Aerie inkluzivnom promo kampanjom promiče tjelesnu pozitivnost

Američka robna marka Aerie svojom je reklamnom kampanjom za novu kolekciju donjeg rublja još jednom naglasila potrebu za različitošću kao i stvaranjem pozitivne slike o ženama osobama s invaliditetom putem marketinga.

Modeli koji se na reklamnim fotografijama pojavljuju u donjem rublju iz kolekcije navedene marke redom su neretuširane žene s invaliditetom ili pak kakvim drugim medicinskim stanjem kojim se odvajaju od tradicionalne percepcije modela. Radi se o ženama u kolicima i na štakama, korisnicama medicinskih pomagala poput stoma vrećice, inzulinskih pumpica, ženama s Downovim sindromom, fibromialgijom, vitiligom te oboljelima od raka ili AIDS-a.

Prema riječima Jennifer Foyle, Aerie Global Brand predstavnice: “Kao robna marka, Aerie je lider u osnaživanju žena i slavi inkluzivnost te tjelesnu pozitivnost od još od pokretanja #AerieREAL 2014. godine. Naši najnoviji modeli grudnjaka dio su trajne predanosti našeg branda da pokaže prave, autentične i neustrašive žene, koje su u središtu svega što radimo.”

Fotografije su odlično prihvaćene na društvenim mrežama čiji su korisnici pohvalili brend za prikazivanje žena koje su inače nedovoljno zastupljene u modnoj industriji.

Reprezentacija je važna. Prikazivanje žena svih oblika, veličina, dobi, boja i tjelesnog stanja pomaže nam da sve osjećamo lijepo u vlastitoj koži.” U kontekstu kampanje izjavila je Dani Donovan, jedna od korisnica Twittera kojim uz nadasve pozitivne komentare posljednjih dana neprekidno kruže navedene fotografije.

Na putu s izbjeglicama: Dunkirk, Beograd, Mosul, Sarajevo

Svi se sjećamo “izbjegličke krize” u 2015. godini. 

Danas se radije bavimo nogometom i festivalima, a za izbjeglice čujemo tek kad pogine dijete od slučajnog policijskog metka ili kad razmišljamo o tome tko će raditi na sezoni kad svi odemo u Njemačku i Irsku. 
Hrvatska je najdulja kopnena granica Europske Unije, gdje s bosanske strane u divljim, blatnim kampovima tisuće ljudi čekaju svoju priliku za sigurniji prijelaz. 

Danas je Hrvatska jedna od najnegostoljubivijih zemalja Europske Unije za izbjeglice, pa one koje uspiju ući radije riskiraju utapanje u Kupi da bi što prije ušle u Sloveniju.

Dylan Longman od 2015. godine radi kao nezavisni volonter u izbjegličkim kampovima. Od izgradnje kuhinje i ženskog centra u Dunkirku, Francuska, preko gradnje bolnice u Mosulu, Irak, do uspostave distribucijskog centra za donacije u Beogradu. 
Posljednjih nekoliko mjeseci aktivan je u Sarajevu.

Dođite poslušati njegovu priču danas s početkom u 16:00 u BEK-u (Vladimira Nazora 53, Zagreb)

Trend smanjivanja broja legalnih pobačaja u Hrvatskoj i problem priziva savjesti

Menstruacija je izostala, napravila je kućni test. Test je pokazao da je trudna. Mlada i preplašena otišla je na pregled u privatnu kliniku u malom primorskom mjestu. Ginekolog, cijenjen kako među kolegama/icama, tako i pacijenticama i to prvenstveno radi humanog pristupa ženama, ali i uspjeha na polju medicinski potpomognute oplodnje, utvrđuje trudnoću i govori joj: “Ako niste sigurni želite li zadržati trudnoću, možete otići u bolnicu. Osobno ne radim prekide trudnoće, ali vam mogu preporučiti nekoga tko radi pobačaje. Sigurno je. Kada donesete odluku mi javite.”

