Revija malih književnosti

Sjedinjene Države Levanta zajednički je program Revije malih književnosti i Human Rights Film Festivala koji će se od 5. do 10. prosinca ove godine održati u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku i Vukovaru.

Glavni tematski fokus Sjedinjenih Država Levanta čine suvremeni politički, društveni i kulturni odnosi unutar platoa uokvirenog Levantom i Sjedinjenim Američkim Državama, no ovim će se odnosima pristupiti iz nekonvencionalnog kuta – kroz razgovore s politolozima/injama, književnicima/ama i aktivistima/kinjama, putem književnih tekstova i filmova, s ambicijom da različite lokalne krize diljem svijeta prikažemo unutar okvira krize jednog političko-ekonomskog sustava.

Revija malih književnosti

Središnji dio programa Sjedinjene Države Levanta čini Revija malih književnosti, Booksin festival koji će ove godine doživjeti svoje trinaesto izdanje i po prvi put u Hrvatskoj predstaviti suvremenu književnost na arapskom jeziku. Revija će predstaviti književnice i književnike iz Sirije, Libanona, Jordana i Palestine s impresivnim biografijama, od Hode Barakat, jedne od najvažnijih libanonskih feminističkih književnica do Khaleda Khalife, zabranjivanog sirijskog romanopisca i scenarista koji odbija napustiti zemlju, ukupno njih sedam. 

Zeina G. Halabi, selektorica ovogodišnje Revije malih književnosti te profesorica arapske književnosti i kulture na American University of Beirut, pri odabiru autora i tekstova imala je samo uvjet da autori budu suvremeni i živi. Zeina kaže da je odabir bio “izazovan jer primorava da se u novom i eksperimentalnom pisanju proberu tekstovi koji zastupaju nove poglede na svijet.” Odabrala je raznolike književne glasove koji “nas odvlače od eksplicitno modernističkog sekularno-nacionalističkog diskursa prema onome koji je anakron, transnacionalan i pažljiv prema individualnom. Oni su zaokupljeni estetikom, ali se ne odriču političkog” te zaključuje da nas “pozivaju da konceptualiziramo ono što nazivamo ‘suvremenim’ u njegovoj arapskoj iteraciji.”

U sklopu Revije, Booksa će objaviti i predstaviti antologiju suvremenih pisaca i spisateljica iz zemalja Levanta naslova Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju.

Diskusijski program

Program Sjedinjene Države Levanta čine još predavanja, projekcije filmova i tribine eksplicitno vezani uz trenutni politički kontekst i pokušaj njegova razumijevanja. Među predavačima izdvajamo Fawwaza Traboulsija, izvanrednog profesora povijesti i političkih znanosti s Libanonsko-američkog sveučilišta u Bejrutu, te Renad Qubbaj, glavnu direktoricu palestinskog Tamer instituta za edukaciju u zajednici.

Danas dominantna interpretacija suvremenog političkog trenutka svijet dijeli na “stabilna” i “problematična mjesta”, mjesta koja se jedna s drugim povezuju isključivo posljedicama dok se (zajednički) uzroci izmještaju na nerijetko naknadno učitane i konstruirane povijesne, kulturološke ili humanitarne razloge. Sjedinjene Države Levanta ukazat će na potrebu i nužnost drugačije interpretacije – one koja prepoznaje da situacija u jeftinim motelskim sobama nedaleko Disneylanda u filmu Florida Project ima iste sustavne uzroke kao i situacija u mračnoj sobi koju opisuje Maan Abu Taleb u priči Nismo bili gladni, jer Levant nije europsko (ili američko) “drugo”, nego integralni dio mediteransko-euro-atlantskog sustava koji već godinama služi kao poligon na kojem se proizvode “krize”.

Ovaj segment programa organizira se u suradnji s Centrom za mirovne studije, Zakladom Solidarna, Talijanskim kulturnim institutom, Francuskim kulturnim institutom, Filozofskim fakultetom u Zagrebu te Akademijom Saharov i Uredom za informiranje Europskog parlamenta u Hrvatskoj.

Organizatori, suradnici i donatori

Organizator Revije malih književnosti je Udruga za promicanje kultura Kulturtreger/Booksa, a organizatori Human Rights Film Festivala su Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”.

