Rep i feminizam, Sajsi MC i Sassja

Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Friedrich Ebert u BiH pozivaju vas u nedjelju, 10. 9. u 11 sati na Neko je rekao feminizam?, u okviru PitchWise festivala 2017, na temu Rep i feminizam, o kojoj će govoriti Sajsi MC (Ivana Rašić) i Sassja (Sanela Halilović).

“Biće riječi o njihovom iskustvu na muzičkoj, rep i hip-hop sceni na Balkanu. Sajsi MC i Sassja će propitivati, ironizirati i govoriti o višeslojnim iskustvima žena, umjetnica i muzičarki u svakodnevnom životu i na sceni”, kažu organizatorice. 

Fondacija CURE organizuje dvanaesti po redu PitchWise festival ženske umjetnosti i aktivizma kroz feminističku teoriju i praksu od 7. do 10. septembra 2017. godine u Sarajevu. Više informacija potražite OVDJE

5. Fališ festival

Peti Festival alternative i ljevice u Šibeniku – Fališ održat će se od 6. do 9. rujna. 

Ovogodišnje izdanje festivala organizatori/ice počeli su pripremati boreći se da se festival uopće održi te da skupe potrebite financije. “Zahvaljujući Vama, publici, prijateljima i suradnicima festivala, stigli do najboljeg izdanja u ovoj, prvoj petoljetki u kojoj je Mala loža postala važan toponim, a Šibenik se potvrdio kao grad tolerancije i mala luka za velike ideje. Zato jednu borbu nastavljamo na još jednom mjestu, svjesni koliko smo imali sreće kada smo odlučili baš ovdje organizirati Festival alternative i ljevice, oko kojeg se okupio sjajan tim istomišljenika/ica, ali i vrhunskih profesionalaca/ki koji/e znaju kako se na FALIŠ-u smije sve, samo ne i iznevjeriti publiku”, poručuju organizatori/ice.

Raspored festivala:
Utorak 05.09. (nulti dan, Betina)
20:00: Izvor ideja: Španjolski građanski rat – okrugli stol (sudjeluju: Enis Zebić, Vjeran Pavlaković, Josip Jagić; moderator: Kruno Lokotar); Trg na moru
21:00: Reprint Čede Kapora: projekcija dokumentarnog filma (autor: Almir Berkovac); Trg na moru
22:00: The Strings: koncert; Trg na moru
Srijeda 06.09.
18:00: Iz Rusije s ljubavlju i mržnjom: otvaranje izložbe plakata posvećenih stogodišnjici Oktobarske revolucije (sudjeluju: Bojan Krištofić, Ante Filipović Grčić; Emir Imamović Pirke, Kruno Lokotar); Galerija Matija
20:00: Izvor ideja: Španjolski građanski rat – okrugli stol (sudjeluju: Enis Zebić, Vjeran Pavlaković, Josip Jagić; moderator: Kruno Lokotar); Mala loža
21:00: Kurdistan: revolucija koja ne prestaje (sudjeluju: Jerko Bakotin i Nikola Kuprešanin; moderator: Srećko Horvat); Mala loža
22:00: Neposredna proizvodnja užasa: tko će naslijediti Islamsku državu – razgovor (sudjeluju: Zlatko Dizdarević i Pavle Kalinić; moderator: Emir Imamović Pirke); Mala loža
23:30: Crna je nova crna: otvaranje izložbe ilustracija Tomislava Fiketa; caffe Domald
Četvrtak 07.09.
19:00 Mađarska rečenica: promocija romana Andreja Nikolaidisa (sudjeluju: Andrej Nikolaidis, Emir Imamović Pirke, Kruno Lokotar); Mala loža
20:00: Ima li Bog naciju? – okrugli stol (sudjeluju: Zoran Grozdanov, Nebojša Zelič i Viktor Ivančić; moderator: Branko Sekulić); Mala loža
22:00 Europske politike nakon crvenog Oktobra: predavanje dr. Cirile Toplak; Mala loža
22:00 Europa, zabranjena kolonija: projekcija dokumentarnog filma Daniela Daviesa i Srećka Horvata; Mala loža
Petak 08.09.
19:30: Reformacija i osobna sloboda pojedinca: predavanje velečasnog dr. Benjamina Simona; Mala loža
20:30: Prirodna selekcija: kapitalizam ili socijalizam – debata (sudjeluju: Damir Pilić i Andrej Nikolaidis, moderator:Lovro Krnić); Mala loža
21:30 Oktobar: U sumraku posttotalitarne svijesti, predavanje Borisa Budena; Mala loža
22:30 Othello – nezakonita liturgija: predstava (Teatro VeRRdi, režija: Zlatko Paković; igraju: Hrvojka BegovićJure Aras i Zlatko Paković); Mala loža
Subota 09.09.
19:00: Staljinove ubojice, Tito i Krleža: predstavljanje knjige Borisa Rašete (sudjeluju: Boris Rašeta, Kruno Lokotar, Emir Imamović Pirke); Mala loža
21:00: Da li je ljevici dozvoljeno vladati? – okrugli stol (sudjeluju: Danijela Dolenec – Zagreb je naš; Rada Borić – Nova ljevica; Grega Ciglar  – Združena levica Slovenije; moderatorica: Ivana Dragičević); Mala loža
22:00: Moj put s Engelsom: javni intervju s Philom Collinsom (sudjeluju: Phil Collins i Jurica Pavičić); Mala loža

