‘Zagreb je NAŠ!’ – odgovor i otpor uništavanju grada

Danas je javnosti predstavljena politička platforma Zagreb je NAŠ!, koja će izići na nadolazeće lokalne izbore. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Javnom akcijom izvedenom pred zagrebačkim Paromlinom, simbolom zapuštenosti i lošeg upravljanja gradom Zagrebom, predstavljena je politička platforma za lokalne izbore “Zagreb je NAŠ!“. Platforma želi okupiti građane/ke, inicijative i progresivne političke stranke oko ideje da je potrebno puno šire sudjelovanje građana/ki u odlučivanju o budućnosti grada Zagreba nego što je to dosad bio slučaj. Nasuprot sve prisutnijoj tendenciji privatiziranja javnih dobara, platforma se zalaže za svima dostupne i kvalitetne komunalne i javne usluge, od vodnih usluga i gospodarenja otpadom do vrtića i staračkih domova.

Platforma “Zagreb je NAŠ!” nastala je kao odgovor i otpor šesnaestogodišnjoj politici uništavanja grada na čelu s Milanom Bandićem i svim političkim strankama koje su ga sve ove godine održavale na vlasti. Stoga su jutros ispred zagrebačkog Paromlina članovi Platforme – aktivisti/kinje, znanstvenice, učitelji, sindikalisti, kulturnjaci, umirovljenice, odgajateljice u vrtiću, sportašice, sudionici kvartovskih inicijativa, društveni poduzetnici – otkrili bistu gradonačelnika Milana Bandića na kojoj su istaknuli simbole svih onih stranaka koje su mu godinama čuvale leđa i s njim dijelile plijen.

“Za situaciju u gradu jednako su odgovorni i SDP, HDZ, HNS i HSLS, koji godinama glume opoziciju, a zapravo su u dilu s Bandićem. Zagreb je naš, a ne Bandićev i stranaka koje ga održavaju na vlasti”,  poručio je Tomislav Tomašević iz Platforme.

Dražen Šimleša upozorio je da su komunalne usluge u Zagrebu u procesu privatizacije – od pročistača otpadnih voda pa sve do odvoza otpada – i naglasio da ova platforma kroz svoje političko djelovanje želi dati drugačiji smjer razvoju grada, u kojem su komunalne usluge javne i dostupne svim građanima i građankama.

“Nadolazeće lokalne izbore vidimo kao svojevrsni referendum o tome na koji način se upravlja gradom i što će se događati s komunalnim uslugama. Iskustva iz EU i svijeta nas uče da privatizacija komunalnih usluga dovodi do povećanja cijena i smanjenja kvalitete. Želimo se predstaviti kao politička opcija koja će se tome vrlo jasno i odlučno suprotstaviti i zato ističemo da je Zagreb naš i nije na prodaju!” – zaključio je Šimleša.

Naima Balić na temelju svog dugogodišnjeg iskustva u poljima kulture i obrazovanja tvrdi da ne postoji dugoročna vizija ni strategija u upravljanju i razvoju gradskih institucija te da grad konačno treba stvarati i provoditi politike u interesu svih građana. Istaknula je da su u vrijeme rata u gradu izgrađene dvije gimnazije, škola u Malešnici, sagrađeni su vrtići i dom za mlade, dok današnjoj djeci nisu pruženi uvjeti za obrazovanje, a infrastruktura u školama je zastarjela.

“U Zagrebu se vodi klijentelistička politika, nema kulturne politike, nema strategije i zato želimo promjene, želimo da Zagreb bude naš jer pripada svim građanima/KAMA i svi volimo naš grad”,  istaknula je Naima Balić.

Platforma odgovor na političku krizu i krizu upravljanja gradom vidi u novoj politici u kojoj institucije uključuju građane u proces oblikovanja razvoja grada: “Nova politika koju želimo zastupati bazirana je na principima široke participacije, uključivosti i otvorenosti, bazirana je na ideji da smo mi, građani, ti koji trebamo suodlučivati o resursima grada, o javnim i komunalnim uslugama”, izjavila je Danijela Dolenec.

“Gradimo široku političku platformu i pozivamo progresivne stranke, građanske inicijative i građane da nam se priključe. Pozivamo građane/ke da se mobiliziraju, da formiraju liste za mjesne odbore i vijeća gradskih četvrti. Govorimo da je Zagreb naš jer želimo suodlučivati o tome kako se koriste gradski resursi i kako se oblikuju javne usluge. Naš je zato što moramo, kao građani I građanke, imati dostupne i kvalitetne javne usluge i zato što su vrtići, škole, parkovi, kvartovi i ulice naši. I zato kažemo, Zagreb je naš jer želimo vratiti grad u svoje ruke”, naglasila je Dolenec. 

Radikalni zaokret po pitanju ljudskih prava žena, te seksualnih i rodnih manjina

Platforma 112 i CROSOL –Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske pozivaju vas na konferenciju za medije povodom radikalnog zaokreta u vanjskoj politici RH po pitanju ljudskih prava žena, te seksualnih i rodnih manjina.

Konferencija će se održati ispred Ministarstva vanjskih i europskih poslova (Trg N.Š. Zrinskog 7-8, Zagreb – ispred službenog-protokolarnog ulaska u MVEP iz parka Zrnjevac) u srijedu, 1. ožujka 2017. s početkom u 11 sati.

Na konferenciji govore:
Rada Borić (CROSOL), dugogodišnja aktivistkinja za ljudska i ženska prava
Sanja Sarnavka (Platforma 112), dugogodišnja aktivistkinja za ljudska i ženska prava
Nataša Škaričić, slobodna novinarka i pokretačica apela Vladi RH za očitovanje o izjavama ministra vanjskih poslova

Predstavljanje indikatora ravnopravnosti na radnom mjestu

Okrugli stol “Predstavljanje Indikatora ravnopravnosti na radnom mjestu” održat će se 3. ožujka u Kući Europe, Augusta Cesarca 4, s početkom u 13 sati.

Cilj okruglog stola je upoznati poslodavce/ke i druge dionike/ice u Republici Hrvatskoj s Indikatorom ravnopravnosti na radnom mjestu te načinima na koje mogu poboljšati prakse usmjerene na poticanje raznolikosti i inkluzivnosti u svojim organizacijama.

Tijekom 2016. godine šest udruga iz Hrvatske (Prostor rodne i medijske kulture K-zona, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju BRID, Lezbijska organizacija Rijeka ‘LORI’, udruga Zora iz Čakovca, Zagreb Pride i Trans Aid) u suradnji sa sindikatima, razvilo je Indikator ravnopravnosti na radnom mjestu – evaluacijski alat, u formi upitnika, namijenjen poslodavcima koji pomaže u kreiranju uključive radne okoline te omogućava poslodavcima da usklade standarde svog poslovanja s europskim i globalnim trendovima.

Indikator ravnopravnosti na radnom mjestu je nastao po ugledu na slične alate (prvenstveno Workplace Equality Index organizacije Stonewall iz Velike Britanije), koje koriste poslodavci diljem svijeta. Na okruglom stolu će prisustvovati predstavnici/ce poslodavaca u RH, nadležnih institucija, organizacija civilnog društva te sindikata, a diskusija se organizira u okviru projekta “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu” kojeg financira Europska unija i sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Svoja iskustva, znanja i preporuke vezano uz važnost poticanja raznolikog i inkluzivnog radnog okruženja podijelit će:

  • Mirjana Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR)
  • Gabrijela Ivanov i Noah Pintarić, udruga Prostor rodne i medijske kulture K-zona

Poziva se zainteresirana javnost a posebno poslodavci da se pridruže okruglom stolu i popratnoj raspravi, te tako sudjeluju u razvoju politika i praksi s ciljem stvaranja inkluzivne i pravedne okoline za LGBTI zaposlene i druge manjine koje se suočavaju s diskriminacijom na radnom mjestu. Postoji mogućnost pokrivanja putnih troškova poslodavcima van Zagreba, o čemu se informirajte na diana@voxfeminae.net.

“LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu” projekt je kojeg zajednički provode Prostor rodne i medijske kulture K-zona, BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Udruga Zora te Lezbijska organizacija Rijeka “LORI” u suradnji s udrugama Zagreb Pride i Trans Aid. Projekt traje 18 mjeseci (od studenog 2015. do svibnja 2017.), a glavni ciljevi projekta su ojačati kapacitete udruga za ljudska i radnička prava po pitanju diskriminacije LGBTI osoba na osnovi rodnog identiteta, rodnog izražavanja i spolne orijentacije na radnom mjestu te kroz izgradnju međusektorske mreže i implementaciju zagovaračkih modela pridonijeti suzbijanju diskriminacije LGBTI osoba na radnom mjestu i pri zapošljavanju.

Projekt ‘LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu’ financira Europska unija – Komponenta I IPA 2012 pretpristupnog programa – Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija, područje: Jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za osiguravanje djelotvorne provedbe standarda EU u ostvarenju ljudskih prava i sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Peticijom traži od Vlade da se očituje o izjavama ministra Stiera

Novinarka Nataša Škaričić pokrenula je peticiju zatraživši od Vlade i premijera Andreja Plenkovića da se očituju o izjavama Davora Ive Stiera o zaštiti reproduktivnih prava u Hrvatskoj.

U javnom zahtjevu Vladi za očitovanje na dokument Ministarstva vanjskih poslova o nacionalnim prioritetima u zaštiti ljudskih prava, koji možete potpisati OVDJE, Nataša Škaričić posebno naglašava da je Davor Ivo Stier kao ministar privatizirao ovo pitanje, jer Hrvatska nikada nije dovela u pitanje pravo na pobačaj, piše Forum.tm.

Peticiju prenosimo u cijelosti:

“Izjava Ministarstva vanjskih poslova da Hrvatska pojam ‘seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava’ tumači tako da ono ne uključuje pravo na pobačaj, prva je takva izjava bilo kojeg tijela izvršne vlasti u Hrvatskoj od njezinog osnutka.

Nijedna Vlada u povijesti Hrvatske i nijedan ministar, uključivši ministre zdravstva, nisu osporavali pravo na pobačaj zajamčeno Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Prema tome, tvrdnja koja se može interpretirati na način da Hrvatska – ne ministar Davor Stier osobno, kao odgovorna osoba za stajališta MVP-a – ne priznaje pravo na pobačaj, trenutno može biti samo opasna sramota za ovu državu. Sramotna je u smislu da je činjenično netočna i da MVP i ministar svjesno dovode u zabludu europarlamentarke i europarlamentarce kojima su je uputili, a opasna u barem dva smisla.

Prvo, kao činjenica da jedan ministar u službenoj korespondenciji neometano revidira važeći normativni okvir i identificira osobne, od prije poznate svjetonazorske stavove, sa stavovima vlasti. Takvo je ponašanje samo po sebi zastrašujuće, jer se u osnovi radi o privatizaciji institucija vlasti. 
Drugo, činjenica je da ministar ovime izravno širi neizvjesnost hoće li Hrvatska suspendirati pravo na pobačaj.

Mi, potpisnice i potpisnici ovog zahtjeva, tražimo od Vlade Republike Hrvatske da se odmah službeno očituje o izjavi MVP-a i postupku ministra Stiera. Zahtijevamo da se o navedenom posebno očituje ministar zdravstva.

Izjava predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića da u ovome ne vidi nikakvu dramu, ne samo da nije dovoljna, nego stimulira privatnu svjetonazorsku uzurpaciju vlasti. 
Ukoliko odmah ne demantirate da privatni stav ministra Stiera inkorporiran u službenu izjavu MVP-a ima veze sa službenim stavom Vlade RH, a ujedno i sam sadržaj izjave, uvjereni smo da biste se mogli suočiti sa veoma snažnom reakcijom javnosti.

Apeliramo da ne dopustite da eskalira kaos i antagonizmi koje svakodnevno inducirate.”  

Peticiju možete potpisati OVDJE.

Kako najbolje iskoristiti spontane pobune na poslu

Bilo bi lijepo da na raspolaganju uvijek imamo provjerene i pouzdane strukture koje su sposobne odgovoriti na neočekivane situacije na poslu. Nažalost, to nije slučaj na mnogim radnim mjestima gdje te strukture imaju tendenciju biti slabe i neorganizirane ili pak spore i birokratske. Situacije koje uznemiruju većinu vjerojatno će biti neočekivane. Iznenadna pobuna će se vrlo vjerojatno razviti kao odgovor na neočekivane odluke ili okolnosti tj. neopravdane otkaze, promjene u smjenama i slično, a naša reakcija mora često biti brza i ad hoc. Ono što slijedi je nekoliko savjeta o tome kako izvući najviše iz tih spontanih pobuna na radu:

1. Djelujte brzo. Prema našem iskustvu, odgovor na takve stvari treba biti vrlo brz. Ako ćemo čekati da zamolimo ljude da odu na sastanak nekoliko dana kasnije, onda incident više neće biti u prvom planu i toliko relevantan radnicima/cama. Sporna odluka će možda biti nevoljko prihvaćena samo zato što će već biti prisutna neko vrijeme, početni bijes do tada će već splasnuti, a tako će i vrijeme za mogućnost učinkovitog djelovanja pomalo iscuriti.

2. Pažljivo razmišljajte. Iako moramo djelovati brzo, moramo dobro i odgovorno razmisliti, što očito može biti teško dok smo vjerojatno vrlo ljuti. Hoće li ono što radimo dovesti do poboljšanja ili do još više izgubljenih radnih mjesta? Nikad nije od veće važnosti razmišljati poput radnika/ca, a ne političkih aktivista/ica. Također, informirajte ljude što više možete, budite iskreni/e o tome kakve su vjerojatne posljedice akcije i izbjegnite davanje lažne nade.

3. Neka svi/e prestanu raditi. Sljedeća najvažnija stvar jest da svi/e prekinu s poslom, prestanu raditi stvari koje bi inače trebali/e. Posluživanje kupaca, javljanje na telefon, slaganje polica, takve stvari postaju ukorijenjeni modus operandi i uspjeh u nastojanju da svi/e prestanu raditi ono što bi trebali/e ogroman je korak koji otvara vrata raznim mogućnostima. Čim se učinkovito udaljimo od posla, također smo učinkovito u štrajku. Tada nas trebaju nagovoriti da se vratimo na posao i što duže nastavimo ne raditi, teže će biti prekinuti štrajk. Također, nemojte da vas činjenica da radite negdje gdje nema mnogo drugih zaposlenika/ca odgovori od štrajka. Mala mjesta ponekad mogu značiti veće šanse za uspjeh. Ako samo dvoje vas čini 2/3 radne snage, nadređeni/e će biti podosta kompromitirani/e ako počnete odbijati raditi. Međutim, to može ovisiti i o tome koliko im je lako doći do novih radnika/ca u kratkom roku.

4. Nemojte razgovarati s nadređenima. U ranim fazama nikad nije dobra ideja upustiti se u dijalog s nadređenima. Iako se čini kao razumna stvar koju je potrebno učiniti, na taj način neizbježno se uvlačimo natrag u diskurs tvrtke. Ona raspravu kontrolira usmjeravajući je na svoje jake strane; naša snaga je u kolektivnoj sposobnosti zaustavljanja rada. Obraćanje nadređenima tjera nas na raspravu s njima i to pod njihovim uvjetima, ne našima. U deset minuta uljudne rasprave doći ćete od kolektivnog odbijanja određene odluke do toga da pitate nadređe ne mogu li promijeniti svoje mišljenje (molim Vas), i neizbježne predaje. Isto tako, nemojte pretpostavljati da će obraćanje “dobrom/oj šefu/ici” dovesti do uspjeha. Čak je i “dobar/ra šef/ica” dužan/na djelovati u skladu s politikom poduzeća. Ulaskom u pregovore s bilo kojom/om od šefova/ica ili birokrata/kinja kočite momentum pobune i činite loš potez. Najbolja je opcija kolektivno odbiti bilo koju odluku koja je pokrenula pobunu.

5. Širite borbu. Pokušajte proširiti štrajk širom tvrtke i geografskog područja u kojem radite. Posjetite različita odjeljenja svog radnog mjesta i poručite im što se događa te ih pokušajte pridobiti u štrajk (ili ih barem potaknite nekakvu vrstu djelovanja s radnog mjesta koje može biti od pomoći). To se može činiti kao apsurdno utopijski prijedlog, ali, primjerice, radnici/ce u kafiću na autobusnoj stanici neizbježno će biti nezadovoljni/e nečime na svom poslu što ih može potaknuti da se spontano pridruže štrajku vozača/ica autobusa, donoseći u njega svoje vlastite zahtjeve.  Čak ako i uključivanje drugih radnika/ca ne uspije, ono ih može potaknuti na pridruživanje ukoliko do slične situacije dođe u budućnosti (bilo na njihovom sadašnjem ili na nekom drugom radnom mjestu). Važno je pokušati stvoriti kulturu u kojoj solidarizacija radnika/ca nije neobična pojava.

Čak i kada nisu u potpunosti uspješne, ove vrste pobuna mogu natjerati nadređene na uzmak, ili barem na popuštanje koje otvara određeni prostor radnicima/ama. Jednostavno rečeno, osim ako su izrazito glupi/e, nadređeni/e vam neće uzrokovati probleme još neko vrijeme, a to će biti direktna posljedica vašeg djelovanja.

Prevela i prilagodila: Katarina Pavičić-Ivelja

Poziv na sudjelovanje na 9. međunarodnom festivalu fotografije Organ Vida

Međunarodni festival fotografije Organ Vida objavio je poziv za domaće i inozemne umjetnice i umjetnike na temu – Novi građani koji je otvoren od 22. veljače pa sve do 1. travnja. Cilj je ovom temom interpretirati ideju Novog građanina koja nadilazi konvencionalno shvaćanje njegove ‘izvorne definicije’ ograničene na državu i grad te se od umjetnika/ica traži da izraze svoj glas otpora, promišljaju građanina kao čovjeka-bez-mjesta, povrh privilegija, nacionalnosti ili privrženosti vlasti, da pokažu kontra-jezik; novo shvaćanje toga što znači biti živ i živjeti u (post)kapitalističkom svijetu obilježenom klimatskim promjenama. Svi zainteresirani više o temi natječaja mogu saznati na ovoj poveznici te se prijaviti putem aplikacijskog formulara.

Nakon završetka natječaja, o najinovativnijim će radovima odlučivati stručni žiri sastavljen od umjetnica i umjetnika Dane Lixenberg, Christine de Middel, Katrine Koenning i Pietera Hugoa, kustosice Muzeja suvremene umjetnosti Leile Topić te pisca i kritičara The Guardiana i The Observera Seana O’Hagana, a odabrani će umjetnici/ce svoje radove predstavljati kroz dvotjedno održavanje 9. Organa Vida u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, od 8. — 24. rujna 2017. godine.

Nagrada Marina Viculin

Glavna je novost ovogodišnjeg Festivala dodjela nagrade za hrvatske fotografe/kinje, koja će nositi ime po nedavno preminuloj, istaknutoj domaćoj povjesničarki umjetnosti, kustosici i bivšoj ravnateljici Galerije Klovićevih dvora, Marini Viculin. Dodjelom nagradeu iznosu od 25.000,00 kuna želi se motivirati zajednica domaćih umjetnika/ica, a dodijelit će se jednom autoru/ici prema odluci međunarodnog žirija za projekt u nastajanju (work in progress) te za realizaciju izložbe tijekom narednog izdanja Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida. Prijave za nagradu “Marina Viculin” bit će otvorene do 1. srpnja 2017. godine. Više informacija o uvjetima prijave na ovoj poveznici, a svi zainteresirani/e prijave mogu slati putem web stranice.

