Umjetnički kolektiv koji slavi žensku snagu i prihvaćanje različitosti

Pussy Power House novi je umjetnički kolektiv u Los Angelesu koji se okupio kako bi slavio žensku snagu i stvarao događanja i aktivnosti koji/e doprinose prihvaćanju svakog pojedinca/ke onakvima kakvi/e jesu. Svojim djelovanjem članice žele prikazati kolektiv žena koje stvaraju u zajedništvu (a ne konkurenciji) te promoviraju samopoštovanje i osobno iskustvo kroz interaktivna događanja.

Podigle su prašinu priređivanjem tuluma koji se sastoje od mnogo snažne glazbe, umjetnosti, komedije i live performansa. Njihove događaje prati nova tema svaki mjesec. Neke od dosadašnjih tema su bile briga o sebi, osobni rast i razvoj, pravo na sebičnost, briga o okolišu, stvaranje pozitivne slike o sebi i sl. Svim tim događanjima članice žele razbiti patrijarhalne obrasce ponašanja koje nam društvo nameće, potaknuti ljude na prihvaćanje različitosti, prihvaćanje sebe i osoba oko sebe onakvima kakvi jesu bez obzira na rasu, spol, pripadnost i sl. Uz to, posjetitelji/ice događanja imali su priliku naučiti nešto o bilju i prirodnoj medicini, promoviraju se lokalne proizvođačice različitih proizvoda te se pruža prilika svim zainteresiranima da se povežu u jednu feminističku zajednicu. Njihova mreža suradnica iz dana u dan je sve veća, a neke od suradnica su ilustratorice, umjetnice, dizajnerice tekstila, spisateljice, instruktorice joge, neke se bave biljem i zdravim stilovima života i sl.  

“Vjerujem da je ono što radimo iznimno važno. Potrebno je kreirati prostor za sve nas koje imamo vaginu ili se s njom poistovjećujemo, važno je pričati o stvarima koje su nama bitne. Želimo kreirati novu životnu zajednicu u kojoj su svi ljudi pozvani da budu ono što jesu i izraze se kako žele, kazala je Corinne Loperfido, osnivačica kolektiva. 

Istanbulska, transfobija i homofobija

Kako doznaje N1, Vlada će predložiti da ratifikaciju Istanbulske konvencije u Hrvatskoj prati sljedeća interpretativna izjava:  

“Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprječavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.

Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.

Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skaldu s odredbama Ustava republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske”.

I dok aktivisktinje s razlogom pozivaju SDP da podrži ratifikaciju bez obzira na sadržaj prateće izjave, koja ionako nema nikakvu pravnu snagu, važno je u ovom trenutku ipak makar upozoriti na transfobnu i homofobnu prirodu spomenute izjave.

Ne samo da nepostojeća “rodna ideologija” odzvanja javnim diskursom sve snažnije i glasnije, nego ćemo ju, čini se, sad doslovce imati upisanu kao legitiman pojam uz međunarodni ugovor za sprječavanje i zaštitu žena od nasilja. Proteklih je mjeseci taj pojam korišten kao sredstvo širenja mržnje i gađenja prema transrodnim osobama i uistinu se radi, kako kaže Gordan Duhaček u tekstu za crol.hr, o najvećoj transfobnoj kampanji do sada u Hrvatskoj. Mogle_i smo tako čuti, pročitati u letcima ili vidjeti na velikim plakatima kako se transrodnost izjednačava s incestom i pedofilijom, kako se javnosti transrodne osobe prikazuju kao prevaranti i seksualni zlostavljači koji upadaju u ženske zahode.