‘DEBELA SI’ nema veze s iskrenošću

Nakon mjeseci premišljanja i razmišljanja, napokon sam odlučila napraviti Tinder. Obzirom da se na dating aplikacijama većina muškaraca ponaša poput neodgojenih nekulturnih stvorenja (ako mi ne vjerujete, napravite profil na nekoj od aplikacija i uvjerite se same/i), znala sam da će mi kad tad uletiti neki pametnjaković… i nisam bila u krivu.

Muškarac (nazovimo ga Karlo) koji me nagnao na pisanje ovog teksta je osoba koja nije imala maksimalni broj slika na svom profilu, niti jednu sliku cijelog tijela, već samo glave, no odlučila je nonšarlantno komentirati moj višak kilograma s nedavnih slika. Kada sam sarkastično komentirala da je baš romantičan i pristojan s takvim izjavama, Karlo se obranio da on nije bio bezobrazan niti oštar, već jednostavno “iskren”, a iskrenost se cijeni, zar ne?

Nije tajna da se ljudska tijela mijenjaju s godinama i da nam metabolizmi nisu više brzi kao što su bili. Nije tajna da žene s godinama prestanu biti opterećene IDEALNIM tijelima (kao da takva uistinu postoje) i postanu sretnije sa svojim tijelom, hrabro odbacivši desetljeća socijalno kondicioniranog nezadovoljstva prema trbuhu, stražnjici ili bedrima. Ono što također nije tajna je da živimo u mizoginičnom rasističkom homofobnom i transfobnom društvu koje se svim silama trudi održati status quo. Slut shaming (proces u kojem su osobe, uglavnom žene, napadane, vrijeđane i izrugivane zbog gaženja ustaljenih pravila seksualnog ponašanja), virgin shaming (izrugivanje osoba koje zbog osobnih razloga/uvjerenja nisu još stupile u seksualni odnos), thin shaming (komentiranje i omalovažavanje osobe zbog vitke/mršave građe), fat shaming (komentiranje i omalovažavanje osobe zbog jače građe ili viška kilograma)i tako u beskonačnost.

 {slika}

ŠTO JE FAT SHAMING?

U proteklih godinu dana sam se, zbog različitih fakora, udebljala nekoliko kila. Ljudi se debljaju, ljudi stare, ništa novo. Ono na što nisam računala je reakcija mojih bliskih ljudi i stranaca. Osjećala sam se kao da sam izgubila vlastitu tjelesnu autonomiju i iz sfere privatnog, moje veće i ljepše tijelo je prešlo u sferu javnog. Svatko se naglo osjećao prozvanim/om komentirati moj novi(ji) izgled. Iako je većina smatrala da to rade iz ljubavi (?!), pejorativno komentiranje nečeg što se ne može promijeniti preko noći nikada nije pametna ideja.

Fat shaming (posramljivanje ‘debelih’) je akcija ili praksa ponižavanja nekoga za koga se smatra da je debel/a ili prekomjerne težine, najčešće ruganjem ili davanjem kritičkih komentara o njihovoj veličini. Ako vam psihička tortura ne zvuči zabavno, vjerujte da fat shaming nije. Ono što se dešava žrtvama fat shaminga je da postanu preokupirane/i vlastitom težinom, ne uživajući u svom životu, u hrani, u izlascima, u hobijima. Sve postaje manje bitno, a stvari poput mršavljenja i/ili mržnje vlastitog izgleda preuzimaju primat.

Bitna stvar koju okolina ne zna je da stvaranje tako neprijateljske atmosfere prema hrani i prema prihvaćanju svog oblika, može imati samo negativne i autodestruktivne posljedice.

 

SUDJELUJEŠ LI I TI U POSRAMLJIVANJU?

