Kreativni kritički laboratorij: Feminističke teorije i prakse

Centar za ženske studije i Akademija likovnih umjetnosti pozivaju studentice i studente preddiplomskih i diplomskih studija Sveučilišta u Zagrebu na upis izvannastavnog obrazovnog modula Kreativni kritički laboratorij: Feminističke teorije i prakse koji će se realizirati od 3. travnja do 8. svibnja 2018.

Program suradnje namijenjen je studenticama i studentima umjetničkih akademija i studija humanističkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a ostvaruje se u formi predavanja sveučilišnih profesorica i znanstvenica te umjetničkih radionica pod vodstvom istaknutih umjetnica koje su ujedno profesorice na Akademiji likovnih umjetnosti.

Polaznicama i polaznicima dodijelit će se 2 ECTS boda za izvannastavnu aktivnost.

Prijave se primaju do 30. ožujka 2018. na e-mail adresu obrazovni@zenstud.hr, a opis programa i raspored predavanja i radionica pronađite OVDJE

Runda kratkog – Sanja Iveković

U četvrtak 22. ožujka u MM centru (Savska 25, Zagreb) od 19:30 do 21:00 gostuje umjetnnica Sanja Iveković u sklopu događanja pod nazivom Kratke slike – Runda kratkog.

Kratke slike – Runda kratkog donosi retrospektivu audiovizualnih istraživanja Sanje Iveković, od ranih video radova sve do recentnih video instalacija, uz gostovanje same umjetnice. U fokusu njenog djelovanja smjestila se beskompromisna borba s nametnutim identitetima i ideologijama koji pojedinca prisiljavaju na prihvaćanje fabriciranih i klaustrofobičnih identiteta. Ovo posebno dolazi do izražaja u konstrukciji ženskog identiteta koji pada višestrukom žrtvom opresivnih medijskih aparata kroz koje agresivno progovara društveni šovinizam. 

Sanja Iveković je umjetnica koja je ranih 70-ih, nakon završetka studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu, postavila temelje hrvatskoj video umjetnosti. Njen umjetnički rad počiva na različitim medijima kao što su video i fotografija, ali i različitim umjetničkim formama: performansi, prostorne intervencije, instalacije itd. Smatra se prvom umjetnicom, uz Vlastu Delimar, čija je umjetnost feministički motivirana. 

Nakon projekcije o ovim i drugim temama uživo razgovaramo sa Sanjom Iveković. Razgovor će voditi filmska kritičarka Višnja Vukašinović.

//
Slatko nasilje (1974.), 5’56”

Make up – make down (1978.), 5’14”

No End (1983.), 7′

Osobni rezovi (1982.), 3’35”

Svjetionik (1987.-2001.), 4’1″

Nevidljive žene Erste campusa (Invisible Women of Erste Campus) (2016.), 33′
//

……………………………..
Kratke slike su projekt posvećen inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije.
……………………………..
Program se realizira uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Zagreba. 
……………………………..
Ulaz besplatan. Više informacija http://mmcentar.sczg.hr/.

Ona riječ na F: Zašto se neke feministkinje odbijaju nazivati feministkinjama?

Broj onih što se izjašnjavaju kao protivnici feministkinja_feminista drastično nadmašuje broj onih što se deklariraju feministkinjama_feministima. Ono što je zanimljivo, velik je broj žena koje žive po feminističkim načelima, ali se pritom ne deklariraju feministkinjama. U toj grupi, nalaze se sve one žene što imaju mogućnost izbora koji nije nadvladan društvenim, kulturnim ili obiteljskim vrijednostima. U razgovoru s nekima od njih, zamijetili smo određene raznolikosti, ali i zanimljiva razmišljanja.

Prerna je 36-godišnja menadžerica u softverskoj tvrtki koja je nakon razvoda braka odlučila ostati single.  Uz napredak u karijeri, Prerna je otkrila strast prema putovanjima posjetivši više od 20 zemalja u posljednjih osam godina. U planu joj je osnovati vlastitu putničku agenciju kroz nekoliko godina.