Bez obzira na to koje su bile stvarne namjere širitelja laži o “rodnoj ideologiji” u Istanbulskoj konvenciji (ili ih je vrlo vjerojatno bilo više, a uključivale su sprječavanje promjena rodnih stereotipa, ostanak tradicionalnih rodnih uloga i potlačenosti žena, ocrnjivanje cijele LGBT zajednice, itd.) i bez obzira na to kako će priča s ratifikacijom Istanbulske završiti i hoće li na kraju ova izjava točno ovako izgledati, ostaje činjenica da je trans zajednici nanesena nepopravljiva šteta. U javnosti ostaje slika trans osobe kao silovatelja, lažljivca, onog opasnog za društvo, a feministički i LGBT aktivizam mora pronaći način za raskrinkavanje ovih užasnih laži i za sustavnije isticanje problema transfobije prilikom rasprava o “rodnoj ideologiji” i ratifikaciji Istanbulske konvencije.

Iako se do sad nije spominjala kao mogući dio izjave, ako je N1 u posjedu točnih informacija, uz transfobiju će nam se s Istanbulskom servirati i homofobija jer je Vladi bilo bitno naglasiti da iz dokumenta  – koji se bavi sprječavanjem nasilja prema ženama –  ne proizlazi obveza promjene ustavne definicije braka. Naravno da ne proizlazi, ali zašto nas malo ne bi podsjetili na to u kako užasno homofobnoj državi živimo i zašto ne bi malo nastavili cipelariti LGBT zajednicu i prilikom ratifikacije međunarodnog ugovora kad nam je već homofobija i u Ustavu? 

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Podržite ratifikaciju Istanbulske konvencije!

Skupina aktivistkinja koju čine Sandra BenčićRada BorićLana Bobić, Bojana Genov, Neva Tölle i Sanja Sarnavka uputila je otvoreno pismo SDP -u apelirajući na to da podrže ratifikaciju Istanbulske konvencije. 

Njihovo propćenje prenosimo u cijelosti: 

Zabrinute zbog izjava predsjednika Davora Bernardića i nekoliko saborskih zastupnika SDP-a, tražimo da se bezuvjetno prekinu najave a onda možda i dogodi sabotiranje ratifikacije Istanbulske konvencije zbog navodnih ograda koje će biti stavljene u interpretativnu prateću izjavu. Sama prateća izjava nema nikakvu pravnu snagu i ni na koji način ne može onemogućiti provedbu ovog prevažnog  međunarodnog ugovora kojim se dižu standardi prevencije i zaštite žrtava nasilja – prvenstveno žena, ali i svih slabijih članova obitelji. Isto tako, važno je znati da je  rezervacija na Članak 30. Konvencije vezano uz financijske obveze nasilnika i države za naknadu štete koja je predložena od strane Radne skupine za ratifikaciju, ujedno i najčešća ograda i drugih država, a moralo ju se staviti zbog trenutne neusklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa sadržajem članka 30. Konvencije. Svaka rezervacija može se povući kada se steknu uvjeti za njezino ukidanje – primjerice u sljedećem, sazivu Hrvatskog sabora. 

Ratifikacija Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji civilizacijsko je pitanje koje se ni na koji način ne smije koristiti  za unutar- i međustranačke obračune.  Ženski životi nisu ni politička, niti vjerska igračka!

SDP  već nosi hipoteku Vlade Zorna Milanovića koja je propustila ratificirati Konvenciju. Možda niste svjesni, ali mi znamo da je stranka zbog toga izgubila dio glasačkog tijela. Zar ste opet spremni izgubiti podršku još većeg broja građanki i građana zbog nevjerojatne političke kratkovidnosti?

U slučaju da vodstvo SDP-a sada ne podrži ratifikaciju, a zastupnici SDP-a za nju u konačnici ne glasaju za ratifikaciju, jedina poruka koja će se u javnosti ponavljati bit će da je SDP  po drugi put iznevjerio žene Hrvatske i pomogao fundamentalistima u gaženju  ženskih ljudskih prava. SDP će pasti među vlastitim biračima na temi i problemu u čijem ste rješavanju upravi vi trebali biti stjegonoše. Sada nije trenutak za poruke “ili sve ili ništa”, pogotovo što necjelovito prihvaćanje ne umanjuje važnost potvrđenih članaka.

Zar želite ostati upamćeni u povijesti kao socijaldemokratska stranka koja je dva puta propustila, zapravo odbila, ratificirati  Konvenciju bez koje, što svi znamo, nema učinkovite borbe protiv nasilja nad ženama i u obitelji?

