Malala Yousafzai: ‘Feminizam je druga riječ za jednakost’

Termin “feminizam” ima različita značenja za različite ljude diljem svijeta, ali Malala Yousafzai ga vidi kao još jedan izraz za ‘jednakost’, što je tema koju dobitnica Nobelove nagrade za mir shvaća vrlo ozbiljno.
Kad je prvi put čula za feminizam, Yousafzai nije bila posve sigurna što ta riječ znači. Prema porukama koje je Yousafzai u početku vidjela, termin “feminizam” smatrao se kontroverznim – radi se o superiornosti, a ne jednakosti.

2015. godine aktivistkinja je otkrila u razgovoru s glumicom Emmom Watson kako je isprva smatrala feminizam ‘nezgodnom riječi’, međutim Watsonin govor pred svjetskim čelnicima koji je bio dio njezine “HeForShe” kampanje, potaknuo je Yousafzai da istraži pokret, što je dovelo do toga da Yousafzai samu sebe opisuje kao feministkinju.

Kada sam malo istražila feminizam, shvatila sam da je to samo druga riječ za jednakost – feminizam znači jednakost, a jednakosti se nitko ne bi trebao niti smio usprotiviti, a to samo znači da bi žene trebale imati jednaka prava kao muškarci,” Yousafzai rekla je publici tijekom zasjedanja na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu prošli mjesec.

“Tada sam prihvatila feminizam – ja sam već zapravo bila feministkinja koja govori o obrazovanju žena, o ženama u Pakistanu, a zatim o cijelom svijetu,” rekla je, dodavši da kada ljudi govore o ženskim pravima, postaju feministi/kinje – čak i ako se odluče prihvatiti to ili ne. U posljednjih godinu dana, tema prava žena je u središtu pažnje: od ljudi koji sudjeluju u globalnim demonstracijama za promicanje prava žena ili pokreta #MeToo i Time’s Up koji otkrivaju seksualne nedostatke koji se vide unutar i izvan radnog mjesta. Komentirajući nedavne pokrete, Yousafzai je rekla da su inicijative poput Time’s Up i #MeToo pomogle ženama da shvate da je njihov glas “jako važan za promjenu koju žele vidjeti“.

Aktivistkinja je nastavila poticati ljude da progovore ako vide nasilje ili diskriminaciju u svom društvu. “Rekla sam davno u govoru za UN da smo najprije htjele da muškarci nešto poduzmu za nas, ali to vrijeme je već prošlo, nećemo tražiti muškarce da mijenjaju svijet. Mi ćemo to učiniti same, mi ćemo se zauzeti za sebe, podići ćemo naše glasove i promijenit ćemo svijet. Stvarno bih potaknula žene i djevojke da govore protiv bilo kakve diskriminacije, svakog nasilja koje vide u njihovoj zajednici, u njihovom društvu“, rekla je Yousafzai te je nastavila razgovarati o tome kako nema standarda koji bi definirao što bi žene trebale reći, nositi ili učiniti – to je njihova odluka.

Prilikom zaključivanja svoje rasprave na Svjetskom gospodarskom forumu, dobitnica Nobelove nagrade naglasila je da, kada je riječ o feminizmu, “muškarci također imaju veliku ulogu”. “Kada govorimo o feminizmu i ženskim pravima, ujedino se obraćamo i muškarcima te želimo da priznaju da žene trebaju biti prihvaćene, da ne bi trebale biti isključivane te da ženama ne bi trebala biti uskraćena uloga – samo zato što su žene”.

“Mislim da muškarci imaju veliku ulogu”, kada se raspravlja o feminizmu te je ključno da mladi muškarci preuzmu ulogu u zaustavljanju rodne nejednakosti, rekla je Yousafzai.

Moramo naučiti dječake kako biti muškarcima. Za mene, da bi bio muškarac, moraš prepoznati da sve žene i sve/i oko tebe imaju jednaka prava kao i ti te da si dio tog pokreta za jednakost”.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija

Svjetski dan socijalne pravde: Bez kvalitetnih radnih mjesta nema socijalne pravde

Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, koji se obilježava 20 veljače, priopćenjima su reagirali Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) te Platforma 112.

SSSH napominje kako su za ovogodišnju temu Svjetskog dana socijalne pravde Ujedinjeni narodi izabrali su dostojanstveni rad, i njegovu uloga u globalnim migracijama.

“UN ističe da je većina migracija na globalnoj razini izravno ili neizravno vezana uz traženje prilika za dostojanstveni rad. Podaci za Hrvatsku potvrđuju ovu tezu: više istraživanja pokazalo je da glavni uzrok iseljavanja iz Hrvatske nije nezaposlenost, nego potraga za kvalitetnijim poslom.

Žalosno je, i znakovito, da upravo u vrijeme ekonomskog oporavka kvaliteta radnih mjesta u Hrvatskoj ubrzano opada. Gotovo svaka objava europskih podataka donese neki novi pokazatelj po kojem smo pali na europsko dno. Nakon što smo nedavno saznali da uvjerljivo vodimo po udjelu prekarnog rada (8,4 posto, naspram europskog prosjeka od svega 2,3 posto), jučer objavljeno istraživanje o kvaliteti života u Europskoj uniji pokazalo je i da imamo daleko najnižu razinu ravnoteže radnog i privatnog života. Štoviše, podaci pokazuju da je među članicama EU upravo Hrvatska doživjela najveće pogoršanje u posljednjih deset godina”, ističu iz SSSH.

“Sigurnost radnog mjesta, mogućnost pomirenja radnog i privatnog života, zdravi i sigurni uvjeti rada, postupanje s radnicima/ama s poštovanjem i uvažavanjem, mogućnost učenja i napredovanja temeljenog na radu i zaslugama, poštivanje radnih prava u praksi, pa i sloboda sindikalnog organiziranja i djelovanja, samo su neke od odrednica kvalitetnih radnih mjesta, kakvih u Hrvatskoj nedostaje”, dodaju.

“Kao organizacije koje od samog početka zajedničkog djelovanja promiču prava osoba s invaliditetom i svih drugih ranjivih skupina, povodom Međunarodnog dana socijalne pravde želimo upozoriti da je Hrvatska i nadalje zemlja gdje tisuće naših sugrađanki i sugrađana – osoba s invaliditetom i dalje živi u segregaciji i u uvjetima ispod granice dostojanstva, dok se nacionalna politika deinstituticonalizacije provodi rakovim korakom, unatoč osiguranim fondovima EU.

Unatoč pozitivnim pomacima tijekom prethodnih godina, posebno u pogledu širenja usluge osobne asistencije i nekoliko uspješnih iskoraka prema transformaciji domova socijalne skrbi u pružatelje usluga  podrške za život u zajednici, trenutno je proces deinstitucionalizacije gotovo zaustavljen o čemu govori stagnacija broja korisnika usluga u zajednici te izuzetno niska stopa utroška namjenskih sredstava  iz Europskog socijalnog fonda za razvoj usluga podrške za život u zajednici, što prvenstveno govori o neadekvatnoj koordinaciji procesa. Očito  je i da ne postoje dovoljno učinkoviti mehanizmi kontrole kvalitete usluga i upravljanja uslugama smještaja”, kažu iz Platforme 112. 

Promocija dnevnika Divne Zečević

Promocija dnevnika Divne Zečević “Život kao voda hlapi” održat će se u utorak, 20. veljače u 18 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. 

Znanstvenica i pjesnikinja Divna Zečević dnevnik je pisala od 1961. do 2006. Pisala je o vlastitoj svakodnevici, intelektualnim naporima, stalnom osjećaju nepripadnosti, političkim previranjima u vrijeme Domovinskog rata, o provincijalizmu i banalnosti, te o nemogućnosti ispisivanja života u tekstu. Dnevnički je tekst odraz subjektivnosti jedne kompleksne i beskompromisne žene, ali i fascinantan dokument vremena. Izbor iz dnevničke građe objavljen je u izdavačkoj kući Disput pod naslovom “Život kao voda hlapi”.

