Romana Semenić profesorica je povijesti, ruskog jezika i književnosti te je kandidatkinja SDP-a za gradonačelnicu Svete Nedjelje. Ona nije članica SDP-a, kao niti neke druge stranke, no u predstavljanju je istakla da podržava program svetonedeljskog SDP-a. Na svom predstavljanju 22. siječnja u društvenom domu Bestovje Romana Semenić je istaknula da je cijeli svoj život provela u Svetoj Nedelji, da joj je motivacija za kandidaturu to što će se gradonačelnik/ca ovaj put birati neposredno, jer će se ljudi opredjeljivati za osobu, a ne za stranku, u čemu vidi svoju šansu, a SDP joj je svojim programom blizak.
sdadmin
Ništa se neće promijeniti na bolje ako ćemo svi samo kritizirati i ‘pljuvati’
- obrazovanje:
Nakon završene osnovne škole upisala sam Školu za primijenjenu umjetnost u kojoj sam završila smjer odjevni (modni) dizajn. Iako sam cijeli život sanjala o karijeri modne dizajnerice, tijekom školovanja sam shvatila da je moj modni ukus nedovoljno komercijalan i pretjerano osoban pa sam školovanje odlučila nastaviti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofskom sam diplomirala na katedrama za etnologiju i komparativnu književnost, magistrirala na znanosti o književnosti te doktorirala na kulturalnim studijima, u sklopu znanosti o književnosti. Velik dio života provela sam u pokušaju dodatnog obrazovanja i to ponajviše u području odnosa s javnošću. Kao polaznica prve generacije Socijaldemokratske Političke Akademije obrazovala sam se i u području političke kulture.
- radno iskustvo:
Dosadašnje radno iskustvo mogu grupirati u tri područja: novinarstvo, odnosi s javnošću i politika. Što se tiče medijske, uvjetno rečeno karijere, pisala sam za mnoge tzv. ‘ženske’ ili ‘life style’ časopise, sve kao vanjska suradnica, ili ti honorarka. Odnose s javnošću sam ‘brusila’ u Narodnom sveučilištu Dubrava na poziciji voditeljice akcija i manifestacija, nevladinoj udruzi za zaštitu okoliša ‘Zelenoj akciji’ gdje sam koordinirala kampanje protiv GMO-a, u Ministarstvu zaštite okoliša gdje sam volontirala, bila pripravnica, stručna suradnica i šefica Kabineta ministra, te u agenciji za odnose s javnošću Maksima komunikacije u kojoj sam počela kao voditeljica projekata, razvila se u voditeljicu klijenata, a agencijsku karijeru završila sam na poziciji izvršne direktorice agencije… I danas se još uvijek zubima držim za odnose s javnošću ali ovaj put u ulozi predavačice i to na London School of Public Relations te na specijalističkom diplomskom studiju ‘Upravljanje poslovnim komunikacijama’ na Veleučilištu VERN’. Političko radno iskustvo stjecala sam paralelno s druga dva ‘profesionalna’, a sada kada sam saborska zastupnica ‘stopilo’ mi se političko i ‘profesionalno’ radno iskustvo…
- političko iskustvo:
Iako sam u SDP ušla prije deset godina, i prošla sam organizaciju od ‘baze’ do ‘središnjice’, moje političko iskustvo može se sažeti u nekoliko funkcija: članica Predsjedništva Foruma žena SDP-a Grada Zagreba, članica Izvršnog odbora SDPH, voditeljica Eko foruma SDPH, predsjednica Savjeta za zaštitu okoliša SDPH, saborska zastupnica…
- u politici sam jer…
Nam se stanje u državi nikada neće promijeniti na bolje ako ćemo svi samo kritizirati i ‘pljuvati’ pokvarene političare/ke; jer sam ambiciozna i mislim da mogu pozitivno djelovati i to ponajprije u pravcu podizanja standarda i svijesti o zaštiti okoliša i prirode, smanjenju neravnopravnosti u društvu i to ponajprije između žena i muškaraca, ali i Drugih, u odnosu na Prve, nažalost, depriviranih skupina…
- posebno me interesiraju slijedeće teme..
