‘Stvarno je teško s tobom!’ ili kako patrijarhat potiče žene na šutnju

Iako sam u ovoj maloj zemlji od malena učena da se ponašam submisivno jer sam žena, ne mogu se pohvaliti da je taj odgoj urodio plodom. Tip sam osobe koja ne voli šutjeti kada vidi gluposti. Nisam netko tko se svađa u svakoj prilici ili pravi probleme, no također nisam pasivna, već glasna sam i jasna kada treba. Zbog tih (za ženu) dosta nezgodnih karakternih crta bila sam puno puta opisivana raznim pridjevima (ponekad i imenicama!) na koje nisam obraćala pažnju. Postoji doduše jedna rečenica, jednostavna rečenica skrivenog subjekta koja me je znala ubosti.

Mnogo puta u svom životu sam čula rečenicu: “Teška si”. Teška sam? Misliš kao fizički ili? Jer to je fatshaming, ne možeš tako razgovarati. Kako sam teška, zašto? Jesam li teška jer ne razumijem što hoćeš reći ili jer postavljam puno pitanja? Teška sam jer postavljam teška pitanja? Teška sam jer nije sa mnom lako, jer neću poput submisivnog psa sjesti, leći i praviti se mrtva? Ili sam teška jer ti mene ne razumiješ?

Od obitelji preko prijatelja do momaka, kad tad, bila sam ukrašena pridjevom teška. Možda bih mogla okrenuti situaciju na svoju ruku i proglasiti ga svojim vlastitim epitetom – teška Mia. Istina, ne zvuči baš dobro kao sjajnooka Atena ili vjerna Penelopa, no uzet ću što mogu.

Iskustva ostalih

Zbog toga što sam taj opisni pridjev čula mnogo puta, zanimalo me susreću li se i ostale žene s njim, potakne li ih na razmišljanje o osobi s kojom razgovaraju ili na introspekciju. Raspitala sam se uokolo, ali rezultati mog ‘istraživanja’ nisu mi se svidjeli: nakon što bi prosječna žena[1] dobila udarac da je teška, povukla bi se poput kornjačice u svoj oklop i regrupirala tako da postane ugodnija sugovornica u raspravi.

Aglaia Berlutti je u svom članku za HuffPost opisala razgovor s prijateljem koji je uslijedio nakon što joj je on rekao da je teška. Nakon što se nije nasmijala niti odmahnula rukom na komentar, on se počeo pravdati da to nije bila uvreda. “Ne znam što tebi zapravo znači opisati me teškom”, rekla mu je.

Uzdahnuo je i prema izrazu na njegovom licu je shvatila da ga je njeno pitanje zabrinulo. Možda je mislio da se našao u jednoj od beskrajnih rasprava o patrijarhatu, feminizmu ili političkoj korektnosti. Aglaia kaže da se nije radilo niti o jednoj od tih stvari. Njezino pitanje je bilo jednostavno i jasno – željela je znati zašto njezin prijatelj misli da je teška žena.

“Ne znam. Nije te lako zadovoljiti”, konačno je rekao. “Sve je malo zeznuto s tobom, kao da moram paziti što govorim ili mislim jer bi te bilo što moglo naljutiti ili povrijediti. Teško te je shvatiti”. Ona mu nije odgovorila. Pitala se je li se njezin prijatelj referirao na njezin stil argumentacije, diskusija i debata ili se radilo o nečem dubljem, kompliciranijem i težem.

Aglaia nije smatrala da je osobito agresivna ili sklona prepirkama, no zapitala se što ju je to činilo ‘teškom’. Ono što njezin prijatelj opisuje je nejasni koncept koji ne može definirati. O čemu se zapravo razgovara? “Znači, volim se raspravljati?” Prijatelj sliježe ramenima: “Da, ali ne radi se o tome.”

“O čemu se onda radi?” – “To nije nešto što je jednostavno objasniti. Ti si netko tko uvijek ima nešto za reći, prigovoriti i komentirati bilo što. S tobom se mora raspravljati o svakoj ideji”. Nastala je tišina i ona je primijetila da mu je postalo neugodno te da je izlaganje cijelog niza ideja učinilo svjesnijim njihovo značenje ili, što je još više zbunjujuće, određenu logiku koja usmjerava predrasudu prema nečem čvršćem i dubljem.