Nije važno je li djevojka zadržala trudnoću ili nije, no ovo su riječi koje trudne osobe u Hrvatskoj danas rijetko kada čuju. Vjerojatnije nešto kao “Žao nam je, mi vam to ne radimo” ili “Dođite na tu i tu adresu popodne, nećemo to obaviti u bolnici da Vam ne ostane zabilježeno”. Podaci prikupljeni od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova objavljeni 2014. pod nazivom Praksa zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj po pitanju osiguranja dostupnosti legalno induciranog pobačaja ukazuju da od 375 liječnika/ica koji su stručni za obavljanje postupka legalnog pobačaja njih se čak 52 posto pozivalo na priziv savjesti, 45 posto je radilo prekide trudnoće, dok 10 liječnika/ca pobačaj nisu obavljali iz drugih razloga. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 1995. godine je učinjeno 19,673 pobačaja, dok je 2017. učinjen 2,416 pobačaj. U zadnjih 12 godina broj legalno induciranih pobačaja na zahtjev pao je strmoglavih 88 posto. U isto vrijeme je broj “ostalih pobačaja” porastao je za 25 posto.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, kako navodi HZJZ,  Hrvatska ima nižu stopu prijavljenih legalno induciranih pobačaja nego susjedne zemlje i EU. No, rasprava o legalno induciranom pobačaju bez rasprave o kontracepciji je promašena i lišena brige za žensko zdravlje, gurnuta u arenu ideoloških prepucavanja. Prema Contraception atlasu, Hrvatska država ne mari previše za dostupnost kontracepcije, što je i razvidno iz HZJZ izvješća “Pobačaji u zdravstvenim ustanovama u 2017. godini”. Izvješće ukazuje na to da je u 76 posto slučajeva do neplanirane trudnoće došlo radi ne korištenja kontracepcije (što možda djeluje očito, no u 4 posto je korišten prezervativ i  u gotovo 4 posto coitus interruptus, što i nije kontracepcija no u školama nema seksualne edukacije i vodi se pod “narodno znanje”). 

“Stopa prijavljenih legalno induciranih pobačaja na 1.000 živorođenih kod žena ispod 20 godina u RH je značajnije niža nego u susjednim zemljama i Europskoj Uniji, ali nema trenda smanjenja nego vrijednosti u zadnjih desetak godina variraju u rasponu 173-250/1.000 živorođenih”, stoji u ranije navedenom izvješću HZJZ-a. Kako ne postoji logično objašnjenje diskrepancije u brojkama – broj legalno induciranih pobačaja pada, broj “ostalih” pobačaja raste, kontracepcija se ne koristi, broj živorođene djece se smanjuje, valja staviti naglasak staviti na “prijavljenih legalno induciranih pobačaja”. Ono što glasovi s terena govore je da je primanje pacijentica van termina, za neoporezivo plaćanje cijene prekida trudnoće na zahtjev (koja, podsjećamo, u bolnicama varira od 720 do 2800 kuna) u porastu.

Podsjetimo se, pravo na priziv savjesti regulirano je Zakonom o liječništvu i Zakonom o sestrinstvu, o čemu smo već pisale. Statistike Hrvatskog zavoda možda jesu zabavno štivo i mogu služiti kao indikator trendova, no zasigurno ne kao apsolutna istina. Neosporno je da se državne i liječničke strukture igraju ženskim životima kroz kontinuirano odbijanje regulacije priziva savjesti, što i dovodi do cvjetanja crnog tržišta, naručivanja tableta za prekid trudnoće preko interneta i “maskiranja” službenih statistika (pri čemu, ponovimo, nema traga novca), no vidjet ćemo što nam novi Zakon o pobačaju donosi. Možda ostanemo ugodno iznenađene.

Obrazovanje djevojčica dovelo bi do milijardi dolara na globalnoj razini

Neuspjeh da se djevojčicama osigura završetak obrazovanja mogao bi na svjetskoj razini dovesti do gubitka 30 milijardi dolara, no unatoč tome, 130 milijuna djevojčica u svijetu nema mogućnost školovanja, navode iz Svjetske banke.

Žene koje su završile srednju školu imaju veću šansu za zaposlenje i gotovo dvostruko veću zaradu od onih koje to nisu uspjele učiniti, ističe se u izvještaju Missed Opportunities: The High Cost of Not Educating Girls. Približno 132 milijuna djevojčica između 6. i 17. godine diljem svijeta ne ide u školu, dok manje od dvije trećine onih iz ekonomski slabije razvijenih zemalja završi osnovnu školu, a samo trećina srednju školu.

Kada bi svaka djevojka u svijetu završila 12 godina kvalitetnog obrazovanja, doživotna zarada za žene mogla bi se povećati za 15 do 30 milijardi dolara godišnje, navodi se u izvješću. Ostali pozitivni učinci završetka srednjoškolskog obrazovanja za djevojčice uključuju smanjenje dječjih brakova, niže stope rađanja u zemljama s visokim rastom broja stanovnika te smanjenje stope smrtnosti i neuhranjenosti djece.

“Ne možemo nastaviti dopuštati da rodna nejednakost stoji na putu globalnog razvoja”, rekla je Kristalina Georgieva, direktorica Svjetske banke.

“Prednosti obrazovanja djevojaka na razini srednje škole daleko su veće od onih koje pruža osnovnoškolsko obrazovanje”, rekao je Quentin Wodon, autor izvješća i glavni ekonomist Svjetske banke. “Iako moramo osigurati da sve djevojčice završe osnovnu školu, no osnovnoškolsko obrazovanje više nije dostatno”, dodao je.

Žene koje su završile srednjoškolsko obrazovanje u manjem su riziku od obiteljskog nasilja i imaju djecu za koju je manje vjerojatno da će biti neuhranjena te veću šansu da i sama pohađaju školu, navodi se u izvještaju.

