Gerila u Zagrebu: Marš na 8. mar(t)š

Osmomartovske akcije i marševi čekaju nas danas diljem regije, a u Zagrebu je opet došlo do male noćne akcije. Čitateljica nam je poslala fotografije zagrebačkih ulica na kojima pišu poruke ‘Sad je vrijeme otproa’, ‘Marš na 8. mar(t)š’ i ‘Besplatan pobačaj’, očigledni poziv na večerašnji Noćni marš – 8. mart

{slika}

{slika}

Iz proglasa fAKTIV-a: ‘Dočekale smo odluku Ustavnog suda, i iako bismo htjele reći da smo sretne što je zahtjev za ocjenu ustavnosti tzv. Zakona o pobačaju odbačen, preporuke Suda u ovoj političkoj klimi ostavljaju prostor za uvođenje obveznih savjetovanja prije pobačaja i ostalih mjera koje bi mogle ozbiljno narušiti ionako ugrožena seksualna i reproduktivna prava žena. Narednih nas mjeseci čeka teška borba. Noćni marš je samo prvi korak.  Poručujemo: Odbijte od naših tijela i života!’.

{slika}

Novi zakon ne smije posredno onemogućavati abortus

Zakon o pobačaju prema odluci Ustavnog suda nije proglašen neustavnim uz zaključak da se, u obliku u kojem je navedeni zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece trenutno na snazi, ne radi o narušavanju ravnoteže između slobode i prava žene te interesa za zaštitu svakog života. No, usprkos odluci o odbacivanju zahtjeva o revidiranju ustavnosti navedenog zakona Hrvatski je sabor unutar dvije godine dužan donijeti novi zakon glede ove nadasve osjetljive teme, čime trenutno nije ponuđeno nikakvo konkretno rješenje već se radi o pokušaju Ustavnog suda da se ogradi od prisutnog problema prebacivši odgovornost na Hrvatski sabor kao nosioca zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Kako prenosi N1, prema izjavi predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, odbačen je prijedlog kojim se zahtjeva da se postojeći zakon proglasi neustavnim. U kontekstu navedenog zahtjeva se ne radi o ikakvoj novonastaloj situaciji. Naime, radi se o prijedlogu starom čak 26 godina upućenom od strane udruge Hrvatski pokret za život i obitelj. Još 1991. godine, pitanje legalnosti pobačaja pokrenuto je od strane katoličke aktivistkinje Ružice Ćavar, ali tek je 2009. zakon uistinu podvrgnut razmatranju relevantnih stručnjaka. Na ovaj već postojeći prijedlog nadovezala se udruga U ime obitelji koja je krajem listopada 2016. godine predala vlastitu svojevrsnu ‘dopunu’ već postojećeg zahtjeva utemeljenu na smatranju da sadašnji zakon djeluje protivno Ustavu na temelju članka 21. drugog stavka koji se odnosi na osobne i političke slobode i prava svih građana Republike Hrvatske. U prethodno navedenom članku naime stoji da svako ljudsko biće ima pravo na život, što također korespondira i s člankom 2.1 odjeljka I.1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U članku stoji da je svačije pravo na život zaštićeno zakonom te “nitko ne smije biti lišen života osim u izvršenju sudske presude na smrtnu kaznu [ukoliko je ista u određenoj državi dopustiva] za kaznena djela za koje je ta kazna predviđena zakonom.”

Temeljem navedenih članaka otvoren je prostor prvome od dva prigovora prisutna u raspravi o ustavnosti postojećeg zakona kojim se određuje količina prava koja žena uživa u pogledu donošenja samostalne odluke o pobačaju te okolnosti pri kojima je ista važeći temelj za izvršavanje postupka abortusa. Prvi prigovor, a ujedno i onaj naizgled manje problematičan, prema nalogu Ustavnog suda Hrvatskom saboru tiče se činjenice da “osporeni Zakon formalno nije usklađen s Ustavom, budući da sadrži pojedine pravne institucije ili pojmove koji više ne postoje u ustavnom poretku Republike Hrvatske (primjerice, organizacije udruženog rada, kaznene odredbe izražene u dinarima).”  Prema izjavi M. Šeparovića, navedeni prigovor sam po sebi nije presudni faktor pri utvrđivanju (ne)ustavnosti stoga što “sama činjenica da su zakoni doneseni po starom ustavu, ne znači da su oni nevažeći i da su u neskladu s Ustavom”.

{slika}

Drugi prigovor mnogo je problematičniji, a tiče se nesuglasnosti s Ustavom iz 1990. godine. Navedeni je prigovor mnogo problematičniji jer pretpostavlja prijedlog rješenja sukoba između pro-life i pro-choice stajališta te odredi kada zakonski započinje život, a u skladu s tim, posljedično i definira dostupnost pobačaja. Ustavni sud tu je odluku odlučio prepustiti Hrvatskom saboru kao temeljnom zakonodavnom tijelu. U Hrvatskoj je pobačaj na zahtjev trenutno omogućen svakoj ženi koja postupku odluči pristupiti do isteka 10. tjedna od začeća, dok za svaki kasniji termin pobačaja mora odobriti komisija. Slučajevi u kojima se pobačaj odobrava i nakon 10. tjedna trudnoće uključuju ugrožavanje života žene, deformacije ploda ili pak trudnoću kao posljedicu krivičnih djela poput silovanja ili incesta. Naime, mnogi pobornici pro-life retorike sadašnji zakon smatraju kršenjem prethodno navedenog članka 21. drugog stavka Ustava koji pretpostavlja život kao temeljno ljudsko pravo. Nigdje u hrvatskom Ustavu nije navedeno da se pravo na život odnosi na nerođeni embrij star nekoliko tjedana i vrlo je teško legitimizirati takvu tvrdnju. Ovdje je već moguće zaći u filozofsku ili pak vjersku domenu rasprave o abortusu i pitanju početka života, koji za pro-life zagovornike zabrane abortusa počinje već začećem, no ulaskom u tu raspravu odvraća se fokus od trenutnog problema izmjene zakona. Ono što je dakle važnije naglasiti u ovom kontekstu je činjenica da se Ustav odnosi na prava svake rođene osobe oko čijeg se postojanja ne vode nikakve vjerske, filozofske ili medicinske polemike. Naime, s medicinskog stajališta embrij u periodu dopuštenom za pobačaj nije osoba te stoga ne može i ne smije uživati veća prava nego što ih uživa živa, već davno rođena žena u čijem se tijelu nalazi. Dakle, pozivanjem na kršenje temeljnog prava na život nemoguće je proglasiti postojeći zakon neustavnim. Također, člankom 22. drugog stavka Ustava svakoj je osobi zagarantirano i pravo na privatnost, slobodu i dostojanstvo te bi upravo zabrana pobačaja predstavljala protuustavno djelovanje na štetu žene koja je izrazila želju izvršiti pobačaj, a čija dobrobit kao ljudskog bića ipak mora nadilaziti onu embrija.

Iako pobačaj neće i ne može biti ukinut, kako nastoje postići pro-life udruge, donošenjem i stupanjem na snagu novog zakona zbog toga što, prema riječima M. Šeparovića “nerođeno biće uživa [prava] do one mjere kada se ne sukobljava s pravom žene na privatnost te ono nema prednost, izgleda da će novo doneseni zakon ipak biti mnogo restriktivniji od sadašnjeg. Naime, Hrvatskom je saboru ostavljeno na odlučivanje o mjerama potrebnim kako bi se stopa abortusa svela na minimum. U nalogu su navedene stavke poput edukacije o spolno odgovornom ponašanju i odgovornosti muškaraca i žena u prevenciji neželjene trudnoće, ali i one poput uvođenja “primjerenog razdoblja čekanja i razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu trudnoće unutar kojeg bi ženi bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju (primjerice, o savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zaštiti za vrijeme trudnoće i poroda, o radnim pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica (…))”. Također, na Hrvatskom je saboru da odluči hoće li troškove abortusa snositi sama žena ili će pak prekid trudnoće biti financiran iz državnog proračuna, te kako riješiti pitanje priziva savjesti liječnika koji odbijaju obavljati abortus. Izgleda da se pobačaj, iako neće biti zabranjen, i dalje nastoji uvelike ograničiti i učiniti nadasve nedostupnim. “Obavezni period čekanja” ne predstavlja ništa drugo do naziv pod kojim će se žene odgovarati od pobačaja. Istraživanja su pokazala da savjetovanje kakvo je predviđeno za ženu u tom obaveznom periodu, prema izjavi CESI, samo dodatno traumatizira žene koje su već donijele odluku te ne postoji niti jedan dokaz da takvo savjetovanje predstavlja ikakvu dobrobit. S obzirom da postoji vrlo realna mogućnost da takva vrsta savjetovanja bude vrlo pristrana i rezultira negativnim posljedicama za ženu, ono se čini nadasve nepotrebnim. Živimo u društvu koje već stigmatizira pobačaj te vrlo često oštro osuđuje žene koje su se njemu podvrgnule, krenuvši od javne osude od strane molitelja (koji su u nekoliko slučajeva čak nastojali odgovoriti najavljenu trudnicu od pobačaja) pred bolnicama pa sve do nepoštivanja odluke od strane obitelji ili partnera. Naravno, rođenjem djeteta za čiji su se život zalagali ujedno prestaje i interes pro-life pseudo-moralista te bi cjelokupni pokret bilo prikladnije jednostavno nazvati anti-choice, budući da se samim time ne bazira, kako tvrde sami pobornici, na povećanju prava djeteta, već na oduzimanju mogućnosti izbora i smanjenju ženskih prava. S obzirom na cjelokupni stav o pobačaju koji u našem društvu prevladava te socijalne i psihološke posljedice koje bi sukladno s javnim mnijenjem žena zbog abortusa mogla iskusiti, moguće je zaključiti da je svaka osoba koja se na isti odlučila to učinila svjesno i vrlo promišljeno te odluku nikako nije donijela na prečac. Ovakvim se savjetovanjem na ženu vrši ogroman društveni pritisak kojim ju se na neki način prisiljava na majčinstvo ne samo demonizacijom pobačaja i smanjenjem vremena koje joj ostaje da se podvrgne postupku već i uzdizanjem ideje majčinstva kao svojevrsne građanske dužnosti u svrhu povećanja nataliteta te posrednim reduciranjem žene na isključivo reproduktivnu ulogu unutar društva. Time što ‘obavezni period čekanja’ neosporno predstavlja određenu vrstu ograničenja njime se, kako također navodi CESI, “krši pravo na privatnost, pravo na zdravlje te pravo na ravnopravnost”. Ovdje se više ne radi o pokušaju rješavanja problema prisutnih u pravnom sustavu, već se nastoji određeno svjetonazorsko pitanje nametnuti pravnom normom. Pitanje pobačaja u kontekstu u kojem je rasprava o njemu trenutno prisutna u Hrvatskoj nadilazi područja zakonodavstva i zdravstva te ulazi u sferu filozofskih, etičkih te vjerskih dilema. S obzirom da stavovi filozofsko-etički i religijski stavovi uvelike variraju od pojedinca do pojedinca, nemoguće je svaki od postojećih stavova učinkovito svesti pod zakonsku regulativu kojom će se jednom za uvijek razriješiti sukob mišljenja glede opravdanosti abortusa prisutan među pro-choice i pro-life pobornicima. Stoga bi svaki sljedeći doneseni zakon trebao ostaviti prostor lišen javne osude i otvoren za slobodan izbor u skladu s vlastitim moralnim uvjerenjima žene koja se odlučila bilo na abortus ili nastavak trudnoće.

{slika}

Također, potencijalna restriktivnost novog zakona o pobačaju očituje se i u mogućnosti zakonodavca da odluči o tome hoće li pobačaj, kako je već navedeno, biti financiran sredstvima iz državnog proračuna ili će pak troškove istog snositi sama žena. Iako je potonje i trenutno slučaj, ako pobačaj ostane privatni trošak, njegova će cijena vrlo lako moći biti korištena kao sredstvo kontrole ženskih reproduktivnih prava. Stavljanjem cijene na abortus, mogućnost istog se automatski ograničava onim građankama čije je materijalno stanje takvo da si naprosto nisu u mogućnosti priuštiti taj postupak. Takvo financijsko ograničenje također je vrsta prisile kojom se žene nastoji navesti na prisilno rađanje. Već sada se cijene kirurškog abortusa kreću između 860 i 3000 kn, dok je cijena medikamentoznog abortusa (tzv. Pilule za pobačaj) 995 kn, no ta je metoda trenutno dostupna jedino u KBC-u Rijeka. Nalog Ustavnog suda o donošenju novog zakona ostavlja prostora za podizanje cijene pobačaja donošenjem novog zakona čime bi se pobačaj ne samo otežao i regulirao već i u potpunosti onemogućio onima slabijeg materijalnog stanja, a ovisno o cijeni i ostalim ženama. Činjenica jest da je hrvatski natalitet u značajnom opadanju što služi kao česti argument protiv pobačaja u raspravi o njegovoj zakonskoj regulaciji, no financijska manipulacija u svrhu suzbijanja negativnog trenda nataliteta i očuvanja ‘prava djeteta’ sasvim je besmislena stoga što statistike pokazuju da ne postoji ikakva povezanost između broja abortusa i broja rođene djece. Privatnim financiranjem ovog medicinskog postupka umjesto osiguravanjem uvjeta za zapošljavanje, odgoj i obrazovanje djece te borbu protiv siromaštva i nasilja prava svih ženskih osoba našla bi se pod ugrozom nedopustivom međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava. Dakle, kako bi se doista svim ženama omogućilo pravo na slobodan izbor, novi bi zakon (koji bi prema izjavi predsjednika Sabora Bože Petrova mogao biti donesen mnogo ranije od zadanog roka od dvije godine) trebao riješiti pitanje troškova prekida trudnoće na način da oni terete državni proračun.

Novi će zakon također, kako je prema Nalogu predviđeno, biti dužan suočiti se s pitanjem priziva savjesti liječnika. U Hrvatskoj, prema podatcima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, trenutno djeluje 195 liječnika/ca s prizivom savjesti u 29 različitih zdravstvenih ustanova. KBC Rijeka jedina je zdravstvena ustanova u kojoj, od 22 liječnika/ca licenciranih za obavljanje kirurškog i medikamentoznog abortusa, niti jedan/na liječnik/ca nije uložio/la priziv savjesti. Naravno, svi/e liječnici/ce s prizivom savjesti ušli/e su u zvanje sa znanjem o svemu onome što ono uključuje, u što spada i pobačaj na zahtjev. Priziv savjesti još je jedna od restriktivnih mjera koja napada reproduktivna prava žene kao i pravo na slobodu zajamčeno kako Ustavom Republike Hrvatske tako i člankom 5.1 odjeljka I.1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osoba koja je svjesna činjenice da se izvršavanje abortusa kosi s njezinim osobnim moralnim načelima stoga bi trebala odabrati specijalizaciju u skladu s tim uvjerenjima, koja ne uključuje abortus na zahtjev. Naravno, to nikako ne znači da bi takvoj osobi trebalo biti oduzeto pravo ulaska u medicinsku struku, već bi njezin odabir naprosto trebao biti takav da ne uključuje oduzimanje prava na izbor ni jednoj ni drugoj strani. Pribjegavanje prizivu savjesti uvelike kompromitira pravo žene na izbor i u nekim sredinama čak i onemogućava abortus ukoliko žena nije u mogućnosti otputovati na zahvat u neku od zdravstvenih ustanova koje će biti spremne izvršiti abortus. Također, takvim se ograničenjima ne samo ugrožavaju reproduktivna prava žene, već ona predstavljaju i direktan rizik za njezino zdravlje budući da povećavaju mogućnost pribjegavanja ilegalnim mjerama te podvrgavanju abortusa u za to neadekvatnim uvjetima. Pred Hrvatskim je saborom stoga da problem priziva savjesti riješi na način koji neće ugroziti ženino pravo na pobačaj i zakonskom regulativom onemogući odbijanje izvršavanja zahvata u za to službeno ovlaštenim ustanovama.

Iako je prema izjavi predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića “zabrinutost neosnovana jer sabor ne može donijeti zakon koji bi zabranjivao prekid trudnoće” važno je pobrinuti se da novi zakon Hrvatsku usmjeri ka pozitivnijoj budućnosti glede ljudskih sloboda i prava (koje se prema standardima Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima te Konvencije o pravima djeteta odnose na svaku rođenu osobu i u svojoj definiciji ne obuhvaćaju embrij. Neophodno je ustrajati u nastojanju za neprihvaćanjem potencijalnih restrikcija pod krinkom savjetovanja, privatnog financiranja pobačaja  i priziva savjesti i boriti se za donošenje zakona koji garantira istinsku mogućnost izbora jer, kako tvrdi i CESI,  “pobačaj na zahtjev žene će očigledno i dalje biti glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena, koji, u ime zaštite embrija, vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage u hrvatskom društvu.” Jedna od ključnih odrednica suvremenog društva kojem moramo težiti je i sloboda žene pri donošenju odluka koje se tiču njezinog vlastitog tijela. Stoga je svaki potencijalni novi zakon koji dozvoljava religijski i ideološki motiviranu kontrolu reproduktivnih prava bez znanstveno- medicinski opravdanih temelja s kojom se država trenutno suočava u potpunosti neprihvatljiv. 