Fatphobic osoba je ona osoba koja sudjeluje u posramljivanju ‘debelih’, dakle koja izruguje izgled i težinu druge osobe, zadirkuje ju ili maltretira konstantnim negativnim komentarima.

Ako ste ikada uvrijedili težinu osobe vlastitim komentarom, velike su šanse da vjerojatno ne razumijete zašto su vaši “dobronamjerni” prijedlozi zapravo štetni. Pogledajte ovih 11 fraza za  koje vjerojatno niste znali da su fraze koje služe posramljivanju:

1. “Jooooj osjećam se debelo.” – govoreći da se osjećate “debelo” šaljete poruku da debljinu smatrate uvredom, stoga ako ste upravo imali veći objed ili se osjećate da ste dobili koju kilu, nemojte koristiti riječ “debeo” kao uvredu.

2. “Zbilja si lijepa za deblju djevojku.” – govoreći ljudima da su lijepi unatoč njihovoj kilaži, dajete im do znanja da je njihova kilaža zapravo velika zapreka jer deblji ljudi ne mogu biti lijepi.

3. “Prestani govoriti da si debela, lijepa si!” – biti debelom nije sinonim za biti ružnom ili ne atraktivnom.

4. “Želiš li to sve zbilja pojesti?” – najgori dio ovakvog komentara je što ljudi uistinu misle da pomažu govoreći nešto tako.

5. “Imaš li možda zdravstvenih problema?” – osim ako vam se netko ne povjeri sa svojim zdravstvenim problemom, nemojte pretpostaviti da ga osoba ima samo zbog svoje veličine. Postoje plus sized osobe koje su puno zdravije od mršavijih osoba.

6. “Jesi li izgubila koju kilu? Izgledaš predobro!” – ovo je poput govorenja “Hej! Bila si zbilja ružnija s viškom kila. Trebaš ostati mršavija.”

7. “Ne mislim da je ta suknja/majica/haljina napravljena za tvoj tip tijela.” – zbilja je nezgodno da većina dućana s odjećom opremljena uglavnom za vitke ljude, no zbog povećanja vidljivosti plus size fashion blogerica, stvari se polako počinju mijenjati.

8. “Jesi li sigurna da možeš podnijeti intenzitet ove fizičke aktivnosti?” – deblje osobe mogu biti fizički aktivne i potpuno su sposobne sudjelovati u istim aktivnostima u kojima vitkije osobe sudjeluju.

9. “Pa kako si se tako zdebljala?” – ne postoji apsolutno ništa loše u dobivanju nekoliko kila, stoga je zbilja iritantno kada ljudi pretjerano reagiraju na višak kila njima bliskih osoba. To je samo nekoliko kila više, niste se naglo pretvorili u ogromnog dinosaura.

10. “Ti si dobra osoba, no tvoja kilaža je zapravo veliki turn off.” – ljude ne definira njihova kilaža. Kada kažete nešto tako, šaljete poruku da je osoba nepoželjna zbog svojih kila, a činjenica da su “dobri” ovdje ne pomaže jer dajete do znanja da je izgled bitniji od osobnosti.

11. “Izgledam li debelo?” – ovo je vjerojatno prvo pitanje koje ljudi postavljaju nakon što isprobaju novi odjevni komad. Najčešći odgovor je “ne, izgledaš dobro”, što je tužno zato što se time šalje poruka da je riječ “debeo” uvreda, što zapravo nije.

Mnoge/i od nas nisu niti svjesne/i da sudjelujemo u posramljivanju ili da ponekad imamo takve izjave. To je zato što živimo u društvu koje nas na svakom uglu podsjeća da možemo uspjeti samo ako smo mršavije/i, zbog čega ćemo naglo postati ljepše/i te u konačnici sretnije/i. Uči nas se od malena (pogotovo djevojčice) da su fizički izgled i sreća ekvivalenti. Zanemari svoje snove o karijeri znanstvenice, profesorice, filmske kritičarke, spisateljice, odvjetnice jer hej, ako nemaš tijelo za to, sigurno nemaš ni mozak.

Nedavna istraživanja iz Odsjeka za psihologiju na Sveučilištu York u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala su da žene imaju veću vjerojatnost od muškaraca za aktiviranje moždane aktivnosti koja se odnosi na negativnu percepciju tijela.

Neke/i istraživačice/či su nagađale/i da žene mogu imati više negativnih osjećaja prema vlastitim tijelima u odnosu na muškarce zbog uočene pretilosti kao i društvenih pritisaka. Dok muškarci i žene mogu biti sklone/i za razvoj poremećaja u prehrani, istraživanja pokazuju da žene ipak imaju veću vjerojatnost za nezadovoljstvo vlastitim tijelom.