Program Sjedinjene Države Levanta financijski su podržali Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Grad Dubrovnik, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva te Zaklada Kultura nova.

Revija na putu je dio programa koji se provodi kroz platformu Clubture u suradnji s udrugom Skribonauti, Mirovnom grupom mladih Dunav, Dubrovačkim knjižnicama Dubrovnik, Gradskom i sveučilišnom knjižnicom Osijek, knjižarom Ex libris iz Rijeke i ustanovom Rijeka 2020 EPK.

Izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju krse ljudska prava djece

Krajem prošlog tjedna Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uputilo je u javnu raspravu izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama. Na te izmjene i dopune reagirale su Ženska mreža Hrvatske i Lezbijska grupa Kontra. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti: 

Naime, članak 27. će biti nadopunjen na sljedeći način: “Ako dijelovi međupredmetnih i/ili interdisciplinarnih tema i/ili modula prema mišljenju agencije nadležne za odgoj i obrazovanje imaju uključenu istaknutu odgojnu dimenziju u smislu utjecaja na osobnu izgradnju i usvajanje stavova, vrijednosti i izbora ponašanja, isti se kurikulom utvrđuju izbornim sadržajem, pri čemu se može odrediti alternativni modul izbornom dijelu kurikula. Učenici i njihovi roditelji mogu odabrati onaj koji je u skladu s njihovim odgojnim pristupom i sustavom vrijednosti”.

Ova izmjena koja očigledno ide protiv uvođenja ionako beznačajnog broja sati građanskog i zdravstvenog odgoja koji se tiču ravnopravnosti spolova i ljudske seksualnosti, protivna je međunarodnim dokumentima za zaštitu ljudskih prava i prava djeteta, kao i praksi Europskog suda za ljudska prava.

Prema Konvenciji o pravima djeteta, djeca imaju pravo na točnu i znanstveno utemeljenu informaciju.

Europski sud za ljudska prava još je davne 1976. godine u slučaju Kjeldsen protiv Danske riješio pitanje da stavovi roditelja ne mogu biti osnova za uskraćivanje točnih i znanstveno utemeljenih informacija djeci putem spolnog odgoja.

Također, Europski sud za ljudska prava u predmetu Dojan i drugi potvrdio je svoje jasno stajalište kako obvezatni zdravstveni odgoj koji uključuje obvezatna predavanja o spolnim različitostima, seksualnosti,  kontracepciji, seksualnom nasilju i sl. ne predstavlja povredu 1) temeljnog prava roditelja na slobodu odgoja i obrazovanja svoje djece, 2) temeljnog prava djece na obrazovanje i 3) temeljnog prava roditelja i djece na slobodu vjeroispovijesti.

Nadalje, budući da su svi predmeti ujedno i odgojni predmeti znači li to da će ubuduće roditelji moći odlučivati na jednak način o bilo kojem predmetu? Na primjer, ako ne vjeruju u evoluciju, tj. ako vjeruju da je bog stvorio svijet u 7 dana, njihovo dijete neće pohađati biologiju, kemiju ni fiziku, kao ni povijest? Pitamo se hoće li Vlada na jednak način postupiti i kada bude odlučivala o cijepljenju djece protiv kojeg se zalažu iste udruge?

Ovakav postupak ministarstva je krajnje sramotan i daje negativnu poruku vezano za ljudska prava, a osobito pravo na točnu informaciju. Radi se o još jednom ustupku udrugama iza kojih stoji Crkva na štetu ljudskih prava djece. Tražimo od Vlade RH odnosno Sabora da izbace navedene izmjene iz Prijedloga zakona, a zatim da zdravstveni odgoj, osobito njegov dio koji se tiče ljudske seksualnosti uvede u školski program kroz zaseban predmet s brojem sati koji odgovara zahtjevnosti teme te da se edukacija provodi i sustavno kroz sve relevantne predmete (biologija, sociologija, psihologija, etika…) kako bi zaista mogla imati učinka.

Naime, najveći apsurd vezano za ovu inicijativu udruga iza kojih stoji Crkva je činjenica da zdravstveni odgoj sadrži svega nekoliko sati godišnje vezano za ljudsku seksualnost, te ionako ne može imati odgovarajući učinak. Ljudska seksualnost se u najviše sati još uvijek u školama obrađuje na satovima vjeronauka, gdje se djecu uči diskriminaciji i daju im se netočne informacije.

