Diskusiju i izložbu umjetničkih radova pod nazivom Art vs Patriarchy!organizuje TANKA, u suradnji sa Fondacijom CURE, uz podršku Američke ambasade. Isti će biti održan 01. travnja u 16h u Art Kinu Kriterion(Obala Kulina Bana 2) u Sarajevu.
Cilj diskusije jeste predstaviti mlade umjetnice koje za temu svojih radova imaju neiscrpnu borbu protiv patrijarhata!
Sagovornice diskusije su Alma Gačanin, Marina Veličković i Merisa Bašić. Svaka kroz svoj odabrani medij nastoji ukazati na rodnu nejednakost, ali i na vječnu žensku snagu i borbu. Pored diskusije, učesnice/i će moći pogledati izložbu radova pomenutih sagovornica.
Radovi koji će biti izloženi:
• Alma Gačanin- Nježna kao nasilje (video instalacija) • Marina Veličković – Krajnje neuračunljive + Časopis feminističke teorije i umjetnosti Bona (plakati + časopis) • Merisa Bašić – I am my own hero (plakati) • Asja Kunto + Merisa Bašić – Kako biti žena prema pravilima patrijarhata za početnice (plakati) • TANKA – Pussies against the patriarchy (activism in print)
Događaj je jedinstvena prilika da u što većem broju budemo na okupu, čujemo iskustva drugih ali iznesemo i svoje, brainstormamo, i da razgovaramo o temama koje su dio naše svakodnevnice, ali sada u malo većem krugu.
Događaj je otvorenog tipa i sve/i su dobrodošle/i! Ulaz je slobodan!
U periodu od 23. do 26. marta 2017. godine u Podgorici u Crnoj Gori je održan četvrti Transpozij koji okuplja trans, inter i rodno varijantne osobe.
Transpozij je nastao na inicijativu organizacije Trans Aid, a poklonjen je regionalnoj organizaciji Trans Mreža Balkan u cilju stvaranja mreže trans, inter i rodno varijantnih osoba (TIRV) i saveznika/ca. Program Transpozijuma je predstavio priliku za upoznavanje i ostvarivanje regionalne suradnje aktivista/kinja koji/e se bave promicanjem prava trans, inter i rodno varijantnih osoba.
Ovogodišnji Transpozijum je otvoren 23. marta, a prva održana radionica pod nazivom Solidarnost, zajednica i terminologija je bila uvod i razmjenjivanje ideja i očekivanja od Transpozijuma, načina izgradnje solidarnosti unutar TIRV zajednice i ostalih skupina i pokreta, te upoznavanje s terminologijom i načinima komunikacije, prenosi LGBT.ba.
Nakon prve radionice uslijedile su dvije paralelne radionice: Burn Out – šta nam radi i kako ga spriječiti i Drag 101 – A LessoniDrag Herstory. Učesnici/e su bili/e u mogućnosti izabrati jednu od dvije ponuđene radionice, s obzirom da su se odvijale u isto vrijeme. Iako je bilo teško odlučiti se za samo jednu radionicu, na osnovu razmjene iskustava, došli/e smo do zaključka da su obje radionice bile vrlo zanimljive i informativne.
U petak, 24. marta održane su još dvije paralelne radionice: Tranzicija – mogućnosti i iskustva i Partransični odnosi. Na ovim radionicima učenici/e su se zbližili ličnim pričama i iskustvima, koja su bila uzajamno korisna, s obzirom da se govorilo o procesu tranzicije i o vezama s transrodnim osobama. Ovaj dan se završio otvaranjem izložbe Opažanja, a nakon toga otvaranjem festivala Merlinka.
U subotu, 25. marta, održane su radionice Moja tranzicija je završena, kuda dalje?, Izvan okvira binarnosti, Budi promjena koju želiš vidjeti, Moje tijelo – moj hram, Mentalno zdravlje: Grupa podrške, koje su bile korisne za svakog učesnika/cu ponaosob.