 

OSUDA DRUŠTVA

Najčešći savjet, koji je osobama uglavnom dodijeljen bez njihovog prvotnog upita, je da  krenu u teretanu ili na grupne programe jer će im “vježbanje pomoći”.

Ovo je stvar s vježbanjem: neugodno je ući u panteon isklesanih Afrodita i Apolona, dok se osjećaš poput djeteta bureka i šnenokle.

http://www.fitness.com.hr/images/uploads/4075/sveta-knjiga-mrsavljenja_big.jpg

Ne samo da će te sve/i gledati dok se trudiš shvatiti za što je koja sprava, već će te vjerojatno i promatrati u samom vježbanju… i potiho te komentirati.

To je nešto što mi nikad nije imalo smisla: fit ljudi koji se rugaju ostalima jer nisu fit, no kada se ostali priključe programima u teretani, fit ljudi im se OPET rugaju (“Haha pogle onu debelu, neka pedalira jače… Jooj što misliš koliko će on dugo ovdje dolaziti da to sve skine, a, haha”).

Za uviđanje negativnog stava društva prema debljim osobama nije potrebno čitati stotine knjiga – dovoljno je izaći na ulicu. Na vratima svake drogerije i ljekarne vidjet ćete nove tablete ili napitke za mršavljenje, “čokolade” za ubrzanje metabolizma, čajeve s jakim diuretičkim svojstvima te jasno kreme protiv celulita i za zatezanje kože, koje obećavaju novi i bolji izgled. Jesu li uistinu i djelotvorne? Ne baš.

Stvar s marketingom proizvoda za mršavljenje je da natjera ljude da pomisle kako će im rješenje za sve probleme doći u bočici. Medicinske/i stručnjakinje/ci i farmaceutkinje/ti se ne slažu. “Kada bi gubitak težine bio u bočici, svijet bi bio vitak“, kaže dr. Yoni Freedhoff, obiteljski liječnik i osnivač Ottawinog Bariatric Medical Instituta, vodećeg centra za medicinski nadgledani tretman pretilosti. 

Kada je Freedhoff otvorio svoju kliniku prije šest godina, pretražio je medicinsku literaturu u potrazi za dobrim biljnim dodatkom kojeg bi mogao ponuditi uz svoj program medicinske procjene i savjetovanja. “Još ga uvijek tražim“, kaže on. Do danas niti jedan biljni preparat nije pokazao jasno prikazivanje u dobro osmišljenim, randomiziranim, recenziranim pokusima koji su bili sigurni i učinkoviti za dugotrajno mršavljenje. “Samo zato što je prirodno ne znači da je sigurno”, zaključuje Freedhoff.

Najbolja stvar koja se osobi može desiti, nakon kupnje proizvoda za mršavljenje, je da potroši novce uzalud, zato što postoje pravi medicinski rizici u koje se osoba upušta koristeći takve preparate. Zbog povijesti i nuspojava povezanih s lijekovima za gubitak težine, mnogi liječnici ne vole ih propisivati. Doktor Romy Block, koji se bavi endokrinologijom u Skokie, Illinois, kaže: “Propisujem povremeno lijekove za mršavljenje, ali nevoljko. Mnogo je nuspojava koje treba nadzirati, uključujući krvni tlak, ritam srca i raspoloženje.”

{slika}

POZITIVNA AFIRMACIJA – VJEŽBANJE I BODY POSITIVITY

Doktorica Sarah Jacksons iz Londona je provela novo objavljeno istraživanje o stigmi i vježbanju. Ona kaže da su rezultati, temeljeni na intervjuima s više od 5.400 sredovječnih muškaraca i žena, pokazali što bi moglo funkcionirati, a što ne kada je riječ o poticanju zdravijeg ponašanja.

“Stigma može biti uspješna za nešto poput kampanja za prestanak pušenja, gdje istaknete štetu cigareta”, kaže doktorica Jackson, “ali to nije isto za težinu. Tijela javnog zdravstva počinju to shvaćati.” “Nuditi ljudima dobrodošlicu i okolinu koja pruža podršku je zaista je ključno, a važno je i da sportski sektor i dalje pronalazi nove načine povezivanja s ljudima koji smatraju da sport ili tjelesna aktivnost nisu za njih”.

Pokret koji je postao poznat zahvaljući medijskim platformama socijalnih mreža je body positivity (pozitivan odnos prema tijelu).  To je pokret koji se zalaže za prihvaćanje tijela u kojem smo, kao i promjene u obliku, veličini i sposobnosti kroz koje tijelo može proći zbog prirode, dobi ili osobnih izbora tokom života.

To je shvaćanje da su vrijednost osobe i  fizičke promjene kroz koje osoba prolazi, dvije različite stvari te da kroz koje god izvanjske ili unutrašnje promjene osoba prolazi, osoba je i dalje jednako vrijedna. Body positivity je ideja da osoba može ugodno živjeti u svom tijelu ili raditi na njegovom liječenju kroz prehranu, kretanje i brigu o sebi bez kažnjavanja same sebe zbog načina na koji joj tijelo izgleda.

Na kraju, možda se pitate kako se boriti protiv komentara koji posramljuju i ridikuloznih stereotipnih mišljenja stranaca na cesti? Kako se boriti s vlastitom obitelji koja nadzire svaki zalogaj? Kako se boriti s negativnim autodestruktivnim mislima koje te povlače u tamnu dubinu?

Nažalost, ne postoje univerzalni odgovori na takva pitanja. Ljudi se iz različitih razloga odlučuju na različite puteve i dok će neke/i vidjeti osobe s povećanom tjelesnom masom kao nove mete za ismijavanje, neke/i će probati “pomoći” posramljujućim komentarima. One/i rijetke/i će shvatiti da je tvoje tijelo zaista tvoje i da one/i nemaju ništa s tim.

Teško je ponekad prihvatiti činjenicu da nismo u pravu dok se trudimo izložiti obrazloženje iza argumenata “ali smršavi jer je to za tvoje dobro, to govorim jer te volim”, pogotovo kada pričamo sa ženama.

Ženska tijela su postala javna stvar na koje svi misle da imaju monopol, svi misle da “znaju bolje”. Faktori poput genetike, stresa, ankisoznosti ili depresije rijetko kome padaju na pamet dok se priča o povećanju mase.

U Hrvatskoj i dalje vrijedi uvriježeno mišljenje da je debljanje = lijenost.

“Ali to sve/i misle o tebi, pa mi sve/i idemo često u gym, što ne želiš s nama?”

Nope. 

Čile legalizirao pobačaj u ograničenim slučajevima

Nakon duge debate, u Čileu je odlučeno da pobačaj postaje legalan u određenim slučajevima: kad je život žene u opasnosti, kad je fetus neodrživ te kad je trudnoća posljedica silovanja. 

Do sada je u Čileu abortus bio ilegalan u svim slučajevima, a ta je odluka stupila na snagu za vrijeme diktature Augusta Pinocheta između 1973. i 1990. godine. Legalizacija dijela pobačaja pobjeda je predsjednice Michelle Bachelet i njene koalicijske vlade lijevog centra koji su započeli borbu nakon njenog drugog mandata 2014. godine. Također, to je pobjeda aktivista i aktivistkinja koji/e su se godinama borili/e protiv stroge zabrane. 

Unatoč kršćanskim demokratima unutar koalicije same Bachelet te zastupnicima iz desnog Vamos bloka zakon je prošao u senatu. “Ovo je povijesno jutro”, kazala je Bachelet. “Senat je odobrio pobačaj u tri slučaja što znači da ćemo biti zemlja u kojoj žene mogu donijeti najbolju odluku ako su suočene s takvim situacijama”, dodala je. 

Iako je Čile jedna od Latinoameričkih zemalja koje su najkonzervativnije i gdje je značajan utjecaj katoličke crkve, ankete pokazuju da 70% stanovnika/ica je protiv tako strogog zakona o abortusu. Unatoč tomu, konzervativna opozicija najavila je da će se protiv ove mjere boriti sudskim putem. “Bio je ovo tužan dan za Čile. Borit ćemo se do ustavnog suda da se mjera odbaci”, izjavila je Jacqueline van Rysselberghe, senatorica radikalno desne UDI stranke. 

Split film festival traži volontere i volonterke

Ovogodišnje, 22. izdanje Splitskog filmskog festivala/ Međunarodnog festivala novog filma poziva sve zainteresirane da se kao volonteri i volonterke uključe u stvaranje još jednog filmskog festivala.  

Festival će se održati od 09. do 16. rujna, a volonteri i volonterke mogu pomoći svojim idejama i radom bez novčane naknade u raznim službama Festivala kao što su odjel za medije, poslovi vezani za goste/šće festivala, tehnička služba te organizacijski poslovi. Zauzvrat, poručuju organizatori/ice, nudimo dobru zabavu, stjecanje novih iskustava i uvid u svijet filma i recentne filmske produkcije.

Za prijavu je potrebno poslati kratki životopis i obrazloženje motivacije za sudjelovanje na e-mail adresu press@splitfilmfestival.hr ili popuniti obrazac na stranicama festivalaRok za prijave je 3.9.2017.

Djevojčice vjeruju da su briljantnost i uspjeh muška domena

Najnovije, američko istraživanje utjecaja rodnih stereotipa istaknulo je kako šestogodišnje djevojčice vjeruju kako je briljantnost i uspjeh primarno muška domena, prenosi britanski portal The Guardian.

Istraživanje utjecaja rodnih stereotipa Sveučilišta u New Yorku istaknulo je kako djevojčice u dobi od šest godina rjeđe povezuju pojmove briljantnosti i uspjeha uz vlastiti rod, dok za razliku od njih – to čini 65 posto dječaka istog godišta. 

Studija je provedena kroz niz testova na uzorku od 400 djece, od čega su polovicu ispitanih činile djevojčice, a polovicu dječaci. Istraživanjem je ispitan utjecaj rodnih stereotipa na dječje poimanje pojmova inteligencije i procjene vlastite sposobnosti, istaknuvši kako djevojčice u dobi od šest godina ne vjeruju u povezanost odličnog uspjeha u školi s urođenim sposobnostima te kako su uvjerenja da je darovitost primarno vezana uz suprotni rod. Andrei Cimpian, koautor istraživanja, izjavio je za The Guardian kako ovo istraživanje osvjetljava činjenicu kako djeca apsorbiraju i razvijaju svoje stavove pod utjecajem rodnih stereotipa, poput ideja da je darovitost i talentiranost u određenim područjima primarno vezana uz muški rod.

Djevojčice u dobi od šest godina umanjuju važnost dokaza koji su im pred očima, dokaza koji upućuju na darovitost vlastitog roda, te temelje svoje ideje o tome tko je “stvarno, stvarno pametan” na drugim stavovima“, izjavio je Cimpian, dodavši kako činjenica da su rodni stereotipi prisutni već od najranije dobi imaju dovoljno vremena da izvrše svoj utjecaj na projekciju obrazovnog puta djevojčica i dječaka.

S obzirom na to kako je obrazovanje jedno od razvojnih kapitala nacionalnih ekonomija te čimbenik otvorenosti za sve društvene grupe, dok je dulje i kvalitetnije obrazovanje značajan institucionalni mehanizam smanjenja društvene nejednakosti i budućeg prosperiteta pojedinca, odnosno pojedinke –  upitale smo se koliko se navedeno istraživanje uklapa u naše društvene okvire. Za mišljenje smo pitali dr.sc. Ivanu Jugović, znanstvenu suradnicu na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu koja je istaknula kako se ovo istraživanje poprilično uklapa u saznanja o rodnim stereotipima učenika i učenica u Hrvatskoj.

“Iako su istraživanja u Hrvatskoj provedena na učenicima i učenicama viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima/kama, a ne djeci predškolske i rane školske dobi kao u navedenom američkom istraživanju – nalazi su slični. I kod nas se pokazalo kako djevojke podcjenjuju svoje sposobnosti. Primjerice, u nekoliko istraživanja, koja sam provela sa suradnicama, pokazalo se kako djevojke, iako imaju bolje školske ocjene iz matematike i fizike od mladića, one svoje vlastite sposobnosti u tim predmetima procjenjuju lošijima, nego mladići svoje. Kao rezultat takvih uvjerenja, djevojke u manjoj mjeri biraju studije i zanimanja u kojima su ti predmeti bitni, kao što su tehnički studiji.”, izjavila je Jugović, napomenuvši kako posebno zabrinjava rasprostranjenost stereotipa o slabijem talentu žena za tehničke studije i zanimanja.

Istraživanjem iz 2014. godine, naime, Jugović je ustvrdila kako 80 posto učenica i preko 85 posto učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj smatra kako su muškarci talentiraniji od žena za tehničke studije i zanimanja u području tehničkih znanosti, zbog čega manje djevojaka upisuje tehničke studije unatoč tome što su uspješne u predmetima koji su potrebni za njihovo upisivanje. Samo jedan od primjera – podatak je o broju upisanih studentica na preddiplomski studij Fakulteta elektronike i računalstva prošle akademske godine gdje je od 649 upisanih studenata svega 147 djevojaka, dok je od 446 upisanih studenata na diplomski studij istog sveučilišta – 76 žena, što je manje od 20 posto upisanih žena po studiju. 

Odgovor na pitanje zašto se djevojke i mladići razlikuju u obrazovnim odabirima i postignućima potražile smo u zborniku Branislave Baranović “Koji srednjoškolci namjeravaju studirati? – Pristup visokom obrazovanju i odabir studija”, odnosno u tekstu “Teorijsko-empirijskom pregledu objašnjavanja rodnih razlika u obrazovnim odabirima i uspjehu”, Ivane Jugović.