Smatramo da je hitno potrebno uskladiti nacionalni obrazovni program i sve udžbenike s pozitivnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom, te uvesti spolni odgoj sustavno u školski program.

Što je nama naša Dalmatinka dala?

U petak, 10. studenog, u 20 sati u Galeriji Sikirica u Sinju otvara se izložba “Što je nama naša Dalmatinka dala?”.

Tvornica i predionica konca Dalmatinka od svog osnutka 1951. do početka 90-ih godina činila je osnovu privrednog i industrijskog života u gradu Sinju. Raspadom SFRJ gubi veliki dio tržišta te nakon tranzicijskih procesa, privatizacije i stečaja, smanjivanjem zaposlenih i povećavajući gubitke, 2009. godine se zatvara.

Najveći dio sjećanja na Dalmatinku posreduje se preko osobnih arhiva i sjećanja bivših radnica, od kojih zadnje generacije pamte i ona ružna, tranzicijske probleme, otkaze i špekulacije.

Mlađe generacije rođene krajem osamdesetih i početkom devedesetih nisu dobile priliku zapošljavanja u tim tvornicama i poduzećima, a time ni sliku rada u prozivodnim pogonima – osim preko roditelja ili crnih novinskih naslova. Proizvodnja dobara je zamijenjena uslužnom ekonomijom u kojoj danas radi najveći broj radnica na području grada Sinja.

Izložba “Što je nama naša Dalmatinka dala?” kao cilj postavlja upoznavanje publike s kulturnom i industrijskom baštinom na primjeru tvornice Dalmatinka, načina na koji je utjecala na razvoj grada, bila dio života građana i građanki grada Sinja i važan dio kolektivne memorije.

Izložba će biti otvorena 10. siječnja 2018. godine.

MMH: SOR nedvojbeno problematičan i kao koncept, ali i u samoj provedbi

Mreža mladih Hrvatske (MMH) je početkom studenoga izdala sedmi kvartalni tematski osvrt o položaju mladih na tržištu rada u kojemu je poseban fokus stavljen na sve problematične aspekte stručnog osposobljavanja (SOR-a). Ukratko, vanjske su evaluacije pokazale da bi se velik broj korisnika/ca ove mjere zaposlio i bez SOR-a, da su korisnici/e SOR-a uglavnom nezadovoljni stečenim znanjima i vještinama te da je ova mjera toliko popularna kod poslodavaca da su gotovo sve druge mjere aktivnog zapošljavanja pale u drugi plan. Također, a što se konkretnih radničkih prava korisnika/ca mjere tiče, još jednom valja naglasiti da za vrijeme trajanja SOR-a oni nemaju pravo na bolovanje, čuvanje trudnoće, a po završetku SOR-a ni na naknadnu za nezaposlenost. Navedenu je situaciju za Libelu komentirao voditelj programa za prava mladih u MMH Marin Živković.

 

Kažete da je prosječna dob napuštanja roditeljskog doma 31,5 godina te da 83,8 posto mladih živi s roditeljima. Dovodite li to u vezu s mjerama aktivnog zapošljavanja mladih?

Mjere aktivne politike zapošljavanja jesu jedan od elemenata koji za sada nažalost pridonosi tome da mladi ljudi teže ostvaruju svoju autonomiju, ali nikako to nije jedini ili čak glavni razlog. Glavni razlozi se mogu pronaći u tome što mladi sve kasnije mogu računati na sigurna primanja te da ta primanja mogu uskladiti s realnim troškovima samostalnog života. Trenutni okvir mjera sa SOR-om na koji odlazi većina sredstava namijenjenih za zapošljavanje mladih ne pridonosi zapošljavanju u značajnoj mjeri, a isto vrijeme produžuje period od kada mlada osoba može očekivati stabilna primanja te snižava cijenu rada mladih osoba.

Kako popularizirati druge mjere aktivnog zapošljavanja? Recimo, mjeru kojom se potiče prvo zapošljavanje na neodređeno, a u sklopu koje država poslodavca na pet godina oslobađa plaćanja dijela doprinosa.