Program zadnjeg dana Transpozijuma je bio popunjen radionicama Interspolnost – raznolikost ljudskih tijela, Seksame, otvori se, te se održala Aktivistička biblioteka, u kojoj su osobe ponudile svoja iskustva u raznim područjima poput zakonodavnog okvira i procesa promjene dokumenata, depatologizacije, trans i inter aktivizma, kao i mnoga druga iskustva za koje su učesnici/e izrazili/e interesovanje. Nakon završetka Aktivističke biblioteke Transpozijum je zatvoren, a učesnici/e su dijelili/e svoje lične utiske s Transpozijuma.{slika}
Sveučilište u Zagrebu trenutno prolazi kroz jedno od najmračnijih razdoblja od svojeg osnutka. Njime despotski vladaju ljudi koji zloupotrebljavaju svoju javnu funkciju s ciljem ostvarivanja vlastitih privatnih interesa. Nad sveučilištem se sustavno vrši otvoreno institucionalno nasilje i zastrašivanje, a donose se nelegalne i netransparentne odluke.
Kada je 2015. godine Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) proglasila Hrvatske studije najboljim društveno humanističkom učilištem u Hrvatskoj očekivalo se, zdravorazumski, da će zasluženo biti nagrađeni statusom fakulteta. Međutim, to nije bilo u interesu vladajućoj oligarhiji na Sveučilištu pa su iz centra, preko noći, degradirani u odjel, što je samo jedna u nizu nezakonitih odluka. Naime, odjel obavlja znanstveno ‒ nastavne djelatnosti u jednom polju, a na Hrvatskim studijima ih postoji sedam. Također, odjel, za razliku od centra ili fakulteta, nema autonomiju odlučivanja što je rezultiralo postavljanjem izv. prof. dr. sc. Marija Grčevića na mjesto pročelnika Hrvatskih studija i to protiv volje Znanstveno- nastavnog vijeća. Grčević je potom uzvratio uslugu i na sjednici Senata podržao ukidanje upisnih kvota na preddiplomskom studiju filozofije, opet, protivno odluci vlastitog Znanstveno- nastavnog vijeća.
Kao razlog ukidanja filozofije na Hrvatskim studijima navodi se tripliciranje studija na razini Sveučilišta, što znači da rektorat, ili nije upoznat sa stanjem na Sveučilištu ili misli da će akademska zajednica povjerovati u taj argument i jednostavno ‟popiti priču”.
Prava istina je da se filozofija na Hrvatskim studijima u potpuno razlikuje od ostala dva studija na Sveučilištu. Njeguje posebnu analitičku struju u filozofiji koju provodi jedan iznimno kvalitetan nastavni kadar, a u relativno se kratkom roku uspjela afirmirati kao prepoznatljiv studij na kojem se ustrajava na jakom programu logike, kritičkoj analizi, argumentiranim stavovima i međunarodnoj suradnji.
Poruka je jasna: nije važno koliko radite i koliko ste kvalitetni ‒ jer ukoliko ste trn u oku rektorata onda je jasno da je cijeli trud zapravo Sizifov posao.
Izgleda da je upravo rektorat zaboravio svoju primarnu funkciju, a to je zaštita akademskih sloboda, obrazovanja i znanosti te unaprjeđenje kvalitete i uvjeta studiranja. Naime, samovoljom rektora Damira Borasa i njegovih bliskih suradnika, ugrožena su prava i interesi studenata i studentica bez kojih Sveučilište ne bi ni imalo svrhe.
Slučaj ‟plagijat” nije ovdje van konteksta. Ministru obrazovanja Pavi Barišiću, koji se ovih dana ograđuje od apokaliptičnih događaja na Sveučilištu, prijava za plagijat stigla je upravo s Odsjeka za filozofiju Hrvatskih studija, točnije od nekoliko nastavnika s tog Odsjeka. Slučajno ili ne, ministar je bliski suradnik prorektora Ante Čovića koji zajedno s akademikom Mislavom Ježićem i rektorom Damirom Borasom odlučuje o sudbini Hrvatskih studija, a spomenuti akteri imaju povijest sukobljavanja s cijelom institucijom Hrvatskih studija.
Zbog takvih, nelegitimnih odluka, studentice i studenti odlučili su stati na kraj Borasovim oktroiranim odlukama blokadom nastave, a uskoro im se pridružio i nastavnički kadar Hrvatskih studija. Traže vraćanje upisne kvote za filozofiju i ostavku Grčevića.