Kada smo je pitali zašto se ne naziva feministkinjom, Pererna je objasnila: “Ja sam ustvari tvrdokorna feministkinja iznutra, ali kako dolazim iz tradicionalne obitelji koja vjeruje u temeljne patrijarhalne vrijednosti, kada sam doma potiskujem svoje feminističke stavove kako ne bi došlo do sukoba. U uredu također osjećam kako moj feministički identitet mora ostati skriven kako ne bi utjecao negativno na moju karijeru. Iz tog razloga prijeđem preko, a ponekad se čak i pridružim, uvredljivim seksističkim šalama iako “kipim iznutra”. Bojim se kako bi me konflikti na tom polju mogli dovesti u poprilično nezahvalnu situaciju, pa ih radije izbjegavam. Možete me nazvati “feministkinjom iz ormara” ako želite, iako se ne ponosnim time”.

Pallavi, 28-godišnja arhitektica, kaže kako se boji predrasuda kako feminista_tkinja, tako i nefeminista_tkinja. “Definitivno sam feministkinja, ali sam također “prilagodljiva” osoba. Ne nazivam se javno feministkinjom jer ne želim da me protivnici feminizma stigmatiziraju, dok me u isto vrijeme strah osude feministkinja_feminista po pitanju nekih mojih osobnih izbora koje nisu u skladu s feminističkim načelima. Zato izbjegavam oznaku “(ne)feministkinja”, jer se ne želim nikome objašnjavati. Zapravo, primjećujem kako imam više uspjeha potaknuti ljude na nužnost razgovora o ravnopravnosti spolova kada se ne identificiram s feminizmom, nego kada kažem da sam feministkinja. Čim čuju da sam feministkinja, njihova obrana se diže te nastupa kraj bilo kakvog dijaloga po pitanju ravnopravnosti.”

Kao i gore navedene žene, Jenny se odlučila ne poistovjetiti s feminizmom iz praktičnih razloga. Jenny je 30-godišnja softverska inženjerka te uzdržavateljica obitelji – supruga i dvogodišnje kćeri. Pristala je drage volje na ulogu jedine redovno zaposlene u obitelji, pruživši time suprugu mogućnost ostvarenja osobnog sna da postane pisac. Rauhl, njezin suprug, zato trenutno preuzima na sebe većinu roditeljskih obveza s obzirom na to kako je većinu vremena doma.  Na pitanje o razlogu zašto ima problema s identifikacijom kao feministkinje s obzirom na to kako su njezini životni izbori nekarakteristični te pokazuju određeni stupanj hrabrosti, Jenny je odgovorila: “Feminističkom identifikacijom osjećala bih veliku odgovornost prema nepravdama koje primjećujem da se svakodnevno događaju ženama oko mene, na koje trenutno ne mogu odgovoriti iz praktičnih razloga. Okrećući glavu od te silne nepravde, osjećala bih se licemjernom i krivnju nazivajući se feministkinjom. Također, prihvaćanjem feminističkog  identiteta smatram kako bi zahtijevalo od mene da preispitam sve svoje životne odabire te počnem živjeti u skladu s feminističkim načelima, što bi jednostavno bilo preteško za mene.”  

Ove žene nisu jedine po tom pitanju jer je strah od osuđivanja glavni čimbenik koji sprječava mnoge nezavisne žene da se u potpunosti identificiraju s feministkinjama. Iako su mnoge od ispitanih žena priznale kako postoji negativna stigma vezana uz pojam “feminizam”, one samostalno ne smatraju da je ta stigma opravdana.

Maggie je 39-godišnja fizioterapeutkinja, trenutno kućanica, koja je izrazila svoju neugodnost s feminističkom identifikacijom riječima: “Feminizam kao koncept je bezuman za mene. Tko može osporiti da svaki pojedinac nema pravo sa svojim životom činiti što poželi, bez obzira na spol? Problem koji ja imam s feminizmom primarno je povezan s onima što prakticiraju feminizam. Oni(e) su nepotrebno agresivni(e) i lako zapaljivi(e), po mom mišljenju. Iskreno, ne bi htjela zaglaviti u zgradi s feministikinjama_feministima.” Maggie je, također, dodala kako osjeća da je feministi_feministkinje osuđuju radi prekida karijere u formativnim godinama kako bi mogla više vremena provesti sa svojim djetetom. Na pitanje, koliko feministkinja_feminista iz njezinog okruženja je osuđuje po tom pitanju, Maggie je mogla imenovati jedino daljnju rođakinju što dovodi do zaključka kako su njezini pogledi više zamagljeni percepcijom feministkinja_feminista od strane društva, nego vlastitim iskustvom s feministima_tkinjama.