MMH se kontinuirano zalaže za jedan potpuno drugačiji pristup mjera aktivne politike zapošljavanja od onoga što nam nudi ova i prošle vlade. Ovakve mjere podrazumijevaju da mlade osobe ulaze na tržište rada uglavnom preko mjera HZZ-a, što kao posljedicu ima da su nerijetko, i to ne samo na SOR-u, korisnici/e osobe koje su u boljem položaju na tržištu rada te na neki način baš zato što su korisnici/e mjera imaju lošije uvjete na tržištu nego što bi ih inače imali. U isto vrijeme osobe koje su uistinu ugrožene i treba im takva vrsta potpore bivaju istisnute iz mjera HZZ-a i s tržišta rada. Mjere tako nije zapravo potrebno popularizirati, već reorganizirati da uistinu ciljaju one kojima je takva intervencija potrebna. Nažalost, slične probleme vidimo i kod ove mjere koju spominjete, oslobađanje plaćanja doprinosa za mlade. Unatoč takvoj mjeri, koja bi trebala povećati broj ugovora na neodređeno, vidimo da su korisnici/e uglavnom oni koji bi ionako vjerojatno ponudili takve ugovore jer broj ugovora na neodređeno u kontinuitetu u Hrvatskoj opada, a trenutno od mladih u radnom odnosu je oko 52% zaposleno preko ugovora na određeno. Ako se sjetimo da je ugovor na određeno definiran zakonom o radu kao nešto što se koristi u iznimnim slučajevima, onda vidimo da se preko pola zaposlene populacije mladih nalazi u iznimnom slučaju na tržištu rada.

SOR generalno ima podosta zamjerki, od nestabilnosti provedbe, do visine naknade, pa do činjenice da se ne radi o zasnivanju radnog odnosa. Jeste li za ukidanje SOR-a?

Ovakav SOR sigurno ne ispunjava ciljeve zbog kojih je i osmišljen i mišljenja smo da je u ovom obliku bolje da kao takav ne postoji. Naravno, to ne znači da ne postoji potreba za jednom kvalitetnom mjerom osposobljavanja koja cilja na osobe kojima je tu uistinu potrebno i kojima treba snažnija mentorska podrška od one koje osigurava institut pripravništva. Pa nama je najveći nedostatak SOR-a što on ima kontinuiranu krizu identiteta te je nejasno što ta mjera pokušava biti. S jedne strane SOR se predstavlja kao mjera osposobljavanja, ali za to gotovo nikoga nije briga te se u pravilu koristi kao mehanizam besplatnog uvođenja u posao. S druge strane počelo se sve više naglašavati funkcija SOR-a kao mjere kojom se dobiva potrebno iskustvo, ali to dolazi u isto vrijeme dok se mjera sve više širi na poslove za koje (prema anketi poslodavaca) iskustvo nije potrebno, tj. prosječno uhodavanje u posao traje par mjeseci. Mi smo za mjeru intenzivnog osposobljavanja koje traje znatno kraće od SOR-a i koja cilja na ograničen broj osoba kod kojih je nedostatak određenih vještina jasno prepoznat.

 

SOR je trenutno ograničen na deficitarna zanimanja, a poslodavci se, kako ste i sami naveli, gotovo isključivo oslanjaju na ovu mjeru te ne koriste druge mjere zapošljavanja. Koji su onda točno benefiti SOR-a?

Ograničenja koja su postavljena je isto nešto što problematiziramo u kvartalnome izvještaju. Naime, ako se ta ograničenja provjeravaju nakon što je oglas objavljen, a to se recimo dogodilo nedavno u slučaju KBC Rijeka, gdje je naknadno poništeno 117 natječaja za SOR. Koliko mladih je poslalo prijavu i na to potrošilo svoje materijalne i vremenske resurse da bi se onda natječaj poništio? Unatoč tome, smatramo da je ograničavanje da se korisnike/ce SOR-a uzima na deficitarna zanimanja stvarno korak u pravom smjeru te ga pozdravljamo. Taj potez pokazuje i da se je napokon priznalo da SOR ne služi osposobljavanju već da se koristi uglavnom kao mjera supstitucije radne snage. Da tome nije tako, valjda bi i pozdravljati situacije gdje se ljudi osposobljavaju za deficitarna zanimanja. No, napokon su priznali ono što mi već duže vremena govorimo – SOR se  koristi kao mjera kvazizapošljavanja te ministarstvo ne želi davati sredstva za poticanja zapošljavanja u sektorima gdje postoji potražnja za radom jer očekuju da će poslodavci uzeti radnu snagu koja im je potrebna s tržišta, a ne da će glumiti osposobljavanje kako bi zamijenili tog radnika ili radnicu.