Probudite se. Učinite ono što se mora. Jednoglasno podržite ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Potpisnice:

Sandra Benčić, aktivistkinja za ljudska prava

Rada Borić,  aktivistkinja, zastupnica u Gradskoj skupštini

Lana Bobić, teološka aktivistkinja

Bojana Genov, aktivistkinja, Ženska mreža Hrvatske

Neva Tölle, aktivistkinja, Autonomna ženska kuća Zagreb

Sanja Sarnavka, aktivistkinja za ženska ljudska prava, članica Radne skupine za ratifikaciju Istanbulske konvencije

Poljska je sve bliže potpunoj zabrani pobačaja

U ponedjeljak je u Poljskoj izglasana još jedna zabrana pobačaja, ovog puta u slučaju malformacije fetusa. Ovom odlukom se otvaraju vrata prema potpunoj zabrani pobačaja u državi u kojoj se 96% stanovništva deklarira kao katoličko. I prije ove zabrane Poljska je imala jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u Europi, gdje je isti bio moguć samo u tri slučaja: kada su zdravlje i/ili život  žene ugroženi, kada je do začeća došlo silovanjem ili incestom, i u slučaju malformacije fetusa (što se novom odlukom poništava). Trenutni zakon ne uzima u obzir ženska reproduktivna prava i pravo izbora žena o završetku trudnoće.

Kaja Godek, članica Stop Abortion grupe, ističe da je otprilike 1046 abortusa, odnosno 96% prijavljenih abortusa u Poljskoj 2016. godine učinjeno zbog malformacije fetusa. Jarosław Kaczyńsky, predsjednik konzervativne stranke Pravo i pravda, kaže: “Nastojat ćemo osigurati da i u teškim trudnoćama, kad će dijete umrijeti ili se roditi deformirano, žene odluče roditi kako bi dijete bilo kršteno, pokopano i kako bi imalo ime”. Iako podaci konzervativnih političkih stranaka i pokreta u Poljskoj govore o malenoj stopi abortusa (koju bi sa zabranom trebalo još smanjiti), s druge strane, nevladine organizacije navode kako se u Poljskoj godišnje obavi preko 150,000 ilegalnih abortusa i to najčešće u susjednim državama u kojima je abortus legalan. Čak i u Hrvatskoj, u kojoj je abortus legalan (ali često slabo ili nije uopće dostupan), možemo govoriti o diskrepanciji između broja registriranih abortusa i onih koji se događaju u “sivoj zoni”.

Prije ove zabrane, pro-choice pokret je parlamentu predstavio nacrt zakona koji bi omogućio legalan pobačaj do kraja prvog tromjesečja trudnoće. Taj nacrt je odbačen neposredno prije izglasavanja odluke o zabrani pobačaja u slučaju malformacije fetusa. Ove odluke su popraćene brojim prosvjedima diljem Poljske.

Situacija u Poljskoj je moguća budućnost za Hrvatsku. Pretjerana bliskost crkve i politike kakva postoji u Poljskoj, karakteristična je i za Hrvatsku gdje su debate o pravu na abortus u posljednje vrijeme utišane raspravama o ratifikacije Istanbulske konvencije.

Ženska reproduktivna prava ponovno su postala meta konzervativnih političara i katolički orijentiranih udruga krajem 2016. kada je udruga U ime obitelji zatražila ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine. Odlukom Ustavnog suda, taj zakon nije proglašen neustavnim, što je kako smo već pisali na ovom portalu, tek ograđivanje Ustavnog suda od problema i prebacivanje odgovornosti na Hrvatski sabor.

