Seksualno nasilje nad djecom ostaje tabu u Indiji

Seksualno nasilje nad djecom i dalje je tabu u Indiji, unatoč brojci od gotovo 70 posto silovane, zlostavljane i djece koja se koriste kao seksualno roblje, prema posljednjim podacima.

U 2015. godini prijavljeno je 14.913 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, što je gotovo dvostruko u odnosu na godinu prije kada su prijavljena 8.904 slučaja, navodi se u podacima National Crime Records Bureau (NCRB). Navedeni slučajevi uključuju silovanje, zlostavljanje, iskorištavanje za pornografiju i trgovinu maloljetnim osobama.

Međutim, u konzervativnoj indijskoj sredini, ovaj problem ostaje u mraku u brojnim obiteljima i zajednicama jer se žrtve boje istupiti kako ne bi bile okrivljene za zlostavljanje. “Od svih oblika nasilja o kojima govorimo kada se radi o sigurnosti djece, ovaj se najmanje spominje”, navodi Razia Ismail iz organizacije India Alliance for Child Rights. “Brani nam se da o tome govorimo jer bi moglo uništiti reputaciju obitelji. No, ako ne spriječimo nasilje, zar to ne uništava naše društvo i Indiju?”, dodaje.

Ismail, koja je bila jedna od govornica na pokretanju kampanje humanitarne organizacije World Vision koja za cilj ima zaustavljanje seksualnog zlostavljanja djece, pozvala je udruge civilnog društva, Vladu i javnost da prekinu šutnju o seksualnom nasilju kako bi ga zajedno zaustavili.

Seksualno iskorištavanje i zlostavljanje djece vrlo je rašireno u Indiji. Anketa koju je Vlada provela 2007. godine pokazala je da 53 posto djece doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja, no vrlo je mali broj njih to prijavio.

Podaci NCRB-a za 2015. godinu pokazuju da je u gotovo 95 posto slučajeva seksualnog nasilja zločin počinjen od strane žrtvi poznate osobe, poput roditelja, rodbine, susjeda i učitelja.

Direktor organizacije World Vision, Cherian Thomas, navodi da će kampanja u sljedećih pet godina obuhvatiti pet milijuna djece diljem Indije. “Puno će posla biti u zajednicama jer se velik broj zlostavljanja događa u obiteljskom domu. Radit ćemo na prevenciji, edukaciji, podizanju svijesti i učenju djece da nauče reći ne”, dodaje.

Prijavite se na 11. Vox Feminae Festival!

Prostor rodne i medijske kulture K-zona poziva autore/ce i kreativne timove, umjetnike/ce i umjetničke kolektive, redateljice i filmske ekipe, te udruge, inicijative i pojedince koji u svojem radu promišljaju rodnu ravnopravnost da se prijave na natječaj za program 11. Vox Feminae Festivala.

Jedanaesti po redu Vox Feminae Festival održat će se u Zagrebu od 25. do 29. listopada, te i ove godine promiče stvaralaštvo žena i problematizira pitanja roda kroz međunarodni filmski, umjetnički, izlagački te popratni zabavni program.

NATJEČAJ ZA GLAVNI PROGRAM

Natječaj je otvoren za sve vrste diskusijskih i prezentacijskih formata (tribine, radionice, teorijska izlaganja ili rasprave…) te umjetničkih područja, polja i grana (od izložbi do performansa). Prijavljeni sadržaj mora se poklapati s jednom od tema koje VFF tradicionalno obrađuje: egalitarizam, prava i status žena u društvu, ljudska prava i prava manjina, rodna ravnopravnost, LGBTIQ teme; ili svojim konceptom promišljati tradicionalne rodne uloge i društvo općenito.

Na natječaj jedna osoba može prijaviti najviše dva rada samostalno, te dva u suradnji ili kolektivu.

Na natječaj se mogu prijaviti osobe iz Hrvatske, regije i EU.

Preferiraju se radovi nastali od 2016. te nove, premijerne produkcije i predstavljanja.

Prijava mora sadržavati:

  • Ime i prezime umjetnika/ca, kolektiva i/ili organizacije koja se prijavljuje te kontakt podatke (e-mail i broj mobitela) uz kratku biografiju (odnosno opis dosadašnjeg rada za organizacije i kolektive)

  • Opis predloženog festivalskog sadržaja, način realizacije i budžet (produkcijski troškovi, putni troškovi, honorari, smještaj itd.)