 

Kako bi izgledala kvalitetno skrojena mjera koju će državni proračun moći podnijeti, a koja će biti dovoljno efikasna?

Ideal kojem mi težimo jest da se unutar obrazovnog sustava stavi veći fokus na kvalitetno organiziranu praksu, kako u srednjoj školi, tako i na institucijama visokog obrazovanja, a da nakon obrazovanja mjere ne budu generički preduvjet ulaska na tržište rada već da mjere ciljano i precizno adresiraju probleme koje neki mladi imaju pri ulasku na tržište rada. Mi čak smatramo da bi mladima bilo korisno s obzirom na to koliko traje proces tranzicije iz obrazovanja na tržište rada, osigurati neki vid financijske podrške za vrijeme traženja posla. Nešto kao potpora za nezaposlenost, ali za mlade bez iskustva.

Podržimo trans osobe u borbi za njihova prava!

Udruga Trans Aid osnovana je 2012. godine s ciljem osnaživanja trans*/Inter* i rodno varijantne zajednice te djelovanja na povećanju vidljivosti i zaštiti prava zajednice. Početkom ovog tjedna lansirali su desetodnevnu online medijsku kampanju “Odučimo transfobiju” u kojoj će kroz kratke filmove informirati zajednicu o temi internalizirane transfobije u našem društvu. Kampanjom se, također, želi i povećati vidljivost trans, inter i rodno varijantne (TIRV) zajednice kroz stvarna iskustva osoba koji_e su pripadnici_e zajednice te potaknuti zajednicu na dijeljenje iskustva i pružanje podrške jedni_e drugima. Tim smo povodom razgovarale s Asmirom Topal, izvršnom koordinatoricom Trans Aida. Razgovarale smo o samoj kampanji i što nas sve u njoj očekuje, o položaju trans*/inter* i rodno varijantnih osoba u našoj zemlji i problemima s kojima se susreću, o TRANSavjetovanju te o medijskom izvještavanju o ovim temama.  

Krenuli_e ste s kampanjom koja ima za cilj progovoriti o (internaliziranoj) transfobiji u našem društvu i među trans zajednicom te potaknuti zajednicu na dijeljenje iskustava i pružanje podrške. Na koji način to želite postići i što nas u kampanji očekuje?

Online kampanja ‘Odučimo transfobiju’, koja je počela u ponedjeljak, sastoji se od animiranih videa i videa s iskustvima stvarnih trans osoba.  U seriji animiranih videa kroz likove_ice objašnjavamo što je to internalizirana transfobija ili autotransfobija i na koje se sve načine manifestira. U popratnim videima trans osobe prepričavaju svoja iskustva s internaliziranom transfobijom i objašnjavaju kako se nose s tim mislima/osjećajima/ponašanjima. Kampanju zatvaramo Trans Talksom  – tribinom na temu internalizirane transfobije u Booksi, 16. studenog.

Živimo u društvu koje je transfobno, a to podrazumijeva strah, mržnju, gađenje, predrasude i diskriminirajući odnos prema osobama koje jesu ili su percipirane kao transrodne i/ili rodno varijantne. Odrastanje i život u takvom društvu nužno rezultiraju time da su i same trans osobe (auto)transfobne.  Kad misliš da uvijek moraš ‘proći’, osjećaš da nisi dovoljno ‘muško’ ili dovoljno ‘žensko’ ili misliš da si ‘poremećen_a’ zato što si trans – radio se internaliziranoj transfobiji. Ovom kampanjom želimo progovoriti o transfobiji i autotransfobiji unutar zajednice, potaknuti zajednicu na dijeljenje iskustava i pružanje podrške jedni_e drugima kako bi započeli_e proces od-učavanja transfobije i u konačnici mogli_e slobodno i u potpunosti živjeti svoje identitete.

S obzirom na to da je naše društvo poznato po patrijarhalnim i heteronormativnim uvjerenjima, ono često ima problem s prihvaćanjem drugačijeg i različitog od njihovih normi, posebice kad je u pitanju rod. Jedan od ključnih razloga tomu je neinformiranost o TIRV osobama i njihova zapravo slaba vidljivost u našoj zajednici. Kako osvijestiti društvo i promijeniti njihove reakcije po pitanju njima nepoznate tematike?

