sdadmin

Ljudska prava u osnovnim školama – teorija i praksa

Posted on by sdadmin

 U petak, 19. lipnja 2009. u Centru za ljudska prava, Kralja Držislava 6 u 10 sati održat će se javno predstavljanje rezultata istraživanja “Ljudska prava u osnovnim školama – teorija i praksa” Centra za ljudska prava. Istraživanje je, uz potporu Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, provedeno u osnovnim školama diljem Hrvatske, a u njemu je sudjelovao ekspertni tim te niz suradnika/ca istraživača na terenu. Cilj istraživanja bio je utvrditi u kojoj mjeri i na koji način osnovne škole u Hrvatskoj poučavaju o demokraciji i ljudskim pravima, koliko naš obrazovni sustav, škole i nastava funkcioniraju u skladu s demokratskim principima i vrijednostima ljudskih prava, te što u tom smislu poučavaju udžbenici koji se koriste u osnovnim školama.

Rezultate istraživanja predstavit će ekspertni tim: Tomislav Reškovac, prof. Ivana Batarelo Kokić, prof. Vedrana Spajić Vrkaš, prof. Benjamin Čulig i mr. spec. Jagoda Novak. Nakon predstavljanja uslijedit će javna rasprava koju će moderirati ravnatelj Centra mr. sc. Tin Gazivoda. Sudionici rasprave bit će predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Agencije za odgoj i obrazovanje, lokalnih vlasti, djelatnici u školama, organizacije civilnog društva, institucije, međunarodne organizacije i stručnjaci, kao i predstavnici medija.

“Da Milinoviću punktiraju samo jednu jajnu stanicu, dopustio bi zamrzavanje embrija”

Posted on by sdadmin

Nakon silnih negodovanja u najširoj javnosti zbog restrikcija koje u područje medicinski potpomognute oplodnje uvodi novi zakon, upućen u Sabor u hitnu proceduru donošenja, Vlada je spremna amandmanom izgladiti samo jednu od spornih odredbi.

Iako to još nije i službeno potvrđeno, izvjesno je da će se u pravu na postupke medicinski potpomognute oplodnje ipak izjednačiti bračne sa izvanbračnim zajednicama u kojima partneri žive dulje od tri godine. Taj “ustupak” slijedi isključivo zato što je riječ o odredbi koja nije zakonita i kao takva ne bi mogla proći na Ustavnom sudu, kao svojedobno niti odbijanje obiteljske mirovine izvanbračnoj partnerici.

 

Amandmani za zamrzavanje zametaka i anonimnost donora

Druge, ključne odredbe dugonajavljivanog zakona koji je ministar Darko Milinović prije nekoliko tjedana iznenada izvukao iz neke mračne kancelarije svog Ministarstva, mogu se popraviti samo amandmanima, na što se spremaju i SDP i HNS, dok udruge Beta i Roda i dalje nastavljaju sa skupljanjem potpisa za peticiju protiv ovakvog prijedloga. Skupile su ih već šest tisuća u nekoliko dana uoči sjednice Vlade na kojoj je prijedlog zakona prihvaćen.

Kako nam kaže Daria Ožeg iz udruge osoba s problemima plodnosti Beta, obje udruge učinit će sve da ovakav zakon ne zaživi, budući da je suprotan od onoga što nam je trebalo: moderni zakon koji će u prave okvire uključiti moderna znanstvena dostignuća, koja se u Hrvatskoj već godinama i primjenjuju.

 

Samo jedna od nelogičnosti novog zakona je, primjerice, da se njime dopušta zamrzavanje spolnih stanica, ali ne i embrija. Pritom se zanemaruje da je uspješnost oplodnje odmrznutih spolnih stanica oko 1 posto dok je uspješnost trudnoće korištenjem zamrznutih embrija trideset puta veća.

 

Postupak medicinski potpomognute oplodnje, na kojih će šest umjesto dosadašnjih tri imati pravo žena do 38. godine starosti, izgledat će ovako: nakon punkcije jajašca, koja je jako bolna i kod mnogih žena za nju je potrebna iscrpljujuća hormonska stimulacija, biolog će odabrati od, primjerice deset punktiranih, ona tri jajašca koja mu se učine najpogodnijima, a ostala će zamrznuti. Od tri odabrana jajašca možda ne uspije oplodnja niti jednog. Uspješnost je, naime, 30 posto u najboljim medicinskim centrima. U tom slučaju cijeli je postupak propao, pa žena ponovo mora proći i punkciju i hormonsku stimulaciju, čiji će ishod opet biti “sabotiran” ograničenjem na tri pokušaja oplodnje. Neke žene nakon punkcije jajašca ne mogu odmah primiti zametak, zato je potrebno zamrzavanje, a kod nekih postoji rizik i da se iz medicinskih razloga više neće moći podvrgnuti postupku hormonske stimulacije.

 

“Da Milinoviću punktiraju samo jednu jajnu stanicu, dopustio bi zamrzavanje embrija”

Tu je zakonsku restrikciju jedna od mama na forumu Rode sasvim ljudski komentirala:

“I da to donosi čovjek koji je ginekolog? Majko moja! Od srca bih mu zaželjela da mu punktiraju samo jednu jajnu stanicu – pa da vidim što ne bi bio za zamrzavanje? Kako u Sloveniji funkcionira takav zakon kakav je uostalom i u ostalim zemljama? Nas ima samo 4,5 milijuna. Da, i? Treba li nas biti i dalje toliko ili manje? I mi kao furamo natalitetnu politiku?”.