Žene Osmi mart provode protestirajući na ulicama diljem Hrvatske

Noćni marš ZA prava žena u Šibeniku već je održan u utorak, a danas svima onima koji se usuđuju dirati u prava žena svojim dolaskom poručite – ŽENE NEĆE STAJATI SA STRANE I GLEDATI!

Aktivistkinje Ženska mreža Hrvatske, ženskih sindikalnih grupa Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata i Hrvatske udruge radničkih sindikata i RODA – Roditelji u akciji organiziraju protestnu akciju povodom Dana žena pod nazivom Žene protiv bijede. 

“Akcija započinje okupljanjem pred Radničkim domom u 9:00, odakle u autobusom s izvješenim transparentima krećemo pred Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, a ispred svakog ministarstva će se održati kratki govori i predati zahtjevi.Nakon obilaska ministarstava okupljamo se na Trgu bana Josipa Jelačića u podne. Pozivamo vas da nam se pridružite u što većem broju kako bismo upozorile na sve veće žensko siromaštvo i odgovornost Vlade RH”, pozivaju organizatorice akcije Žene protiv bijede. 

Aktivistkinje i aktivisti u Splitu organiziraju marš u 18 sati na Pjaci (ispred stare Gradske vijećnice), a u Zadru u organizaciji Forum žena SDP Zadar okupljanje također počinje u 18 sati u Perivoju Gospe od Zdravlja.

Žene Splita organizirale su se prvi put u obrani svojih prava i podršci drugim ženama prije gotovo sto godina. Danas su neka od davno izborenih prava ugrožena direktnim napadima konzervativaca koji ženu žele vratiti u privatnu sferu i svesti je na ulogu majke i ponizne supruge. Brojna prava žene još su daleko od priznavanja i ostvarenja jednakosti, na što želimo upozoriti ovom protestnom akcijom! Zajedno tražimo bolje i pravednije društvo jednakih mogućnosti za žene i muškarce”, piše u pozivu na marš u Splitu, kojeg organizira feministička udruga Domine.

Noćni marš u Rijeci pod nazivom ‘Neću cvijeće, hoću prava’ počinje u 21 sat na Korzu.

“Suludo je da u 21. stoljeću moramo boriti iste borbe, raspravljati o istim stvarima i braniti stečena prava od nasrtaja mizoginih institucija i sekti. Za radna prava, za reproduktivna prava, za pravo izbora”, napisali su na svom Facebook eventu.

Varaždinska udruga Izražena na Dan žena organizira prosvjed za slobodan izbor pred bolnicom kao kontru moliteljima iz anti-choice pokreta ’40 dana za život’.

“Na Međunarodni dan žena branimo pravo na izbor prosvjedom ispred ulaza u Opću bolnicu Varaždin. Pridružite nam se u srijedu, 8. ožujka u 16 sati i – obucite crveno”, poručuju iz Izražene.

“Ove godine podržavamo drugarice iz regije i organiziramo Noćni marš u Mostaru. Borimo se za svoja tijela i svoj prostor, rame uz rame sa ženama iz Zagreba, Zadra i Splita. Okupljamo se na Španskom trgu u 18 sati, a marširamo u 18.30. Dođite da se družimo i spremamo revolucije”, stoji u pozivu na protest u Mostaru.

U Banjaluci se održava Marš po sloganom ‘Nismo rođene samo da rađamo’. Marš će početi u 13:30 sati okupljanjem ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske, a završiće na Trgu Krajine. Organizatori/ce naglašavaju kako se tako pridružuju Međunarodnom štrajku žena.

Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje i Centar za ženska prava povodom 8. marta organizuju Marš žena i IX Konferenciju žena u Crnoj Gori. Ovaj dan ćemo obilježiti okupljanjem u Podgorici pod sloganom I hleb i mir i ruže.

“Ovogodišnjim obilježavanjem Međunarodnog dana žena ukazujemo na siromaštvo i težak položaj žena i pozivamo na otpor sve prisutnijoj marginalizaciji žena i militarizaciji društva”, stoji u pozivu na događaj u Podgorici.

‘Ovakav sistem ubija svakodnevno i zato se moramo boriti svaki dan’

fAKTIV je feministički kolektiv čije područje djelovanja obuhvaća borbu za radnička i socijalna prava žena, protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama, te zalaganje za reproduktivna i seksualna prava. Kolektiv je osnovan kako bi se, u svjetlu aktualnih društvenih, ekonomskih i političkih kretanja, jasno i odlučno suprotstavilo sveprisutnoj socijalnoj i ekonomskoj nejednakosti, fašizaciji, seksizmu, homofobiji i transfobiji, klerikalizaciji i militarizaciji društva te cenzuri i ukidanju slobode govora i izražavanja.

Kako je prošlogodišnji i ovogodišnji Noćni marš bio inspiracija brojnim drugim gradovima i inicijativama za organiziranje ovakve protestne akcije, kako u Hrvatskoj, tako i u regiji, Libela je razgovarala s članicama feminističkog kolektiva fAKTIV.

Od kuda ideja za Noćni marš?

fAKTIV je izrastao 2016. godine iz ad hoc inicijative “Preuzmite odgovornost za ubojstva žena” i organizacijskog odbora “Noćnog marša – 8. mart ” s ciljem izvaninstitucionalnog djelovanja na stvaranju feminističke prakse kao dio šireg i solidarnog antikapitalističkog pokreta.

Noćni marš je nastao kao vapaj da žene zauzmu prostor, postanu vidljiv(ij)e i njihovi glasovi se čuju. Noćni marš je praksa koju prakticiraju brojne feministkinje diljem svijeta. Večernji termin odabran je namjerno i sa svrhom privlačenja na prosvjed i onih koji u ranijim terminima ne mogu doći jer rade. Smatramo kako žene imaju pravo na svaki javni prostor i u svako doba dana ili noći bez da strahuju za svoju sigurnost. Želimo pokazati da se ne bojimo, ali da razumijemo strah onih žena koje ga osjećaju zbog upornog marginaliziranja njihovih problema, zbog upornog institucionalnog ignoriranja i prešutnog društvenog opravdavanja nasilja koje na tim ulicama, no najčešće u svojim domovima, među prijateljima i poznanicima, doživljavaju svakodnevno. Nadamo se da će daljnjom organizacijom i umrežavanjem štrajk žena jednom ipak biti moguć.

U priopćenju ste istaknule kako će glavna tema ovogodišnjeg Prosvjednog marša biti borba za ugrožena seksualna i reproduktivna prava žena, posebno pravo na pobačaj. Kažete da su prava žena i dalje daleko od zaštićenih, bez obzira na netom objavljenu odluku Ustavnog suda kojom je važeći Zakon o pobačaju proglasio ustavnim. Koje je Vaše mišljenje o budućnosti seksualnih i reproduktivnih prava žena u Hrvatskoj? Koji je najgori, a koji najbolji scenarij?

Da, izrazile smo zabrinutost i sumnju, budući da je USUD samo prebacio odgovornost za novi zakon na zakonodavca. Istog dana smo saznale, što je s obzirom na političku klimu i očekivano, kako je već u planu uvođenje tzv. “savjetovanja” prije pobačaja i moratorija na odluku o prekidu trudnoće, a bojimo se kako će se ići u tom smjeru pod alibijem preporuke o donošenju “edukativnih i preventivnih mjera kako bi prekid trudnoće bio izuzetak”. Pratimo iskustva drugih zemalja, znamo da se to pokazuje pogubnim za pravo žene na izbor. Primjerice, u Makedoniji je to vrlo brzo otvorilo prostor za ulazak anti-choice organizacija direktno u javne bolnice i zdravstveni sustav. Makedonija je drugačija od nas utoliko što je zakon proglašen neustavnim, ali princip preporuka je jednak – uveli su obavezno savjetovanje, odnosno trodnevni moratorij na odluku. Savjetovanje se obavlja u bolnicama, ali je trebalo svega godinu dana da se, primjerice, anti-choice udruga “Lidija” ubaci u taj sustav i sada ženama kojima je ionako teško pod nos gura kršćansku propagandu. Odnosno, ono što ta ekipa s vremena na vrijeme “40 dana” radi pred bolnicama, uskoro bi mogla kontinuirano raditi u bolnicama i institucijama čiji je posao briga o reproduktivnom zdravlju žena. To je doista zastrašujuće. To je jedan od ružnih i nažalost i izvjesnijih scenarija. Ja mislim da budućnost naših prava doista ovisi o nama. Da je sada trenutak da prestanemo kalkulirati i procjenjivati u kojem će smjeru što krenuti i da naprosto uzmemo “politiku u svoje ruke”, da beskompromisno zahtijevamo ono na što imamo pravo i ne popuštamo. Prema nama je to najkonstruktivniji scenarij koji će jedini dovesti do naših ciljeva. Ti ciljevi nisu nemogući i nedostupni, a svode se na to da si svi i sve kao društvo osiguramo bazična ljudska prava. Jedno od njih je i pravo na dostojanstvo i tjelesnu autonomiju i slobodu odlučivanja o vlastitim tijelima i životima  – to je pravo koje se nad ženama sustavno i brutalno krši.

U širem smislu društvenih zbivanja, smatrate li da će Prosvjedni marš potaknuti promjene? Hoće li on osvijetliti probleme u društvu koje i dalje egzistiraju, potaknuti na razmišljanje?

Moj je osjećaj da se ljudi upravo bude. Zato nam je jedna od glavnih poruka: SAD JE VRIJEME OTPORA! Njome, osim što pozivamo, također i dijagnosticiramo društveni trenutak zrelosti za otpor. Vjerujem da je i ovakav odaziv na marš i usporedno organiziranje marševa i prosvjednih akcija u Hrvatskoj, ali i u regiji, kao i količina podrške koju smo dobile, pokazatelj da su promjene već potaknute. Prosvjed koji okupi veliki broj ljudi mora dobiti i medijsku pažnju, a to je prilika da “osvijetlimo” probleme i da jasno i glasno kažemo gdje stojimo, što namjeravamo i pokažemo otpor. Kao i da se organiziramo i udružimo. Premda je sam Marš ove godine fokusiran na aktualni udar na reproduktivna prava žena, ono što prozivamo i na što upozoravamo je kompletna politika laži, manipulacije i sve većeg ukidanja i kršenja prava svih onih koji se ne uklapaju u “viziju” hrvatstva političke elite i crkve. Dio te borbe, a usko povezano s kršenjem reproduktivnih prava, i je borba za pravedniji socio-ekonomski sustav koji nam svima može pružiti sve uvjete za donošenje odluka i izbora o i u vlastitim životima. Kao i prošle godine pozivamo sve da ustraju u borbi protiv fašizma, nasilja, ratova, siromaštva, kapitalističke eksploatacije i svih oblika društvenih nepravdi.

Što je s ostalim pravima žena u Hrvatskoj? Po Vašem mišljenju, s kojima se preprekama žene u Republici Hrvatskoj u 21. stoljeću, i dalje, suočavaju?