Smatramo kako su edukacije o trans tematici i dijeljenje iskustava trans osoba najkorisniji alati za osvještavanje društva i mijenjanje stavova prema trans osobama.

{slika}

U svrhu podizanja svijesti o trans tematici i trans osobama, Trans Aid je dosad organizirao nekoliko edukacija za pomagačka zanimanja (psiholozi_ginje, socijalne_i radnice_i i slično) te za studente_ice pomagačkih zanimanja u Zagrebu i u nekoliko manjih gradova. Ovakve i slične edukacije organiziramo s ciljem smanjenja diskriminacije i poboljšanja usluga koje su nužne trans osobama.

Također smo proveli_e nekoliko manjih kampanja na društvenim mrežama s ciljem educiranja javnosti o različitim rodnim identitetima i seksualnim orijentacijama.

S kakvim se problemima trans osobe najčešće susreću u društvu, koliko je često nasilje prema trans osobama i kakav je odnos institucija spram njega?

Trans osobe se susreću s različitim vrstama nasilja i diskriminacije u svim sferama života, počevši od obiteljskog i društvenog života preko obrazovnog sustava do tržišta rada.

Pravni položaj trans osoba u Republici Hrvatskoj je sramotan i neizdrživ. Trans osobe su jedina skupina u društvu koja je toliko marginalizirana da svoje identitete moramo dokazivati kroz 3 do 4 različita mišljenja i izvješća od strane medicinskih stručnjaka_inja i socijalnog radnika_ce. Institucije u RH ne priznaju pravo trans, inter i rodno varijantnih osoba na izbor i samoodređenje te je nužno da se ovaj problem regulira kroz zakonsko priznanje roda u skladu s načelima ljudskih prava, to jest, kroz zakon kojim će se rod priznati bez ikakvih medicinskih uvjeta, odnosno temeljem samoodređenja.

Trenutno ne postoji istraživanje o slučajevima diskriminacije nad trans, inter i rodno varijantnim osobama, ali je istraživanje Zagreb Pridea iz 2013. godine Brutalna stvarnost, provedeno na 690 LGBTIQ osoba, pokazalo da je čak 73 posto njih doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, spolnog/rodnog identiteta i rodnog izražavanja, od čega 17 posto uključuje fizičko nasilje. 37,8 posto sudioništva istraživanja je doživjelo neku vrstu nasilja baš na temelju svog rodnog/spolnog identiteta. U istraživanju se navodi da “58 iz cjelokupnog uzorka od 690 osoba je prijavilo nasilje udrugama koje se bave zaštitom prava LGBTIQ osoba, a tek 53 policiji. Broj prijava nije sumjerljiv s incidencijom nasilja jer ga je doživjelo preko 70 postoispitanika_ca”.

Vi kao udruga, pružate TRANSavjetovanje, namijenjeno i trans, inter i rodno varijantnim osobama, ali i njihovim roditeljima. Kakav je odaziv na savjetovanje? Jeste li zadovoljni_e rezultatima?

Savjetovalište Trans Aida osnovano je u rujnu 2015. godine. Od svog početka do danas broj osoba koje kontaktiraju savjetovalište je u stalnom porastu. Kroz 2017. godinu savjetovalištu je pristupilo više od 130 osoba kroz više od 300 savjetovanja, a od početka rada savjetovališta usluge je koristilo preko 200 osoba kroz više od 800 savjetovanja te više od 50 susreta grupa podrške. Dio savjetovanja odnosi se na online savjetovanje, dok se dio odnosi na individualno psihološko savjetovanje u prostorima savjetovališta Trans Aida, a u svom programu savjetovalište nudi i grupe podrške za trans, inter i rodno varijantne osobe. Ovi podaci govore da je savjetovalište Trans Aida postalo prepoznato mjesto za trans, inter i rodno varijantne osobe u potrazi za podrškom. 

Prvi video kampanje: Priča o Alexu 

Uskoro održavate i edukaciju za novinare i novinarke, urednike i urednice te studente i studentice novinarstva “Medijsko izvještavanje o trans, inter i rodno varijantnim (TIRV) osobama”. Koliko su mediji uopće upoznati s TIRV temama?

Mediji u Hrvatskoj, kao što smo naglasili_e u uputama za izvještavanje o TIRV osobama u ožujku, često pogrešno predstavljaju TIRV osobe, koje su ionako posebno diskriminiran i marginaliziran dio LGBTIQ zajednice. Tada smo sve medije pozvali_e na odgovorno izvještavanje o TIRV osobama i dale_i im jednostavne upute kako to postići. Izvještavanje o TIRV osobama i njihovim obiteljima i dalje je generalno senzacionalističko, postoje i primjeri dobre prakse, a iz nekih je primjera jasno da nema loše namjere, već da medijski djelatnici_e nisu dovoljno upoznati s temom.

Kako smo svjesni_e da je edukacija medija dugotrajan proces, 14. studenog održavamo spomenutu edukaciju za novinare_ke, urednice_ke i studente_ice novinarstva. Ova će edukacija ponuditi pregled ispravne terminologije i preporučenih principa izvještavanja te će kroz primjere dobre i loše prakse dati odgovore na sve nedoumice koje postoje kad se novinarski i urednički bavite TIRV temama.

Pozovite čitatelje_ice Libele da se pridruže kampanji i pomognu u postizanju ciljeva iste!

Drago čitateljstvo Libele, pratite kampanju na Trans Aidovim društvenim mrežama, podržite dijeljenjem sadržaja, širite glas o kampanji, potičite rasprave o transfobiji i internaliziranoj transfobiji i podržite trans osobe u borbi za njihova prava. Drago trans čitateljstvo Libele, pratite kampanju i pokušajmo zajedničkim snagama naučiti prepoznavati internaliziranu transfobiju, otvoreno govoriti o vlastitim iskustvima i bez osuđivanja pružiti podršku jedni_e drugima. Vidimo se na Trans Talksu sljedeći tjedan da skupa još jednom proslavimo raznolikost tijela, identiteta i iskustava.

Drugi video kampanje: Što je internalizirana transfobija? 

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Svi smo jednaki, ali neki su jednakiji

U subotu, 4. studenog na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, zatvoren je peti po redu Riječki interdisciplinarni kongres (RIK) pod tematskom krilaticom “Svi smo jednaki, ali neki su jednakiji”. U trodnevnom periodu od 2. do 4. studenog, mnogobrojni predavači i predavačice pozabavili su se pitanjem ravnopravnosti i društvene pravednosti.

Od istaknutih predavanja valja istaknuti ono Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić koja je studente/ice i sve ostale prisutne pobliže upoznala s ovlastima Pravobraniteljice, institucionalnim okvirom za provođenje politike ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj te kroz predstavljanje rezultata provedenih istraživanja pobliže pojasnila zašto se u kontekstu ravnopravnosti spolova naglasak stavlja upravo na žene. Iako su poteškoće s kojima se susreću žene u današnjem društvu mnogima već i više nego poznate, nije na odmet još jednom spomenuti da prema statističkim podatcima, žene čine između 70 i 80 posto žrtava obiteljskog nasilja, susreću se s horizontalnom i vertikalnom segregacijom na tržištu rada (podzastupljene su u političkom odlučivanju i na upravljačkim pozicijama, “stakleni strop”, feminizacija pojedinih zanimanja na nižim razinama, jaz u plaćama (12%), rad na određeno vrijeme, diskriminacija temeljem trudnoće, žrtve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu itd.), trpe dvostruku opterećenost (u kontekstu privatnog i poslovnog) uzrokovanu rodnim ulogama, najčešći su subjekti seksističkih prikaza u medijima te su više od muškaraca izložene riziku siromaštva.

U kontekstu navedenih problema s kojima se susreću žene (ali, iako u manjoj mjeri, i muškarci) u pogledu suočavanja s diskriminacijom na temelju roda i spola, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je dužna zaprimiti pritužbu bilo kojeg građana/ke te sukladno s tim provesti ispitni postupak. Njezina pozicija također omogućuje djelovanje u ulozi umješačice u sudskom postupku kao i provođenje postupka mirenja stranaka. Iako je u mogućnosti djelovati za vrijeme sudskog postupka, važno je naglasiti da obraćanje Pravobraniteljici nije jednako pokretanju sudskog procesa, a na ulaganje pritužbe ima pravo apsolutno svaki/a građanin/ka koji/a se iz određenog razloga osjetio/la diskriminiranim/om na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa, spolne orijentacije i rodnog identiteta. Radi se o besplatnom postupku koji je moguće pokrenuti javljanjem na telefon, e-mail, ispunjavanjem web obrasca, ili osobnim dolaskom uz najavu.