Slična situacija nedavno se odvijala i na Filozofskom fakultetu. Tamo je autokraciju provodio dekan Vlatko Previšić koji nije poštivao niti demokratske vrijednosti niti procedure. Zajedno s već spomenutim rektorom, pokušala se provesti klerikalizacija obrazovanja. No i ovdje su studenti i studentice glasno rekli: ‟Ne ‒ suradnja Filozofskog s Katoličko bogoslovnim fakultetom ne dolazi u obzir, a obrazovanje i znanost moraju ostati sekularni”. Dekan je na cijelu situaciju odgovorio izbacivanjem studentskih predstavnika iz Fakultetskog vijeća, zaključavanjem fakulteta i dovođenjem zaštitara.
Iz ovakvih scenarija jasno je da se krše zakoni te da se ne poštuju temeljna načela Statuta Sveučilišta u Zagrebu poput ono koji kaže da su uzajamnost i partnerstvo svih pripadnika akademske zajednice temeljno načelo po kojem djeluje Sveučilište.
Nažalost, čak niti vraćanjem upisne kvote za preddiplomski studij filozofije neće se riješiti stanje na Sveučilištu i akademskim krugovima. Recentna događanja na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima ocrtavaju samo površinu problema i ne mogu se promatrati izvan cjelokupnog društvenog konteksta.
Trenutno stanje na Sveučilištu direktan je odraz stanja u društvu u kojem vlada pseudodemokracija i u kojem se odluke provode da bi se zadovoljili partikularni interesi šačice ljudi.U sustavu gdje vlada korupcija, a nema mjesta za konstruktivni dijalog i suradnju, gdje se ne poštuju jednakosti i slobode, gdje je ministar obrazovanja optužen za plagiranje, a ministar zdravstva smatra da jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika, preostala je jedino borba. Borba za pravednost i zaštitu svih građana i građanki.
U petak, 31. ožujka u 18 sati na Fakultet političkih znanosti održava se tribina na kojoj će se predstaviti rezultati istraživanja stavova građana i građanki o govoru mržnje i zbornik Govor mržnje u Hrvatskoj.
Projekt Govor mržnje u Hrvatskoj prvo je multidisciplinarno istraživanje fenomena govora mržnje u Hrvatskoj.
U sklopu predstavljanja projekta bit će predstavljeni rezultati istraživanja stavova hrvatskih građana/ki o govoru mržnje, te istoimeni zbornik radova, temeljen na glavnim uvidima istraživačkog projekta.
Pod uredništvom izv. prof. dr. sc. Enesa Kulenovića (FPZG) zbornik je okupio radove istraživačica i istraživača s Fakulteta političkih znanosti i Pravnog fakulteta u Zagrebu, kao i Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Radnice Kamenskog pokrenule su Indiegogo kampanju kako bi kupile nove strojeve i nastavile oporavak proizvodnje. Nadaju se da će time završiti agoniju koju je ta tvornica prošla te da će od svoga rada moći dostojanstveno živjeti.
Naime, unatoč medijskim pritiscima Kamensko je ugašeno, čime je bez posla ostalo 426 osoba, a radnice se već sedam godina bore za neisplaćene plaće i otpremnine. Trenutno je u Udruzi Kamensko zaposleno osam ljudi, a uz njih radi i pet volontera/ka. Nedavno su posao u Udruzi dobile dvije žene iz propalog DTR-a, a žene iz Udruge planiraju zaposliti još dvije koje su ostale bez posla u DTR-u.
Želja im je da s nabavkom potrebnih strojeva, proizvode i košulje kakve je nekada proizvodio DTR. Njihovi sadašnji strojevi su za kućnu uporabu, te nisu u mogućnosti raditi i preuzimati zahtjevnije poslove. Strojevi koji su im potrebni omogućit će im proizvodnju, kvalitetu i konkurentnost na tekstilnom tržištu, ne samo domaćem nego i stranom. Time bi Udruga Kamensko mogla opstati, te se uz puno truda i rada, i uz njihovo dugogodišnje iskustvo, profilirati u ozbiljno ime na tekstilnoj sceni.
“Zajedništvom želimo vratiti nadu svima kojima je potrebna nova šansa. Životni pad ne smije biti kraj, nego novi početak. Želja nam je da žene koje su postale simbol prevarenih hrvatskih radnika i radnica, te istovremeno simbol snage i hrabrosti, dobiju svoju novu šansu, koju su itekako zaslužile, kako bi mogle raditi kvalitetno i konkurirati na tržištu. Pomozite nam da vratimo nadu” , poručuju iz Kamenskog.