Dosadašnja istraživanja, naime, upućuju na to kako su mladići zainteresiraniji od djevojaka za prirodne znanosti prema kojima imaju pozitivnije stavove i ostvaruju bolji školski uspjeh te u većoj mjeri upisuju tehničke i inženjerske studije, gdje je još uvijek kronična podzastupljenost studentica. Kada se ispituje lošiji školski uspjeh mladića i podzastupljenost muškaraca na određenim studijima, najčešće je riječ o školskim predmetima poput materinjeg i stranih jezika, lošijem uspjehu u pisanju i čitanju te općenito lošijem školskom uspjehu dječaka i mladića u većini školskih predmeta, kao i manjak studenata na studijima poput učiteljskog ili drugih pomagačkih studija. Za razliku od mladića, istraživanja pokazuju kako su djevojke u prosjeku više zainteresirane za materinji i strani jezik, kako postižu bolje rezultate na testovima čitanja i pisanja te imaju veće aspiracije prema karijeri u društveno-humanističkim područjima (Državni zavod za statistiku, 2014).

“Djevojčice nemaju uvjerenje da su općenito akademski neuspješne, već da su djevojke i žene slabije talentirane u područjima koje se smatraju maskulinim, kao što su fizika ili tehničke znanosti. Istraživanja pokazuju kako se (ti) stereotipi formiraju u okruženju u kojem djeca odrastaju, i perpetuiraju u obiteljima, u školi, kroz medije i sl.“, izjavila je Jugović.

{slika}

Prema Jugović, čimbenici kojima se mogu objasniti razlike između djevojaka i mladića, odnosno žena i muškaraca u obrazovnim odabirima i uspjehu vezani su razlike u motivaciji, podršci socijalne okoline za bavljenje određenim područjem, nedostatak rodno nestereotipnih uzora, rodne  stereotipe o obrazovnom području i zanimanjima te nesklad između rodnih uloga i predodžbi o obrazovnom području ili zanimanju.  Usmjerit ćemo se na socijalizacijske čimbenike.

Socijalizacijske teorije, naime, pružaju objašnjenje pojava rodnih razlika u obrazovnim postignućima i odabirima, a jedna od ključnih pretpostavki jest ta da socijalna okolina, primarno roditelji i nastavnici/e, pružaju dječacima i djevojčicama različitu količinu podrške u bavljenju određenim aktivnostima, te kako prilikom odabira obrazovanja i zanimanja okolina stereotipno dijeli područja na muška, odnosno ženska. Eagly, Wood i Diekman (2000) smatraju kako roditelji koji ohrabruju svoje sinove i kćeri da se bave rodno stereotipnim aktivnostima kod njih potiču učenje rodnih stereotipa i utječu na to da djeca više razvijaju rodno stereotipne kognitivne i socijalne vještine. Primjerice, istraživanjem rodnih stereotipa u slikovnicama za djecu (Kolega, Ramljak i Belamarić, 2011.)*** pokazalo je kako su ženski likovi četiri puta rjeđe prikazani u nekoj profesionalnoj ulozi nego muški.

“Slika koju djeca dobivaju kroz slikovnice od najranije dobi je iskrivljena, ne odgovara realnosti i uz to ojačava rodne stereotipe. Prisutnost rodnih stereotipa pokazala se i u nekoliko analiza čitanki hrvatskog jezika i književnosti (istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2007., istraživanje Baranović iz 2000.  i Baranović, Jugović i Doolan iz 2008.), što znači da se izloženost stereotipima nastavlja i tijekom obrazovanja. Tu ključnu ulogu imaju učitelji i učiteljice koji teme rodne neravnopravnosti mogu kritički obraditi sa svojim učenicima/ama ako su za to motivirani i educirani. Naravno, ne zaboravimo i da se rodna socijalizacija odvija od najranije dobi i kroz odabir igračaka. Odabirom rodno stereotipnih igračaka, primjerice lutaka za djevojčice, a autića ili kocaka za dječake, sužavamo djeci raspon iskustava u kojima mogu razvijati različite sposobnosti i tako potencijalno utječemo i njihove kasnije interese, osjećaj sposobnosti da se bave određenim područjima …”, dodaje Jugović.