Osim izravnog suočavanja s pojedinim slučajevima diskriminacije, zadatak Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uključuje i istraživanja o diskriminaciji, analize, razmjene informacije s odgovarajućim nacionalnim/regionalnim/EU tijelima, prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima spolne diskriminacije (tzv. Rodna statistika) te osvještava/educira ciljane grupe o ravnopravnosti spolova. Kako bi nadalje naglasila potrebu za postojanjem edukacije o ravnopravnosti spolova, Ljubičić je ukratko predstavila rezultate istraživanja  “Inicijative mladića za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja u regiji” koje među mladićima u dobi od 15 do 19 godina provodi u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, humanitarna organizacija CARE International North-West Balkans i 9 međunarodnih i lokalnih partnerskih organizacija. Statistike su i dalje ostaju nadasve poražavajuće. Naime, čak 41 posto muških ispitanika slaže se da postoje situacije kad žena zaslužuje pljusku, isto smatra čak 40 posto ispitanih djevojaka, dok nemalih 71 posto ispitanika i dalje smatra da je muškarac taj koji odlučuje kada će i kako imati seksualne odnose.

Nadalje, rezultati istraživanja Europske agencije za temeljna ljudska prava (FRA) pokazalo je da je čak 59 posto osoba pripadnika/ca seksualnih manjina u EU doživjelo nasilje zbog svoje spolne orijentacije, a Republika Hrvatska zauzela je drugo mjesto na europskoj karti po broju osoba seksualnih manjina, koje su bile žrtve diskriminacije temeljem spolne orijentacije ili rodnog identiteta.

O pitanju rodnog identiteta te položaju transrodnih osoba u Hrvatskoj u svom je predavanju pobliže govorila Asmira Topal iz zagrebačke udruge Trans Aid, trans-feminističke, antifašističke i nehijerarhijske organizacije koja se zalaže za solidarnost LGBTIQ zajednice, a protivi se nasilju i diskriminaciji trans*, inter* i rodno varijantnih osoba. Nakon što je prisutne upoznala s terminologijom koju je nerijetko moguće susresti pri razgovoru o ili s trans* osobama, Topal je predstavila i zakonodavni okvir sačinjen od članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, članka 87. stavka 21. Kaznenog zakona, članka 12. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima, članka 9.a Zakona o državnim maticama, članka 115. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te Zakona o osobnom imenu, koji svim osobama mora omogućiti izražavanje vlastitog rodnog identiteta. Iako zakon ‘na papiru’ štiti trans*, inter* i rodno varijantne osobe, te je uvijek poželjno biti upoznat s mogućnošću pozivanja na određene članke, put do istinske ravnopravnosti u hrvatskom je društvu još vrlo dug i neizvjestan. Stoga, udruge poput Trans Aid-a nastoje, prema vlastitim riječima, “osnažiti trans*, inter* i rodno varijantnu zajednicu koja će aktivno djelovati na povećanju vidljivosti trans*, inter* i rodno varijantne zajednice i tematike, kao i na promicanju i zaštiti prava trans*, inter* i rodno varijantnih osoba. Udruzi se mogu obratiti svi/e zainteresirane za promicanje ravnopravnosti, oni/e koje naprosto traže odgovor na neko od pitanja vezano uz tematiku TIRV osoba, kao i svi oni/e zainteresirani/e za grupno ili pak individualno savjetovanje.

Osim predavanja održanog od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te ono udruge Trans Aid, valja spomenuti i gostovanje Pučke pravobraniteljice koja je sudionike/ce pobliže upoznala s vlastitim ovlastima kao i tribinu na temu “Demokracija – DA ili NE?” u organizaciji rektorice Sveučilišta u Rijeci prof.dr.sc. Snježane Prijić-Samaržije, prof.dr.sc Elvia Baccarinija i dr.sc. Ivana Cerovca čime je pokriven zaista širok spektar tema vezanih uz različite vrste jednakosti i ravnopravnosti.