Istovremeno, Ustavni sud obavezuje Hrvatski sabor da u roku od dvije godine donese novi zakon u pobačaju. To znači da se novi zakon može očekivati do veljače 2019. godine. Još ne postoje nikakve informacije o tome radi li se na tom zakonu i u kojem smjeru ide. Trenutni je ministar zdravstva Milan Kujundžić tek potvrdio da je u tijeku formiranje tima koji bi radio na prijedlogu novog zakona. Čini se da ni ovaj zakon neće izbjeći većinski politički kontekst, te da će na kraju reproduktivna prava žena i pravo na izbor pasti u drugi plan. Tome u prilog ide i činjenica kako je sam ministar izjavio da život počinje začećem i da ga treba ga zaštititi, kao i peticija za zaštitu nerođenog života sa 168 000 potpisa predana Hrvatskom saboru koju su pokrenule konzervativne katoličke udruge ProLife.hr i Vigilare.

Ratovi lezba: Drama se budi

U subotu, 24. travnja s početkom u 21:00 sat u zagrebačkom klubu Sax održat će se party ‘Ratovi lezba: Drama se budi’  u organizaciji udruge Zbeletron. Publiku će tom prilikom zabavljati nekoliko hrvatskih izvođačica: eksperimentalna glazbenica Diyala koja će nastupati s DJane Reom, producentica, skladateljica i tekstopiskinja Lana Popsimonova te DJane mapalma. Publiku će tijekom partija kratkim tematskim nastupom zabavljati i Roxanne i Spazam Orgazam iz House Of Flamingo kolektiva. 

Tematski događaj osmišljen je kako bi proslavio i dozvao proljeće te probudio LGBTIQ+ zajednicu iz zimskog sna. Zbeletron po prvi put od svog postojanja dolazi u Sax – klub hrvatskih glazbenika, što je i dio njegove misije – ulazak u prostore koji sami po sebi nemaju LGBT+ prefiks. Cilj je senzibilizirati prostore koji se s ‘tim još nisu susreli’ i ukloniti stigmu koja se u društvu stvara oko LGBT+ osoba te pokazati da na plesnom podiju jednostavno nema mjesta za homofobiju.

Izvođačice:

Diyala / DJ Rea
Varaždinska eksperimentalna glazbenica Diyala u hip hop se zaljubila tijekom djetinjstva provedenog u njujorškom Brooklynu a na hrvatsku se scenu probija suradnjom s Edom Maajkom, te uskoro osvaja i Zlatnu kooglu za najbolju izvođačicu. Od tada je svojim eksperimentalnim hip hopom, industrialom i elektronikom, u kombinaciji s impresivnim video radovima (koje potpisuje Filip Filković Philatz) nebrojeno puta dokazala da je daleko ispred hrvatske hip hop scene. Glazbenu karijeru u trajanju od već 19 godina nedavno je okrunila svojim trećim studijskim albumom “World Raw 3” kojeg će predstaviti i publici Zbeletrona. Na Ratove lezba dolazi uz pojačanje D-Jedi Ree, koja je zagrijavala publiku mnogobrojnih festivala, poput Exita, Outlooka i InMusica.

https://www.youtube.com/watch?v=deYhSR57DUw
https://www.facebook.com/diyala.music/
https://www.facebook.com/dj.rea.hr/

Popsimonova
Lana Jastrevski Popsimonova je hrvatska producentica, skladateljica i tekstopiskinja koja je na glazbenoj sceni aktivna od 2006. kada je djelovala unutar electro tandema Dekolaž. Ubrzo nakon Dekolaža Popsimonova započinje svoj solo projekt. Inspiraciju je pronašla, između ostalog, u Sisku. Da, Sisak može nekoga inspirirati. Popsimonovoj se svidjelo sivilo Siska i njegov industrijski štih pa je odbacila violinu koju je svirala i započela svoj put u elektro vodama. U suradnji sa Sašom Rajkovićem Zarkoffom, objavila je nekoliko singlova i album “Die Brücke”, a diskografska kuća Electronic Emergencies objavila je njezin samostalni studijski album “Brokedown Palace” kojim je Lana stekla velik broj poklonika_ca. Osim toga, surađivala je i s Heinrichom Muellerom i DJ Stingrayom na projektu NSRB-11. Popsimonova nas čeka sa svojim opojnim glasom u kombinaciji sa synth pop, dark/cold wave, EBM, electro punk i tehno zvukom koji će nas garantirano rasplesati dok razmišljamo o Sisku.