“Mislim, žene su gotovo uvijek fleksibilnije, ljubaznije i manje agresivne.” – “Dakle, zato što nisam takva znači da sam teška?” – “Pa u krajnju ruku neobična.”
Sad dolazimo negdje, pomislila je. U čitavom nizu zastarjelih definicija o ženama postoji neistražen teritorij o tome što se pretpostavlja kao ‘žensko’.

Žene diljem svijeta su od malena učene kako da se ponašaju – da budu neupadljive, da budu pristojne, da budu ljubazne sa smiješkom na licu. Način na koji hodamo, govorimo, naš stil, naša kosa i šminka oduvijek su bili otvoreni za mušku interpretaciju, stoga su muškarci postavljali norme kojima nas drže u sitnim, tijesnim, neudobnim kalupima. Misija im je sputati našu žensku slobodu i duh. One od nas koje se usude biti svoje, koje odbiju biti pasivne i submisivne, one koje se smiju i pričaju glasnije, one koje ne odmahuju rukom na mizoginične ‘fore’, one od nas koje su asertivne i ne daju se zezati bit će kažnjene.

Poveznica između asertivnosti i ‘težine’

Psihologija definira asertivnost kao vještinu aktivnog zalaganja za svoja prava bez ugrožavanja prava drugih ljudi. Asertivnost uključuje prepoznavanje svojih osjećaja, potreba i granica u odnosu na druge ljude te otvoreno i iskreno komuniciranje s njima. S asertivnim ljudima je lako jer drugi/e znaju na čemu su s njima te dolazi do jasnog razgraničavanja odgovornosti i preuzimanja dijela svoje odgovornosti.

U našem svijetu, u kojem je zahvaljujući rodnim ulogama određeno da će muškarac zarađivati više (a žena usprkos istom stupnju obrazovanja zarađivati manje), dok će sva obaveza svakodnevnih segmenata padati na ženina leđa – intelektualni, emocionalni i fizički rad (briga oko kuće/stana, djece, kućnih ljubimaca i potreba muškarca), ima smisla da oni koji su u privilegiranom položaju opresora imaju problem s onima koje se odlučuju boriti protiv davno uspostavljene hegemonije. Upravo zato se služe nizom korektivnih mjera koje dovode u red žene, koje svojom asertivnošću žele jasno dati do znanja postojanje razgraničavanja odgovornosti te preuzimanje svog dijela iste. Muškarci ne žele preuzeti svoj dio odgovornosti jer je njihov život i uloga objektivno lakša. Proces odučavanja mizoginičnih i seksističkih obrazaca ponašanja koje određuje patrijarhat nije lagan za nikoga, a ponajviše za one koji su lijeni i kojima se ‘to ne da’, za one koji imaju benefit od toga da su na vrhu piramide.

Dvostruki standardi

Razlog zbog kojeg me muči čuti ‘teška si’ je taj što nikad u razgovorima s bliskim ljudima, onima u tramvaju ili busu, na televiziji i laptoptu ne čujem ili u knjigama ne pročitam ‘težak si’. Ne može se s tobom čovječe, daj se unormali, vidiš da te svi gledaju, što će drugi misliti o tebi, budi pristojniji, tiši. Sve te stvari su implicitno sadržane u ‘teška si’ – one služe korekciji ponašanja. Jasno da ih nikad ne čujem da su upućene muškarcima kada se njihovo ponašanje ne treba korigirati. Njima se ne treba vladati kada su oni vladajući.

Spoznaja o vlastitoj privilegiranosti i opresiji drugih dakako nije ugodna, ali je nužna za bolje sutra. Problem leži u tome što je muškarcima dobro i danas. Bijelom strejt cis muškarcu ništa ne stoji na putu ka sreći, dok nama ostalima da – bijeli strejt cis muškarci i njihova pravila/zakoni.

Stoga kako se boriti protiv korekcijskih mjera patrijarhata? Jednostavno! Nemojte više ženama govoriti da su teške. Slušajte kada vam objašnjavaju probleme ili argumente bez da ih apriorno odbacite kao nevažeće. ‘Teška si’ obično dolazi u igru nakon neke rasprave u kojoj ostali sudionici nisu spremni razmisliti o ženskom stajalištu, ‘ući u njezine cipele’, razmisliti kako bi se oni osjećali da im netko kaže istu stvar ili pokaže istu nezavidnu razinu nezainteresiranosti i ignorantnosti. Žene nisu teške jer se ne žele poistovijetiti s vašom imaginiranom slikom savršene ženice, baš kao što nisu teške jer ne žele odustati od svoje istine i svojih objašnjenja.

Obzirom da niti žene niti muškarci ne govore muškarcima da su teški, već su uvijek prema njima apologetični i susretljivi, vrijeme je da to isto shvaćanje primjenimo i na žene, zar ne?

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.



[1] Žena koja se ne uhvati u koštac s ‘teška si’ na feminističkoj razini i odbaci patrijarhalnu glupost

Redateljice na čelu Sundance Film Festivala

Redateljice ove godine preuzimaju glavnu riječ na Sundance Film Festivalu u Londonu, koji će se osvrnuti na budućnosti filmske industrije nakon #MeToo kampanje protiv seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

U sedam od 12 filmova na programu, u redateljskoj ulozi su žene, za koje organizatori navode da predstavljaju i slave glas žena u filmskoj industriji.

“Ovo je fantastička prilika za predstavljanje filmova žena koji su zaista promijenili igru”, rekla je voditeljica programa Clare Binns, inače izvršna direktorica Picturehouse Cinemasa. “Festival je izvrsna prilika za raspravu o tome kako probiti ženske glasove prema javnosti – jer imaju mnogo toga za reći”, dodaje.

Hollywood je potresen prošle godine optužbama za seksualno zlostavljanje na račun filmskog mogula Harveya Weinsteina u skandalu koji je otada razotkrio i neke druge vodeće ljude industrije. Ovaj je događaj potaknuo žene diljem svijeta da podijele vlastita iskustva seksualno uznemiravanja i zlostavljanja kroz online kampanju #MeToo. Hollywoodske su glumice također pokrenule vlastiti pokret uz hashtag #TimesUp.

Festival će otvoriti film “The Tale“, redateljice Jennifer Fox, koji istražuje problematiku seksualnog zlostavljanja i pitanje pristanka, temeljeno na njenom vlastitom iskustvu tinejdžerke u vezi sa starijim muškarcem. S Laurom Dern i Ellen Burstyn u glavnim ulogama, film je predstavljen kao “istraživanje sjećanja jedne žene koja je prisiljena prisjetiti se svoje prve seksualne veze, kao i istraživanje priča kojima se tješimo kako bismo preživjele”.

Amy Adrion, čiji se dokumentarac “Half the Picture” bavi nedostatkom redateljica u Hollywoodu, pridružit će se glavnim britanskim filmskim donatorima kako bi raspravljali o tome kako stvoriti inkluzivniju industriju.

Među ostalim redateljicama koje će raspravljati o svom radu nalazi se i ovogodišnja dobitnica Sundance U.S. Grand Jury nagrade, Desiree Akhavan, čiji film “The Miseducation of Cameron Post” govori o djevojci prisiljenoj na “konverzijsku terapiju”.

11. Subversive Film Festival

Od 6. do 14. svibnja u kinima Europa i Tuškanac, te u Muzeju suvremene umjetnosti održat će se 11. Subversive Film Festival, s više od 50 filmskih naslova i natjecateljskim programom dokumentarnih, igranih i kratkometražnih filmova koji će se natjecati za nagradu Wild Dreamer. Filmski program otvaramo u nedjelju, 6. svibnja u 19 sati u kinu Europa, filmom Lucky u kojem je legenda američkog nezavisnog filma 91-godišnji Harry Dean Stanton u velikom stilu ostvario svoj posljednji filmski nastup, a u filmu se pojavljuje i David Lynch

Iz natjecateljskog programa izdvajamo marksistički mjuzikl Tvornica ničega (A Fábrica de Nada) Portugalca Pedra Pinhe koji je osvojio nagradu FIPRESCI na prošlogodišnjem Cannesu te jedan od rijetkih filmova iz Dominikanske Republike i pobjednika inovativnog programa Signs of Life prestižnog Locarno Film Festivala Cocote Nelsona Carla De Los Santosa Ariasa. Najznačajnije ime Novog argentinskog filma Lucrecia Martel nakon devetogodišnje pauze vratila se s kolonijalnom sagom Zama, a tu je i Lutajuća sapunica (La Telenovela Errante) čileanskog nadrealista Raúla Ruiza čije je snimke iz 1990. godine nanovo montirala njegova udovica i redateljica Valeria Sarmiento. Niz aktivističkih dokumentaraca predvodi Kada dođu svinje Biljane Tutorov o naizgled običnoj ženi koja nas svojim primjerom uči kako društvene promjene proizlaze iz svakodnevnih gesta i odgovornosti za druge. Film je prikazan na prestižnim svjetskim festivalima poput Vision du Réel i Hot Docs, a osvojio je i nagradu Europske dokumentarne mreže (EDN). Tu su i novi filmovi hvaljenih dokumentaristica Claire Simon i Narimane Mari, a društvo im pravi kultni Abel Ferrara s Piazza Vittorio posvetom migrantskoj raznolikosti koja otkriva njegovu trenutačnu rimsku adresu. 

Osim natjecateljskog, i ove godine čeka nas bogat popratni program. Paralelno s radikalnim političkim promjenama koje su pomele Kubu 1960-ih godina, te u duhu nepokolebljivog suprotstavljanja holivudskoj filmskoj politici i estetici, rođena je nova kinematografija unutar koje je dokumentarni film bio ključan. Retrospektiva Kubanski revolucionarni film koju smo priredili u suradnji s Cinemateca de Cuba u Havani i vrsnim poznavateljem latinoameričke kinematografije, profesorom Michaelom Chananom, donosi nam presjek kubanskog novog vala, uz filmove strastvenog dokumentarista i tvorca “nervozne montaže” Santiaga Álvareza, kao i Manuela Octavija Gomeza, Tomása Gutiérreza Alee i drugih. U ovogodišnjem Hommageu donosimo estetski i etički beskompromisne filmove Jean-Marie Strauba i njegove umjetničke i životne partnerice Danièle Huillet, kao i posljednji film iranskog filmskog maestra Abbasa Kiarostamija, eksperimentalnu elegiju 24 kadrova. 

U suradnji s Francuskim institutom donosimo izložbu Au coeur de mai 68 francuskog nezavisnog fotografa Philippea Grasa (1942. – 2007.), koji je surađivao s brojnim slavnim umjetnicima i glazbenicima, uključujući i Roberta Wilsona. Grasove crno-bijele fotografije vode nas u središte burnih događanja u svibnju 1968. kada su pariški studenti marširali ulicama i sudjelovali u prosvjedima koji su se širili diljem Francuske. 50. obljetnicu svibnja 1968. obilježit ćemo i filmskim ciklusom Filmozofija koji ćemo zaključiti projekcijom esejističkog dokumentarnog filma No Intenso Agora brazilskog sineasta Joãoa Moreire Sallesa u suradnji s Multimedijalnim institutom.

Cijena ulaznice za projekcije natjecateljskog programa u kinu Europa iznosi 20 kn, a za ostale projekcije u kinu Europa i Muzeju suvremene umjetnosti ulaz je slobodan. Cijena ulaznice za projekcije u kinu Tuškanac je 20 kn.

ZA reforme za LJUDE – prosvjedna povorka

Tražimo reforme za ljude – reforme koje idu u korist svih građana, a ne samo kapitala i privilegirane “elite”, reforme koje će osigurati kvalitetniji život i ostanak ljudi u Hrvatskoj!

Pridružite se – prosvjedna povorka kreće u utorak, 1.5.2018. u 11.00 od Radničkog doma prema parku Maksimir. 
ZA reforme za LJUDE!

✊📢 ZAHTJEVI:

I. ZA PRAVEDNE PLAĆE I BOLJE UVJETE RADA:

✊ Pravedna raspodjela i preraspodjela društvenog bogatstva – smanjivanje nejednakosti boljim sustavom kolektivnog pregovaranja i pravednijim poreznim sustavom, što će pozitivno utjecati i na demografiju, pravednija raspodjela novostvorene vrijednosti između profita i plaća, smanjivanje jaza u plaćama muškaraca i žena, prestanak prelijevanja nacionalnoga bogat¬stva u privilegije i povlastice koje ne proizlaze iz rada. 

✊ Povećanje plaća u privatnom i javnom sektoru – poticanje kolektivnoga pregovaranja, osnaživanje domaće potrošnje, jačanje nacionalne ekonomije te podizanje životnog standarda građana. 

✊ Povećanje minimalne plaće – na najmanje 50 posto prosječne, te sprečavanje njene zloupotrebe. 

✊ Stvaranje zdravih i kvalitetnih radnih mjesta – suzbijanje nezakonite upotrebe nestandardnih oblika ugovora o radu, bolje ciljanje mjera aktivne politike zapošljavanja i poticanje otvaranja sigurnih, dobro plaćenih radnih mjesta, jamčenje slobode sindikalnog organiziranja, adekvatne zaštite na radu, primjerenih uvjeta rada te bolje usklađivanje privatnog i profesionalnog života. 

II. ZA DOSTOJANSTVENU STAROST

✊ Snižavanje dobi za odlazak u mirovinu – ukidanje zakonske odredbe o povećanju dobi na 67 godina i postepeno snižavanje dobi umirovljenja sukladno rastu društvenog bogatstva.

✊ Penaliziranje poslodavaca, a ne radnika – protiv povećanja penalizacije radnika zbog prijevremenog umirovljenja, zato što to, u pravilu, nije njihov dobrovoljni izbor, nego počesto rezultat diskriminacije starijih radnika od strane poslodavaca.

✊ Uvođenje reda u prihode mirovinskog sustava – održivost mirovinskog sustava i adekvatnost mirovina osigurati suzbijanjem sive ekonomije uključujući neprijavljeni rad, nadzorom nad primjenom zakona i kolektivnih ugovora, rastom zaposlenosti i plaća te razdvajanjem radničkih i povlaštenih mirovina u zasebne fondove.

✊ Povećanje mirovina umirovljenicima – utvrditi model pravednijeg određivanja i usklađivanja vrijednosti mirovina, koji će spriječiti pad njihove kupovne moći i podići udio u prosječnoj plaći te poboljšati materijalni status umirovljenika.

III. ZA KVALITETNO OBRAZOVANJE KAO TEMELJ RAZVOJA I BUDUĆNOSTI

✊ Stavljanje učenika i studenata u središte reforme – reformu koncipirati i provesti zbog mladih i društva u cjelini, o čemu je nužno postići politički i društveni konsenzus.

✊ Podizanje kvalitete obrazovanja na svim razinama – provedba Cjelovite kurikularne reforme, promjena metoda poučavanja, modernizacija i integracija sveučilišta, ukidanje školarina i svih oblika upisne politike prema statusnim kriterijima.

✊ Razvijanje društva znanja povećanjem izdvajanja za obrazovanje i znanost te istraživanje i razvoj – osiguranje napredovanja nastavnika, povećanje materijalnih izdvajanja nužnih za provedbu reformi te povećanje udjela BDP-a za istraživanje i razvoj na najmanje 1,5 posto.

✊ Bolje povezivanje obrazovnog sustava i tržišta rada – uvođenje prakse tijekom školovanja a ne po završetku, uspostava efikasnog sustava obrazovanja i osposobljavanja odraslih te priznavanje i vrednovanje prethodnog učenja.

IV. ZA EFIKASAN JAVNI ZDRAVSTVENI SUSTAV DOSTUPAN SVIMA

✊ Jačanje javnog zdravstva, zaustavljanje komercijalizacije usluga i privatizacije primarne zdravstvene zaštite – javno zdravstvo mora ostati javno, temeljeno na društvenoj solidarnosti te humanističkim vrijednostima jednakosti, digniteta i profesionalne etike, jačati preventivnu medicinu razvojem primarne zdravstvene zaštite i razviti sustav koji će privući i zadržati vrhunske stručnjake.

✊ Osiguranje pravodobnosti i dostupnosti usluga, uključujući inovativnih lijekova, svim građanima – neovisno o socijalnom statusu i mjestu stanovanja.

✊ Unapređivanje zdravstvenog sustava – provesti cjelovitu informatizaciju, standardizirati usluge i bolje organizirati sustav za korisnike (pristup zdravstvenoj zaštiti vodeći računa o profesionalnim i drugim obvezama korisnika).

✊ Uvođenje metodologije praćenja odnosa troška i učinka odnosno zdravstvenih ishoda – građani financiraju javno zdravstvo te za uloženi novac očekuju najkvalitetniju skrb.

V. ZA UČINKOVITO PRAVOSUĐE I JAVNU UPRAVU TE VRAĆANJE POVJERENJA GRAĐANA U INSTITUCIJE

✊ Osiguranje brzog i efikasnog pravosuđa – doista neovisno, stručno, depolitizirano i nekorumpirano sudstvo, u kojem suci poznaju i dosljedno primjenjuju zakone i ratificirane konvencije i u kojem sudski sporovi završavaju u razumnom roku. 

✊ Stručno i depolitizirano upravljanje – očuvati institucionalnu memoriju jačanjem stručnosti i kontinuiteta kadrova, državnim institucijama osigurati potrebnu logistiku, depolitizirati upravljanje javnim poduzećima postavljanjem stručne, a ne politički podobne uprave i stati na kraj korupciji. 

✊ Reformiranje teritorijalnog ustroja i bolje upravljanje – broj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave smanjiti na prihvatljiv i održiv broj prema objektivnim kriterijima, podići kvalitetu javnih politika i normativnog planiranja te jačati socijalni dijalog i postići društveni konsenzus o ključnim gospodarskim, socijalnim i ekološkim pitanjima.

✊ Suzbijanje korupcije i sprječavanje sukoba interesa – demontaža usustavljene korupcije podići će BDP najmanje za 2 posto, a sprječavanje sukoba interesa zaustaviti nepotizam i šansu dati najstručnijima i najsposobnijima.

VI. ZA PROMJENU ODNOSA PREMA EUROPSKOJ UNIJI I UNUTAR NJE – EUROPA ZA GRAĐANE!

✊ Razvoj autentičnog odnosa prema Europskoj uniji – na temelju vlastite procjene interesa hrvatskih stanovnika, umjesto nekritičkog preuzimanja gotovih recepata koje nam propisuju ili europski birokrati koji ne poznaju hrvatske okolnosti ili ih skriveni iza EU institucija, zapravo u biti propisuju oni krugovi u zemlji koji s interesima narodne većine nemaju nikakve veze. 

✊ Reformiranje EU i eurozone – prije bilo kakvog ulaska u čvršće europske integracije, a pogotovo u eurozonu, potrebno je zahtijevati bitne reforme Europske unije, a pogotovo europske zone, od onih koji od nas, nekad s pravom ali ponekad i ne, zahtijevaju provođenje i dobrih i loših reformi. 

✊ Oživljavanje europskog socijalnog modela – socijalnoj dimenziji EU dati jednaku važnost kao i ekonomskom upravljanju, a Europski stup socijalnih prava provesti konkretnim mjerama u svim zemljama kako bi i europske reforme išle u korist ljudi!

Reforme za kvalitetniji život i ostanak ljudi u Hrvatskoj!
ZA reforme ZA ljude! ✊✊✊

Inicijativa ‘Istina o Istanbulskoj’ traži raspisivanje referenduma o ukidanju Konvencije

Članovi/ice građanske inicijative “Istina o Istanbulskoj” okupili/e su se ove subote na zagrebačkom Trgu bana Jelačića kako bi iskazali/e neslaganje s nedavnom ratifikacijom Istanbulske konvencije koja je proteklih mjeseci uzburkala hrvatske konzervativne struje zbog smatranja istih da, iako se radi o dokumentu prvenstveno namijenjenom suzbijanju i prevenciji nasilja prema ženama, ona promiče i dalje nedefinirani koncept rodne ideologije.

Prema smatranju članova/ica Inicijative, Istanbulska konvencija predstavlja dokument “poguban za hrvatski narod” te je ista stoga osnovala i organizacijski odbor za izjašnjavanje birača o raspisivanju referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije te pozvala građane da se u periodu od 13. do 27. svibnja odazovu i pomognu prikupiti 400.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma.

Koordinatorica Inicijative Kristina Pavlović ovom je prilikom povukla paralelu s događanjima vezanim uz Brexit izjavivši: “Primjer Brexita pokazuje da je netočna tvrdnja onih koji govore da se međudržavni ugovor ne može otkazati na temelju volje naroda izrečene na referendumu.”

“Pokušava se obeshrabriti one koji vjeruju u demokraciju, vjeruju da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.” Nadodala je također Pavlović.

Osim Pavlović, skup je privukao i mnoge druge prominentne ličnosti među protivnicima Istanbulske konvencije, poput predsjednice Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Rozalije Bartolić te umirovljenog generala Željka Sačića.

Dok, kako prenosi Jutarnji list, Bartolić smatra da “u situaciji kad je saborskim zastupnicima važnije mišljenje šefa stranke od mišljenja naroda, narod mora dići svoj glas na referendumu”, Sačić je pak mišljenja da “pokretači inicijative imaju odgovornost prema velikom broju ljudi koji su došli na skupove u Zagrebu i Splitu. Oni žele srušiti IK i [oni im to moraju] omogućiti.”

“Bit će pokušaja stvaranja pomutnje, skretanja u druge teme i pokušaja destrukcije, no mi čvrsto trebamo držati fokus na onome što nas je proteklih nekoliko mjeseci ujedinilo, a to je protivljenje Istanbulskoj konvenciji – istaknuo je Sačić te podsjetio kako su upravo branitelji i udruga udovica hrvatskih branitelja pokrenuli građansku inicijativu “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije.” Nadodao je Sačić.

Uz isticanje transparenata poput “Pobjeđuje moralna i znanstvena Hrvatska” te “spol = rod”, članovi/ice Inicijative također su se pohvalili/e velikim brojem novo-pridošlih volontera/ki te iskazali/e nadu da će prikupiti barem 10 posto glasova od ukupnog broja birača/ica koji su im potrebni da se raspiše referendum.

Smoqua – Ponos i predrasude!

Udruga LORI u suradnji s PaRiterom, GSG i CŽS FFRI najavljuje ovogodišnje izdanje festivala Smoqua – Ponos i predrasude! Ujedinjene/i u različitosti, kroz tri dana festivala sve/i zainteresirane/i moći će se uključiti u događanja i aktivnosti usmjerene na upoznavanje posjetiteljica/elja s LGBTIQ i feminističkim temama.

Ove godine, naš i vaš omiljeni festival queer i feminističke kulture dobiva međunarodni karakter! Smoqua: Ponos i predrasude uključuje sudionice i sudionike iz više europskih zemalja (i SAD-a), uz neke od sadržaja na engleskom jeziku.

Ako vas zanima povijest i značaj queera, važnost i doprinos feminizma i želite upoznati različite umjetnice/ke i aktivistice/e, udruge i organizacije koje djeluju u području ljudskih prava, prava seksualnih manjina i ženskih prava pridružite nam se na riječkom Korzu, Klubu mladih, Prostoru razmjene znanja i mnogim drugim mjestima Grada Rijeke od četvrtka 17. svibnja (IDAHOT) do 19. svibnja 2018.

Želite biti dio aktivnog umjetničkog stvaranja, dio promjene, želite postaviti pitanja koja niste imali kome i možda niste znali kako? Festival Smoqua vas čeka! Umjesto šamara udijelimo jedni drugima otvorene dlanove, riješimo se predrasuda i ponosno izađimo na riječke ulice, trgove, centre, klubove…

Raspored programa i svih događanja pogledajte ovdjehttp://www.lori.hr/hr/zabava/smoqua-festival/842-smoqua-2-festival-queer-i-feministicke-kulture-u-rijeci-ponos-i-predrasude

Festival financijski podržavaju: Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture / Grad Rijeka/Primorsko-goranska županija / Ministarstvo kulture Republike Hrvatske / Europska komisija
Sponzori: Adria print, Bordel la Grotta