{slika}

“Tijekom godine dana rada na projektu, dobitnik/ica potpore bit će obvezan/na uredničkom kolegiju dvaput prezentirati rad u nastajanju. Organ Vida će unutar okvira iznosa Nagrade osigurati galerijski prostor za završeni rad, kao i sredstva za produkciju izložbe te dati punu podršku odabranom umjetniku/ici u promociji i distribuciji njegovog/njenog projekta na međunarodnoj fotografskoj sceni”, naglasila je umjetnička direktorica Festivala Marina Paulenka.

Marina Viculin rođena je 13. veljače 1957. u Zagrebu. Karijeru započinje kao samostalna likovna kritičarka, a 1989. zapošljava se u Galeriji Klovićevi dvori, gdje ostaje do svojih posljednjih dana. U ravnateljskom mandatu bila je kustosicabrojnih velikih izložbi, poput ‘Dora Maar i Picasso – dodir pogledima’, ‘Chagall – priča nad pričama’, a kao najveći uspjeh njezinog mandata ističe se zapamćena velika izložba radova Pabla Picassa, ‘Remek-djela iz Muzeja Picasso, Pariz’. Viculin je u Zagrebu primila odličje Vitez reda umjetnosti i književnosti Republike Francuske, kao znak priznanja doprinosu umjetničkoj suradnji između Francuske i Hrvatske. Marina je posebno voljela i njegovala fotografiju te je realizirala velike retrospektivne fotografske izložbe (Braut, Posavec, Vesović, Klarica, Gattin) kao i one manje u okviru ciklusa Snapshot u Kuli Lotrščak (Kučera, Merc, Šolić, Rasol, Efendić, Posavec, Vesović, Dabac, Kožarić, Bavoljak, Herceg, Jurjević, Radić…).

“Marina je mnogo polagala i na rad i promociju mladih fotografa te je pokrenula cikluse fotografskih izložbi Snapshot i First Shot – Prvo okidanje, jedinstvenu platformu za realizaciju prve samostalne izložbe mladih autora. Radila je na promociji hrvatskih fotografa u inozemstvu i općenito svojim predanim radom afirmirala fotografiju kao medij. Vid ovakve potpore fotografima za razvoj projekata, kakav pokreće Organ Vida, bila je upravo njezina ideja”, ističe Sandra Vitaljić.

“Nagrada “Marina Viculin” je zahvala i očuvanje sjećanja na osobu koja je ostavila neizbrisiv trag na hrvatskoj umjetničkoj sceni, koja je promijenila pogled na fotografiju u općoj društvenoj percepciji, ali i važna podrška svim hrvatskim fotografima/kinjama u istraživanju i razvoju dugoročnijih umjetničkih projekata, budući da vizualni umjetnici/ce nemaju potpora za umjetnička istraživanja”, nadodala je Paulenka.

Festival u rujnu u MSU Zagreb

Deveti međunarodni festival fotografije Organ Vida, uz tradicionalni poziv za prijavu fotografskih projekata, ove godine poziva na natječaj i zainteresirane autore za fotografske knjige OV PhotobookAward. U programskom dijelu Festival zadržava koncepciju izložbenog, diskurzivnog, edukativnog, filmskog i zabavnog dijela tijekom Tjedna otvorenja koji će se održati od 8. do 14. rujna u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Prošlogodišnji, osmi međunarodni festival fotografije Organ Vida pripremio je dosada najzahtjevniji program s deset velikih, zapaženih fotografskih izložbi, preko 30 panel diskusija, predavanja i razgovora, dva filma i niz edukativnih radionica na 17 gradskih lokacijai time privukao oko 10.000 posjetitelja iz zemlje i svijeta. Njegovo deveto izdanje tradicionalno će se održati početkom rujna u Muzeju suvremene umjetnosti, ali i u brojim gradskim muzejima, galerijama i javnim otvorenim površinama. Festival je osnovao i Vijeće Festivala u kojem sjede istaknuti kulturni radnici, umjetnici i profesori: Leonida Kovač, Žarko Paić, Ana Opalić, Sandra Vitaljić, Lea Vene, Vlatka Kolarović, Ivana Hanaček, Leila Topić.