 

Ministarstvo taji tko je radio zakon

“Teško je ovdje nabrojiti tko je sve dao svoj doprinos izradi navedenog prijedloga jer je u tijeku navedenih rasprava sudjelovao veći broj ljudi od struke koja se bavi navedenim postupkom do drugih stručnjaka. Bilo bi nepravedno nečiji doprinos umanjiti ukoliko bi ga u popisu izostavili.”, odgovor je Ministarstva zdravstva na pitanje novinara tko je bio u radnoj skupini za izradu zakona.”Oduševljenje” proizvodi i odredba zakona po kojoj prije svakog odlaska na postupak medicinski potpomognute oplodnje taj vjenčani par mora tražiti odobrenje od Povjerenstva kojeg imenuje ravnatelj ustanove uz suglasnost ministra.

 

– Nevjerojatno je da ministar nema pojma o tome kako su opremljeni naši laboratoriji. Pri donošenju zakona uopće se nije pitalo struku. Naime, niti jedan laboratorij u Hrvatskoj nema opremu za zamrzavanje spolnih stanica. Svi zamrzavaju zametke. Oprema koju bi po novom zakonu trebali nabaviti vrlo je skupa, pa vjerujem da se neće opremiti, nego će naprosto višak iznad zakonskog ograničenja tri jajne stanice uništavati – kaže Daria Ožeg iz Bete pa se skanjuje i tajnosti u kojoj se njedrio ovaj prijedlog:

– Nitko živ ne zna tko je u radnoj skupini. Kako se mogao donijeti zakon, a da nije kontaktirana struka niti udruge niti parovi koji su neplodni? 

Na naše pak pitanje da nam podastre imena osoba koja su bila u radnom tijelu za izradu ovog zakonskog prijedloga, od Zore Lažete, glasnogovornice Ministarstva zdravstva nismo dobili informaciju nego ovaj krajnje nemušti odgovor:

“Nacrt prijedloga Zakona o medicinskoj oplodnji izrađen je na podlogama koje je izradio tim stručnjaka u svojim prijedlozima 2004. i 2008. godine te na temelju javne rasprave provedene povodom oba navedena prijedloga i drugih rasprava u proteklih deset godina.

Teško je ovdje nabrojiti tko je sve dao svoj doprinos izradi navedenog prijedloga jer je u tijeku navedenih rasprava sudjelovao veći broj ljudi od struke koja se bavi navedenim postupkom do drugih stručnjaka. Bilo bi nepravedno nečiji doprinos umanjiti ukoliko bi ga u popisu izostavili.

Ujedno napominjemo kako bi bilo isto tako teško navesti tko je sve podržao ili osporio navedeni prijedlog jer broj i pozitivnih i negativnih reakcija podjednako upravo zbog javne rasprave raste dnevno i sigurni smo da će do kraja rasprave građani Hrvatske dobiti kvalitetan zakonski prijedlog koji će omogućiti rješavanje pitanja medicinske oplodnje, a potpuno onemogućiti manipulacije za koje je ranije bilo u javnosti i te kako opravdane sumnje.”

 

SDP-ovi amandmani

SDP, stranka čiji je prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji odbačen koncem 2008. godine, priprema četiri amandmana na Milinovićev zakon: izjednačavanje bračnih i izvanbračnih zadjenica, potom mogućnost zamrzavanja zametaka, proširenje nacionalnog poverenstva za medicinski potpomognutu oplodnju stručnjacima i predstavnicima nevladinih udruga, kako bi se omogućio uvid javnosti. Četvrti amandman za koji će tražiti mišljenje pravobraniteljice za djecu odnosit će sa na pravo djeteta da dozna ime biološkog oca odnosno majke. S obzirom na to kakav je zakon, nije niti čudo da se baš nitko neće “pohvaliti” njegovim autorstvom. Dr. Mirando Mrsić koji je sudjelovao u pripremi prijedloga iz 2008. bio je šokiran time da bi netko iz onog materijala mogao proizvesti ovaj:

 

– Sve se činilo da ovaj zakon bude “Dam ti, a ne dam ti”. Mislim da je on naprosto napravljen u Ministarstvu zdravstva, ali ne od ova dva zakona. Naime, i onaj tzv. Hebrangov iz 2004., koji je naglo povučen jer je bio preliberalan, i naš iz 2008. bili su progresivni i uvažavali razvoj hrvatskog društva i dobru kliničku praksu. Milinovićev je zakon takav da bolje da ga uopće nemamo, jer je ono što imamo iz 1978. naprednije – komentira dr. Mirando Mrsić, koji je s predsjednicom saborskog Odbora za obitelj i mladež Milankom Opačić za ponedjeljak 15. lipnja, uoči početka saborske sjednice na kojoj se hitno donosi novi zakon, sazvao okrugli stol. Na njemu će sudjelovati i slovenski stručnjak dr. Veljko Vlaisavljević iz Maribora.

Dr. Mrsić posebno upozorava da niti jedan od centara iz Hrvatske neće moći dobiti akreditaciju Europskog udruženja za humanu reprodukciju jer je postupak zamrzavanja embrija jedan od uvjeta.

– Zabranu zamrzavanja embrija ima jedino Italija, a i Njemačka dopušta zamrzavanje oplođenih jajnih stanica, odnosno praembrija. Ta zabrana naprosto ide nauštrb zdravlja žena i protiv dobre kliničke prakse. Što se tiče zamrzavanja zametaka, struka, Europa niti medicinski svijet s time nema nikakvih problema. To se samo kod nas raspravlja – rezignirano će liječnik iz sabornice.

 

Opačić: Prisiljavaju nas da zakon donesemo hitno

– Očito je da je Vlada pisala zakon tako da odgovara crkvenim redovima u zemlji, i zato ne vjerujem da će pristati na velike promjene amandmanima. Ne sviđa mi se što ovaj zakon donosimo odjednom, preko noći, u hitnoj proceduri i to baš sad pred ljeto kad je velika gužva i mnogo toga nagurano u dnevni red sjednice – kaže Milanka Opačić:

– Milinović se pravda da je zamrzavanje embrija zabranjeno da bi se spriječila mogućnost manipulacije kakva se dogodila u slučaju “Kurjak”. Služe se istim mehanizmima opravdavanja kao i kod zabrane rada trgovina nedjeljom. Ne može biti opravdanje da se zbog eventualne manipulacije koje možda netko pokuša počiniti ograniči liječenje neplodnosti tisućama. Prema poraznim podacima Zavoda za javno zdravstvo u Zagrebu je čak 28 posto neplodnih parova. Ako se donese ovakav zakon, oni koji imaju novce ići će u Beč ili Maribor, a oni koji nemaju ostat će se ovdje u Hrvatskoj bezuspješno mučiti.

Ona oštro komentira i istup Đurđe Adlešič koja je zbog protivljenja Milinovićevu zakonu proteklog tjedna napustila sjednicu Vlade i najavila da ga HSLS neće u Saboru podržati svojim glasovima:

– Da se Đurđa Adlešič iskreno mislila boriti za neka bolja rješenja mogla je malo više zaoštriti u Vladi. Mislim da je ovo bio samo njen PR. Nažalost, nemoguć je neki nadstranački lobi žena po pitanju ovog zakona, jer, nažalost, u HDZ-u sve žene misle samo onako kako im kaže Ivo Sanader. HDZ-ovi zastupnici su stranačka mašinerija koja glasuje po diktatu Vlade. Iako ćemo se mi pokušati izboriti za naše amandmane, bojim se da s ovom rigidnom strukturom koja ne želi nikoga slušati nećemo ništa moći promijeniti – zaključuje Milanka Opačić.

 

HNS-ovi amandmani

Protekle srijede HNS-ovi čelnici brzo su usuglasili tri amandmana: prvi je da sve žene koje to žele, bez obzira na bračni i izvanbračni status, imaju pravo na postupak medicinski potpomognute oplodnje, drugi je da dijete ne može doznati ime biološkog oca odnosno majke čijom je donacijom dijete začeto te treći da se dozvoli zamrzavanje embrija u prvoj fazi, odnosno praembrija. Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji tema je bliska feminističkom pitanju koje kod Vesne Pusić izaziva žestoku akciju:

– Ne razumijem uopće odakle im takva ideja da se medicinski potpomognuta oplodnja ograniči prema bračnom statusu, i to kod nas gdje bi država trebala pomagati svakome tko uopće hoće imati djecu, tko se odvaži na to i tko si može priuštiti djecu. Obitelj je i samohrana majka i izvanbračna i bračna zajednica, i zato treba medicinski potpomognutu oplodnju dopustiti apsolutno svakoj ženi koja to hoće i ispunjava medicinske uvijete. Što se tiče zabrane zamrzavanja embrija, to je prvi korak prema zabrani abortusa, a to zbilja nećemo gledati u 21. stoljeću – čvrst je stav Vesne Pusić.

Ni ona ne štedi neuvjerljiv istup Đurđe Adlešič:

– Riječ je o ključnoj svjetonazorskoj stvari, a ne o tome hoće li porez na nešto biti 1 ili 2 posto viši. Kod ovakvih pitanja se ne izlazi sa sjednice nego iz koalicije. U svakom slučaju ne izlaziš sa sjednice, nego na njoj sjediš i konfrontiraš se argumentima. “Ja sam liberalka” nije argument. Sanader joj je dopustio da izađe sa sjednice!? Je li to dječji vrtić? Ovaj potez Đurđe Adlešič, nažalost, neće imati nikakvih efekata na donošenje zakona osim da se ona malo poslika po novinama – oštra je Vesna Pusić, a posebno je ljuta zbog nametnute hitne procedure sa izlikom “europskog zakona”.

– S obzirom na to da smo ionako blokirani u pregovorima, ovaj bi se zakon sasvim lijepo i polagano mogao raspraviti u dva čitanja. Europska unija od nas ne traži ni hitnju ni da nam zakon ovako izgleda – zaključuje šefica Nacionalnog odbora za praćenje pretpristupnih pregovora.