  • Fotografije rada (ako postoje)

  • Godina rada

Sve navedeno potrebno je poslati najkasnije do 30. lipnja 2017. na e-mail adresu festival@voxfeminae.net uz naslov “Za programski natječaj VFF-a”. Na istom mejlu možete potražiti dodatna pitanja vezana za natječaj ili se raspitati o sudjelovanju u programu na drugi način (medijsko praćenje, sponzorstvo …).

Odabrat će se minimalno jedan rad koji će biti uvršten u program Vox Feminae Festivala, a konačan broj odabranih radova ovisit će o festivalskom budžetu na raspolaganju te troškovima prijavljenih radova koji uđu u užu selekciju za festivalski program.

Prilikom izbora prijavljenih radova K-zona primarno će bodovati inovativnost i posebnost predloženog sadržaja, a potom troškovnik i njegovu povezanost s temama kojima se VFF bavi. Radovi koji služe isključivo individualnoj promociji autora/ica i bez konceptualne povezanosti s temama VFF-a ili misijom K-zone neće biti razmatrani.

Naglašavamo kako potičemo različite pristupe festivalskom programu: od stručnih izlaganja, umjetničkih radova i/ili intervencija, interdisciplinarnih i interaktivnih sadržaja, do zabavnog popratnog programa. Ako imate ideju kako VFF učiniti još bogatijim, zabavnijim, sadržajnijim – ovo je natječaj za vas!

POZIV ZA FILMSKI PROGRAM

Vox Feminae Festival traži filmove koji istražuju aspekte roda, rodnih uloga i identiteta koji bi bili prikazani u sklopu filmskog segmenta festivala. Teme uključuju rodnu ravnopravnost, nestereotipne rodne uloge, odnose, kao feminističke i LGBTIQ teme.

Rok za prijavu: 30. lipnja 2017.

Uvjeti natječaja:

  • VFF prihvaća igrane, dokumentarne, animacije i eksperimentalne filmove i video radove svih dužina i umjetnika/ca svih rodnih identiteta (ženski, muški, transrodni, neodređeni…). Jedini uvjet je da prijavljeni filmovi imaju tematsku, gore opisanu poveznicu.

  • Primaju se filmovi završeni u periodu od 2016. nadalje.

  • Prijave se ispunjavaju isključivo online, putem FilmFreeway sustava, gdje se mogu naći detaljnija pravila i uvjeti poziva. Na Film Freeway profilu dostupne su informacije o filmskom natječaju na engleskom jeziku.

  • Odluke selekcije bit će javljene autori(ca)ma do 15. kolovoza.

  • Sva pitanja možete potražiti na adresi festival@voxfeminae.net, a na istu možete javiti i koji biste film voljeli/e vidjeti u ovogodišnjem programu.

Protiv homofobije zajedno s gradskom upravom, policajcima i tužiocima

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT) u srijedu, 17. svibnja, organizacija za lezbijska ljudska prava Labris organiza u Beogradu niz akcija kojima želi skrenuti pozornost javnosti na potrebu suzbijanja nasilja i diskriminacije LGBT osoba.

Labris ove godine sve aktivnosti organizira u suradnji sa Lokalnom mrežom za prevenciju diskriminacije i podršku LGBT osobama Beograda, što znači da će u akcijama sudjelovati i predstavnici/ce gradske uprave, odvjetništva, policije, centara za socijalni rad.

Od 12 do 14 sati će se na Trgu Republike održati ulična akcija, puštanje balona s porukama protiv diskriminacije, dijeliti materijali te razgovarati s građankama i građanima.

Nakon toga, u 15 sati u svečanoj dvorani Starog dvora (Dragoslava Jovanovića 2) započet će javno čitanje životnih priča predstavnika/ica LGBT zajednice objavljenih u knjizi “Šta ti srce kaže”.  Životne će priče čitati Biljana Popović Ivković, državna tajnica u MUP-u, Sandra Pantelić, načelnica gradske uprave i Danijela Jokanović, zamjenica Osnovnog javnog tužioca i predstavnici drugih institucija.

Projekt “Umreženi za poboljšanje položaja LGBT osoba u Srbiji“, u okviru kojeg su u sedam gradova Srbije formirane Lokalne mreže za prevenciju diskriminacije i podršku LGBT osobama, realizira organizacija Labris uz financijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

99 Luftballons Party

Prenosimo poziv na 99 Luftballons Party, 19. svibnja od 19.00 h u Jiggy baru u organizaciji LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta “AUT”.

