učini dostupnom i neudanim ženama. Vladajući i opozicija osuđeni su, međutim, na dogovor jer je ovo prvi put da se Ustav mijenja, a da vladajuća koalicija istovremeno nema dovoljnu, dvotrećinsku većinu u Saboru.

Premijerka i šefovi oporbe dogovorili su, stoga, da će i Vladin i oporbeni prijedlog biti polazne točke za izradu zajedničkog nacrta novih ustavnih rješenja. Sabor će u srijedu raspraviti Vladin prijedlog, a nakon što raspravi i oporbeni, formirat će se radna grupa koja bi trebala napraviti zajednički tekst. U vladajućoj većini smatraju da je sredina studenog realan rok za završetak ustavnih promjena.

Vladimir Šeks već je jučer rekao kako mu je prihvatljiv zahtjev oporbe da se ustavne suce bira dvotrećinskom većinom.

– Iznimno sam zadovoljna sastankom jer je pokazao ono što ja zastupam, a to je da mi nismo neprijatelji nego samo politički protivnici, kazala je premijerka Kosor.

– Ovo je Ustav koji se donosi da bi trajao i mora biti predmet političkog razgovora i dogovora, izjavio je šef SDP-a Zoran Milanović.

U konačnom prijedlogu oporbenog ustavnog rješenja naći će se i odredba po kojoj se ženama jamči sloboda izbora rođenja djeteta. To bi značilo da se Ustavom jamči pravo na pobačaj koje je sada regulirano zakonom te se više to pravo ne bi moglo dokinuti bez dvotrećinske većine u Saboru.

Uz to, dizanje reproduktivnog prava na razinu Ustava značilo bi da se to pravo smatra temeljnim ljudskim pravom pojedinca, što bi imalo implikacije i na aktualni sporni Zakon o medicinskoj oplodnji. Prema nekim tumačenjima, to bi omogućilo i ženama koje su neudane i nemaju partnere, da pristupe umjetnoj oplodnji.
– U mnogim drugim državama, reproduktivna prava zagarantirana su Ustavom. Ako bi i kod nas bilo tako, ta se prava ne bi mogla oduzimati ni po kojoj osnovi, smatra Karmen Rivoseki-Simić iz udruge Rode.

Koplja će se, zasigurno, lomiti i oko zahtjeva opozicije da se nacionalnim manjinama dodijeli dodatni glas na izborima. Od tog prijedloga odustali su zastupnici nacionalnih manjina, vjerujući obećanju premijerke da će to pitanje “sama riješiti do kraja godine”.

Oporba predlaže i da se pripadnike Hrvatske vojske ne može poslati izvan granica Hrvatske bez supotpisa Predsjednika Republike. Oporbenjaci i dalje inzistiraju na tome da u Ustavu ostane odredba po kojoj Sabor može odlučiti da će poslati vojnike izvan države samo dvotrećinskom većinom od 101 glasa, a nikako ne sa samo 78, kako predlaže Vlada.

 

U EU samo većinom na referendumu

Još uvijek nisu konačno definirane propozicije prema kojima će se raspisati referendum za pristupanje Europskoj uniji. U HDZ-u se, saznajemo, najozbiljnije razmišlja o ukidanju bilo kakvog praga odaziva birača. Dosad je referendum bio valjan ako na njega izađe 50 posto svih birača. Vladimir Šeks nedavno je u našem listu iznio prijedlog da se referendum smatra valjanim ako mu pristupi većina birača koji imaju prebivalište u Hrvatskoj. No, kao što su nam potvrdili i neki sudionici jučerašnjeg sastanka, velika je mogućnost da se u Ustavu samo propiše da Hrvatska ulazi u EU ako to na referendumu podrži većina onih koju su mu pristupili. U HDZ-u objašnjavaju da su slične odredbe imale i druge zemlje koje su pristupale EU.