Šest vladarica podvelebitskog krša

Posted on by sdadmin

Lijepo je biti svjestan da smo prve probile muški zid i, uvjetno rečeno, zavladale općinom, ali zar ste mislili da smo mi ovdje društvo iz spilje i da mi žene čekamo u svojim nastambama dok su muževi u lovu?! Pa vidite, prevarili ste se- tim je riječima Jelena Morović prokomentirala naše čuđenje i pitanje je li to moguće baš u Ličko-senjskoj županiji. A Jelena Morović jedna je od šest žena koje su “zavladale” Karlobagom, jedna od šest vijećnica u tamošnjem Općinskom vijeću koje su s natpolovičnom većinom zasjele u vijećničke klupe i pet muških kolega ostavile u manjini. Jedinstven je to i, čini se, nezapamćen slučaj u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, da u predstavničkom tijelu jedne jedinice lokalne samouprave sjedi veći broj žena negoli muškaraca. Kada bi kojim slučajem Lucija Tomljenović, Mirjana Blašković, Jelena Morović, Katica Zuanović, Nada Devčić i Ankica Jurković formirale svoju KPHSŠ (Karlobašku partiju haljina, suknja i štikli), bez problema bi od svog Karlobaga stvorile mjesto obećano za lagodan život ženskoga roda. K tome, Lucija Tomljenović imenovana je predsjednicom, a Mirjana Blašković potpredsjednicom Vijeća. I to, vrijedi ponoviti, u Karlobagu, podno i nasred Velebita u Ličko-senjskoj županiji, u Hrvatskoj u kojoj i ugledni novinari još uvijek govore da je uputno ženi za dobro jutro zviznuti šamarčinu. Tek toliko da se zna tko je gazda u kući.

 

Ukazanu priliku su – iskoristile

– Svjedoci ste, kod nas u Karlobagu to i nije tako. Odmakle smo mi daleko od takvog načina razmišljanja. Žene smo sa surovog krša pa smo izdržljivije. Ovo je silno nemilosrdan kraj i tko u njemu opstane može sve. Mi, eto, jesmo, ništa nam nije teško, ne bojimo se i ne prezamo ni od čega, ustvrdila je Morović, a vijećnička joj kolegica i potpredsjednica Vijeća Blašković dodala da su jednostavno objeručke prihvatile ukazanu priliku koja im je pružena.

– Zaslužile smo je! Radom, trudom, sposobnošću i znanjem pokazale smo da smo u najmanju ruku uz bok muškarcima, a, osim naših stranaka koje su nas isturile, to su srećom prepoznali i građani. Znate, shvatile smo da u datim okolnostima ne smijemo biti samo pasivni promatrači, da možemo preuzeti inicijativu, angažirati se i pomoći da ovaj naš kraj probudimo, rekla je Blašković. Predsjednica Vijeća Lucija Tomljenović žena je s dvadesetgodišnjim iskustvom života u velikoj, hajde recimo i slobodoumnoj Rijeci i s pravom može komparirati svoju malu “primitivnu” provinciju i veliki “tolerantni” grad.

– Vjerujte mi, ne vidim ikakvu razliku. Nisam primjetila da u Rijeci žene imaju veću šansu. Potpuno je isto, šanse su svugdje podjednake i samo ih treba znati iskoristiti. Nitko vam ništa neće ponuditi tek tako, vući vas za rukav i moliti vas da se pokrenete. Ni u našim stankama niti trenutka nismo osjetile trunku neravnopravnosti ili spolne diskriminacije. Nitko nikada nije rekao da nešto ne možemo ili ne smijemo jer smo, eto, žene, pohvalila je demokratski duh HDZ-a i HSS-a, dviju stranaka koje su iznjedrile šest vijećnica, Tomljenović.

 

“Imamo planova na tone…”

Osvrćući se na vječitu temu pripada li Karlobag, i povijesno i geogradski, Lici ili Primorju, njih šest “jahačica velebitske apokalipse” bez krzmanja je istaknulo kako su, ustvari, sretne što pripadaju baš Ličko-senjskoj županiji. Istina, ima onih, posebno iz južnih naselja Lukovo Šugarje i Barić Draga što i gravitiraju jugu, koji bi rado da su pod Zadrom, ali, kažu one, prednost je Karlobaga što je županijski izlaz na more i kao takvo omiljeno kupalište Ličana od kojih oni bogatiji ovdje grade vikendice i ljetnikovce. I ne samo Ličani, upozorile su nas, već i brojni drugi kontinentalci. No, kao vijećnicama im ne pada na pamet dozvoliti da se njihova mjesta, poput mnogih na Jadranu, pretvori u apartmanski raj zatrpan betonom.