Sva prava žena su u Hrvatskoj svakodnevno kršena i zanemarena. I to u izuzetno velikoj mjeri. Od prošlog Osmomartovskog marša najviše smo se reagirale na nasilje prema ženama, jer je ono toliko strašno, i u tolikoj mjeri prisutno, a institucije ga najčešće svojim djelovanjem i nedjelovanjem potpiruju. Također, radnička, socijalna, ekonomska prava su iznimno ugrožena, uostalom kao i većini ljudi u ovom društvu koje galopira u kapitalistički ponor.  Smatramo kako se fokus treba staviti i na pravo na bazičnu sigurnost, koje je potpuno skršenom – od toga da ne znamo hoćemo li sačuvati dom (ako ga uopće imamo), kako ćemo platiti režije, hoćemo li se moći prehranit, hoćemo li sačuvati posao (ako ga imamo), što će biti s nama ili našima ako se razbolimo…  Jedan od sutrašnjih osmomartovskih prosvjeda  Saveza samostalnih sindikata – “Žene protiv bijede” progovara upravo o crnom nizu brojki koje pokazuju specifična kršenja ljudskih prava žena društvu i u radnom okruženju: 96 % novozaposlenih žena dobiva ugovore na određeno vrijeme ; gdje su žene izložene seksualnom zlostavljanju, uznemiravanju i ucjenjivanju na radnome mjestu; sve veći broj umirovljenica živi ispod linije siromaštva; gdje žene primaju manju plaću za jednaki rad; nije osiguran dovoljan broj jaslica i vrtića; država na žene prebacuje obavezu brige i skrbi za najosjetljivije skupine; ženama uskraćuju reproduktivna, seksualna i prava na besplatnu zdravstvenu skrb; žene nisu zaštićene od nasilja i izložene su sustavnoj diskriminaciji…

Govorimo o “feminizaciji siromaštva”, o tome da danas, globalno, siromaštvo ima žensko lice. UN-ovi podaci danas govore da žene čine 70 posto svih siromašnih na svijetu. U Hrvatskoj su najugroženije žene starije životne dobi. Prepreke su ogromne, ali nisu nepobjedive!

fAKTIV se zalaže i za prava LGBTIQ+ zajednice koja se nažalost, također, svakodnevno pokušavaju ukinuti. Primjer napada  na zagrebački klub “SUPER SUPER”gdje se održavala LGBTIQ+ friendly tematska zabava samo je jedan u nizu primjera. Kako se prava LGBTIQ+ zajednice uklapaju u temu ovogodišnjeg prosvjeda?

Reproduktivna i seksualna prava žena koja su nam ove godine u fokusu nikako ne možemo gledati izvan šireg konteksta u kojem se reproduktivna prava nikako ne tiču samo žena, a pogotovo ne samo heteroseksualnih žena. Napadom na pravo na pobačaj svakako su hetero i biseksualne žene skupina koja je najšire i najneposrednije ugrožena, no ne smijemo zaboraviti i drugu posebno ugroženu grupu u ovom kontekstu, a to su trans i rodno varijantne osobe čija su prava na odlučivanje o vlastitom tijelu i pravo na tjelesnu autonomiju pod državnom i medicinskom kontrolom koja je ionako preoštra i svako dodatno pojačavanje te kontrole nešto je što jednostavno ne smijemo dopustiti da se dogodi.

Isto tako, u fAKTIV-u smo svjesne da je patrijarhat protiv kakvog se borimo u svojoj srži heteropatrijarhat i svjedokinje smo pokušaja da se svi seksualni činovi koji nisu usmjereni k reprodukciji dodatno sankcioniraju i svakodnevno proglašavaju nepoželjnima, bolesnima i sl. pod krinkom tzv. vjerskih ‘sloboda’ i brige za održavanje nacije, i ovo je nešto što pogađa sve, a posebno žene čiji je užitak i izbor u najboljem slučaju sekundaran, a u stvari nepoželjan, i LGBTIQ+ zajednicu. Pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu podrazumijeva i pravo na vlastitu seksualnost i seksualno opredjeljenje, a pravo na slobodno odlučivanje o rađanju ili nerađanju djece jest pravo koje trebamo proširiti i na druge oblike obiteljskih zajednica izuzev one heteroseksualne. Kada govorimo o reproduktivnim pravima, nužno govorimo i o svemu tome.

Nedavno je Hrvatsku potresao slučaj ubojstva 18-godišnje Kristine Krupljan, a svakodnevno čitamo u dnevnim novostima i o ostalim primjerima fizičkog, ekonomskog i seksualnog zlostavljanja žena unutar i izvan obitelji koje se ne sankcionira niti sprječava. Kako po Vašem mišljenju potaknuti promjene na tu temu. Je li patrijarhat izvor takvog ponašanja? Može li se on uopće iskorijeniti?

Neke promjene jesu postignute oko vidljivosti problema, na razini zakonskog okvira, međutim, to što problem nasilja nad ženama nije ni blizu prioriteta ovog društva pokazuje da živimo u društvu u kojem su neki muškarci na pozicijama moći, u kojem su neki muškarci privilegirani u kojem svi oni koji se ne pripadaju tim skupinama muškarca ili ih društvo kao takve ne prepoznaje jesu građanke/i drugog reda. Riječ je dakle, o problemu koji se rješava samo kroz totalnu promjenu paradigme i stoga je potrebno raditi na promjenama u svakom aspektu života. Privilegirani se ne odriču lako svojih privilegija, ali postoje načini da ih se prisili, i to je ono što radimo na različite načine, naravno, strašno je što posljedice kapitalizma/patrijarhata/rasizma/homofobije mnogi plaćaju svakodnevno svojim dostojanstvom, zdravljem i životima. Drugim riječima, ovakav sistem ubija, ubija svakodnevno i zato se moramo boriti svaki dan.