Novac sakupljen u kampanji bit će utrošen na kupnju strojeva, nabavku potrebnog materijala za proizvodnju i organiziranje proizvodnje modne linije za tržište.
“Pored pokretanja proizvodnje i zapošljavanja novih radnika, cilj nam je i da Udruga Kamensko otvori prvu fizičku trgovinu, za početak u Zagrebu, te svoj internet dućan, putem kojeg bi se proizvodi mogli naručivati iz svih krajeva Hrvatske, ali i Europe i svijeta”, dodaju iz Kamenskog.
Do sad je skupljeno oko 9,000 dolara, a cilj je 22,900. Za donaciju je ostalo još devet dana, pa pomozite pokrenuti proizvodnju i dati ovim snažnim ženama ono što itekako zaslužuju!
Nazivaju se “njemačkim domoljubima” i dio su šire “nove desnice” koja se pojavljuje u europskoj politici, prenosi Public Radio International.
Kao političko-aktivistička grupa, identitetski pokret Identitäre Bewegung je još uvijek prilično nova pojava u Njemačkoj. Nemaju razrađenu, osmišljenu političku ideologiju. No, prije svega, kažu da žele da vlada odredi stroža ograničenja u vezi imigracije, posebno iz muslimanskih zemalja.
Također, inzistiraju na tome da je moguće biti ponosan na vlastitu kulturu i tradiciju, a da ne budeš proglašen rasistom ili, kao što je slučaj u Njemačkoj – neonacistom.
“Ovdje se stvarno morate pobrinuti za Nijemce”, rekao je Robert Timm, glasnogovornik članova identitetskog pokreta u Berlinu, novinaru Matthewu Bellu, dok su prolazili pokraj stanice podzemne željeznice na Hermannplatzu. Naziv ovog prometnog raskršća Ulice Karla Marxa i Hermannstraße izravno je povezan s njemačkom poviješću. “Hermann Deutsch” (Nijemac Hermann) je bio ratnik germanskog plemena koji se borio protiv Romana na početku 1. stoljeća.
Ovih dana je područje Berlina oko Hermannplatza dom velikom broju useljenika iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih zemalja. Gledajući sve te trgovce, prodavače hrane na ulici i prolaznike, Timm mi kaže kako je zabrinut za budućnost Njemačke.
“U ovom dijelu grada ne bih volio živjeti, a ne bih ni da moja djeca ovdje odrastaju. U Berlinu, imamo više ovakvih mjesta. Gomilu takvih mjesta. I niče ih sve više i više”, pojašnjava.
To se odnosi na otprilike jedan milijun izbjeglica i migranata koji su ušli u Njemačku u posljednje dvije godine.
“S obzirom na to koliko ljudi stiže u posljednje vrijeme, i koliko će ih još stići – nemamo ideju kako ćemo ih integrirati – i to je jako velik problem”, kaže Timm.
Timm je 25-godišnji student arhitekture s hipsterskom bradicom i naočalama, koji s lakoćom govori engleski jezik i koristi engleske fraze. Poput njegovih brojnih kolega/ica iz identitetskog pokreta, Timm zna sve o društvenim mrežama i mnogo vremena provodi na internetu. Kaže da ga tješi to što ih ne kritiziraju samo ljudi s njemačke političke ljevice, već i ekstremitičke desničarske grupe.
Ranije toga dana, novinar izvornog teksta je sjeo s Timmom u njemački restoran u Istočnom Berlinu, gdje je Timm odrastao. Upitao ga je da li se obećanje iz kampanje Donalda Trumpa “Make America Great Again” odražava i na identitetsku ideologiju.
“Pokušavamo koristiti tu [Trumpovu] retoriku”, kaže.
No, dodaje kako njegov pokret treba biti oprezan, jer “učiniti Njemačku opet velikom” je fraza koju su koristili nacisti.
Timm se u identitetski pokret uključio u travnju, i kaže da bi za uvjerenja ove grupe prikladnija parola mogla biti nešto poput “Neka Njemačka ostane Njemačka”.
Timm kaže da sljedbenici/e ovog pokreta odbacuju neka ključna uvjerenja starih ultradesnih grupa, kao što je antisemitizam. Kaže da ne bi primili osobu koja izražava antižidovske ideje ili negira Holokaust.
No, Timm kaže kako se identitetska ideologija ne bi trebala miješati s takozvanim alt-right pokretom u Americi.