– Turizam bi svakako trebao biti naše strateško opredjeljenje, a uslužne djelatnosti ono od čega će većina naših ljudi živjeti i tu uistinu ima mnogo prostora. Karlobag živne od sredine srpnja do kraja kolovoza, broj stanovnika se upeterostruči, ali je to apsolutno prekratko razdoblje da bismo pričali o uspješnom bavljenju turizmom. Moramo poduzeti sve kako bismo produljili sezonu. Na području općine postoje tri hotela, mnoštvo privatnih iznajmljivača, ali moramo poraditi na sadržaju i to je jedna od stavki na kojima moramo poraditi. Još uvijek Karlobag većina doživljava kao tranzitno mjesto u kojemu se staje eventualno kako bi se popila kava na proputovanju za jug, a mi neke od tih putnika moramo zadržati. Imamo im što ponuditi: od plaža i mora, preko Velebita i Baških Oštarija i netaknute prirode do susjednih otoka ili obližnjih nacionalnih parkova Plitvičkih jezera i Paklenice, ustvrdilo je šest karlobaških “vladarica”. Planova i poslova, međutim, još je “tona”. Sve glasnije razmišljaju i o pokušaju ponovnog uspostavljanja davno zaboravljene ljetne trajektne linije Karlobag-grad Pag koja bi nesumnjivo ovdje privukla znatan broj barem novih tranzitnih gostiju od kojih bi se netko, privučen ljepotom i nekim budućim sadržajima, i zadržao koji dan.

 

Očekuju podršku kolega i muževa

– Međutim, najprije moramo poraditi na nekim krucijalnim elementima. Karlobag, naime, sve više postaje staračko mjesto. Mladih je sve manje, a vrtići i škole sve pustiji. Ove godine vrtić pohodi tek petnaestero djece, u prvi će razred osnovne škole ujesen krenuti samo pet prvaša, a sada je iz nje izašlo deset osmaša. Poražavajući je podatak da se tijekom godine rode od dvije do četiri bebe, a umre i više od dvadeset stanovnika. Osim toga, i ono malo mladih koji krenu na fakultete u Rijeku ili Zagreb više nam se ne vrati. I to je, nažalost, stvarna slika Karlobaga koju hitno moramo mijenjati, požalile su se i najavile da, kao žene senzibiliziranije za ta pitanja, namjeravaju inicirati i poticati osnivanje udruga ili pokretanje aktivnosti kojima bi unaprijedile život malobrojne djece koje, ipak, ima.

– Sve smo majke i znamo koliko našoj i svoj ostaloj djeci nedostaju aktivnosti kojih izvan vrtića i škola jednostavno nema. S obzirom na njihov mali broj, nemoguće je očekivati osnivanje sportskih klubova, ali i karlobaška djeca posjeduju brojne talente koje sada i ovdje ne mogu afirmirati. Prostora za bilo kakav napredak u tom segmentu ima napretek i moramo ga znati iskoristiti.

Dakakom, u svim svojim nastojanjima nadaju se i jakoj podršci i svojih muških kolega, kako u strankama, tako i u parlamentarnoj i izvršnoj vlasti. Očekuju ju je i od svojih muževa, a imale su je, na čemu su im zahvalne, i čitavo vrijeme bavljenja politikom. Posebno u vrijeme predizborne kampanje kada je “grublji” spol uskakao gdje god je i kada trebalo. Ipak, kažu one, u Karlobagu iza svake uspješne žene stoji i uspješan muškarac. Iako, zaključile su, ne treba pitati tko će danas skuhati, oprati, počistiti, oprati i opeglati.

 

Sve su zaposlene majke

Od šest vijećnica tek su njih dvije, Ankica Jurković i Nada Devčić, i u prošlom sazivu sjedile u Općinskom vijeću. Ostale četiri prvi su se put našle u vijećničkoj ulozi, a Lucija Tomljenović i Mirjana Blašković odmah su zasjele u predsjedničku, odnosno potpredsjedničku klupu. Prvo pa žensko, kažu one. Svih šest su majke, pet ih je zaposleno, a Nada Devčić svoj je radni vijek već odradila i danas je u mirovini. Od njih šest pet ih je nepušačica, a nikotinskom poroku vjerna je jedino Katica Zuanović.

 

Karlobag najtolerantniji

Sve su naše dame birane prema svojim sposobnostima, a jesu li uspješnije od nas muškaraca vidi se i prema spolnoj zastupljenosti u Vijeću. Budući da smo izgleda jedino mjesto u Hrvatskoj s većim brojem žena u Vijeću i ma što vi mislili o tome, čini se da je upravo Karlobag najtolerantniji i najmoderniji u Hrvatskoj, komentirao je novi saziv općinskog parlamenta jedan od pretorice manjiskih muških vijećnika Drago Potočnjak. Novoizabrani načelnik Karlobaga Ivan Tomljenović ponosan je što će u klupama sjediti šest dokazano sposobnih i poštenih žena.

– One su tu jer su sposobne, a ne zato što su žene, ali možda to znači da ovdje i nemamo dovoljno kvalitetnih muškaraca. Kako bilo, mislim da u shvaćanju ovog našeg kraja vlada jedna loša predrasuda kako je riječ o strogo patrijarhalnoj sredini.

“Mi nismo jadni roditelji”

Posted on by sdadmin

Četiri hrabre mame okupile su se četvrtoga dana u tjednu u klubu “Mama” u središtu Zagreba ne bi li govorile kako im je bilo i što im se dogodilo kad su im njihova djeca došla i rekla da su homoseksualne spolne orijentacije. Te četiri hrabre mame četiri hrabra djeteta (zapravo i više od četiri jer svaka je majka, kako smo saznali iz razgovora, višestruka mama) odlučile su progovoriti o nečemu što se u nas smatra ne samo društvenim tabuom, nego počesto i anomalijom, pa i bolešću, a to je homoseksualizam vlastitoga djeteta. Jedna je majka odlučila govoriti obznanivši svoje ime i prezime i pristavši se sa svojom kćeri fotografirati za novine – Nada Matešić, čija je kći Marina bila s njom, a tri su mame odlučile da njihov identitet ipak ostane nepoznat široj javnosti, pa ćemo ih zvati Prva mama, Druga mama i Treća mama. Nasuprot očekivanim pričama o šokovima, lomovima, stresovima. traumama i koječemu neugodnome, publika je u “Mami” provela više nego ugodnih sat vremena uglavnom se smijući duhovitim i visprenim opaskama mama, što ne znači da u svemu tome nema ničega neugodnoga i mamama teškoga.

 

Sretna djeca

Zaključak je svih mama koja imaju iskustvo da im je dijete homoseksualno – kad su djeca sretna i mi smo sretne. Kako reče Prva mama iz Splita, čija je kći lezbijka ” to su hrabra, pametna djeca, a društvo ih je degradiralo. Zašto bih ja kao mama zatvarala oči kad je to – to?” Mama Matešić, čija je kći lezbijka, reče “bilo je neobično prvi tren, a poslije je sve bilo o. k. Ništa se naš odnos majka – kći nije promijenio, čak je i poboljšan jer sad imamo puno tema za razgovarati za koje prije nismo ni znale da ih imamo”. Druga mama je doživjela to da joj je sin “negdje u 6. ili 7. razredu, s 13 godina, rekao da je gej. Bila sam otvorena prema tome jer su mi dva najbolja prijatelja, još iz osnovne škole, gej, ali kako on s 13 godina zna to? Nazvala sam jednog od ta dva prijatelja, pitala “kako mali to može znati”, a prijatelj mi kaže “nije to ništa, ja sam za sebe znao s 10 godina”.

 

SMS istina

Treća mama, čiji je sin homoseksualac, bila je, bez obzira na to što zna da je svakodnevno u poslu okružena osobama istospolne orijentacije “šokirana i iznenađena”. No, taj šok je bio kratka vijeka, mamin sin je ostao mamin sin, dapače. Kad se pojavilo pitanje kako to priopćiti rođacima i znancima mama je prošle godine uoči Zagreb Pridea jednostavno poslala sms poruku svim prijateljima i rođacima s molbom da dođu na Pride i podrže njenog sina i “mnogi su došli, a oni koji nisu mogli doći su se uglavnom ispričali”. Ponekad novine riješe problem obznanjivanja spolne orijentacije nečijega djeteta u široj, izvanobiteljskoj, javnosti. Prvoj mami su to učinile novine koje su objavile fotografiju njene kćeri i veliki članak iz kojega je manje-više svima sve bilo jasno. “Govorili su mi ljudi – vidi tvoja kći, a mom mužu ništa nisu govorili. Valjda su smatrali da je meni o.k. to govoriti, a mužu se nisu usudili. Na kraju, bilo je to, sve u svemu, pozitivno. Više me nitko ne pita, kako mala, kad se udaje, a ako netko pita, ja znam da nije čitao novine. Nakon toga kći mi je potpuno drugim povodom opet bila u novinama, a tad o tome nitko ništa nije komentirao”, komentirala je reakcije javnosti na spolnu orijentaciju svoje kćeri Prva mama. I Nadina je kći osvanula u novinama, pa je okolina govorila “ajme jadni ljudi”, a “meni ni danas nije jasno zašto bih ja bila jadna. Pa dijete mi je zdravo, pametna je, živa, sretna. Kako jadna?”

 

Strah od nasilja

No, naravno, nije sve tako ružičasto. Mame je, prirodno, strah za djecu. Druga mama se stalno boji za svoje dijete, strah od nasilja postoji uvijek i svugdje, a sve je mame ponajviše strah da će njihova djeca biti napadnuta zbog toga što jesu. I nije samo to. Očevi teže prihvaćaju homoseksualnost vlastite djece. “To je klasično pitanje muškoga odgoja. I njih je netko odgajao, i njih je neko društvo stvaralo. Sin je ocu to rekao bitno kasnije nego meni, a otac je to prihvatio”, pričala je Treća mama. Majkama je možda lakše u takvim situacijama, zborila je Nada Matešić, jer ionako živimo u patrijarhalnom društvu u kojem su žene u lošijem položaju, pa im je tako nešto jednostavnije prihvatiti. No, Nada Matešić je kazala i kako je starijim ljudima, recimo bakama i djedovima tako nešto teže objasniti jer “njima je osnovno da prežive taj dan. To, kod starijih, mene ne čudi, ali me čudi da su mnoga djeca vrlo konzervativna, a radi se o vršnjacima moje djece. Neka razmišljaju stravično”.

 

Čija cura?