Jednakopravnost spolova, ali i svih pojedinaca u društvu bez obzira na njihova ‘razlikovna’ obilježja; zaštita okoliša, prirode i prostora….
- moj najveći uspjeh u politici je…
Utemeljenje Eko foruma, danas Savjeta za zaštitu okoliša te podizanje važnosti problematike zaštite okoliša kao prioritetne političke teme u SDP-u…
- biti žena u politici je…
Jednako teško kao biti žena na drugim upravljačkim ili rukovodećim pozicijama… Patrijarhalno okruženje nas pokušava otjerati u ‘ženski geto’ što podrazumijeva da ako se već bavimo politikom (a to znači da nešto nije ‘u redu s nama’, odnosno da smo alapače, muškarače ili lezbače jer te su osobine valjda nešto najstrašnije što žena može biti), to moramo činiti iz pozicije tzv. ‘ženskih tema’ – socijale, zdravstva, ravnopravnosti spolova, ali nipošto iz pozicije gospodarstva, unutarnje ili vanjske politike, obrane ili financija…
- u slobodno vrijeme bavim se …
Čitanjem, pisanjem, druženjem s obitelji, prijateljima, šetnjom s psima…
Obama izmjenio politiku o financiranju pobačaja
Američki predsjednik Barack Obama u petak je potpisao izvršnu uredbu kojom se ukida zabrana da SAD financira međunarodne skupine za planiranje obitelji, ako one promiču pobačaj ili pružaju informacije, savjetovanje ili preporuke za usluge pobačaja.
Uredba je donešena dan nakon 36. obljetnice presude Vrhovnog suda u predmetu ‘Roe protiv Wade’ kojom je 1973. legaliziran pobačaj u SAD-u.
Njome se revidira tzv. “Meksiko City politka”, koju je na populacijskoj konferenciji u tom gradu 1984. inicirao republikanski predsjednik Ronald Reagan.
Spas za žene diljem svijeta
Demokratski predsjednik Bill Clinton poništio ju je 1993., da bi je George W. Bush ponovo uveo 2001.
Ukidanje odluke prijašnje administracije o toj politici, bio je prvi potez Clintona kao predsjednika u siječnju 1993., i prva izvršna uredba koju je Bush potpisao 22. siječnja 2001., na 28 obljetnicu presude ‘Roe v. Wade’.
Nevladina skupina Međunarodna populacijska akcija, pozdravila je Obamin potez, ističući u priopćenju da će on “spašavati živote žena diljem svijeta”.
preuzeto s Javno.com
Najutjecajnije žene u tehnologiji
Magazin Fastcompany.com donosi popis najutjecajnijih žena u tehnologiji. Izbor je podijeljen u 7 kategorija: Žene na upravljačkim pozicijama; Poduzetnice; Žene u gameing tehnologijama; Žene koje donose promjene u tehnologiju; Aktivistkinje; Blogerice; i Znanstvenice. Žene u tehnologiji zaslužuju priznanje jer su još uvjek manje plaćene, nisu dovoljno zastupljene na upravljačkim pozicijama i u svom radu sureću se sa neravnopravnim tretmanom. Na ovom popisu su žene koje su inspiracija svima u tehnološkoj industriji i pokazuju što se sve može postići kreativnošću i predanim radom, navodi Fastcompany.