“Ne vjerujemo u bjelačku supremaciju, ali vjerujemo da svaka nacija ima svoju kulturu i da je to ono što nas drži zajedno i na što bismo se trebali osloniti. A s tim dolaze i strogi zakoni o imigraciji, no to nema nikakve veze sa supremacijom. Ne želimo s tim imati veze”, kaže.
“Identitetski” brend je nastao u Francuskoj. Proširio se Austrijom “zahvaljujući” 27-godišnjem aktivistu Martinu Sellneru, koji je prije pripadao neonacističkoj grupi, no sada se udaljio od ekstremističkih stavova i kaže da ne podržava nasilje. To isto govore i pripadnici alt-right pokreta u SAD-u.
Timm kaže da identitetski pokret u Njemačkoj ima između 300 i 400 članova/ica i da uglavnom podržavaju eskstremno desnu stranku Alternative für Deutschland (AFD). Posudili su taktike od lijevih grupa kao što je Greenpeace. Čini se da rade političke “performanse” koje snimaju i svoje akcije stavljaju na internet.
U kolovozu su se popeli na Brandernvurška vrata u Berlinu, razvili svoje crno-žute zastave i raširili transparent “Osigurajte granice, spasite živote“.
Jedan video na YouTubeu prikazuje prosvjednike/ce identitetskog pokreta kako skandiraju “Dom! Sloboda! Tradicija! Stop multikuluralizmu!”. Drugi video prikazuje osobu prekrivenog lica kako hoda po Berlinu i sprejem po pločnicima u blizini džamija i područja u kojima su smješteni/e useljenici/e ispisuje na arapskom pismu poruku “Odlazite!”
“U potpunosti podupirem kontroliranu imigraciju. Mislim da mnogi ljudi imaju pravo bit ovdje, jer su prognani iz svoje zemlje i rat je i sve to. No sve to mora funkcionirati u vrlo strogim uvjetima. Osim toga, potrebno je osigurati da Nijemci ostanu većina u Njemačkoj”, smatra Timm.
Ovakav argument može bit privlačan mnogima u Njemačkoj. No ljudima na krajnjoj ljevici identitetski pokret nije ništa novo. Naime, 18-godišnja aktivistkinja Rosa, koja nije htjela otkriti svoje prezime, rekla je kako je sudjelovala u kontra-prosvjedima protiv identitetskih aktivista/kinja, te da smatra da su oni samo prikriveni neonacisti.
“Oni su rasisti, mada tvrde da nisu. Pokušavaju bit kul i mladi i ponašat se poput nas, normalnih mladih ljudi”, tvrdi Rosa.
Rosa kaže da je nisu uvjerile Timmove izjave protiv antisemitizma. “Nrtrpeljivi su. Među njima ima mnogo nacista. Opasni su. Utječu i manipuliraju ljudima na neprihvatljiv način”, kaže za Timma i ostale članove i članice pokreta.
Njemačke unutarnje sigurnosne službe kažu da motre ljude koji su pridruženi tom pokretu. Članstvo u ekstremnim desničarskim grupama koje promoviraju nasilje ili otvoreno veličaju nacističku ideologiju u Njemačkoj je protuzakonito.
Werner Patzelt, profesor političkih znanosti na Tehničkom sveučilištu u Dredsenu, istražuje ekstremnu desnicu u Njemačkoj. Kaže da će se suzdržati od konačne prosudbe o identitetskom pokretu u Europi, budući da su te grupe prilično nove.
“Pripadnici/e identitetskog pokreta pozicioniraju se na lijevo krilo desnice na političkom spektru, nastojeći razjasniti kako ljudi mogu željeti ‘sačuvati’ poljsku, francusku ili njemačku kulturu, a da nisu nacisti”, kaže Patzelt.
“S druge strane, oni s lijeve strane političkog spektra ne vjeruju u to. Tvrde da se pripadnici identitetskog pokreta, da tako kažem, pretvaraju da su neprijatelji pravih desničarskih ekstremista, a zapravo s njima dijele osjećaje i stavove”.
Što god da će se dogoditi s identitetskim pokretom u Njemačkoj, mnogi ljudi – s ljevice, desnice i centra – slažu se u jednom: čini se da će ideološki saveznik identitetskog pokreta – stranka Alternativa za Njemačku (Alternative für Deutschland – AFD) – osvojiti mnogo parlamentarnih mjesta na sljedećim državnim izborima.