O knjizi će govoriti Matija Janeš (Disput)Renata Jambrešić KirinAnda Bukvić PažinMaša Grdešić te urednica Marija Ott Franolić.

Predstavljanje knjige Rod i Balkan

Nakladnička kuća Durieux i Centar za ženske studije pozivaju vas na predstavljanje knjige Rod i Balkan Marine Matešić i Svetlane Slapšak, koje će se održati u petak, 23. veljače u 18 sati u Centru za ženske studije u Zagrebu. 

Govorit će dr. sc. Biljana Kašić, dr. sc. Renata Jambrešić Kirin, urednica knjige Ivana Rogar i autorice.

Skandal s Oxfamom pokazuje koliko je kolonijalizam živ i snažan

Kada privilegirani bijeli muškarci očajnim, siromašnim ne-bijelim ženama daju novac za seks – to je podla eksploatacija, a ne prostitucija.

Seksualno zlostavljanje žena i djevojčica od strane nekih muškaraca koji su radili za Oxfam apsolutno zaslužuje prezir. Nemojmo “mutiti vodu” opisujući to kao “prostituciju” ili se pretvarati da je ovo prvi put da su “dobročinitelji” učinili nešto loše. Prostitucija pretpostavlja izbor i pristanak. Kako je uopće moguće napraviti izbor usred razornih posljedica potresa u Haitiju, kada žene imaju tako malo da ih se kupuje za obrok ili jeftini par cipela.

Zlostavljanje je posljedica neravnoteže moći i događa se na mjestima gdje oni koji skrbe za bespomoćne iskorištavaju njihovo bezuvjetno povjerenje. U domovima za skrb, u internatima i školama, u religijskim institucijama, u svim tim mjestima koja imaju vlastite moralne principe, najranjiviji su zlostavljani od takozvanih zaštitnika. Znamo koliko je reakcija ovakvih institucija spora i koliko se opiru reagirati na skandale sa zlostavljanjem, preferirajući gledati uništavanje života kao “interni problem”. Premještaj nasilnih katoličkih svećenika u druge župe, na primjer, oblik je apsolutnog poricanja štete i zločina koje su počinili.

Čini se da se zaštitnici iz Oxfama primarno bave zaštitom vlastite reputacije. Roland van Hauwermeiren, jedan od ljudi koji su bili u središtu tog zlostavljanja, predložio je “postepen i dostojanstven odlazak“, kako piše u povjerljivom izvještaju Oxfama. On je bio voditelj Akcije protiv gladi u Bangladešu od 2012. do 2014. godine. Je li dostojanstvo ovog čovjeka važnije od tijela i duša žena u Haitiju ili Čadu? Očito je.

Nitko ne želi diskreditirati ono dobro što radi Oxfam, no odbijanje transparentnosti je moralno pogrešno. Prikrivanje i čudne nonšalantne izjave glasnogovornika ove organizacije čine problem još gorim.

Transparentnost znači iskrenost i poštenje – a to je još potrebnije kada se radi o različitim vrstama pomoći i intervencija, a ukoliko te organizacije nisu transparentne – po mom mišljenju, ne bi ih trebalo financirati. U Haitiju je sve što je moglo pošlo po zlu. 2010. mirovne snage UN-a na Haiti su donijele koleru. UN-ovi vojnici – očevi djece koje su rodile vrlo mlade Haićanke – ostavili su ih na cjedilu.

U posljednjih nekoliko godina, neprekidno stižu vijesti o predatorskim mirovnim snagama UN-a, posebno u Srednjoafričkoj Republici. Priče su užasavajuće: djevojke tjeraju na seks sa psima. U temelju je ideja seksa kao transakcije kojom se iskorištavaju krajnje očajne crne žene. To je kolonizacija na djelu. Najodvratnija eksploatacija.

Isto se događa u Haitiju i Liberiji. Ukoliko se djevojke upuštaju u seks zbog sendviča s maslacem od kikirikija, to se nastoji prikazati kao pristanak, a ne silovanje.

Privilegirani bijeli zlostavljači iz Oxfama ni po čemu se ne razlikuju od ovih UN-ovih vojnika. Teško je ignorirati očiti rasizam – “orašćivanje” (racializing) seksa.

Ne radi se samo o “šačici” dobrotvornih radnika koji su okaljali rad živućih svetaca. Postoje mnogi dobri ljudi u nevladinim organizacijama koji razumiju kompleksnost rada u ovom sektoru. Najbolji od njih rade u malim lokalnim organizacijama. Ovo nije izgovor za ukidanje humanitarnih budžeta, no možemo li ikako prestati govoriti o seksualnom radu kao o slobodnom izboru životnog stila. Počinjemo shvaćati što Oxfam ne želi da znamo, no i prije smo znale i koliko je niska “cijena” ovih žena.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Island predlaže zabranu obrezivanja dječaka

Island će, čini se, postati prva europska zemlja koja će uvesti zabranu obrezivanja dječaka.

Novi zakon propisuje kaznu do šest godina zatvora za svakoga tko obavlja obrezivanje koje nije u medicinske svrhe. Kritičari kažu kako će taj potez, čija je najava uznemirila vjerske vođe diljem Europe, otežati život Židovima i muslimanima na Islandu.

Smatra se da je svaki treći muškarac u svijetu obrezan, većinom iz vjerskih ili kulturnih razloga. Mnogi Židovi i muslimani strahuju da bi pitanje obrezivanja ozakonilo antisemitizam i islamofobiju, ukazujući na slične probleme oko odijevanja i ritualnog klanja životinja za hranu.

Muslimanski i židovski vođe napadali su prijedlog, dok je kardinal Reinhard Marx, predstavnik Katoličke crkve u Europskoj uniji, rekao da zakon predstavlja “opasni napad” na vjerske slobode. “Kriminalizacija obrezanja vrlo je ozbiljna mjera koja izaziva duboku zabrinutost”.

Islandski zakon navodi kako obrezivanje dječaka krši njihova prava i nije u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Povlači paralelu s genitalnim sakaćenjem žena, koje je u većini europskih zemalja zabranjeno.

U zakonu stoji da se obrezivanje obavlja bez anestezije te da se postupak često provodi “u domovima, u nesterilnim uvjetima, a ne provode ga liječnici, nego vjerski vođe. U takvim uvjetima, visok je rizik od smrtonosnih infekcija”.

Zakon priznaje pravo roditelja da odgajaju djecu u vjeri, no “to pravo nikada ne smije kršiti prava djeteta. Dječaci koji žele biti obrezani iz vjerskih ili kulturnih razloga mogu to učiniti kada dosegnu dob u kojoj razumiju što takav postupak podrazumijeva”, stoji u prijedlogu.

Procjenjuje se da na Islandu živi tek oko 250 Židova i oko 1.500 muslimana.

Silja Dögg Gunnarsdóttir iz Napredne stranke priopćila je da je predložila nacrt zakona nakon što je shvatio da obrezivanje muškaraca nije zabranjeno, iako je genitalno sakaćenje žena na Islandu zabranjeno još 2005. godine. “Ako imamo zakone koji zabranjuju obrezivanje djevojčica, onda bismo ga trebali imati i za dječake”, rekla je.

“Radi se o pravima djece, a ne o slobodi vjerovanja. Svatko ima pravo vjerovati u ono što želi, ali prava djece su iznad prava na vjerovanje”.

Nordijske su zemlje poznate po zagovaranju ljudskih prava, dodala je. “Ako ovaj zakon prođe na Islandu, mislim da će nas slijediti i druge zemlje”.

Pitanje zabrane obrezivanja razmatralo se i u drugim europskim zemljama, ali ono još nigdje nije zabranjeno.

Prema Milah UK, židovskoj kampanji koja štiti pravo na obrezivanje, postupak provode samo visoko obučeni stručnjaci, koji se nazivaju mohelim. Obično se obrezuje dječake stare osam dana.

Glasnogovornik Milah UK-a izjavio je: “Obrezivanje židovske muške novorođenčadi – poznato kao brit milah – nezaobilazni je element židovskog identiteta, koji je zajednički Židovima iz svih podrijetla i poštovan u liberalnim demokratskim zemljama. Krajnje je zabrinjavajuća činjenica da Island, koji se smatra liberalnom demokracijom, želi zabraniti obrezivanje, čime bi se onemogućio život Židovima u toj zemlji”.

Paralele s genitalnim sakaćenjem žena nisu opravdane, izjavio je Milah UK. Djelomično ili potpuno uklanjanje ženskih genitalija može otežati ili onemogućiti bezbolan snošaj te uzrokovati ozbiljne medicinske komplikacije. S druge strane, obrezivanje je manji zahvat.

“Nema dugoročnih negativnih utjecaja na dijete. Milijuni muškaraca – Židovi, kao i drugi – obrezani su diljem svijeta i podvrgavanje postupku nije utjecalo na njihovu svakodnevicu. Brit milah je ključni uvjet židovstva “, rekao je glasnogovornik.

Moshe Kantor, predsjednik Europskog židovskog kongresa, pozvao je na poštivanje vrijednosti otvorenosti i tolerancije, te dodao kako nema dokaza da je obrezanje štetno.

“Možemo samo pretpostaviti da ovaj pokušaj zabrane prakse židovskih zajednica dolazi od nepoznavanja prakse i njezina učinka na židovsku djecu, a ne kao poruka da Židovi više nisu dobrodošli na Islandu”, kazao je.

Ahmad Seddeeq, imam islandskog Islamskog kulturnog centra, izjavio je kako zakon krši vjerske slobode. “Obrezivanje se izvodi stoljećima duboko je ukorijenjeno u kulturne i vjerske tradicije”, rekao je.

Muslimani na Islandu radi obrezivanja zbog nevoljkosti lokalnih liječnika već putuju u susjedne zemlje. No, rekao je Seddeek, “[medicinske] koristi ove prakse daleko nadilaze rizike”.

Zabrani li se obrezivanje, ono će se obavljati protuzakonito ili će pripadnici_e vjerskih manjina putovati ili preseliti u zemlje gdje je ono dopušteno, upozoravaju iz židovske i muslimanske zajednice.

Njemački zakon iz 2012. godine dopušta samo obučenim praktičarima obavljanje obrezivanja. Prema odluci njemačkog suda, obrezivanje je “trajna i nepopravljiva promjena” dječjeg tijela i uskraćuje pojedincu_ki pravo da “donese vlastitu odluku o vjerskoj pripadnosti”.

Sljedeće godine Vijeće Europe donijelo je rezoluciju kojom se 47 država članica poziva da regulira prakse u vezi ritualnog obrezivanja, da “ukinu neke tradicionalne metode koje ne uzimaju u obzir najbolji interes djeteta i medicinska dostignuća “. Izrael je kazao kako rezolucija potiče “mržnju i rasističke trendove u Europi”.

Prije dvije godine, sudac britanskog obiteljskog suda rekao je da se dječake i djevojčice ne treba obrezivati dok nisu dovoljno stari_e da sami odlučuju. Zdravstvena služba tvrdi da su “rizici povezani s obrezanjem niski ako ga provode kvalificirani i iskusni liječnici”.

Islandski zakon proizlazi iz konteksta brojnih europskih zemalja koje zabranjuju islamsku vjersku odjeću, poput nikaba i burke. Ovog proljeća danski parlament raspravljat će o zakonu kojim se zabranjuje potpuno prekrivanje lica.

Prošle godine Belgija je glasovala za zabranu halal i košer mesa, radi zaštite prava životinja. Uz oštro protivljenje židovske zajednice, Poljska je vlada predložila zakon koji zabranjuje košer klanje.

Islandski zakon o obrezanju ima potporu svih stranaka i široku šire javnosti, izjavila je Gunnarsdóttir.