Svaka ljubav može nekome izazvati probleme. Tako je Prva mama zapala u maleni, šarmantni problem jer je njena kći imala curu, a i njen sin je imao curu, a obje su se zvale isto. Prva mama je jednoga dana u svome domu uočila knjigu Orhana Pamuka “Zovem se Crvena” i ljubavnu posvetu koju je potpisala – cura istoga imena. Čija cura? pitala se Prva mama. Misterij je uskoro razriješen. To je njenom sinu poklonila njegova djevojka, a on je neromantično zaključio da neće čitati tako debelu knjigu. Nije to jedini problem Prve mame. Njen je suprug homoseksualnost vlastite kćeri prihvatio, nije bilo problema. Dapače, nema ništa protiv toga da društvo njegove kćeri, počesto i internacionalno, navraća u njihovu kuću. Jedino u svojoj kuću ne želi curu svoje kćeri, ali kako Prva mama tumači sve ima svoju pozadinu, a i sve će doći na svoje.

Moglo se čuti i o šokovima koje su mamama priređivali prijatelji koji su govorili stvari koje su, da su samo javno izrečene, itekako kažnjive. Istina, moglo se čuti ponešto i o tome kako su neki obiteljski prijatelji mama i njihovih obitelji, kad su saznali da njihovi prijatelji imaju dijete homoseksualne orijentacije, vremenom “omekšali” i postali manje homofobni. No, glavni je zaključak “Mama u Mami” da su četiri mame bile za – pet. Stvarno se radi o hrabrim mamama hrabre djece, a jedini, stvarno sumoran društveni zaključak, krio se u činjenici da je takvo okupljanje i takva hrabrost – uopće potreban.

Uhićena trojica napadača, prijeti im zatvor

Posted on by sdadmin

I zadnja trojica problematičnih “anti-gay” prosvjednika, uhićenih tijekom subotnjeg prosvjeda, pušteni su u subotu iz Jedinice za zadržavanje i prepratu sa prekršajnim prijavama i prijeti im zatvorska kazna. Najstariji među njima D. K. (45), priveden je jer se pokušao probiti kroz policijski kordon i napasti sudionike “Gay Pridea” u trenutku kada je povorka stigla na središnji zagrebački trg. Njemu se u napadu pokušao pridružiti i H. M. (23), pa su obojica spremljena u “maricu” i odvezena na triježnjenje, s obzirom da je prvom izmjereno 1,25 promila alkohola u krvi, a drugom 1,16 promila. S njima je noć iza rešetaka proveo i A. V. (30) koji je priveden nakon što je pokušao udariti kamermana jedne domaće televizijske postaje, a i njemu je izmjerena “zavidna” koncentracija alkohola.

Sva trojica puštena su s prekršajnim prijavama za remećenje javnog reda i mira za što se predviđa novčana ili kazna zatvora do 30 dana. Osim njih na Prekršajni će sud i G. K. (39) koji je pljuvao sudionike “Gay Pridea” te M. Z. zbog izrazito drskog ponašanja i vrijeđanja okupljenih. Inače, policija je izvijestila kako je na “Prideu” sudjelovalo 300 osoba, dok je protiv te parade prosvjedovalo oko 80 osoba. Usprkos tome što policija posjeduje snimke svih “anti-gay” prosvjednika, još uvijek nisu pronađena trojica mladića koja su pred kućnim pragom pretukla 27-godišnjeg A. Š., i nanijeli mu teške ozljede. Naime, pretpostavlja se da su napadači bili na “protuprosvjedu”, a policija događaj kvalificira kao zločin iz mržnje.

Pobuna liječnika zbog nazadnog zakona

Posted on by sdadmin

Prijedlog Zakona o medicinskoj oplodnji nanijet će veliku štetu Hrvatskoj, cijeloj njezinoj populaciji, struci te posebice parovima kojima medicina treba pomoći kako bi ostvarili želju da imaju dijete – jedinstven je stav hrvatskih stručnjaka s kojima smo razgovarali nakon što je Vlada početkom tjedna u saborsku proceduru uputila zakonski tekst koji je, i prije ove službene objave, digao golemu prašinu u javnosti. Prvo su se oglasili pacijenti koji se liječe od neplodnosti, pa je tako apel udruge Roda za povlačenjem zakona iz procedure potpisalo već više od pet tisuća ljudi. Pobuna tinja i u stručnim krugovima koji su uvjereni da će ovakvo rješenje unazaditi uspješnost medicinski potpomognute oplodnje u Hrvatskoj, a parove, koji se susretnu s neplodnošću, natjerati da potraže pomoć u nekom od inozemnih centara.

 

Manja uspješnost oplodnje

U Centru za humanu reprodukciju u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj posebno su zabrinuti zbog zakonske zabrane zamrzavanja zametaka. “Ako se ustraje na zabrani zamrzavanja zametaka, uspješnost medicinske oplodnje smanjit će se za desetak posto, preusmjerit će se čitava djelatnost, a veći dio parova tjerat će se u inozemstvo”, kaže dr. Velimir Šimunić, predsjednik Hrvatskog društva za humanu reprodukciju i voditelj Centra za humanu reprodukciju u Petrovoj bolnici. Podsjeća da su slične posljedice izazvali restriktivni zakoni u Italiji i Njemačkoj, odakle parovi također odlaze u druge zemlje tražiti medicinsku pomoć da bi dobili dijete. Zamrzavanje zametaka, tumači Šimunić, omogućuje da se genetski materijal ne baca, nego se u ponovljenom kriotransferu ponovno otvara 20 posto šanse za trudnoću. Drugim riječima, jednim postupkom indukcije ovulacije, koji je skup i mukotrpan za ženu, stvara se dvostruko veća šansa za trudnoću, dok šanse za trudnoću smrznutim i odmrznutim jajnim stanicama iznose svega jedan do dva posto.

 

Skupa prilagodba

Dr. Šimunić podsjeća da se u prirodi gubi puno više jajnih stanica i zametaka nego prilikom umjetne oplodnje, pa se tako od 100 jajnih stanica rodi samo tridesetero djece, dok se u izvantjelesnoj oplodnji od istog broja jajnih stanica dobije od 60 do 70 zametaka, a uz zamrzavanje daju visoke šanse za trudnoću. Uspješnost medicinske oplodnje u Hrvatskoj danas iznosi 28 posto, a primjenom novog zakona past će na 18 posto ili manje, upozorava Šimunić..

 

“Punuđena zakonska rješenja unazadit će medicinsku oplodnju u Hrvatskoj, a u tom smo bili pioniri te među najnaprednijima i najboljima u Europi”, smatra dr. Erden Radončić iz zagrebačke Poliklinike Vili. Stručnjacima je posebno sporno što zakon propisuje da se “u postupku izvantjelesne oplodnje mogu oploditi najviše tri jajne stanice dobivene u jednom postupku” te što se ne mogu zamrzavati zameci, nego samo “preostale” jajne stanice.

 

Ovakvo rješenje u Europi ima samo Italija, a i ona razmišlja da ga promijeni jer su istraživanja, napominje dr. Radončić, pokazala da su rezultati loši. Ako jedna razvijena i bogata zemlja kao što je Italija odustaje od metoda zamrzavanja jajnih stanica, onda Hrvatska ne bi to trebala uvoditi. Budući da su se do sada zamrzavali embriji, nove metode, koje zahtijeva Vladin prijedlog, iziskivat će brojne tehničke i tehnološke prilagodbe koje će puno koštati. Zamrzavanje jajnih stanica znatno je kompliciranije i puno skuplje pa dr. Radončić procjenjuje da će time cijena izvantjelesne oplodnje (IVF) porasti 500 posto. U razdoblju koje će centri morati dobiti kako bi se prilagodili novim postupcima, pacijenti neće moći dobiti medicinsku pomoć, pa će još u većem broju nego do sada ići u susjedne države, posebice Sloveniju, upozorava Radončić te prognozira kako bi se moglo dogoditi da se hrvatske klinike presele na područje Bosne i Hercegovine ili Slovenije, gdje mogu nastaviti s postupcima koje su dosada uspješno provodili u Hrvatskoj.

 

Da Vladin prijedlog znači atak na žene i njihovo zdravlje, smatra i mr. Alfred Kniewald, biolog koji je zajedno sa suprugom Tatjanom trideset godina u Njemačkoj radio na IVF-u. Uz ostalo, supružnici Kniewald bili su u timu koji je zaslužan za prvu njemačku bebu rođenu uz medicinsku pomoć, a odnedavno rade u Poliklinici Škvorc u Samoboru. “Ne možete ženu tako hormonski stimulirati da dobijete do tri jajne stanice. S istom terapijom jedan se mjesec može dobiti 15 stanica, idući put jedna ili ni jedna”, objašnjava Kniewald. Ako trebamo čuvati dignitet ljudskog života, napominje, onda smo se dužni brinuti i za one ostale stanice koje se proizvedu u jednom postupku.

 

 

Potreban liberalan zakon

– Država me ovakvim zakonom stavlja u poziciju Boga jer ja moram odlučiti koju ću od od šest, sedam ili deset stanica ostaviti da se dijeli, a ja ne znam njihov potencijal. Ne možete reći radit ćemo samo sa tri stanice, pa nisu to čavli – naglašava Kniewald.

 

Hrvatskoj treba liberalan zakon o medicinskoj oplodnji, ali vrlo stroga kontrola i sankcije, suglasni su naši sugovornici. Kniewald ističe kako je nedopustivo da kod nas ne postoji registar podataka o postupcima medicinske oplodnje. To je ono što od Hrvatske zahtijeva EU, ali za to nije nužno donositi Zakon o medicinskoj oplodnji, kako tvrdi Vlada, koja time opravdava i njegovu hitnu proceduru u Saboru.

Dr. Šimunić smatra da je veliki problem zakona i otkrivanje identiteta donatora spolnih stanica.

 

Odličan prijedlog iz 2001. kritizirala HBK

Domaća medicinska javnost, kako su nam rekli i neki liječnici koji su željeli ostati anonimni, zaprepaštena je Vladinim rigidno konzervativnim rješenjima, o kojima, kako tvrde, struka uopće nije konzultirana. Njihova je iznenađenost tim veća što su mnogi od njih sudjelovali u izradi puno boljeg zakonskog prijedloga, pripremljenog još 2001., koji je tri godine kasnije HDZ-ova Vlada dala u službenu proceduru. U taj su tekst bila ugrađena suvremena rješenje po uzoru na zakone najnaprednijih europskih država. No, taj je prijedlog povučen nakon što ga je oštro kritizirala Hrvatska biskupska konferencija. U međuvremenu, objašnjavju naši sugovornici, preuzela ga je Makedonija, čak se i Slovenija njime koristila kada je donosila svoj zakon.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org