Hoće li hrvatsko društvo, po Vašem mišljenju, ikada doći do stadija u kojem se ravnopravnost muškaraca i žena ostvaraje u praksi, do stadija u kojemu ravnopravnost spolova, kao i ostalih manjina nije samo slovo na papiru, nego temeljna odrednica društva? Konzervativizam je postao temeljna politička struja kako u većini europskih zemalja, tako i u Republici Hrvatskoj, kako se nositi s time? Američki predsjednik, Donald Trump, pokrenuo je već inicijativu za ukidanje reproduktivnih prava žena, brojne europske zemlje već du isto učinile i ranije. Piše li nam se svima crno?

Teško je predviđati budućnost, posebice u Hrvatskoj, jer u načelu imamo problem sa sustavom (državom) koja ne funkcionira ni na jednom polju, institucije nisu jake i ne mogu garantirati provođenje zakona. S jedne strane, u sistemima koja su načelno demokratska uvijek je moguće otvaranje područja ideološke borbe, naravno, kada bi institucije funkcionirale ta borba ne bi dovodila u pitanje ljudska prava. I na kraju, treba postaviti pitanje možemo li govoriti o ravnopravnosti u kapitalizmu, sistemu koji funkcionira na generiranju nejednakosti. U svakom slučaju, sada jest trenutak u kojem u kojem se suočavamo s raspadom sustava i zato građanke/i moraju djelovati, ono što može unijeti optimizam jest da imamo povijest borbe i izborenih  prava na koje se možemo pozvati i na kojoj možemo graditi budućnost.

Nasilje nad izbjeglicama i dalje prisutno

Godina je dana prošla od zatvaranja tzv. Balkanske rute 8. ožujka 2016. godine, kojima je onemogućen legalan ulazak izbjeglicama u većinu zemalja Europske unije. Zatvaranjem granica usustavile su se prakse pogubne po izbjeglice, kojima ih se ne samo sprječava u ulasku na teritorije mnogih europskih država, već i prisilno i nasilno protjeruje, ako uspiju prijeći granice.  Prema navodima izbjeglica, Hrvatska je jedna od zemalja koja provodi takve nezakonite i nasilne prakse protjerivanja pa su aktivisti udruge Are You Syrious? i Inicijative Dobrodošli! u nekoliko su navrata u siječnju i veljači boravili u Srbiji s ciljem dokumentiranja slučajeva policijskog nasilja nad izbjeglicama kojima je onemogućen zakonom zagarantiran pristup sustavu međunarodne zaštite.

Prije mjesec dana prva prikupljena svjedočanstva izbjeglica Inicijativa Dobrodošli! i Are You Syrious? prijavili su Ministarstvu unutarnjih poslova te je uslijedila kriminalistička istraga. Nakon isteka zakonskog perioda Ravnateljstvo policije izvijestilo je kako su obavljene provjere u cilju utvrđivanja osnovanosti pritužbi te da nije utvrđeno neprofesionalno ili nezakonito postupanje policijskih službenika prema izbjeglicama. Stoga su udruga i inicijativa podnijela kaznenu prijavu.

Ravnateljstvo policije očitovalo se i o pojedinim slučajevima te, u tri od šest slučajeva, navodi kako je strancima koji su nezakonito ušli na teritorij Republike Hrvatske izdano Rješenje o povratku s rokom za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) u trajanju od 30 dana. S obzirom na to da su sve izbjeglice imale 30 dana za napuštanje EGP-a, postavlja se pitanje zašto ih je policija odmah istoga dana ili već sljedećega protjerala u pogranično, odnosno na područje Republike Srbije. Očitovanje Ravnateljstva policije također tvrdi kako nisu potvrđeni navodi iz pritužbe o odbijanju zaprimanja namjera migranata za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Ipak, iskazi koje su izbjeglice dale aktivistima govore suprotno, a sami boravci nekolicine izbjeglica u policijskim postajama u Hrvatskoj, koje je Ravnateljstvo policije potvrdilo, govore u prilog okolnosti da su namjere za traženje međunarodne zaštitom ipak izrečene.

Pritužbe na policijsko nasilje nad izbjeglicama i onemogućavanje pristupa sustavu međunarodne zaštite i dalje su prisutne te su ih aktivisti i aktivistkinje nastavili prikupljati odlazeći u Srbiju, nakon čega je nastao i Drugi izvještaj o nezakonitim i nasilnim protjerivanjima izbjeglica iz Republike Hrvatske, koji dokumentira prekoračenja ovlasti, potpisivanje dokumenata na hrvatskom jeziku ili nekom drugom jeziku koji izbjeglice ne razumiju te potpisivanje dokumenata od strane policijske službenice kada osoba to nije željela učiniti, protjerivanje unatoč eksplicitnom traženju azila/međunarodne zaštite u Hrvatskoj, nasilno ponašanje policijskih službenika te oduzimanje vrijednosti i osobnih stvari.

Stoga, Inicijativa Dobrodošli! i Are you Syrious? pozivaju nadležne institucije da istraže navedene pritužbe u što hitnijem roku te zaustave svako nezakonito i neprofesionalno ophođenje s onima koji su najranjiviji i u potrebi za zaštitom. 

Sad je vrijeme OTPORA!

Feministički kolektiv fAKTIV povodom sutrašnjeg Noćnog marša za 8. mart poziva sve da se pridruže borbi za ravnopravnost, reproduktivna i seksualna prava, borbi protiv nasilja nad ženama te za ženska prava generalno.

Proglas prenosimo u cijelosti: 

I ove se godine okupljamo kako bismo marširale i pridružile se stoljetnoj i globalnoj borbi žena za svoja prava i sva ljudska prava. Osmi mart je slavlje te odavanje poštovanja toj borbi i njenim dragocjenim tekovinama, kao i nepokolebljivi čin otpora prema svima koji bi htjeli zatrti dosad izborena prava.

