7 šala o trudnoći koje nisu smiješne

Za mnoge žene trudnoća je dovoljno teška i bez “šaljivih” komentara bliže i dalje rodbine te stranaca (a stranci koji komentiraju trudnice po tramvajima su posebno “simpatični”). Iako je svaka trudnoća kao i svaka žena u trudnoći različita, za mnoge je trudnoća delikatno, ozbiljno pa i bolno iskustvo posve suprotno idealu sretne i blažene trudnice koja upravo ispunjava svoju prirodom/bogom danu ulogu (zbljuv). 

Iskusila sam dvije, ajmo reći “teške” trudnoće. Doslovno sam imala svaki simptom i trudničku tegobu poznatu ženama – no mučnina, žgaravica i bolovi u tijelu su bili najgori. Mogu slobodno reći da sam bila jadna i očajna tijekom cijele trudnoće. Smetalo mi je sve osim bebinih pokreta. Ali ono što zaista nisam mogla podnijeti su šale na račun trudnoće. Zašto trudnoća izaziva toliko viceva i pošalica? Činjenica da u mom tijelu nastaje živo biće je smiješna? Urnebesno je što otičem i popiškim se kad kihnem? Smiješno je što si ne vidim stopala, ne osjećam noge i što su mi apetit i hormoni izvan kontrole? Za one koji još nisu shvatili točan je odgovor: NE. Nije smiješno. Ni uz najbolji smisao za humor i sarkazam nije smiješno. I bilo bi predivno kad bi ljudi prestali pokušavati biti duhoviti na račun trudnica (a ovo se posebno odnosi na nepoznate ljude po tramvajima!)

Velika si kao kuća!

Ma da? Misliš da se ne vidim u ogledalu? I da ne znam koliko jedem jer imam osjećaj da ću se onesvijestiti od gladi 28 puta dnevno i da mi je super što me leđa bole od težine kao da je netko zabio 869 noževa u njih i što mi usred prosinca stopala uđu samo u japanke? I ne, ne nosim blizance, ti čudna osobo koja priča s nepoznatim ljudima u tramvajima.

Što se to tamo kuha?

Ne znam. Jednorog? Buhtle? Burek. Ajme, nadam se da je burek. Bilo bi fantastično da sam postala tvornica bureka.

Hoćeš li ga zadržati?

Zaista? Bilo čiji i bilo kakvi reproduktivni izbori nisu stvar za mali razgovor uz pult u dućanu. Uz to, ako i pričamo o kasnim pobačajima tada govorimo o abnormalnom razvoju bebe ili ugrozi majčinog zdravlja, a ništa od toga nije smiješno. Vjerujte mi.

Jel’ se dogodilo slučajno?

45% trudnoća u SAD-u je neplanirano, ali nije jasno kako se to ikoga tiče. Pored ovih koje su slučajne, mnoštvo parova se itekako muči i planira da bi ostvarilo trudnoću. 

(I sasvim dobronamjerno, ova “pošalica” bi vas mogla uvaliti u razgovore koje zaista ne želite voditi. Ikada.)

Ti? Majka?

A.Ha.Ha.Ha. Jako smiješno. Posve je nedovoljno što se svi oko trudnice prave pametni i zasipaju je savjetima, mišljenjima i uputama oko apsolutno svake stvari, zaista je još i potrebno da netko izravno dovodi u sumnju njezinu kompetenciju da se brine i voli drugo ljudsko biće.

Čija je beba?

Od poštara.

Umirem. Od. Smijeha. Ne.

Baš te peru hormoni, ha?

Da, peru me hormoni. Plačem na reklame i imam želju za čudnom hranom. To znači da je trudnoća u redu. Da sam zdrava i da je beba zdrava i da sve ide kako treba ići. Ali sam i pod stresom jer, pazi čuda, kroz koji mjesec cijeli život će mi se okrenuti naopačke i bit ću odgovorna za život jedne male i bespomoćne osobe. To nisu hormoni, to je zdravi razum.

I da, umjesto šala i pošalica, ustupi mjesto u tramvaju, kupi čokoladu ili naprosto budi duhovit negdje drugdje. Hvala.

Prevela, prilagodila i nadodala: Tajana Broz

Human Rights Pitching Forum: aktivizam susreće film

Stalo vam je do ljudskih prava i solidarnosti?

Imate ideju za zagovaračku ili dobrotvornu javnu akciju, kampanju, performans koju planirate u prvoj polovici 2018.?

U potrazi ste za kreativnim idejama i suradnicima za produkciju promotivnog video spota i drugih materijala? 

Human Rights Pitching Forum pravo je mjesto za vas!

Kada: Srijeda, 6. prosinca od 16h do 18h

Gdje: dvorana Müller, kino Europa, Zagreb u sklopu Human Rights Film Festivala 

Zaklada SOLIDARNA & socijalno poduzeće BRODOTO pozivaju sve aktivističke inicijative i organizacije koje promiču ljudska prava, zaštitu okoliša, javna dobra, socijalnu pravdu, uključivanje, raznolikost i solidarnost (vezano uz bilo koju temu ili društvenu skupinu), a u narednoj godini planiraju neku javnu akciju ili kampanju – zagovaračku, osvještavajuću ili dobrotvornu, a u potrazi su za kreativnim suradnicima i idejama za produkciju promotivnog video spota, da se okušaju u kratkom formatu “pitchinga” svoje ideje pred studentima i studenticama filma, filmskim profesionalcima, veteranima/kama kampanji i drugovima i drugaricama aktivistima/cama. 

Kroz pitching i naknadu rundu brzih kava u stilu speed-datinga, namjera je razmijeniti ideje, dobiti vrijedan feedback te se povezati sa kreativcima i kreativkama iz filmske, PR i dizajnerske branše koji se žele i mogu uključiti u vaše kampanje kao autori i producenti inovativnih medijskih akcija. 

Ovo je i jedinstvena prilika da naučite osnove vrijedne producentske vještine “pitchinga”, putem pisanih upita i pripremne radionice koju će za sve sudionike pitching foruma održati producentica Dijana Mlađenović dan ranije – u utorak, 5.12. 2017. od 16h do 18h također u dvorani Müller u Kinu Europa. 

Za sudjelovanje u Human Rights Pitching Forumu prijavite se na:goo.gl/L6pNba do petka 1. 12. 2017!

Dovoljan je kratki opis ideje i plana realizacije, pitching i služi tome da nađete suradnike s kojima ćete vašu ideju oblikovati i provesti u efektnu kampanju koja mijenja društvo na bolje!

Zaklada SOLIDARNA bit će vam na raspolaganju za podršku u realizaciji kampanji – povezivanjem s potencijalnim donatorima, stručnim savjetima, svojom opremom i umrežavanjem. 

‘Putnica’ – interaktivna knjižica za zatvorenike i djecu

Roditelji u akciji – RODA pozivaju vas da u četvrtak, 30. studenog, prisustvujete predstavljanje interaktivne knjižice “Putnica” za zatvorenike i njihovu djecu

“Pozivamo vas na promociju knjižice “Putnica” koju udruga Roda predstavlja u svojim prostorijama (Ulica Jurja Žerjavića 10, 1. kat, Zagreb) u četvrtak 30. 11. 2017. godine u 10 sati. Putnica je interaktivna knjižica osmišljena s ciljem da zatvorenik s djetetom njeguje neprekinutu vezu za trajanja kazne zatvora. Predviđeno trajanje predstavljanja knjižice, s domjenkom, je do 11 sati. Na predstavljanju Putnice govorit će Zvonimir Penić, načelnik Sektora tretmana Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, autorice interaktivne knjižice psihoterapeutkinja Lina Đulvat i dizajnerica Ivana Hrabar i psihologinja Sanja Sladić iz Zatvora u Zagrebu koja će prenijeti komentare zatvorenika na ovaj materijal”, naglašavaju u pozivu.

Putnica je namijenjena djeci starosti od 4 do 10 godina. U tom razdoblju dječjeg razvoja djeca nemaju dovoljnu zrelost kako bi jasno prepoznala i imenovala emocije s kojima se susreću. Također, djecu te dobi obično osjećamo potrebu pojačano štititi, nerijetko upravo iz neznanja kako s njima otvoreno i iskreno razgovarati. Putnica dotiče najčešća pitanja i emocije s kojima se suočava dijete čiji se roditelj nalazi u zatvoru. Ne pokriva sve problemske situacije i kao takva ne može biti zamjena za iskren i privržen kontakt koji će omogućiti djetetu da se otvoreno izrazi i podijeli svoje osjećaje s odraslom osobom. No, ona daje sugestije kako postupati u određenim problemskim situacijama, te daje mogućnost izražavanja emocija kroz igru posrednim tehnikama (crtežom, zadacima), što djeci navedene dobi omogućava lakše izražavanje.

U izradi ove knjižice sudjelovala je psihoterapeutkinja Lina Đulvat iz Psihološkog centra Razvoj, dizajnerice Ivana Hrabar i Elizabeta Bošnjak te članice udruge Roda. Zatvorenici i službenici tretmana Kaznionice u Lepoglavi sudjelovali su u fokus grupi koja je pomogla autoricama prepoznati najčešće probleme u komunikaciji zatvorenika s obitelji i djecom. te koje su potrebe njihove djece.

Oktobarska revolucija iz rodne perspektive

Inicijativa za feministički Filozofski poziva vas na tribinu “Oktobarska revolucija iz rodne perspektive” koja će se održati u petak 8. prosinca u 19 sati u Dvorani 1 Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 

Na tribini će govoriti prof. Ankica Čakardić, Mia Gonan i Andrea Anđelinić, a njihov će razgovor moderirati Ante Andabak.

Nakon tribine družit ćemo se u prostoru KSFF-a. 

Više o govornicama i njihovim izlaganjima možete saznati u nastavku.

Andrea Anđelinić, Žene i Oktobar 

Cilj ovoga izlaganja bit će dati sažet i jezgrovit pregled uloge i pozicije žena u kontekstu Oktobarske revolucije i situacije u Sovjetskom Savezu koja je uslijedila. Okosnicu izlaganja činit će članak The women of 1917. Megan Trudell, objavljen u časopisu Jacobin, u kojemu se ocrtava jezgra povijesnoga aspekta položaja žena, ponajprije radnica, unutar Revolucije. U fokusu će razmatranja pri tome biti načini organizacije žena i njihova angažiranost u političkim pitanjima koja je kulminirala u Februarskoj revoluciji, potičući time revolucionarni naboj koji je u kasnije doveo do uspostave socijalizma. Nužno se pri tom osvrnuti na materijalne uvjete u kojima su se žene nalazile i na način na koji je Komunistička partija planirala djelovati u svrhu poboljšanja istih. Bit će razmotreni stavovi i spisi Vladimira Lenjina i Lava Trockog o ženskome pitanju, ideje o reorganizaciji obitelji i načinima na koje bi se neutralizirala represivnost te zajednice, ali i konkretni potezi poduzeti po tom pitanju, a koji će se zadržati većinom na pravnim aspektima potlačenosti žena i LGBT+ manjine, dok su svakodnevne poteškoće s kojima su suočene ostavljene, uslijed ekonomskih problema i rata, za kasnije propitivanje. Problematizirat će se ukratko i razlozi regresije zakonskih prava žena nakon Lenjinove smrti, ali i posljedice zanemarivanja materijalnoga položaja žena unutar obitelji i unutar javne sfere. 

Mia Gonan

Izlaganje će se fokusirati na kritiku Oktobarske revolucije iz perspektive koja za dokidanje kapitalizma, a s njime i opresije žena i LGBTIQ+ osoba, smatra nužnim radikalno mijenjanje samog procesa proizvodnje. Nadovezujući se na kritike koje su se javljale nakon revolucije, od strane Lava Trockog i Aleksandre Kollontai, u vezi postepenog napuštanja ženskog pitanja i rada na dokidanju obitelji, u izlaganju će biti naglašeno zašto je nedovoljno fokusirati se na promjenu “privatne” sfere istovremeno zadržavajući i poboljšavajući kapitalistički način proizvodnje. Iz rodne perspektive, kao i iz perspektive koja dokidanje apstraktnog rada, forme vrijednosti i robne proizvodnje smatra nužnima, kritizirat će se pozicija prema kojoj kapitalizam u nekoj fazi može biti oslobađajući, odnosno pozicija prema kojoj “produktivni” rad može osloboditi žene od “neproduktivnog” kućanskog rada. Budući da sam taj sustav proizvodnje zahtijeva određene društvene odnose, između ostalog patrijarhalnu obitelj, nasilje prema ženama i LGBTIQ+ osobama itd., ne može biti dovoljno fokusirati se samo na puko poboljšanje uvjeta života radničke klase i redistribuciju viška vrijednosti. Osim kritike produktivizma iz perspektive dokidanja apstraktnog rada i vrijednosti, izlaganje će se kratko dotaknuti i suvremene ideje dokidanja roda, te onda razmotriti koliko su neka pisanja Aleksandre Kollontai korisna za tu anti-cisheteronormativnu perspektivu.

Ankica Čakardić, Priča o Ruskoj revoluciji: Ništa bez žena

Ovaj kratki prilog bi pokušao ukazati na izrazito važnu ulogu žena, u prvom redu proleterki i boljševikinja u pokretanju Oktobarske revolucije. Uzimajući dostupni historijski i empirijski kontekst u obzir, predloženu temu ću graditi uz napomenu da je Ruska revolucija bila nužni ishod brojnih ženskih februarskih štrajkova (u sferi produkcije i reprodukcije) i Međunarodnog dana žena organiziranih u Petrogradu, mahom u četvrti Vyborg, 1917. Htjela bih naglasiti da se tu nije radilo tek o nekoj revolucionarno-ženskoj “iskri” kratkog daha, već da su žene bile ključne nositeljice, dakle “motor” Ruske revolucije. Uz to, pokušala bih dekonstruirati mit o “pasivnosti” ili “izostanku” žena iz političkog života ondašnje Rusije, ali istovremeno ilustrirati kako je proboj žena u tradicionalno “muški”politički svijet bio mukotrpan, kako se to obično kaže, “jedan korak naprijed, dva koraka nazad”. Zaključno, iskoristila bih distinkciju između “socijalne reforme i revolucije” kako ju je u svojim radovima razvila Rosa Luxemburg, ne bih li argumentirala tezu da su, historijski govoreći, opresirane klase ili grupe svoja emancipatorna prava ostvarivale revolucionarnim strategijama, a ne samorazumljivim liberalno-pravnim instrumentima. Sto godina poslije, neka nam i ova historija bude lekcija za budućnost.

Maknite ove seksističke trope iz božićnih filmova

Vrijeme je da porazgovaramo o božićnim filmovima. Pružaju nam zabavu za vrijeme blagdanske sezone, za što smo zahvalne/i, ali nešto se ipak treba promijeniti, točnije ovi seksistički tropi moraju otići i više se nikad ne vratiti. Tropi božićnih filmova su upravo ono što čini božićne filmove. Ako prođu dva sata i niti jedan škrtac nije pretvoren u fanatika blagdana, onda to nije pravi božićni film. Naravno, ne trebamo sve trope prenijeti u novo tisućljeće.

Žene u božićnim filmovima spadaju u samo dvije kategorije: majke ili single žene željne ljubavi – ponekad su u obje kategorije (single mame). Jasno da nema ničeg lošeg u majkama ili single ženama, ali je iscrpljujuće da su žene svedene na jednu od te dvije kategorije u božićnim filmovima. Nadalje, to znači da im se prioriteti u blagdansko doba vrte oko jedne stvari: djece i ljubavnog života (ovo vodi u trop radoholičarke o čemu ćemo kasnije). Vrijeme je da božićni filmovi dobiju novu perspektivu o ženskim likovima, a izbjegavanje navedenih tropa bio bi dobar početak.

Trop radoholičarke

Zašto su žene koje stavljaju svoju karijeru na prvo mjesto uvijek prikazane kao Grinch u božićnim filmovima? To su žene koje prisiljavaju sve da ostanu u uredu do kasno i rade za vrijeme blagdana ili one koje se više brinu o ispunjavanju roka umjesto provođenju vremena sa svojom obitelji. U filmu Christmas Cupid, ta žena je Sloane (Christina Milian), mlada žena koja je tako usredotočena na svoju karijeru, da je očito zaboravila značenje ljubavi. Film Santa Baby je također koristio ovaj trop, tako da je posao glavnu protagonistkinju Mary doslovno zadržao da ne vidi Djeda Mraza (njezinog oca).

Međutim, sve te loše uobičajene radnje bolje su od toga kada film prisiljava ženu radnicu da izgubi svoj posao kako bi pronašla smisao Božića, kao što je The Christmas Pageant or Lifetime’s 12 Men of Christmas, u kojem žena izgubi svoj posao na Manhattanu i mora se preseliti u Montanu. Tek nakon što izgubi svoj posao, naći će pravo značenje Božića… i muškarca koji će je grijati tijekom zimskih večeri.

Trop “sve što želim za Božić” je muškarac

Govoreći o filmu 12 Men of Christmas, postoji još jedan trop božićnog filma koji mora nestati, a to je “sve što želim za Božić” je muškarac. On govori sam za sebe, ali ako se pitate na što mislim, pogledajte film 12 Dates of Christmas, gdje junakinja proživljava iznova Badnju večer sve dok ne pronađe pravu ljubav. Ona je doslovno zatvorenica vremena i jedini izlaz joj je pronaći muškarca kojeg voli i koji nju voli. Zašto?

Trop božićnog makeovera

Da, lude kovrče Melisse Joan Hart na početku filma Holiday in handcuffs su užasne, no, je li njezina božićna preobrazba doista neophodna? Kako nošenje pulovera toplih boja i ravna kosa simboliziraju pronalaženje ljubavi na Božić?

Trop perfekcionistkinje

Kada bi božićni filmovi bili poput pravog života, 80 posto žena bilo bi opterećeno izborom boje šljokica za drvce. Proširenje tropa radoholičarke, trop perfekcionistkinje je kada ženski lik ima poriv radoholičarke, ali ga prenosi u blagdansko veselje, poput natjecanja u pjevanju u filmu The Mistle-Tones ili  Christmas List.

Bez sumnje, malo je vjerojatno da će tropi božićnih filmova ikada zaista nestati. No, ako se moraju upotrijebiti, nadajmo se da će barem biti izvedeni s malo više kreativnosti u filmovima koji dolaze.

Prevela i prilagodila Mia Vodopija

Civilno društvo i migracije

Centar za mirovne studije poziva vas na konferenciju o ulozi civilnog društva u pružanju podrške izbjeglicama i oblikovanju politika Europske unije u četvrtak 30. studenoga i petak 1. prosinca u prostorije udruge Roda – roditelji u akciji, u Ulici Jurja Žerjavića 10, u Zagrebu.

Cilj ove konferencije je otvoriti mjesto za raspravu o ulozi koju civilno društvo ima u oblikovanju državnih i europskih politika vezanih uz zaštitu i pružanje podrške izbjeglicama te utjecaju na javni diskurs i donositelje odluka. 

Također, govornici će se osvrnuti na moguće strategije kojima je moguće prevladati podjele između “novih” i “starih” članica Europske unije o zajedničkom sustavu azila te kakvu budućnost i političke odluke možemo očekivati vezano uz europski sustav međunarodne zaštite.

Prvog dana konferencije, razgovarat ćemo o primjerma dobre prakse kao odgovor na humanitarnu krizu u Mađarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Poljskoj te ulozi civilnog društva u oblikovanju javnog diskursa o izbjeglicama.

Drugog dana konferencije panelisti će razgovarati o budućnosti Europske unije i održavanju suradnje između različitih pristaša EU i inicijativa koje podržavaju izbjeglice. Na kraju drugog dana konferencije kušat ćemo hranu zadruge Okus doma, grupe entuzijasta i ljubitelja kulinarstva koja se okupila pod zajedničkom idejom približavanja i stvaranja okusa i mirisa različitih podneblja.

Projekt “Debating New Phenomena of Refugee Migration in Central Europe” u okviru kojeg se održava konferencija financiran je sredstvima programa Europske unije Europa za građane.
Konferencija će se održati na engleskom jeziku.
Više o konferenciji i programu OVDJE.