“Kada 130 milijuna djevojčica nema priliku da postanu inžinjerke, novinarke ili direktorice zato što se nemaju mogućnost školovati, svijetu kroz prste prolaze milijarde dolara”, rekla je Malala Yousafzai, mlada borkinja za pravo na obrazovanje. “Ovaj je izvještaj još jedan dokaz da si ne možemo priuštiti odgađanje investiranja u djevojčice i djevojke”.

Malala Yousafzai prozvala Trumpa zbog okrutnosti prema djeci ilegalnih migranata

Dobitnica Nobelove nagrade za mir Malala Yousafzai opisala je Trumpovu politiku razdvajanja djece ilegalnih migranata od njihovih obitelji “okrutnom” tijekom svog prvog posjeta Južnoj Americi na kojem promovira obrazovanje djevojčica.

Više od 2.300 djece je razdvojeno od svojih roditelja nakon što je Trumpova administracija počela s politikom “nulte tolerancije” prema ilegalnim imigrantima ranije ove godine, tražeći progon svih odraslih koji ilegalno prelaze granicu iz Meksika u Sjedinjene Države. Trump je prestao razdvajati obitelji prošlog mjeseca nakon javnog bijesa i sudskih izazova.

“To je okrutno, nepošteno i nečovječno. Ne znam kako bi to itko mogao učiniti”, izjavila je Yousafzai. “Nadam se da djeca mogu biti zajedno sa svojim roditeljima”.

Yousafzai je posjetila Rio de Janeiro kako bi započela sa širenjem svoje obrazovne dobrotvorne organizacije Malala Fund u Latinskoj Americi, počevši od Brazila. Njezin je cilj u Brazilu zagovarati više javnih izdataka za obrazovanje, što nije jednostavan zadatak nakon što je zemlja odobrila ustavni amandman kojim se smanjuje federalna potrošnja diuća dva desetljeća kako bi se smanjio javni dug.

Također se nada da će 1.5 milijuna djevojaka koje trenutno ne pohađaju školu krenuti na nastavu, s posebnim osvrtom na manjinske skupine koje zaostaju za bijelom djecom na ključnim pokazateljima poput pismenosti i završetka srednje škole. “Važno nam je doprijeti do autohtonog i afro-brazilskog stanovništva u Brazilu, koje se suočava s mnogim izazovima”, rekla je Malala.

Malala je 2014. godine postala najmlađa dobitnica Nobelove nagrade, nagrađena za rad s dobrotvornom organizacijom koju je osnovala za podršku grupama koje se zalažu za obrazovanje, s naglaskom na Pakistan, Nigeriju, Jordan, Siriju i Keniju.

Svoj posjet Brazilu organizacija je započela s trogodišnjom financijskom potporom od 700 tisuća dolara za aktivistkinje koje se bave obrazovanjem. Malala je naglasila kako se nada da će se inicijativa proširiti i dalje po Latinskoj Americi. 

Reuters: Indija na prvom mjestu najopasnijih zemalja za žene

Anketom provedenom među 550 globalnih stručnjaka i stručnjakinja za prava žena između 26. ožujka i 4. svibnja ove godine, Reuters je sastavio listu najopasnijih zemalja u svijetu za žene. Stavke relevantne za rangiranje uključuju stopu nasilja nad ženama, nedostatak ekonomskih resursa, nedostatak adekvatne zdravstvene zaštite te tradicije koje perpetuiraju stroge rodne uloge.

Na prvom mjestu se trenutno nalazi Indija. U Indiji je zabilježen porast seksualnog nasilja nad ženama u posljednjih 10 godina, uključujući i slučaj grupnog silovanja i brutalnog ubojstva osmogodišnje djevojčice u indijskoj saveznoj državi Jammu i Kashmir. Prema rezultatima ankete, Indija je prvo mjesto “zaslužila” zbog tri razloga: stopa rizika od seksualnog nasilja i zlostavljanja, rizik od tradicijskih i kulturalnih praksi te rizik od trgovine ljudima, što uključuje i prisilni rad, seksualno ropstvo i služenje u domaćinstvu.

Drugo, treće, četvrto i peto mjesto pripadaju Afganistanu, Siriji, Somaliji i Saudijskoj Arabiji. Istraživači/ce napominju da se neke zemlje na popisu, poput Sirije, Afganistana, Nigerije (koja je na 9. mjestu) i Demokratske Republike Kongo (na 7. mjesto), oporavljaju od građanskih ratova, što stavlja žene u veći rizik. Na 6. mjestu se nalazi Pakistan.

Jedina zapadna zemlja koja se našla u top 10 najopasnijih mjesta za žene jest SAD na 10. mjestu, koja je na popisu završila zahvaljujući “seksualnog nasilja nad ženama i nepravda u slučajevima silovanja”. U SAD-u, svakih 98 sekundi netko je seksualno napadnut, a 90 posto žrtava čine žene.