https://www.youtube.com/watch?v=7tJ_eddKzqA
https://www.facebook.com/Popsimonova/

mapalma
mapalma je zagrebačka producentica i DJ-ica koja iza sebe ima brojne nastupe. Glazbu je počela raditi 2010., a svoj prepoznatljivi zvuk definirala je na debitantskom EP-ju, izdanom potkraj 2017. za bečki label Ashida Park. ‘Nightcap’ EP u najširem bi se smislu moglo opisati kao eksperimentalnu klupsku glazbu koja vuče utjecaje iz žanrova kao sto su trap, grime i rnb.

https://soundcloud.com/mapalma
https://www.facebook.com/mapalmi/

Žene nisu mašine za rađanje vojnika

Ženska platforma za razvoj Srbije- Palić kritizirala je izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o rješavanju demografskih problema u kojoj je zaključio da Srbija za 40 godina neće imati ni državu ni narod, te to povezao s problemima depopulacije i “rješavanjem problema Kosova”. Ženska platforma priupitala je na koji su to točno način povezana “Strategija za podsticanje rađanja” i ekonomske mjere populacijske politike s pregovorima oko Kosova. 

“Verujemo da država mora da obezbedi uslove u kojima će žene i muškarci želeti da budu roditelji, i podsticati svoju decu da ostanu u zemlji radi života koji im omogućava razvoj, a ne nove ratove. Zbog toga nam je posebno značajno da se pitanje demografske politike odvoji od konflikata, jer svoju decu žene i muškarci žele da vide živu, zdravu i ostvarenu”, kazala je Ženska platforma

U priopćenju naglašavaju da je nedopustiv način na koji je Vučić demografsku politiku predstavio stavljajući je isključivo u kontekst konflikta i obrane nacije, a svrhu rađanja predstavio je kao proizvodnju dovoljnog broja vojnika.

“U narativu u kojem se predsednik obratio javnosti nije bilo mesta za pitanje trajnog povećanja životnog standarda, probleme iseljavanja mladih i obrazovanih, kao i razvojne politike u okviru kojih bi trebalo rešavati demografski problem”, stoji u propćenju. 

Također, dodaju da politike koje su usmjerene samo na žene i samo na rađanje ne daju adekvatan rezultat. “Ni jedna pojedinačna politika ne rešava problem. Značajnu ulogu imaju ekonomski društveni i politički kontekst, a politike usmerene na kvalitet života su jedini efikasan odgovor na nisku stopu nataliteta.”

Uz to, platforma je izrazila zabrinutost trendom da se uzrok nepovoljne demografske slike sve češće vidi u abortusu te da se predlažu mjere ograničavanja prava na prekid neplanirane trudnoće, naglašavajući da istovremeno kontracepcija i dalje nije široko dostupna, nije besplatna te da u školama ne postoje sadržaju o reproduktivnom zdravlju. Također, uz to dodaju da se i dalje grubo krše prava žena od strane poslodavaca jer su prepoznate samo kao mlade majke i mogućnosti u poslovnom svijetu su im znatno smanjene.

“Smatramo posebno štetnim javno prozivanje feminističkog pokreta u Srbiji i način na koji se pominje rad ženskih organizacija. Podsećamo, ovakav govor dolazi samo nedelju dana nakon sramnog istupa ministra Đorđevića koji je povodom 8. marta citirao stihove u kojima se žene tretiraju kao osobe koje nisu vredne poštovanja i vide se samo kao “sirote” partnerke muškarcima. Verujemo da je uključivanje žena u dijalog o rađanju neophodno ne samo iz perspektive ženskih ljudskih prava, pravde i demokratije, nego i preduslov kreiranja ma kakve politike koja ne bi bila jednostrana naredba o rađanju. Žene Srbije su ravnopravne građanke ove zemlje i nisu mašine za rađanje”, kazala je Ženska platforma.