Prošle smo godine poručile: NE BOJIMO SE! i pozvale i sve vas da ustrajete u borbi cijelu godinu protiv fašizma, nasilja, ratova, siromaštva, kapitalističke eksploatacije i svih oblika društvenih nepravdi. Poručile smo da ćemo braniti ugrožena prava žena, da ćemo se boriti za sustav i društvo u kojemu imamo ne samo pravo izbora, što samo po sebi ne znači ništa, već i sve materijalne uvjete za donošenje odluka i izbora o vlastitim životima.

U ovom trenutku političke elite i Katolička crkva pretvaraju društvo u kojem živimo u neprijateljsko za sve one koji odudaraju od njihove vizije ispravnih Hrvata i Hrvatica. Ne biraju sredstva.

Premijer i Vlada lažu, uvaljuju nam najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa – na ‘inkubatorice’ nacije i ‘proizvođačice’ obespravljene radne snage i topovskog mesa. I još k tome nam licemjerno uvaljuju odgovornost za svoje beskrupulozne poteze pozivajući se na “volju birača”. E, pa nećete!  Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti. Nećemo vam to dopustiti!

Slijedimo svoje prethodnice – borkinje koje su se izborile za siguran i legalan pobačaj, pridružimo se uvijek prisutnom i rastućem globalnom ženskom otporu i glasno viknimo: E, nećete!  “No pasaran!” DOSTA!

Nemojmo zaboraviti da zabrana pobačaja isti premješta iz sfere legalnog u sferu ilegalnog. Njegovom zabranom izravno se povećava rizik od smrtnosti i komplikacija za zdravlje žena. Ovdje i sad zahtijevamo ne samo dostupan, siguran i legalan, već i potpuno besplatan pobačaj kako bi svoje pravo na medicinsku uslugu uistinu mogle ostvariti sve žene.

Zahtijevamo dostupnu i besplatnu kontracepciju te adekvatnu seksualnu edukaciju. Zahtijevamo ukidanje priziva savjesti ginekologa i ginekologinja. Zahtijevamo obiteljsku, demografsku i socijalnu politiku koja ženama omogućava sve uvjete za donošenje odluka o rađanju ili ne-rađanju i planiranju obitelji. Zahtijevamo hitnu ostavku Stiera i Ilčića, koji iskorištavaju svoj položaj za nametanje ideologije fundamentalističkih vjerskih grupa.

Plenkoviću – poručujemo – drama je! Da se niste usudili ne ratificirati Istanbulsku konvenciju. Nećemo dopustiti da nas uvučete u tragediju iz koje kao pobjednici izlaze najgori, a svojim životima plaćamo mi. Već dugo svjedočimo širenju neokonzervativne ideologije, koja se obrušava na temeljna prava žena, na LGBT zajednicu, na sve Druge. Poručujemo svim promotorima patrijarhata, promotoricama prisilne reprodukcije, samoprozvanim ‘podržavateljima života’, koji nam serviraju priču o ‘životu’ dok istovremeno utjeruju strah i siju mržnju:

Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti. Često, nažalost, ne biramo svoju revoluciju, ali smo dužne sudjelovati u borbama protiv patrijarhata i fašizma u kojima se nađemo. Dužne smo reagirati, obraniti prava, ne dopustiti da nas ugnjetavaju.

OVO JE DOBA OTPORA! SAD JE VRIJEME OTPORA!

Znamo da građanke i građani Hrvatske ne žele živjeti u klerikalnom društvu u kojem se odluke o našim životima donose na oltarima i zato vas pozivamo da svi skupa kažemo glasno NE obiteljašima i životarima, njihovim Hodovima za tzv. život, njihovim molitvama pred bolnicama, njihovim morbidnim kampanjama kojima, kao i uvijek, vrijeđaju, manipuliraju i lažu! Recimo NE isto takvoj Vladi na čelu s licemjernim premijerom i njezinim pokušajima zabrana prava na izbor, prava na pobačaj.

Dočekale smo odluku Ustavnog suda, i iako bismo htjele reći da smo sretne što je zahtjev za ocjenu ustavnosti tzv. Zakona o pobačaju odbačen, preporuke Suda u ovoj političkoj klimi ostavljaju prostor za uvođenje obveznih savjetovanja prije pobačaja i ostalih mjera koje bi mogle ozbiljno narušiti ionako ugrožena seksualna i reproduktivna prava žena. Narednih nas mjeseci čeka teška borba. Noćni marš je samo prvi korak.  Poručujemo: Odbijte od naših tijela i života!

Mislite da svojim manipulacijama možete izbrisati iz memorije pobačaj kao medicinski zahvat i temeljno pravo žena u Hrvatskoj od 1978. godine? Neće ići, nećemo vam dopustiti!

Mislite da ćete bez ikakvog otpora uspjeti stvoriti generacije mladih koje će vam naivno vjerovati kad kažete da se borite za život? Neće ići, nećemo vam dopustiti!

Mislite da ćete bez problema nastaviti haračiti i oduzimati prava jednoj po jednoj skupini koja se ne uklapa u vašu fašističku viziju društva? Mislite da ćemo vam bez borbe dopustiti da ti napadi postanu nešto uobičajeno, nešto što se više uopće ne propituje? Zaboravite! NEĆEMO!

Dosta vaše kontrole nad našim, i samo našim, tijelima! Preko grlića nam je!

Svatko tko se usudi dirnuti u prava žena, mora znati da žene neće stajati sa strane i gledati. Nećemo reći da će biti lako jer znamo da feministička borba nikad nije laka, ali baš zato ne smijemo odustati, ne smijemo im dopustiti da nas uvjere da smo bespomoćne, jer to nikako nismo. Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo. 

Zato još jednom poručujemo:

OVO JE DOBA OTPORA! SAD JE VRIJEME OTPORA!