RASPORED DOGAĐAJA
19.00 – 20.00 – Okupljanje i minglanje
20.00 – 21.30 – Gledaonica filma “Hedwig & The Angry Inch”
21.30 – 22.30 – Speed Friending
22.30 – 04.00 – 99 Luftballons Party

I ove godine proslavite kraj IDAHOT weeka novim šik partyjem u organizaciji vaše najdraže (i najljepše) LGBTIQ+ Inicijative AUT!
Also, uplovite s nama u šareni hladnoratovski svijet Hedwige i bijesnog inča. I zajedno s Hedwigom grko zaplačite što ste odrasli istočno od raja. 
http://www.imdb.com/title/tt0248845/

Neka vas ne buni naziv partyja, jer NENA nam je mecena (a imamo i balone!)
https://www.youtube.com/watch?v=La4Dcd1aUcE
https://www.youtube.com/watch?v=14IRDDnEPR4

Iako sama pjesma govori o atomskom ratu između srcu dragog Istoka i mrskog Zapada, od radioaktivnih stvari na partyju poželjan je samo atomic dancing! 
(DISCLAIMER: Atomic Kittens nažalost ne obećavamo. Our DJs are cooler than that.)

+++++

Ovaj put donosimo nešto novo i uzbudljivo – Speed Friending za sve! (nećemo puštati awkward sugestivne baladice u pozadini, obećavamo.) 
Mogućnosti su beskrajne! Izazovite sudbinu, pa možda baš vi iz Jiggyja išetate s novim životnim ̶(su)patnikom za vratom + ganc novim best frendićem na ramenu. Stoga navali narode! 
Ovaj put se igramo čru matchmakera (from hell) i neke vrste real life Tindera, pa usput isprobavamo i novi high tech sistem romantičnih dojava. (Ipak, zamolit ćemo učesnike da se suzdrže od in-yo-face left swipeanja, hvala.)
Ime frendića i svoje potencijalne *amore mio* zapišete na papirić i voila! – možda baš vas u toku partyja iznenadimo s “It’s a match” šemicom.) 
Duboko vjerujemo da etikete nisu za ljude, ampak smo dugo vijećali te smo vas ipak ekskluzivno za ovu priliku odlučili žigosati kao životinje. (Sexy tiger, šta čekaš?) 
Na ulazu ćemo imati i prigodne oznakice za sve one koji znaju šta žele, samo trebaju prave alate. 
Bez obzira je li tvoj fazon 

“zauzet/a” :'(
“zauzeta, al’ titami/bogami nisam oduzeta” (po ideološkom izboru) 
“solo and FU world!”, 
“solo and looking”, 
“solo, ali nemoj mi prići, jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da…” (oke, Desanka, skužili smo te.) 
“married with 3 kids, BUT STILL LOOKING” ili pak
“možeš imat’ moje tijelo, ali dušu ne” 

– pridruži se žurci!

(DISCLAIMER: ostavljamo mogućnost dodatnih kategorija, a vala zadržavamo i pravo na promjenu postojećih.)

Solidaran i otvoren Zagreb je temelj naše politike

Danijela Dolenec je docentica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. U njezinom znanstveno-istraživačkom fokusu su demokratizacija post-socijalističkih država, održivi razvoj, politička ekonomija tranzicije te politike osporavanja i društveni pokreti. Danijela je i kandidatkinja za dogradonačelnicu Grada Zagreba platforme ‘Zagreb je NAŠ’. U predizbornoj kampanji za lokalne izbore ova platforma istaknula se promicanjem rodne ravnopravnosti i participacije građana. S njom smo razgovarali o društveno-političkoj situaciji u Zagrebu, feminizmu i potencijalima suvremene ljevice.

Na Fakultetu političkih znanosti ste pokrenuli projekt ‘Disobedient Democracy’. Opišite nam ukratko njegove ciljeve i ideju koja stoji iza projekta. Na koji način politike osporavanja funkcioniraju u praksi i što točno znači želja platforme Zagreb je NAŠ da ‘jednom nogom bude na ulici, a drugom u institucijama’?

Unutar petogodišnjeg projekta pod nazivom Buntovnička demokracija izrađujemo veliku bazu podataka za komparativno istraživanje političkih procesa u Hrvatskoj, Srbiji, Španjolskoj i Portugalu. Uz mene za sada na projektu rade Ana Balković i Karlo Kralj, s tim da planiramo širenje tima na druge zemlje. Glavni nam je istraživački interes istražiti ulogu prosvjednih pokreta i novih političkih aktera u suvremenoj krizi liberalnih demokracija, promatrano iz perspektive europske periferije.

Što se tiče formulacije koju spominjete – jednom nogom u institucijama, drugom na ulici – ona potiče od platforme Barcelona en Comu, a nama se čini da je to upravo ono što nam treba. Aktivistički pritisak na institucije je nužan i nezamjenjiv, ali dobar dio europske ljevice se, s obzirom na svoju objektivno slabu poziciju, pomirio s djelovanjem izvan institucija. Mi smatramo da ljevica mora biti puno ambicioznija, a to nije moguće bez ulaska u institucije. S tim da, kada uđemo u institucije, moramo ih “otvoriti”, odnosno ljudima omogućiti nove prilike za uključivanje – kroz povećanje ovlasti mjesnoj samoupravi, kroz participativni proračun, lokalne referendume i druge mehanizme.

 

Koje konkretne politike platforma Zagreb je NAŠ želi provoditi na lokalnoj razini kako bi ostvarila rodnu ravnopravnost?

Rodna ravnopravnost je jedan od ključnih principa po kojima suvremena ljevica mora biti drugačija od one u 20. stoljeću. Feminizam je imperativ da bi ljevica znala oblikovati egalitarne politike koje teže ukidanju dvostruke osi nejednakosti – klasnih i statusnih, gdje pod statusnim nejednakostima mislim na razne diskriminirane identitete, od rodnih i seksualnih, do etničkih i rasnih. Prevedeno na jezik javnih politika, to znači da želimo uvesti socijalne i ekonomske politike koje potiču egalitarnu raspodjelu rada i skrbi između muškaraca i žena, te koje podržavaju raznolikost suvremenih kućanstava – od samohranih roditelja, preko istospolnih parova do proširenih obitelji. Na gradskoj razini su to odnosi prije svega na programe jačanja kvalitetne skrbi za najmlađe i najstarije, osobe s invaliditetom i druge ranjive skupine. Kao što znamo, žene nose lavovski dio sve te skrbi, što ih stavlja u neravnomjeran položaj i s obzirom na sudjelovanje u tržištu rada, a otežava im i javno i političko djelovanje.

 

Smatrate li da feministička politika može biti ‘lijeva’ i ‘desna’ i znači li više žena u politici ujedno i više rodno osviještene politike?

Meni je osobno jako važno potaknuti druge žene da se bave politikom. Moje iskustvo i u ovoj kampanji za zagrebačke lokalne izbore, a i u ranijim pothvatima, je da žene često odrade ogroman dio posla, a ostanu nevidljive široj javnosti. Mi želimo to mijenjati. Na našim listama za vijeća gradskih četvrti i za mjesne odbore imamo više žena nego muškaraca, a listu za zagrebačku skupštinu smo složili po zip modelu, što znači potpuni rodni paritet – od 51 osobe na listi, 26 su žene. Istovremeno, svjesni smo da kvote čine samo dio priče. Očekivati da nečiji biološki spol predstavlja dispoziciju za progresivnu politiku je u najmanju ruku naivno, tako da se slažem s vama da više žena u politici ne znači nužno više rodno osviještene politike. Pada mi na pamet Nancy Fraser koja kaže da patrijarhalne obrasce doista dekonstruiramo tek kad uspješno potaknemo muškarce da se mijenjaju. Prema tome, od brojčane zastupljenosti žena, za razvoj doista feminističke političke organizacije puno je važniji razvoj socijalnih i ekonomskih programa koji će omogućiti ravnopravnije uključivanje žena u sve sfere javnog života.

 

Smatrate li da je Zagreb siguran grad za žene, LGBT osobe i pripadnike/ce drugih manjina? Kako učiniti Zagreb otvorenijim i inkluzivnijim mjestom koje potiče i promovira različitost?

Solidaran i otvoren grad također predstavlja temeljno načelo platforme Zagreb je NAŠ, koje je potrebno prožeti kroz razne gradske politike: obrazovne, kulturne, socijalne, zdravstvene, stambene i tako dalje. Iako je načelno gledano Zagreb relativno siguran grad, još uvijek se ne možemo smatrati sigurnim mjestom za LGBT osobe: sjetimo se samo napada koji se ove veljače odvio na LGBT tulumu u klubu Super Super.

Sadašnji gradonačelnik i gradska uprava ne potiču u dovoljnoj mjeri otvorenost različitostima. Nije dovoljno samo sramežljivo ‘tolerirati’ Povorku ponosa u Zagrebu kako se to sada radi već bi se Grad trebao njome ponositi, kao i činjenicom da ima snažnu i aktivnu LGBT zajednicu, s njom surađivati i aktivno je podupirati. Osim toga, Grad bi mogao puno više napraviti na podizanju vidljivosti i integraciji LGBT tema u svoju svakodnevicu, kroz događanja kao što su festivali, izložbe, tribine, kao i većim i sustavnim financiranjem Povorke ponosa. U sferi rada Grad Zagreb bi kao poslodavac mogao ugraditi u kolektivne ugovore bolju zaštitu prava LGBT osoba i odredbe protiv diskriminacije, kao i provoditi edukacije za svoje zaposlenike.

Naša platforma nosi dugine boje – ponosni smo što možemo podržati LGBT zajednicu i što među našim članovima ima pripadnika LGBT zajednice. Želimo graditi grad koji se temelji na kulturi poštivanja različitosti i bezuvjetnoj zaštiti temeljnih prava i sloboda svakog čovjeka bez obzira na porijeklo, nacionalnost, vjeru, političko opredjeljenje, spol, seksualnu orijentaciju i druge osnove.

 

Uključivanje građana i građanki u lokalno odlučivanje ključni je dio programa platforme Zagreb je NAŠ. Je li šire građanstvo spremno i voljno aktivnije se uključiti u politiku? Kako se boriti protiv klijentelističkog mentaliteta koji je brižno razvijan u proteklim desetljećima?

Ono što političku platformu Zagreb je NAŠ fundamentalno razlikuje od ostalih političkih aktera na našoj sceni je povjerenje u demokratski princip su-odlučivanja. Naše su političke elite samo deklaratorno demokratične. Kao zalažu se za demokraciju, ali istovremeno tvrde da naši sugrađani tobože nisu dovoljno politički “pismeni”, da ih treba najprije informirati i odgajati, pa im tek u nekoj apstraktnoj budućnosti dati više prostora za su-odlučivanje. Ta je pozicija bila posebno jasna za vrijeme javnih rasprava o promjeni zakona o referendumu. Naša je pozicija upravo suprotna; smatramo da kad ljudima otvorite kanale da se uključe tamo gdje njihovo odlučivanje ima stvarne učinke na njihov život – oni te prilike i koriste. Kroz same te prilike se informiraju, time se podiže njihova politička kompetentnost. Znači, u nekoj sekvenci prvo treba otvoriti prilike za djelovanje i samo-određenje, pa će iz toga proizići jačanje političke kompetentnosti i razvoj demokratske političke kulture.

 

Kao politologinja ste se bavili strankama, predstavništvom i rascjepima u hrvatskom društvu. Možete li iz te perspektive procijeniti količinu potpore u našem društvu za vrijednosti koje zastupa platforma Zagreb je NAŠ? Može li ljevica biti uspješna bez da se okrene populizmu i mislite li da je populizam nužno negativna pojava?

Smatram da doista postoji značajan birački potencijal za zelenu ljevicu. Ideje egalitarizma i društvene pravednosti u našem su biračkom tijelu široko prisutne, usprkos tome što se one u javnosti sustavno demoniziraju kroz pojmove kao što je “egalitarni sindrom”. Što se pak tiče populizma, plašenje populizmom dolazi s istih adresa liberalnih komentatora kao i bauk egalitarnog sindroma. U korijenu jednog i drugog je tzv. Volksphobie, svojevrsni klasni prijezir, a politička funkcija plašenja populizmom se sastoji u tome da se ideja demokratskog samoodređenja poistovjeti s iracionalnom i opasnom masom.

Često se pod populizmom misli i na demagošku politiku, odnosno oslanjanje na karizmatske vođe koji imaju plebiscitarnu podršku naroda. Takav koncept politike potpuno je inkompatibilan s temeljnim principima suvremene ljevice, koja je nužno emancipatorna. Mi kao svoju temeljnu zadaću vidimo širenje prostora slobode pojedinca, odnosno širenje mogućnosti za samoodređenje i jačanje kapaciteta djelovanja svakog pojedinca da odlučuje o svom životu. Mi želimo potaknuti ljude da se mobiliziraju i uključe u politički život, otvoriti im prostore gdje mogu su-odlučivati, a to je pak moguće jedino uz ekonomske i socijalne politike koje omogućavaju dostojan život svima. Bez ekonomske demokracije, formalna politička prava su samo smokvin list.

Smatrate li koaliranje lijevih opcija na nadolazećim lokalnim izborima temeljem za buduće suradnje i potencijalnu promjenu pozicija među akterima na političkoj sceni Hrvatske?

Apsolutno. Izgradnju političke organizacije vidimo kao dugoročni projekt, svjesni toga koliko je trenutno pozicija ljevice slaba. U tom svjetlu činjenicu da su se sve stranke lijevo od SDPa – dakle Za grad, Orah, Nova ljevica i Radnička Fronta zajedno sa Zagreb je naš – po prvi put ujedinile i zajedno izlaze na izbore smatramo važnim uspjehom.

No, da bismo ljevicu oblikovali u politički relevantnog aktera, ostaje još puno posla. Namjerno smo krenuli s lokalne razine, jer u tome vidimo nekoliko prednosti. Prvo, izgradnja ljevice mora krenuti iz neposredne okoline, a za nas su ta okolina kvartovi u kojima živimo i grad Zagreb. Drugo, natjecanje na lokalnoj razini omogućilo nam je da krenemo s “ad hoc” formacijom, oblikovanom samo za ove izbore, samo za Zagreb. Smatramo da na taj način smanjujemo rizik novim ljudima da se uključe u politiku, jer se mogu angažirati na puno neposredniji način, bez da ulaze u klasičnu logiku stranačke politike. No, najvažnije je to da, budući da želimo promijeniti to kako se politika radi, ali i teme o kojima se u politici govori – grad predstavlja odlično mjesto da dotrajale političke podjele na ustaše i partizane zamijenimo razgovorom o tome koliko vam treba da doputujete do posla, o zelenoj javnoj nabavi ili o problemu Jakuševca. U rješavanje tih pitanja želimo ugraditi progresivne vrijednosti koje teže zaštiti javnih usluga i infrastrukture, jačanju rodne ravnopravnosti, razvoju lokalne ekonomije i ekološke održivosti.

Mjesec ženskog aktivizma privukao velik broj žena

Prošli tjedan završio je projekt Mjesec ženskog aktivizma, tijekom kojeg je udruga PaRiter organizirala brojne radionice u Primorskoj-goranskoj županiji. Radionice su bile namjenjene ženama svih generacija, a njihov cilj bilo je informirati i propitivati važnost ženskih prava i feminističke solidarnosti.

U sklopu projekta održalo se šest neformalnih radionica različitih tematika. Četiri radionice održale su se u Rijeci, a po jedna radionica na otocima Krku i Cresu.

Na njima su žene iz lokalnog okruženja razrađivale i iznosile svoje ideje, podijelile svoje probleme, pitanja koja ih muče, prilike i izazove te su imale priliku razvijati samospoznaju i vjeru u sebe i svoju kreativnu snagu. Cilj projekta, kojeg su financiijski podržali Ekumenska inicijativa žena i Primorsko-goranska županija, bio je potaknuti empatiju, učenje i razumijevanje ženskih prava te važnosti uloge zajedništva za osnaživanje žena. S obzirom da su radionice namijenjene ženama svih generacija, poslužile su i razvijanju međugeneracijskog dijaloga među ženama.

{slika}

Upravo interakcija, međugeneracijska solidarnost i suradnja poslužile su kao temelj za njihov zajednički i pojedinačan rast te potvrdu vrijednosti i dostojanstva uloge žena.

Voditeljica projekta, Katarina Mikulić, smatra da je prema prijavama i odazivu žena, ali i rezultatima evaluacije vidljivo da su žene željne sličnih aktivnosti te je potreba za njima velika.  Iako je najveći odaziv bio među ženama mlađih generacija, veliki uspjeh ovih radionica bio je okupljanje pripadnica različite starosne dobime. Naime, smatra Mikulić, očigledan je nedostatak sadržaja koji potiču međugeneracijsko sudjelovanje žena i koje istovremeno okupljaju žene u nastojanju da ih se informira, osvijesti i međusobno poveže u znanju o ženskom pokretu te ih se osnaži za preuzimanju inicijative za aktivnu participaciju u zajednici.

Udruga PaRiter time nastavlja sadržajno i prostorno proširivati područje informiranja i umrežavanja žena sa ciljem stvaranja preduvjeta za jačanje ženskog pokreta na području PGŽ-a, koji će doprinjeti ravnopravnijemu društvu.