Zadarska udruga za pomoć ženi i djetetu “Duga” koja u Zadru djeluje već više od deset godina, posljednje dvije godine javnosti je poznata i po skloništu za žrtve obiteljskog nasilja, takozvanoj Maloj kući koja je nastala na inicijativu ove zadarske udruge. Riječ je o jednom od pet takvih skloništa u državi i zapravo jedinom skloništu u cijeloj Dalmaciji, a koje se sve vrijeme nalazi na tajnoj adresi. Svi su njezini tretmani besplatni, dok je štićenicama zajamčena potpuna anonimnost i to kako bi tamošnje korisnice bile u potpunosti zaštićene. Poznato je isto tako kako žene koje dolaze u zadarsko skonište uglavnom nisu sa zadarskog područja jer Mala kuća, na čelu s koordinatoricom Gordanom Markulin – Ježinom, ima intenciju razmjene korisnica s drugim skloništima u Hrvatskoj, odnosno skloništima u Rijeci, Osijeku, Zagrebu i Varaždinu, kojima šalje zlostavljane žene sa zadarskog područja, a odakle žene dolaze u zadarsku Malu kuću.
Moralna odgovornost
Kako pojašnjava Markulin-Ježina, sve je to organizirano u cilju što bolje resocijalizacije štićenica, odnosno pružanja mogućnosti sobodnog kretanja gradom, zaposlenja i osiguranja koliko toliko normalnog života.
Nedavno je tako u javnosti procurila informacija da je nepažnjom jedne štićenice adresa zadarskog skloništa otkrivena. No, takve navode Markulin – Ježina opovrgava, napominjući kako je prije gotovo godinu dana ipak nastala situacija koja je ukazivala na moguće raskrinkavanje adrese, no do toga ipak nije došlo, a taj je slučaj sada daleko iza njih.
– U skloništu je u to vrijeme bila korisnica koja je cijelo vrijeme bila u kontaktu sa suprugom od kojeg je pobjegla. Iz tog njihovog “duela” mi smo posumnjali da je suprug saznao adresu i odmah smo ga pozvali u naše savjetovalište gdje je rekao da ne zna, a potpisao je i izjavu o tajnosti, kazala je Markulin-Ježina, napomenuvši kako je ovaj slučaj time okončan, supružnici su se potom i pomirili, a korisnica je napustila Malu kuću.
Istaknula je također da je okolonost koja je dodatno povećala sumnju u moguće otkrivanje adrese i nastanak ovog neželjenog problema zapravo činjenica da je ova korisnica bila sa zadarskog područja, što, kako je prethodno navedeno, nije praksa. Takvo što se, prema riječima koordinatorice poslije više nije ponavljalo, a kako kaže, vjeruje da je, s obzirom na situaciju i proces koji žena prolazi pri ulasku u sklonište, sigurnost žena i djece u kući zajamčena.
– U samu Malu kuću žene dolaze po prijavi policije ili Centra za socijalnu skrb, nakon što je policija već obavila obavijesni razgovor ili podnijela prekršajnu prijavu protiv zlostavljača. One su svjesne da će odajom adrese naštetiti ne samo sebi nego će ugroziti život i svim ostalim korisnicama. Zato prije ulaska sve štićenice pod punom moralnom odgovornosti potpisuju izjavu o tajnosti, pojašnjava Markulin-Ježina, napomenuvši kako se takvo što teško može dogoditi s obzirom da je mahom riječ o ženama koje su duže vrijeme žrtve nasilja i koje dobro znaju što takav potez može uzrokovati.
Sklonište puno
Osim pet spomenutih skloništa čija je adresa nepoznata, u Hrvatskoj postoji još nekoliko domova s javnom adresom, no svako sklonište ili dom mora biti pod video nadzorom i imati protuprovalnu zaštitu što svim ženama koje trpe nasilje ulijeva dodatnu sigurnost.
Nakon ulaska u Malu kuću, programe savjetovanja i rada sa žrtvama, odnosno provođenje procesa resocijalizacije provodi tim stručnjaka u kojemu je sama Gordana Markulin-Ježina kao pravnica, zatim socijalna radnica te psiholog. Svi oni nastoje ženama olakšati boravak u skloništu, a osim ovo troje zaposlenih u skloništu radi još i nekoliko volontera koji dežuraju uz SOS telefon, a također su posebno educirani kako bi žrtvama mogli dati pravi savjet i razgovor te im pružiti ruku pomoći već pri prvom, telefonskom kontaktu.
U ovom skloništu žena može boraviti do pola godine, no ovisno o situaciji pojedine žene, odnosno prema procjeni stručnog tima, njezin se boravak može skratiti ili produžiti, a koordinatorica ističe kako prije nego što žena napusti Malu kuću moraju biti sigurni da je osigurala normalan život te joj pomažu da, prema svojim mogućnostima, izabere neku edukaciju kako bi se po izlasku mogla zaposliti i kročiti svojim putem.
– Kapacitet kuće je jedanaest kreveta i to je definitvno malo. Naše je sklonište uvijek puno, a od jedanaest žena koliko ih je trenutno smješteno u kući, njih pet je tu s djecom. I ostala skloništa u državi konstantno su puna, a mislim da bi, s obzirom na sve veće potrebe, svaki grad u državi trebao imati barem jedno sklonište, kazala je Markulin-Ježina, ističići kako sve to ukazuje na porast obiteljskog nasilja, a koje će u skladu s recesijom i gospodarskom krizom, nažalost, rasti sve više.
– Prema intenzitetu interesa za boravak u skloništu, ali i poziva u savjetovalište, evidentno je da je nasilje u porastu. Moram napomenuti da je prosinac zabilježio zatišje, no već u siječnju broj poziva je znatno učestaliji, vjerovatno zbog svojevrsne depresije koju taj mjesec izaziva, ali sigurno i zbog ekonomske krize koja jel početkom godine svakog pogodila, pojasnila je koordinatorica.
Malu kuću je u početku financirao samo Grad Zadar, dok je prošle godine ona ušla u proračun Zadarske županije, a Markulin-Ježina navodi kako je Jadranka Kosor, ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti također u 2008. godini pokrenula akciju u kojoj su i od strane spomenutog Ministarstva te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi pokriveni s 30 posto.
Saudijski kralj Abdullah prvi put u povijesti u svoj je kabinet ministara postavio ženu. Noor Al-Fayez imenovana je zamjenicom ministra za žensko obrazovanje u kraljevini u kojoj su žene tek prije pet godina dobile pravo glasa. “Vrlo sam ponosna zbog nominacije i izbora na ovako prestižnu funkciju” izjavila je Al-Faiz. “Nadam se da će u budućnosti i druge žene dobiti priliku”.
Generalno gledajući, od prošlih lokalnih izbora do ovih koji nam slijede za 3 mjeseca ništa se značajno nije promjenilo. Face su još uvijek manje više iste i manje više muške, programi su i dalje relativno neartikulirani, a proračuni su usprkos općoj krizi i recesiji i dalje isključivo predizborni. No, ono u čemu će se ovi lokalni izbori razlikovati od onih prošlih jest uporaba Interneta kao sredstva političke komunikacije te prisutnost stranaka, a naročito kandidata i kandidatkinja u virtualnom prostoru Lijepe naše.
Povratak u prošlost
Za lokalne izbore 2005. godine u Zagrbu u svrhu izrade diplomskog rada provela sam istraživanje značajki korištenja Interneta kao sredstva stranačke političke komunikacije u izbornoj kampanji za lokalne izbore u Gradu Zagrebu 2005. godine. Evo nekih rezultata.
Na lokalnim izborima u Zagrebu 2005. godine sudjelovale su dvadeset i četiri kandidacijske liste koje je ukupno činilo 48 stranaka i nezavisnih lista. Uzorak za istraživanje su činile web stranice svih političkih stranaka koje su samostalno ili u koaliciji participirale u lokalnim izborima za grad Zagreb te web stranice nezavisnih lista. Prva zanimljivost je bila da je odmah na početku istraživanje ustanovljeno da niti jedna koalicija koja sudjeluje na izborima nema zajedničku, koalicijsku web stranicu već su stranke vodile zasebne izborne kampanje u okviru vlastitih stranačkih web stranica ili osobnih web stranica nositelja liste. Ukupno je analizom obuhvaćeno 29 web stranica, od čega dvije web stranice pripadaju istoj stranci, SDP-u. Dakle, dvadeset i osam stranaka koje sudjeluju u zagrebačkim izborima ima web stranicu, pri čemu među onima koje nemaju web stranicu nema parlamentarnih stranaka, što znači da web stranice eventualno nemaju tzv. manje odnosno neparlamentarne političke stranke.
Analiza je obuhvaćala tri kategorije: sadržaj, interaktivnost i audio-vizualne karakteristike. Sadržaj obuhvaća informativnu kvalitetu web stranice, a čine je sljedeći elementi: stranački dokumenti ili dokumenti liste, lista za gradsku skupštinu, vijesti, linkovi, fotografije, zabavni sadržaji i promidžbeni materijali. Interaktivnost označava korištenje elemenata koji omogućavaju dvosmjernu komunikaciju između stranke i birača, a čine je e-mail (postojanje kontakt e-maila te odgovor na poslani e-mail), mailing lista ili newsletter, forum, anketa, blog i prodaja stranačkih proizvoda ili fund-raising. Audio-vizualne karakteristike čini korištenje vizualnih elemenata, korištenje audio elemenata, prilagođenost izbornoj kampanji i preglednost. Tijekom analize utvrđivano je postojanje odnosno nepostojanje svakog pojedinog elementa unutar te tri kategorije pri čemu se unutar kategorije audio-vizualnih karakteristika razlikovalo dobro ili slabo korištenje spomenutih elemenata. Ukupno je analizirano 18 elemenata od čega 7 elemenata unutar kategorije sadržaja, 7 elemenata unutar kategorije interaktivnosti i 4 elementa unutar audio-vizualnih karakteristika.
Web stranice su pregledane u razdoblju od 24. travnja do 13. svibnja 2005. godine, što je razdoblje službene izborne kampanje.
Neku vrstu stranačkih dokumenata je na svoje web stranice uvrstilo 26 stranaka (90%), od čega je svega njih 8 navelo poseban izborni program za grad Zagreb, dok je kandidacijsku listu za gradsku skupštinu sadržavalo svega 10 web stranica (34%). Vijesti iz stranačkog života (uglavnom protokolarnog sadržaja) moglo se pročitati na 19 web stranica (66%), na srodne stranice putem linkova se moglo otići sa 17 web stranica (59%), a fotografijama (koje u pravilu prikazuju stranačke čelnike) je upotpunjena 21 web stranica (72%). Zabavne sadržaje (poput igrice Memori na web stranicama zagrebačkog HDZ-a ili rubrike “Dogodilo se…” na web stranicama nositelja nezavisne liste Borisa Mikšića) moglo se pronaći na svega 8 web stranica (28%), a promidžbene materijale na 13 (45%).
Sadržaji vezani direktno uz izbore (kandidacijska lista, izborni program i promidžbeni materijali) slabo su zastupljeni, jednako kao i orginalni zabavni sadržaji. To može upučivati na dvije stvari, da stranke očito ne doživljavaju svoje web stranice kao korisno informativno sredstvo te, što je posebno zabrinjavajuće za demokratsko društvo, da ne postoje stranački sadržaji (programi) koje bi stranke stavile na web stranice odnosno da stranke sudjeluju u izborima bez političke platforme koju nude građanima što znači da se politika shvaća samo kao lijepo zapakirani prazni paket. Promidžbeni materijali se uglavnom svode na slike plakata sa istaknutim sloganima (npr. “Pravi (i pošten) čovjek” Borisa Mikšića, “Raditi i živjeti za Zagreb” Milana Bandića) te tek u slučaju najkvalitetnijih stranica i na audio i video spotove (i opet se radi o web stranicama Borisa Mikšića i Milana Bandića).
E-mail adrese istaknute su na 28 (97%) analiziranih web stranica te je na svaku od tih e-mail adresa poslan e-mail sadržaja: “Poštovani, Htjela bih se uključiti u vašu kampanju za zagrebačku gradsku skupštinu budući da snažno podržavam Vašu političku opciju te bih Vas molila da me uputite na koji način to mogu učiniti. Lijep pozdrav! Tajana”. Dva e-maila nisu “prošla” radi tehničke greške kod primatelja maila, dok na isti nije odgovorilo 14 stranaka, odnosno točno 50%. Na taj e-mail dobiveno je svega 12 odgovora, svi u periodu od najviše dva dana od poslanog e-maila, koji su u pravilu bili personalizirani i sadržavali su dodatni kontakt te pozitivne reakcije na sam sadržaj e-maila. Nezavisna lista Tatjane Holjevac nije odgovorila direktno na e-mail, ali je iskoristila dobivenu e-mail adresu da uputi poziv na završno izborno događanje, a samo je Zelena ljevica i odgovorila na poslani e-mail, te iskoristila adresu još jednom tijekom kampanje kako bi uputila poziv na izborno događanje. Anketu je sadržavalo 14 web stranica (48%), forum 5 (17%), a blog, mailing listu ili newsletter te fund raising svega po 2 web stranice (7%).
Na prvi pogled može se reći kako je najzastupljeniji element e-mail koji čini 53% svih elemenata interaktivnosti zastupljenih na analiziranim web stranicama, no obzirom da se od pola kontaktiranih preko istaknutih e-mail adresa nije dobio nikakav odgovor, samo postojanje tih e-mail adresa na web stranicama je potpuno beznačajno, čak štoviše, ne odgovoriti na poslani e-mail ostavlja još lošiji dojam nego da stranka uopće nema e-mail adresu.
Anketa čini 26% svih elemenata interaktivnosti, dok je prisutnost ostalih elemenata gotovo zanemariva. Zanimljivo je da je upravo anketa najviše zastupljen element interaktivnosti jer ona je zapravo najmanje interaktivna. Stranka postavi pitanje, posjetitelji web stranice biraju jedan od ponuđenih odgovora i komunikacija time završava.
U američkim kampanjama fund raising putem Interneta vrlo je prisutan. U Zagrebu svega dvije web stranice imaju tu mogućnost, Hrvatski pravaši koji putem svojih web stranica prodaju knjige i Boris Mikšić koji je prodavao slike, doduše u dobrotvorne svrhe. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliki je bio odaziv obzirom da Internet za kupovinu koristi svega 7%, a za plaćanje računa 13% korisnika Interneta (www.gfk.hr, 2005.).
Samo su dvije kandidatkinje, Vesna Pusić i Tatjana Holjevac, na zagrebačkim izborima vodile svoje blogove. Oba bloga vođena su na servisu www.blog.hr i izazvala su velik broj komentara u “blogosferi” pri čemu je apsolutno prednjačio blog Vesne Pusić koja je na nekim postovima/dnevničkim unosima bilježila i po preko 50 komentara:
Hahahaha… joj Vesnić, hajde reci ko ti piše ovaj blog? Zašto radiš bedake od nas? ;))))) (Porto 28.04.2005. 17:27)
E, moja Vesna. Kasno si otvorila ovaj blog da bi ja svoj glas dao tebi. Ako budeš redovita u objavljivanju kvalitetnih postova možda ga dobiješ na slijedećim izborima. Ovo mi previše smrdi na predizborno busanje u prsa. Aj živila i sretno! (kokolo 28.04.2005. 17:58)
sve je ovo ok, ali nastavite i poslije izbora! (pea 28.04.2005. 19:06)
unatoč potpori Vašim političkim idejama i osobi moram biti protiv ovakvog djelovanja na blogu u predizborne svrhe. blog ste mogli otvoriti da informirate građane o svom radu kao zastupnica i kako bi čuli njihov glas. u predizborno vrijeme ovakva akcija nema težinu i može Vam samo štetiti. volio bih kada bi se suzdržali od bloga 20 dana, te nakon toga otvorili blog gradonačelnice Pusić. (hatepogodak 29.04.2005. 14:59)
pokretanja bloga vesne pusić je tako dobra ideja, skoro kao ona da boris blažeković usred kampanje prošeće po modnoj pisti. je li i ovo njegova briljantna ideja? kao – zbližiti se s rajom i dobiti malo besplatnog publiciteta? bijedno. da ovaj blog barem postoji neko dulje vrijeme, a ne da se pojavio sada usred kampanje, bilo bi manje očito što mu je namjera – zgrtanje kojeg glasa više. glasajmo za vesnu – i ona je blogerica. strava i jeza! nego recite, hoćete li zadužiti kakvog stranačkog potrčka da nastavi pisati blog i nakon izbora, ili ćete ga jednostavno ugasiti jer ćete imati *pametnijeg posla*? (http://koka.blog.hr/ 29.04.2005. 09:22)
pozdrav i respect! nadam se da se blog nece ugasiti nakon izbora… 🙂 (cow 28.04.2005. 21:22)
izgleda da trendovi ne zaobilaze ni političare hehe (nameless_ 28.04.2005. 19:50)
Interesantno…pred izbore svi politichari poceli pisati blog.Dobar nacin predizborne kampanje ..:D.Kad se cirkus zavrshi tako ce i njihovi blogovi se ugasiti. Bljaaaaak! (Seronja_na_kvadrat 28.04.2005. 20:20)
Pozdravljam vašu odluku da se svojim biračima obratite i na ovaj način. Bilo bi jako dobro kada bi svi političari malo više komunicirali sa javnošću. (Nisam građanin vaše zemlje i ne mogu glasati ni za, ni protiv vas.) (Quod 28.04.2005. 16:34)
Eee… politicari moji… sad nam tu i pisete blogove, pa dobro neka… sve da se popnete na vrh a kasnije ce bit… ko nas šiša. Tako je to. Obecanja ce pasti u vodu a narod bit zaboravljen. Koga od vas briga sto sam ja nezaposlen, koga od vas briga sto je nekima zivot na rubu egzistencije, sto se sve vise prosjaka pojavljuje. Koga briga… za sada nikoga. (utvara iz pakla 30.04.2005. 10:11)
vidim da znate komunicirati. imate ljudksi glas. šteta što niste pokušali ranije komunicirati nego u ovo predizborno vrijeme kada se ja moram izjasniti protiv predizborne trke na blogu. ne protiv Vas i Vaših ideja nego iz principa da se sa biračima razgovara cijelu godinu ili mandat i da se radi cijeli mandat, a ne samo mjesec dva pred izbore. (hatepogodak 29.04.2005. 15:07)
Iz komentara se može iščitati izrazito nepovjerenje i cinizam prema političarima/političarkama, od toga da dio posjetitelja uopće ne vjeruje da kandidatkinje same pišu blog pa do toga da su svi smatrali njihove blogove samo još jednim marketinškim trikom u predizbornoj kampanji. No istovremeno jedan dio posjetitelja izražava potrebu za češćom, naročito “vanizbornom” komunikacijom političara i birača. Nakon izbora, oba bloga su zabilježila još po nekoliko upisa te od lipnja 2005. (mjesec dana nakon izbora) više nema novih zapisa čime su se samo potvrdila očekivanja blogera.
Forumi koji mogu biti vrlo učinkovito sredstvo za političku raspravu i kreiranje stavova stranke, uglavnom su ili slabo posjećeni ili se na njima ne razvija rasprava te teme završavaju sa dva do tri posta.
U najvećoj mjeri, njih 27, web stranice dobro koriste raspoložive vizualne elemente među kojima prevladavaju statični elementi u stranačkim bojama te se njih 24 odlikuje dobrom i jasnom preglednošću. No istovremeno, korištenje audio elemenata je vrlo slabo te ih koristi svega 9 web stranica pri čemu njih 7 tako da ih je potrebno downloadati. Iznenađujuće, svega 8 web stranica je dalo naslutiti da su trenutno lokalni izbori, odnosno svega njih 8 bilo je prilagođeno izbornoj kampanji koja se očitovala u isticanju izbornih slogana, slikama plakata i sličnim sadržajima.
Najviše elemenata, njih 16 prisutno je na web stranici Borisa Mikšića koji je bio nositelj Nezavisne liste. Te web stranice nisu zadovoljile u dva elementa, e-mail koji je bio poslan na kontakt e-mail naveden na stranicama vratio se (dakle postojala je neka vrsta tehničke greške vezano uz navedeni kontakt e-mail) te na istima nije postojao blog, oba elementa unutar kategorije interaktivnosti. Sve ostale analizirane elemente web stranice su sadržavale i može se konstatirati da se radi o najkvalitetnijim web stranicama obuhvaćenim istraživanjem
Druge najbolje stranice sa po 13 prisutnih analiziranih elemenata osobne su stranice Milana Bandića, nositelja koalicijske liste SDP-a, HSS-a i HSU-a, te web stranice gradske organizacije HDZ-a. Osobne stranice Milana Bandića sadržavale su 13 analiziranih elemenata, odnosno nedostajali su im linkovi unutar kategorije sadržaja, te forum, blog, mailing lista/newsletter i fund raising iz kategorije interaktivnosti. Web stranice Milana Bandića bile su posebno izrađene za lokalne izbore te su stoga, kao i stranice Borisa Mikšića bile izrazito prilagođene izbornoj kampanji. Zanimljivost vezana uz web stranice Milana Bandića je ta, kao što je već ranije spomenuto, što one nisu bile oglašavane u sklopu ostalih izbornih materijala kao što su jumbo plakati, već je na njima stajala centralna web adresa SDP-a www.sdp.hr. Web stranicama zagrebačkog HDZ-a nedostajala je većina elementa unutar interaktivnosti osim e-mail kontakta i ankete, dok su unutar kategorije sadržaja i audio-vizualnih karakteristika u potpunosti zadovoljavale.
Očito je da stranke web stranice pretežno koriste kako bi pokazale da su u toku s vremenom, tehnologijom i drugim strankama, a ne kako bi iskoristile prednosti i mogućnosti koje im Internet pruža, kako mogućnosti za učinkovitu političku komunikaciju ili čak pakiranje politike, tako i mogućnosti demokratske rasprave i demokratskog političkog djelovanja.
Ovakvi rezultati analize podudaraju se s analizom niza istraživanje koje su proveli Gibson, Nixon i Ward. Stranke primarno koriste svoje web stranice za pružanje standardnih informacija o stranačkoj organizaciji te stranačkim programima. Većina tih informacija može se pronaći i offline te zapravo stranke ne nude na svojim web stranicama ništa novo, već samo ono postojeće, ali u drugom formatu. Interaktivnost web stranica slabo je razvijena. Komunikacija je rijetko dvosmjerna te je kontrolira stranka, a ne birači (što se najbolje vidi u činjenici da je najzastupljeniji element interaktivnosti anketa). I naše političke stranke na svoje web strance obavezno stavljaju e-mail kontakt, ali jednako rijetko na njih odgovaraju. Iako je interaktivnost najveća prednost Interneta te omogućuje strankama da komuniciraju sa svojim biračima bez posrednika te demokratiziraju svoj rad, pokazalo se i u ovom istraživanju da stranke nerado koriste interaktivne i demokratske prednosti Interneta. Hrvatske stranke i u virtualnoj kampanji, kao i u kampanji u realnosti, najčešće koriste catch all modele kampanje umjesto da se ciljano obraćaju pojedinim skupinama birača te diferenciraju svoju poruku prilagođavajući je tim skupinama. Mnoga istraživanja su pokazala da se Internet češće koristi za promociju kandidata/kandidatkinja, nego stranke i možda jest znakovito što su dvije od tri najbolje web stranice u našem istraživanju de facto osobne web stranice nositelja kandidacijskih lista, Borisa Mikšića i Milana Bandića, ali kako je hrvatski izborni sustav na lokalnoj razini još uvijek razmjeran, najveći broj web stranica prvenstveno predstavlja stranke te su nepersonalizirane što možda dijelom proizlazi iz situacije na hrvatskoj političkoj sceni na kojoj prevladavaju poluanonimni stranački dužnosnici. Ako se ostvare aktualne najave o promjeni izbornog sustava za lokalnu razinu te će se na sljedećim izborima načelnici, gradonačelnici i župani birati direktno odnosno kao pojedinačni kandidati, biti će zanimljivo pratiti te kampanje (kako one offline tako i one online) i vidjeti hoće li i koliko naše kampanje podlijeći amerikanizaciji. Također će biti značajno pratiti stranačko korištenje Interneta u vidu interakcije sa biračima i demokratizacije političkog djelovanja.
Povratak u budućnost
Najave o neposrednim izborima su se ostvarile i već sada svjedočimo zanimljivim pojavama u hrvatskom cyberspace-u kada je u pitaju politička komunikacija. Prošle godine boom je doživio Facebook preko kojeg su hrvatski korisnici/ce rušili državnu maturu, organizirali prosvjede pa smo svjedočili i privođenju zbog fotomontaža u jednoj facebook grupi. Možda ovaj filmić, iako malo predramatičan, najbolje svjedoči o Internetu u Hrvatskoj:
Zadnja istraživanja govore o tome da je 53 posto hrvatskih kućanstva prošle godine imalo osobno računalo, a 45 posto pristup internetu. Prema dobi najviše su internet prošle godini koristili oni mlađe i srednje dobi, pri čemu je najviše porastao broj korisnika od 16 do 24 godine, za 12 posto, na njih 85 posto. Slična je situacija bila i s obzirom na radni status – najviše je internet koristila populacija đaka i studenata, 90 posto ili njih 4 posto više nego 2007. Zaposlenih je pak 58 posto ili 7 posto više koristilo internet.
Danas sve relevantne stranke imaju svoje web stranice, Youtube kanale, Facebook grupe, a sve više to isto imaju i njihovi istaknuti ljudi.
Jučer je u Rijeci, primjerice predstavljena online kampanja Vojka Obersnela za gradonačelnika Rijeka. Pa tako on ima svoju web stranicu na kojoj se biračima/biračicama obraća i putem videa, ima svoj blog, svoj Facebook profil , svoju Facebook grupu i Youtube kanal pod slikovitim imenom ObiVizija.
U tijeku je sveopća invazija kandidatkinja i kandidata za gradonačelnike/ce na Facebook:
Dok sam Kerum ima desetak grupa koje podržavaju njegovu kandidaturu.
I dok su neke grupe relativno živahne i na njima postoji stvarna interakcija, mnoge su statične i kako to već biva u Hrvatskoj, služe samo za pokazivanje.
Kada su u pitanju kandidtkinje, kako ih je vrlo malo, tako su i manje primjetne online. Ono što smo našle je Facebook grupa Vanje Posavac, kandidatkinje za gradonačelnicu Bjelovara te web stranica Snježane Kučić – Krstaš, kandidatkinje za gradonačelnicu Malog Lošinja. Tako da, nažalost, Libela ostaje jedino mjesto gdje je moguće naći informacije o kandidatkinjama na lokalnim izborima.
Naravno, tek za prava istraživanja ostaje pitanje koliko pojačana prisutnost političara/ki u virtualnom prostoru stvarno djeluje na birače/biračice. Primjer kako se možda i precjenjuje utjecaj Interneta, i to prije svega u mainstream medijima(!) je prosvjed “Steginte vi svoj remen bando lopovska” koji je već unaprijed proglašavan događajem sezone, da bi sam prosvjed u konačnici okupio oko 2000-3000 ljudi i prema mišljenjima građana/ki bio pri dnu događaja koji obilježili taj mjesec (svega njih 2,8% ispitanika/ca u istraživanju CRO demoskop je izjavilo da je “slučaj Facebook” bio događaj mjeseca). S druge strane imamo Ameriku koja nam pokazuje kako internet stvarno može imati utjecaja na politiku i doprinjeti izbornom uspjehu, ali i demokratizaciji zemlje.
Koliko će ova invazija u virtualno pomoći kandidatima i kandidatkinjama ostaje nam da vidimo u naredna tri mjeseca. A dugoročno, možemo se nadati da će i demokraciji profitirati od tehnologije.
“Sloboda medija u Republici Hrvatskoj – je li Internet slobodan medij?”
24. veljače 2009. (utorak), 17:00 – 19:30 sati
Velika dvorana Europskog doma Zagreb, Jurišićeva 2
Zadovoljstvo nam je najaviti pozvati Vas na sudjelovanje u radu okruglog stola pod nazivom “Sloboda medija u Republici Hrvatskoj – je li Internet slobodan medij?” koji će se održati 24. veljače 2009. godine u trajanju 17:00 – 19:30 sati u Velikoj dvorani Europskog doma Zagreb, Jurišićeva 2.
Okrugli stol održava se zbog činjenice da je područje medijskih sloboda na Internetu pravno vrlo loše regulirano, zbog čega su mediji, blogeri te građani uopće izloženi kaznenom progonu te tretirani kao najgori kriminalci.
Ministarstvo unutarnjih poslova i Vlada Republike Hrvatske najavili su skorašnje pravno reguliranje ove problematike, no informacije o načinu, rokovima i sudionicima oblikovanja tih pravnih propisa nisu poznati. Upravo zbog toga cilj okruglog stola jest razmijeniti informacije o predmetnoj problematici, iznijeti probleme, nedoumice i stajališta te pokušati pronaći rješenje koje bi bilo prihvatljivo svim dionicima ovih procesa, a sve to učiniti prije početka rada na zakonskoj regulativi koja obuhvaća ovo područje kako bi građani imali mogućnost sudjelovanja u oblikovanju ove javne politike.
Na okruglom stolu izlagat će g. Krunoslav Borovec, glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova, g. Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, g. Nenad Stazić, predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, g. Željko Peratović, slobodni novinar, gđa. Ivana Špehar Janković, Županijski sud u Zagrebu, gđa. Nataša Đurović, Državno odvjetništvo RH, a sudjelovat će predstavnici Hrvatskog sabora, tijela državne uprave, medija, jedinica lokalne i područne samouprave, organizacija civilnoga društva, studenti i građani.
Europski dom Zagreb pokrenuo je projekt pod nazivom “Srijedom u Europi” koji ima za cilj održati 8 okruglih stolova o aktualnim pitanjima koja Republika Hrvatska mora riješiti na putu pristupanja Europskoj uniji. Predmetni okrugli stol prvi je u nizu, a provest ćemo i nekoliko edukacija o pitanjima prava na pristup informacijama te korupciji u društvu. Projekt financijski podupire Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske u RH.
Ljubazno Vas molimo da se odazovete našem pozivu te aktivno sudjelujete u našem zajedničkom radu. Ujedno Vas molimo da potvrdite svoje sudjelovanje na e-mail adresu lana.djurcevic@europe.hr , broj telefona 01 4813 414 li broj telefaksa 01 4813 956 najkasnije do 20. veljače 2009. godine. Napominjemo da broj sudionika/ca Vaše organizacije nije ograničen.
Odbor za javna priznanja zagrebačke Gradske skupštine predložio je da se nagrada “Zagrepčanka godine” ove godine dodijeli prof. dr. sc. Mirjani Krizmanić.
Mirjana Krizmanić, umirovljena profesorica, predložena je za nagradu za dugogodišnje javno djelovanje i doprinos afirmaciji žena u društvu te popularizaciji psihologijske znanstvene misli. Izabrana je među 20 kandidatkinja prijavljenih na javni natječaj za nagradu “Zagrepčanka godine”.
Predsjednica Gradske skupštine i predsjednica Odbora za javna priznanja Tatjana Holjevac izjavila je Hini da će o danas utvrđenom prijedlogu Odbora da se nagrada dodijeli Mirjani Krizmanić Gradska skupština odlučiti na sjednici 26. veljače. Također je rekla da je Odbor utvrdio i visinu nagrade, koja je ista kao i lani, to jest 50.000 kuna.
Prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić među utemeljiteljima je u svijetu poznate Zagrebačke psihologijske škole te Katedre za zdravstvenu i kliničku psihologiju na Odsjeku za psihologiju. Nositeljica je kolegija zdravstvena psihologija i klinička psihodijagnostika i psihologijski tretmani, znanstvenica i autorica desetaka radova što su obilježili hrvatsku eksperimentalnu i diferencijalnu psihologiju.
Angažirana je intelektualka koja je pisala o ratu u Hrvatskoj s psihosocijalnog aspekta i njegovim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama. Bila je potpredsjednica Upravnoga odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u prvom sazivu (2003-2008), i u Urbanističkom vijeću Zelene akcije koje, zajedno s Udrugom “Pravo na grad”, organizira javne aktivnosti kako bi se spriječila devastacija Zagreba.
Sa suradnicima osniva nevladinu humanitarnu udrugu “Dobrobit” i psihološko savjetovalište na Filozofskom fakultetu. Aktivna je članica Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog školstva.
Druga ženska alpinistička ekspedicija “Everest 2009” nedavno je posjetila Ličko-senjsku županiju, točnije Velebit i njegove uzvisine. Naime, ledom i snijegom okovana najljepša hrvatska planina bila je idealan poligon za savladavanje određenih prepreka koje će sigurno susretati na Everestu. Naše su alpinistkinje 17. i 18. sječnja ove godine bazu imale u gospićkom hotelu “Ana”, koji je članicama ekspedicije omogućio besplatan polupansion, od kuda su kretale na treninge po Velebitu.
Okupilo se 13 članica ekspedicije: Darija i Iris Bostijančić, Tea Đurek, Vedrana Simičević, Iris Prebeg i Nataša Dančulović (liječnica) iz Rijeke, Sunčica Hraščunec, Lana Đonlagić (liječnica), Ena Vrbek i Josipa Levar iz Zagreba, Sanja Đurin iz Varaždina, Milena Šijan iz Splita i Jana Miailović iz Zadra. Vođa ekspedicije je kao i uvijek Darko Berljak, ekspert kada su u pitanju osvajanja Himalaja. Na Velebitu “pri ruci” im je bio domaćin Tomislav Čanić, sportaš koji je već osvajao velike svjetske vrhove, ali i osoba koja zna svaku dulibu na Velebitu. On je djevojkama odredio zahtjevne rute, no kako su većinom vremenski uvjeti bili dobri – sunčano bez daška vjetra – mogle su u svemu i uživati. No kako Velebit karakteriziraju dubok snijeg, led, velika hladnoća pa i nagle promjene vremena koje su se drugog dana iskazale kao gusta magla i kiša, svi su preduvjeti za odigravanje himalajskih uvjeta bili tu.
Subota je bila predviđena za 6-satnu turu po kukovima (Medvjeđi kuk, Žuti kuk..) oko Baških Oštarija. Kukovi prekriveni snijegom poslužili su alpinisticama kao odličan poligon za vježbu spuštanja po užetu i laganog penjanja po kombiniranom terenu. Navečer je, nakon sastanka ekspedicije, liječnica Lana Đonlagić održala predavanje o uzrocima, simptomima i liječenju raznih oblika visinskih bolesti kao što su plućni i moždani edem.
Sve što smo doživjele na Velebitu, a drugog dana sunce su zamijenili magla i kiša, uz konstantnu hladnoću, u velikoj mjeri odgovara onom što očekujemo na Everestu. Zadovoljne smo jer nam sve to nije predstavljao problem pa se nadamo da će i ekspedicija proći bez problema, rekla nam je novinarka našeg lista, inače jedna od najistaknutijih alpinistica Vedrana Simičević.
Osim hodačkog treninga vježbale smo i prelazak preko željeznih ljestvi, nastavila je. Naravno to smo radile u penjačkoj opremi, s ruksakom i derezema jer nas na jednom dijelu puta do vrha Everesta, konkretno između baznog logora i visinskog logora 1, očekuje zloglasni ledenjak Khumbu s velikim brojem pukotina preko kojih se postavljaju ljestve. Vježbale smo i spuštanje po užetu, žimarenje i općenito rad s penjačkim spravicama u debelim rukavicama, rekla je na kraju Simičević.
– Pred nama su do polaska još dva mjeseca u kojima ćemo sve učiniti da uspješno krenemo na Mount Everest, kaže vođa ekspedicija Darko Berljak. Ja sam do sada bio 30 puta bio na Himalajama, to mi nije strano. Djevojke su jako dobro pripremljene, zapravo imamo samo još jedan problem, a to su financije. Nadam se da ćemo uspjeti zatvoriti financijsku konstrukciju kako bi nas na put krenulo 13, međutim ako ne bude dovoljno novca, ići će nas manje. Svakako, bila bi šteta da netko u posljednji čas mora otpasti, rekao je Berljak.
Ipak nedostaje novca, prema nekim izvorima 30 posto ukupnih sredstava ako bi išlo samo 10 članova ekspedicije. Uspon je svake godine skuplji, a zemlje koje polažu pravo na uspone prema Everestu, Kina i Nepal, stalno dižu cijene za “biljetarinu” tako da samo po tom osnovu članovi ekspedicije moraju plaćati 10 tisuća dolara pojedinačno, što je ukupno 100 tisuća dolara. Još toliko novca treba platiti za ostale troškove, naravno uz najveće moguće uštede. To je skup projekt, ali tako je sa svim vrhunskim sportskim projektima, kad je u planu osvajanje svjetskih medalja ili pak svjetskih vrhova. Mount Everest je u pitanju, njegova južna strana, kojom su se i Hillary i Tenzing prije nešto više od 50 godina prvi popeli na vrh.
Djevojke su sve odreda psihički i fizički spremne te svakako zaslužuju da im se omogući jedan ovakav uspon jer će njihov podvig biti i u slavu Hrvatske s obzirom na to da će ga popratiti i brojni mediji s globalnim utjecajem. Uostalom – znamo što nam vrhunski sportaši donose osvajajući svjetska odličja kada je u pitanju promidžba naše zemlje. Ove su djevojke u stanju doći do cilja, za to imaju sve preduvjete, ali nažalost još nije osigurano “njegovo veličanstvo” novac.
Sada ih zdušno trenira 13, što je ustvari idealan broj s obzirom na veličinu ekspedicije, ali kako sada stoje stvari, teško da će sve poći prema Everestu. No vremena ipak još ima, nadamo se da će se javiti još potencijalnih sponzora
– Osvojimo li Everest, a sve smo uvjerene da ćemo uspjeti, bila bi to prva ženska alpinistička ekspedicija u svijetu kojoj je to uspjelo. Znamo kako je teško, zahtjevno pa i opasno ali – ne odustajemo, istaknula je za kraj Iris Bostijančić.