Ups, Index did it again
Piše: Tajana Broz
Mogle bismo doduše imati redovitu dnevnu kolumnu na temu “Kakvim šovinističko-seksističkim tekstom nas je Index.hr danas razveselio?”1, no kada ovakvim člankom “uljepšaju” subotnje jutro, ne preostaje drugo nego napisati par riječi. Današnji Indexov uradak je uistinu biser. Iako su ga vjerovatno preuzeli sa kakvog stranog portala valja zabilježiti trud uložen da se hrvatsku javnost na materinjem jeziku informira o novom i nadasve neobičnom trendu među engleskim nogometašima. Naime, engleska nogometna ikona Wayne Rooney, suprotno dobrim običajima u nogometnom svijetu koji prema Indexu, ali i mnogim drugim medijima, podrazumijevaju prikladnu manekenku, je u braku sa, zamislite samo, Coleen McLoghlin koja je mala, zdepasta i celulitna. Pa nam kaže Index “Slučaj Rooney” ulio je barem kakvu takvu nadu “običnim” curama da i s previše celulita na guzici i nesavršenim nosom mogu “upecati” nogometaša da im grije krevet.”. I još navode želeći valjda reći kako nije da je samo njihov um malo poremećnog shvaćanja žena i ženskog izgleda “Kako je i sama Coleen svjesna da nije niti blizu onih “klonova” koje sjede u VIP ložama na stadionima i plješću svojim dečkima netom, nakon vjenčanja je izjavila kako je svjesna “situacije”. Coleen je otvorila srce i priznala kako zna da nije savršena, ali trudi se iz petnih žila da postane što privlačnija, ali ipak ne i pod svaku cijenu.”. Još jednom je jedna žena prikazana samo kao hodajuća statua, objekt koji ako se ne odlikuje adekvatnim mjerama i dimenzijama ne zaslužuje drugo nego malo sažaljenja i malo više ismijavanja. Ono što cijelu ovu priču čini još apsurdnijom što su jednakoj količini ismijavanja podvrgnute i one koje zadovoljavaju sve te kvazi kriterije prikladnih partnerica bogova današnjice. Jer jednostavno kao žena, ne valjate ni u kojem slučaju.
1Iz ovoga izdvajamo Indexovog kolumnistu Tomislava Klauškog koji svojim pisanjem u potpunosti odudara od ostatka portala te toplo preporučamo njegov tekst o slučaju Ane Magaš.
Seminar o primjeni Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji za žene s invaliditetom
U svijetu živi oko pola milijarde žena s invaliditetom, a iako ne postoje točni podaci o broju takvih žena u Hrvatskoj, procjenjuje se da u nas živi ukupno oko pola milijuna osoba s invaliditetom, rečeno je na seminaru o unaprjeđenju primjene Protokola o postupanju u slučaju nasilja za žene s invaliditetom održanom 21. siječnja u Zagrebu.
Skup je okupio stručnjake koji postupaju prema Protokolu – predstavnike policije, kaznenih i prekršajnih sudova, te socijalne skrbi, koji su iznosili poteškoće sa kojima se susreću tijekom procesuiranju takvih djela, ali i predstavnice žena s invaliditetom koje su govorile o konkretnim problemima i iskustvima.
Marica Mirić iz Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske zatražila je da se počne voditi evidencija nasilja nad osobama s invaliditetom, te da se poboljša komunikacija pri postupanju kada su u pitanju žene s invaliditetom.
Tako primjerice, kada nadležni organi dolaze u kuću gluhe žene mora biti nazočan prevoditelj ili tumač.
Na skupu je istaknuto obveza svih društvenih struktura, kao što su socijalna skrb, zdravstvo, sudstvo ili školstvo, da čim uoče nasilje odmah ga prijave.
Voditeljica SOS telefona za žene s invaliditetom Štefica Roginić rekla kako se tijekom proteklih godinu i pol, koliko radi taj telefon, na njega javilo 150 ljudi. Od ukupnog broja poziva njih 40 je bilo informativnog karaktera, dok se 35 osoba žalilo na nasilje. Nisu se javljale samo žene već i nekolicina muškaraca, a velik broj poziva završio je šutnjom, jer osoba koja je nazvala nije smogla snage da progovori, rekla je Roginić. Dodala je da je najviše nasilja bilo psihičke i verbalne prirode, a imali su i slučaj seksualnog nasilja.
Neke žene ne znaju, ne usude se ili ne mogu zatražiti pomoć, rekla je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, dodajući kako jedino organizirani sustav može stati na kraj nasilju nad invalidnim osobama.
Protokol o postupanju u slučaju nasilja je provedbeni dokument Nacionalne strategije za sprečavanje nasilja u obitelji i provodi se od 2005. godine.
On je za žene s invaliditetom od velike važnosti jer je, kako su rekle, umrežio sustave, te se jasno zna put postupanja prilikom prijave o nasilju.
Skup je organiziralo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i dio je provođenja strategije o poboljšanju položaja žena s invalitidetom.