Susan, 34-godišnja vlasnica uspješnog robnog brenda, istaknula je kako je u početku imala identičan problem s feminističkom identifikacijom kao i Maggie, poglavito u pogledu stroge političke korektnosti koja se povezuje s definicijom feminizmom, kao i likom feminista_tkinje koji(a) mrzi muški spol, iako je u životu donijela brojne feminističke odluke. I to ne samo po pitanju karijere i osobnog života, već i po pitanju transparentnosti oko svojih izbora.

“Nisam se niti trudila proučiti što feminizam znači izvan najčešćih stavova o feminizmu i feministkinjama”, istaknula je Susan. “Međutim, govor Chimamanda Adichie kako bismo svi trebali biti feministi, otvorilo mi je oči. Nakon tog govora, shvatila sam kako bi bilo licemjerno od mene bježati od naziva feministkinja kada su moji ideali feministički, kao i sam život.”

U pogledu intervjuiranih žena, jasno je kako niti jedna od njih nema problema s temeljnim aspektima feminizma, kao što su jednaka prava u političkom, socijalnom i osobnom okruženju. Međutim, većina njih ima problema s feminističkom identifikacijom. Razlog izbjegavanja identifikacije s feministicama u nekim slučajevima leži u njihovom načinu ophođenja s krutim patrijarhalnim društvom bez puno borbe, dok u nekim slučajevima strah je od osude samih feminista_tkinja.

Ovo zadnje zahtjeva introspekciju među feministkinjama_feministima koje(i) vjeruju kako je feminizam monolitna teorija koja ne uključuje mogućnost dijaloga, kao niti različitosti. Dok pokušavaju nadahnuti suštinu svoje ideologije drugima, feministi_tkinje ne bi trebali(e) pribjeći osuđivanju izbora koji su suprotni feminističkim načelima. Feminizam je društveni i politički pokret koji se razvio kao odgovor na patrijarhalne strukture i ne smije se koristiti kao sredstvo nekih feminista_tkinja za borbu protiv individualnih izbora, bez obzira jesu li ti izbori rezultat patrijarhalnog društva ili nisu.

Prevela i prilagodila: Martina Raos

Meksiko progoni transrodne osobe zbog ‘nanošenja moralne štete’

U meksičkom gradu Torreonu dosad je uhićeno deset transrodnih osoba koje su potom optužene za nanošenje ‘moralne štete’. U istom gradu, transrodne su osobe prisiljene sa sobom nositi posebne osobne iskaznice i potvrde o zdravstvenom stanju.

‘Nanošenje moralne štete’ prekršaj je naveden u Meksičkom građanskom zakonu koji datira iz 1916. godine te obuhvaća povredu osjećaja, uvjerenja, časti i ugleda druge osobe.

Uhićenima su naplaćene kazne u iznosima od 500 do 3,700 meksičkih pesosa, što je ekvivalentno iznosima od 157 do 1197 kuna.

Za ovakav tretman transrodnih osoba odgovoran je pripadnik meksičke desničarske Stranke narodne akcije i gradonačelnik Torreona, Jorge Zermeño, za vrijeme čijeg je mandata također započeo napad na LGBTIQ zajednicu u obliku zatvaranja nekoliko noćnih klubova poznatih po okupljanju LGBTIQ osoba.

Prema riječima Nea Ruiz Malacara, predsjednika lokalne udruge za promicanje LGBTIQ prava San Aelredo: “Trans žene suočavaju se s uhićenjima, progonom, zdravstvenom diskriminacijom i neutemeljenim legitimacijama zbog gradonačelnikovog smatranja da ‘seksualni radnici sa sobom moraju nositi osobnu iskaznicu, inače ne mogu ulicom hodati obučeni u žensku odjeću’.”

Ova Zermeñova izjava sasvim jasno daje do znanja da isti smatra da se sve trans osobe bave prostitucijom, što je očiti znak transfobije i neinformiranosti. Legitimacija građana/ki sama po sebi nije problem, no ona ne bi trebala ovisiti o zanimanju ili rodnom identitetu građana/ke.” Nastavlja Ruiz Malacara.

Kako prenosi Telesur, članica Institucionalno revolucionarne partije, Flor Estela Renteria Medina, pozvala je Nacionalno vijeće za prevenciju diskriminacije na poduzimanje mjera protiv Zermeñove politike istaknuvši da, ako se igdje radi o nanošenju moralne štete, onda je ona nanesena upravo transrodnim osobama, ali i čitavoj LGBTIQ zajednici.

Sirijke prosvjedovale za obustavu masakra u Afrinu i Ghouti

Mnogobrojne žene iz sirijskog Deir ez-Zora izašle su u srijedu na ulice grada kako bi iskazale ogorčenje nedostatkom svjetske reakcije na stradavanje civila u Afrinu i Ghouti.

Prosvjednice su se okupile pred Sirijskim ženskim centrom u Deir ez-Zoru, a potom krenule na prosvjednu šetnju gradom uz podignute zastave Vijeća sirijskih žena i Jedinica ženske zaštite (YPJ) te fotografije poginulih boraca/kinja. Uz navedeno, prisutni su bili i transparenti poput “Afrin i Deir ez-Zor su jedno!”, “Zaustavite krvoproliće!” ili pak “Erdogan, ubojica djece!”

Ovim putem prosvjednice su za cilj imale i privlačenje međunarodne medijske pažnje koja je u slučaju Afrina i Ghoute u mnogim zemljama uvelike izostala te poticanje svjetskih državnih vrhova na akciju i obustavu oružanih napada koji su u manje od dva mjeseca odnijeli oko 2 000 civilnih života, od kojih velik broj čine djeca ubijena u zračnim napadima.  

Dok broj poginulih i dalje raste, broj unutarnje raseljenih osoba kreće se u desecima tisuća.

Haifa Agha, članica Palestinskog legislativnog vijeća i jedna od sudionica prosvjeda ovom je prilikom izjavila: “Osuđujemo napade na Afrin , tursku agresiju i izostanak reakcije koji u svijetu vlada po pitanju masakra u Afrinu i Ghouti. Do kada će čovječanstvo šutjeti?

Pri kraju svog govora Agha je također pozvala sve organizacije zadužene za ljudska prava da poduzmu ono što je u njihovoj moći da se zaustavi masakr civila u navedenim gradovima.

Ubijena Marielle Franco, aktivistkinja za ljudska prava

Prema dosadašnjim saznanjima, Marielle Franco, aktivistkinja za ljudska prava i pripadnica lijevo orijentirane brazilske Socijalističke slobodarske stranke ubijena je u Rio de Janeiru hitcem iz pištolja.

Kako prenosi Telesur, Franco (38) je ubijena u srijedu u 21 i 30 na povratku sa skupa na kojem se govorilo o osnaživanju crnkinja u Brazilu, nakon što je za vrijeme vožnje drugo vozilo presrelo njezin automobil i otvorilo paljbu. Uz Marielle Franco, smrtno je stradao i njezin vozač Anderson Pedro Gomes, a još jednoj su osobi nanesene fizičke ozljede.

Počinitelji su još uvijek nepoznati no policija pretpostavlja da se radi o ciljanom atentatu te da je njezino ubojstvo također motivirano činjenicom da je Franco, koja i sama potječe iz Favele da Maré, otvoreno kritizirala rastuće policijsko nasilje i vojnu prisutnost u siromašnim četvrtima Rija. Franco je također izabrana za članicu gradskog vijeća s 46 000 glasova uz još samo pet žena, što u zemlji s užasno slabom zastupljenosti žena u politici svjedoči rastućoj popularnosti ove aktivistkinje.

Franco je ovog utorka na Twitteru kritizirala ubojstvo 23-godišnjaka u faveli Jacarezinho imenom Matheus Melo, za koje je obitelj stradalog okrivila vojnu policiju. “Još jedno ubojstvo mladića koje bi se moglo naći na listi vojne policije. Matheus Melo vraćao se iz crkve. Koliko će još ljudi morati stradati prije no što se ovaj rat okonča? Upitala je Marielle Franco na svom Twitter profilu.

U drugom je pak Tweetu iskazala podršku stanovnicima/ama favele Acari izjavivši: “Ono što se događa u Acariju je apsurdno! 41. bataljon vojne policije poznat je kao bataljon smrti. Dosta je gaženja građana! Dosta je ubijanja naše mladeži! Svi smo mi Acari, prestanite nas ubijati!”

Ubojstvo Marielle Franco potaknulo je i organizaciju niza prosvjeda planiranih za četvrtak.