Kao rješenje ovog problema Ivana Jugović istaknula je kako: ” … za dokidanje stereotipa potrebno je djelovati na više polja. U međunarodnom kontekstu je većina inicijativa za dokidanje ili smanjivanje rodnih stereotipa o zanimanjima usmjerena na učeničku populaciju, dok su inicijative usmjerene na mlađu djecu i predškolski uzrast manje prisutne. Kada govorimo o raznim programima za učenike/ce, u prvom redu to su radionice za učenike/ce i rodno osjetljiva profesionalna orijentacija u kojoj im se prezentira širok spektar profesionalnih odabira na nestereotipan način, a često važnu ulogu ima upoznavanje učenika/ca s osobama koje obavljaju rodno nestereotipna zanimanja (npr. žene u ICT profesiji). Kako učitelji/ce ne bi sudjelovali u perpetuiranju rodnih stereotipa, inicijative su usmjerene na njihovu edukaciju o rodnoj problematici tijekom inicijalnog obrazovanja i kasnijeg profesionalnog usavršavanja, što se u Hrvatskoj još uvijek ne provodi na sustavan način. I na kraju, postoje policy akcije usmjerene na izbacivanje rodnih stereotipa iz školskih udžbenika kako bi kurikulum bio rodno osjetljiv.”

Ako postoji konsenzus kako je puno ostvarenje potencijala svake osobe (neovisno o rodu i spolu) nešto čemu društvo treba težiti, te da društvena ravnopravnosti vodi ka uključivijem i boljem društvu – da bi se ravnopravnost postigla, ona mora biti društveni cilj.  U takvom scenariju podatci PISA-inog istraživanjima gdje 45 posto roditelja ispitivanih dječaka očekuje od svojih sinova afirmaciju u prirodno-tehničkim znanostima, dok isto očekuje tek 20 posto roditelja djevojčica – bit će prošlost s obzirom na to da će se oba roda motivirati da iskoriste maksimalan potencijal i time prosperiraju u budućnosti.

Neosporivo je da su na tržištu rada žene još uvijek diskriminirane, sve ostvarene razlike boljim uspjehom u formalnom obrazovanju nestaju ulaskom u poslovni svijet (već na razgovoru za posao pita ih se planiraju li imati obitelj i djecu, primaju i do 20 posto manju plaću, fokusirane su na zadovoljavanje očekivanja okoline, obitelji i partnera, uključujući uspješno obavljanje kućanskih poslova, odgoj djece, skrb o starijim i nemoćnijim članovima obitelji), zbog čega je njihov prosperitet u budućnosti diskutabilan, a čini se da ta putanja ka upitnoj budućnosti započinje već od malih nogu učenjem i ponavljanjem rodnih stereotipa.

Vrijeme je da se takav scenarij promijeni sustavnim razbijanjem rodnih stereotipa, jer iako se dječaci i djevojčice od ranog djetinjstva međusobno razlikuju u mnogim aspektima ponašanja, riječ je o prosječnim vrijednostima. Čak i kada su prisutne statistički značajne razlike u nekom ponašanju, distribucije rezultata za muškarce i žene se u velikoj mjeri preklapaju. Dakle, veličina razlika između muškaraca i žena puno je manja no što prevladavajući rodni stereotipi tvrde. Vrijeme je da se za razlike među djevojčicama i dječacima prestane “kriviti genetika” i uzme u obzir okolina, odnosno njezine tradicionalne vrijednosti činjenja razlika između muškaraca i žena te “promjeni ploča” adekvatnijim odgojem i obrazovanjem oslobođenog stereotipiziranja.

Vrijeme je za promjenu kako niti jedna djevojčica, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu – nikada ne bi posumnjala u svoju talentiranost i briljantnost. Krajnje je vrijeme za to, a nova akademska i školska godina već je na pragu.

Izvori: 

Jugović, I., Doolan, K., & Baranović, B. (2016). Gendered Course Choices: Rationalization and Embodiment. European Conference on Educational Research. Dublin, Irska, 22-26.08.2016.

Eagly, A. H., Wood, W. i Diekman, A. B. (2000). Social role theory of sex differences and similarities: A current appraisal. U Eckes, T. i Trautner, H. M. (Ur.), The developmental social psychology of gender (str. 123-174). Mahwah, NJ: Erlbaum.

Kolega, Ramljak i Belamarić (2011). Što ću biti kad odrastem? Analiza zanimanja u dječjim slikovnicama. Magistra Iadertina, 6(1), 25-35.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (2008). Godišnji izvještaj Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2007. godinu.

Baranović, B. (2000). “Slika” žene u udžbenicima književnosti. Zagreb: Institut za društvena istraživanja – Zagreb.

Baranović, B., Jugović, I. & Doolan, K. (2008). Kojega su roda čitanke iz književnosti? Zagreb: Institut za društvena istraživanja.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija