14. Anarhistički sajam knjiga

Četrnaesti Anarhistički sajam knjiga u Zagrebu održat će od 6. do 8. travnja u AKC Medika, Pierottijeva 11.

Anarhistički sajam knjiga u Zagrebu već četrnaest godina okuplja izdavačke kuće, grupe, projekte i osobe uključene u slobodarski pokret, te sve zainteresirane. Osnovna ideja sajma je predstaviti anarhističku/slobodarsku literaturu i djelovanje što širem krugu ljudi, te stvoriti mjesto susreta i otvoriti diskusije važne za sam pokret i društvo.

Tijekom prvih trinaest godina sajam je okupio velik broj sudionika i sudionica, a na tisuće ljudi je posjetilo sajam i sudjelovalo u programu.

Sajam knjiga je osmišljen na način da kroz otvorenu koncepciju stalno bude podložan promjenama, primjedbama i otvoren za nove ideje, a svoj prijedlog možete poslati na našu e-mail adresu: ask_zagreb@riseup.net. Program je još u izradi, a detalje možete pratiti na stranicama sajma.

Švedska: prijedlog novog zakona o seksualnom pristanku!

Švedska vlada namjerava uvesti novi zakon o seksualnom pristanku. Njime će od 1. srpnja seksualni odnos bez eksplicitnog pristanka u Švedskoj biti ilegalan. Time se nastoji procesuirati veći broj seksualnih napada i silovanja, a pristanak će morati biti jasan, bilo riječima ili djelima. 

“Ako nije dobrovoljno, onda je napad. Mislim da je važno da to bude jasno i u zakonima”, kazao je ministar pravosuđa Morgan Johansson 

Iako se zakonodavci/ke u Švedskoj pitaju je li novi prijedlog zakona nužan, ministar smatra da u postojećem zakonu to nije dovoljno jasno te da će donošenje nove uredbe rezultirati s više osuda. “Mislim da će se povećati broj riješenih slučajeva, a i dati veća potpora žrtvama”, kazao je Johansson. 

Također, zakon će povećati broj kriminalnih dijela po pitanju seksualnih napada i silovanja. Više neće biti nužno dokazivati namjeru silovanja te će kazne postati veće. Uz to, ono što je drugačije u novom prijedlogu je uvođenje pojma pristanka koji će biti dovoljan da se odredi radi li se o napadu ili ne. “To se razlikuje od postojeće legislative, gdje se do sad moralo dokazivati da je bilo nasilja, prijetnje, uporabe sile ili da se žrtva nalazila u izrazito ranjivom položaju”, kazao je Johansson. 

Nisi sama – ideš s nama!

Udruga Nismo same i Zaklada Solidarna  pokrenule su Indiegogo kampanju kojom se želi kreirati nova usluga – besplatan prijevoz na i s terapije ženama oboljelim od karcinoma. Cilj kampanje je razviti novu socijalnu uslugu na području grada Zagreba i time potaknuti i druge gradove da pokrenu kotačiće promjene i slične inicijative u svojim lokalnim zajednicama. Posredno, time bi se izvršio pritisak na naš sustav i uvela usluga koja je već dostupna u razvijenim gradovima Europske Unije. 

Naime, svaka četvrta žena zbog liječenja karcinoma prima kemoterapiju u zagrebačkim bolnicama i nema riješen prijevoz na nju. “Iako se svi oboljeli od malignih bolesti suočavaju s jednakim ili sličnim poteškoćama i u suvremeno doba većina žena obnaša nekoliko uloga: ulogu kćeri, ulogu prijateljice, ulogu supruge, ulogu majke te radnu ulogu. Mnogostruko su opterećene čak i tijekom bolesti što često ometa uspješno liječenje”, poručuju organizatori/ice kampanje.

U istraživanju koje je provedeno u suradnji s tri kliničke bolnice (KBC Zagreb, Sveti Duh i Institut za tumore) željele su se ispitati potrebe žena oboljelih od malignih bolesti. U njemu su sudjelovale žene u dobi od 21 do 70 godina. Istraživanje je pokazalo da 70.7% žena je udano i 82.8% njih ima djecu, 67.6% žena boluje od karcinoma dojke i 75.8% žena prima kemoterapiju. Čak 45,28% žena izjasnilo se da je jedna od njihovih veliki potreba prijevoz na terapiju ili s terapije. Uz to, 64,97% žena naglasilo je da im je potrebna pomoć u kućanskim poslovima, 33,76% žena naglasilo je da trebaju adekvatnu i pravovremenu informiranost o bolesti i mogućnostima tijekom liječenja te ih je nešto manje od 6% izjasnilo se da im je potrebna dostupnost psihološke pomoći. 

Kao prvi korak pomoći ženama organizatorice su odlučile pokrenuti kampanju koja bi riješila problem prijevoza. Osim novčanih donacija, organizatorice najavljuju i edukativno – donatorsku kampanju koja će trajati do 20. travnja, a obuhvaćat će potragu i edukaciju volontera/ki koji/e će pratiti žene na terapijama, pružati im pomoć, povezivanje s taksistima/icama koji/e će besplatnim prijevozom pomoći ženama u takvim trenucima i senzibiliziranje lokalne zajednice na ovaj problem. 

Cilj kampanje je prikupiti 100.000 kuna za 2000 vožnji (1000 povratnih), a projekt se provodi u partnerstvu s Radio Taxijem Zagreb i Volonterskim centrom Zagreb. 

I beskućnice govore #MeToo. Čujemo li ih?

U članku za The Huffington Post, doktorantkinja Mari Kate Mycek dijeli iskustva iz prve ruke sa ženama beskućnicama, s kojima se susrela u svom radu: “Jedna mlada žena koja živi u skloništu mi je rekla da nikad ne ide nigdje sama zato što muškarci znaju da je beskućnica pa pretpostavljaju da je spremna zamijeniti seks za novac – stoga ju zlostavljaju kao takvu”.

Mycek naglašava da beskućnice nemaju iste resurse za pronalaženje hrane te ponekad moraju izabrati između jedenja i uznemiravanja ili gladovanja zbog sigurnosti. To je tužan primjer koliko dalje #MeToo pokret mora ići prije nego što obuhvati sve žene koje su pogođene seksualnim uznemirivanjem i zlostavljanjem. Ovaj je problem oduvijek bio daleko izvan hollywoodskih studio ureda.

Svjedočanstva beskućnica o zlostavljanju s kojim se suočavaju ne nedostaje. 2014. godine, Pacific Standard piše o pitanju nasilja nad beskućnicama. Istraživanje je pokazalo da 300 ispitanih žena ima veću učestalost “posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije”, te “neke žene započinju s uporabom droga ili povećavaju doze nakon intimnog nasilja s partnerom”.

Nekoliko godina kasnije, 2016. godine, L.A. Times zagledao se u “svoje dvorište” te provjerio kako stvari tamo stoje. Jedan/a od tri beskućnika/ica koji/e žive u Los Angelesu je žena, a broj se povećava. Većina ih je prijavila incident u kojem je fizički ili seksualno napadnuta.

Povezanost obiteljskog nasilja i beskućništva pokazuje nekoliko istraživanja i članaka. Raniji članak Huffington Posta detaljno opisuje izbore s kojima se suočavaju žene u situacijama nasilja u obitelji. Mnoge od tih žena moraju odlučiti između boravka sa zlostavljačem ili života na ulicama.

Još jedna statistika veže polovicu žena u situacijama beskućnosti s obiteljskim nasiljem. Više je vjerojatno da su žene bez domova preživjele fizičko ili seksualno zlostavljanje u svojoj prošlosti.

Ova rasprava nije potaknuta u sklopu #MeToo pokreta, ali trebala bi biti. Postoje ranjive zajednice koje trebaju pomoć i trebaju da ih se čuje i sluša. Pogotovo ako se njihov glas čuje prvi put.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija

Sarajevo ne dopušta skup podrške trans osobama

Sarajevski otvoreni centar danas je održao press konferenciju u Sarajevu kako bi skrenule/i pažnju na nedopustivo ograničavanje slobode okupljanja LGBTI osobama. 

Prenosimo njihovo priopćenje:

Sarajevski otvoreni centar sredinom mjeseca marta uputio je zahtjev Opštini Centar povodom dobijanja odobrenja za održavanjem javnog događaja na platou ispred BBI centra. Putem ovog javnog događaja smo željeli obilježiti Međunarodni dan vidljivosti trans osoba, koje su u BiH jedna od najmarginaliziranijih društvenih grupa i podići svijest javnosti o problemima s kojima se ove osobe suočavaju.

Budući da trg ispred BBI centra dijelom pripada Opštini a dijelom BBI centru, prema praksi Opštine Centra, za održavanje događaja, bila nam je potrebna i saglasnost BBI centra. Od BBI centra smo mailom dobili odgovor u kojem nas obavještavaju da nam ne mogu odobriti ovu aktivnost jer taj dan imaju već dogovorenu jednu veću aktivnost, te da oni ne mogu “odobravati tzv. visokorizične aktivnosti koje iziskuju dodatno obezbjeđenje kako našeg objekta, tako i trećih lica.”

Nakon što smo ih zamolili da nam objasne na koji način oni vrše sigurnosne procjene, budući da prema Zakonu o javnom okupljanju Kantona Sarajevo, Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo vrši sigurnosnu procjenu, te su po ovom zakonu organizatori dužni angažovati i privatno osiguranje, što mi uvijek i učinimo, dobili smo odgovor da oni “pokušavaju da donesu najbolje odluke u smislu kapaciteta trga, zauzetosti, sadržaja i mnogih drugih elemanta”, dakle nismo dobili konkretno objašnjenje o načinu provođenja sigurnosnih procjena.

Napominjemo da je Sarajevski otvoreni centar već jednom održao događaj ispred BBI centra, uz podršku MUPa Kantona Sarajevo, bez ikakvih sigurnosnih ili drugih problema.

Nakon ovog smo se odlučili uputiti zahtjev za odobrenjem skupa na javnom Trgu Susan Sontag, koje se nalazi ispred Narodnog pozorišta. Držeći se istih procedura, nakon kontaktiranja Opštine Centar, upućeni smo da ipak kontaktiramo Narodno pozorište i tražimo njihovu saglasnost. Ponovo smo dobili odgovor mailom da “Narodno pozorište daje saglasnost samo i isključivo za događanja iz oblasti kulture i umjetnosti i da je “povijesna građevina Narodno pozorište je nacionalni spomenik i ne možemo odobriti manifestacije za čije održavanje se predviđaju posebne mjere sigurnosti”. Pri tome trg ispred Narodnog pozorišta u potpunosti je javni trg koji nije u vlasništvu javne istitucije Narodno pozorište.

Nakon ovog smo telefonom kontaktirali Narodno pozorište, tačnije razgovarali smo direktno sa direktoricom Marijelom Hašimbegović kako bismo razjasnili da je performans prije svega umjetnički, i da se umjetnost kao takva odavno koristi kao vid borbe za prava LGBTI osoba, te da se mi kao organizatori uvijek pobrinemo za sigurnost u dogovoru s MUPom KS, angažujući privatnu zaštitarsku agenciju. U razgovoru nam je rečeno da: “Nije primjereno da se ovakav performans održava ispred Narodnog pozorišta, jer transparenti koje ćete držati sami po sebi nose negativnu konotaciju!”

Ovim putem želimo da oštro osudimo homofobiju rukovodstva Narodnog pozorišta.

Smatramo da je nedopustivo prenošenje odgovornosti za omogućavanje i zaštitu slobode okupljanja građana_ki Kantona Sarajevo na nenadležne ustanove i pravna lica, jer je ova praksa dovela do toga da pravne osobe same procjenjuju rizičnost okupljanja građana_ki BiH što je prema Zakonu o slobodi okupljanja Kantona Sarajevo, isključiva nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Iako se ova praksa Opštine Centar temelji na Zakonu o privremenom korištenju javnih površina na području Kantona Sarajevo, sam taj Zakon se ni na koji način ne osvrće na tematiku javnih okupljanja niti slobodnog pristupa građana_ki javnim površinama, te je kao takav ne primjenjiv na ovakve skupove i događaje.

Ovakvom praksom Opština Centar omogućava pojedinačnim ustanovama, institucijama i pravnim licima da same tumče Zakon o javnom okupljanju Kantona Sarajevo, mimo odredbi tog istog Zakona, te da primjenjuju diskriminatorne kriterije u procjeni kojoj grupi građana_ki će dozvoliti pristup javnom prostoru koji već pripada građanima_kama.

Zbog svega navedenog smatramo da nam je povrijeđeno pravo na javno i mirno okupljanje, te se LGBTI osobe ponovo tjera u četiri zida i govori da nisu jednake u ovom društvu kao ostali građani i građanke. U želji rasvjetljavanja motiva iza ovakvih odgovora i sankcionisanja diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, Sarajevski otvoreni centar uputio je žalbe Instituciji ombudsmena na odluke Narodnog pozorišta i BBI centra, te očekujemo odgovarajuće preporuke!

 

Cardi B proziva hip hop producente zbog eksploatacije plesačica u spotovima

U intervjuu s Cosmoplitanom, Cardi B je prozvala hip hop redatelje i producente zbog eksploatiranja žena tijekom godina. “Muškarci koji su prihvatili #MeToo pokret nisu ‘woke’, već su uplašeni”, kaže Cardi.

Reperica je također obranila žene koje plešu u hip hop spotovima, govoreći kako je njih #MeToo pokret zaobišao. Boji se da se njihovi prigovori o maltretiranju ne shvaćaju ozbiljno. “Kladim se da kada bi jedna od tih žena progovorila o tome, ljudi bi joj rekli ‘Pa što? To nema veze, ionako si kurva’“, rekla je magazinu. 

Očita neravnoteža moći repera, producenata, redatelja i plesačica je ogromna i laka za iskorištavanje. Samo je mali broj žena, koje su započele karijeru kao plesačice u spotovima, ostvario održivu karijeru izvan video spotova. Plesačice poput Amber Rose i Melysse Ford su uspjele nadvisiti stigmu asociranu s plesanjem u spotovima.

Plesačice iz spotova se pridružuju rastućem popisu skupina koje još nisu imale svoj #MeToo trenutak. Neke od tih profesija uključuju seksualne radnice_ke i zabavu za odrasle. Osobe koje rade u tim područjima osjećaju kako njihove brige i prigovori ne čuje većina ljudi iz pokreta.

Poznate osobe kao što je Cardi B pomažu započeti te razgovore i pomoći pri slamanju stigme oko određenih zanimanja. U svom intervjuu, Cardi se nije sramila svoje prošlosti, plesa na šipci, te kaže da ima razlog za to: “Ljudi kažu  ‘Zašto uvijek moraš reći da si nekoć bila striptizeta?’, rekla je, ‘Zato što me ne poštujete zbog toga i od sada ćete poštivati striptizete’“.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija