Odgovorno spolno ponašanje, zaštita od spolno prenosivih bolesti, seksualnost kod adolescenata te trenutno aktualno pitanje o pravu na pobačaj bilo je tema predavanja “Zdravstveni odgoj – odgovornost, zdravlje i prevencija” dr. Dubravka Lepušića održanog 16. siječnja na Filozofskom fakultetu.
Dr. Lepušić je u prvom dijelu predavanja govorio o seksualnosti mladih i zaštiti reproduktivnog zdravlja potkrijepivši informacije rezultatima anketa. U uvodnom je dijelu predavanja izneseno da od 60-ih mladi sve ranije stupaju u spolni život uz izražen promiskuitet što ima za posljedicu širenje spolno prenosivih bolesti i komplikacija. Prema statistici Zavoda za javno zdravstvo prvi spolni odnos djevojke imaju sa 17 godina, a dječaci sa 16 godina. Čak 67,3 % mladih se u anketi izjasnilo da želi imati romantičnu avanturu iduće ljeto. Također, svaki treći ispitanik je izjavio da pristaje na seks za jednu večer.
Prema dr. Lepušiću mladima nedostaje informacija i radi needukacije dolazi do abortusa, adolescentne trudnoće, spolnog nasilja i iskorištavanja te spolno prenosivih bolesti. Jedan od čimbenika ovog problema je i teško suočavanje roditelja sa spolnim odgojem radi potrošačkog mentaliteta, relativiziranja etičkih vrijednosti te materijalizma. Dr. Lepušić smatra da je edukacija veoma bitna i da se zdravstveni odgoj u Hrvatskoj ne provodi zbog ideoloških razloga.
Istaknuo je da edukacija mladih mora uključivati zabavne sadržaje, edukativne teme, zanimljive naslove te jednostavan tekst te da moraju biti uključeni liječnici/e. Spolno odgovorno ponašanje podrazumijeva stabilnost veze koja bi trebala biti skladna i partneri vjerni, redovitu upotrebu kondoma, odgađanje preranog početka seksualnog života, manji broj seksualnih partnera/ica te izbjegavanje seksualnog kontakta sa osobom rizičnom na spolno prenosivu bolest. Dr. Lepušić je također spomenuo projekt edukacije mladih o prevenciji nasilja i ovisnosti te spolno odgovornom ponašanju “Znanje je užitak”, u kojem mladi mogu aktivno sudjelovati kroz izradu web stranica, igrokaze, predavanja i sl.
U drugom dijelu predavanja tema je bilo pravo na pobačaj. Zanimljiva je informacija da je danas u šest od 28 zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj nedostupno pravo na prekid trudnoće radi priziva savjesti uz prešutan pristanak politike, za koji dr. Lepušić kaže da bi ga zabranio jer “ne možete imati svoj privatni stav iznad pacijentovog prava”. Dr. Lepušić smatra da “kada se ženama negira pravo na autonomiju i dostojanstvo, onda su otvorena vrata za prisilu nad ženama, kažnjavanje različitih stilova života, odbijanje preporučenih zahvata i izbjegavanje dijagnostike.”
Najveće šanse za legalan prekid trudnoće imaju Skandinavija, Estonija, Belgija i Velika Britanija. U Europskoj Uniji se godišnje obavi oko 1,2 milijuna prekida trudnoće, a u Hrvatskoj 4,500 – 5000, s tim da se smatra da je još pola neprijavljeno. Time je Hrvatska među zemljama s najmanjim brojem prekida trudnoće u Europskoj Uniji. Dr. Lepušić smatra zabrana pobačaja vodi do toga da se pobačaji počnu obavljati ilegalno čime se ugrožava zdravlje i život žene. Nakon predavanja je uslijedila duga rasprava o tome kada započinje život i o pravima žena.
Mi, žene, aktivistkinje, feministkinje iz Srbije, solidarno sa sestrama iz SAD-a, izlazimo na ulice jer ne želimo da budemo neme svedokinje vremena u kome se novi predsednik vodeće svetske sile priprema da primeni nasilno seksističku, ženomrzačku, homofobnu, ksenofobnu, rasističku ideologiju koju je zastupao tokom čitave kampanje. Suočene sa ovim signalima poslatim svim ženama i muškarcima progresivnih stavova širom sveta, organizujemo Ženski marš protiv fašizma u Beogradu!
Naziv protesta: Ženski marš protiv fašizma Mesto okupljanja: Pionirski park Mesto završetka protesta: plato ispred Hrama Svetog Save Trasa: Polazak iz Pionirskog parka kroz Kneza Miloša do Vlade, zatim Nemanjinom do Slavije, potom Bulevarom Oslobođenja do Hrama Svetog Save. Vreme okupljanja: 11:45h (polazak u 12h). Maksimalno trajanje protesta: 2h
Verujemo da je naše mesto 21. januara 2017. godine na ulici, kao i svakog drugog dana u godini! Solidarno sa feministkinjama u SAD-u, kao što smo izlazile na ulicu solidarne sa ženama Kurdistana, Iraka, Palestine, Kosova, Bosne i Hercegovine, Francuske i mnogih drugih…
Solidarno sa ženama, jer se naš glas nikad ne čuje dovoljno, solidarno među sobom, a protiv desnih politika mržnje koje će dolaskom novog predsednicka SAD na vlast, predviđanja kažu, snažno jačati, ne samo u svetu nego i u Srbiji. To smo već videle!
Ne možemo ćutati dok se muške države i crkve u celom svetu dogovaraju oko prava na žensko telo. Abortus je osnovno žensko pravo i zato će marš predvoditi poruke otpora desnoj politici koja svuda u svetu najpre napada ženska, a potom i prava svih drugih grupa sa manje moći. Pozivamo LGBT organizacije, romske grupe, zaposlene u medijima, sindikate, radnice i radnike, sve druge obespravljene ljude da nam se pridruže i zajedno sa nama pruže otpor politikama mržnje i marširaju za ljudske slobode, želje, prava i dostojanstvo.
Za isti dan su najavljeni masovni protesti pod nazivom ŽENSKI MARŠ u SAD, Australiji, Kanadi, Evropi, i šire. Više informacija o sestrinskim marševima u svetu dostupno ovde https://www.womensmarch.com/sisters
Centar za mirovne studije uz hrvatske članice Europskog gospodarskog i socijalnog odbora Marinu Škrabalo i Lidiju Pavić-Rogošić upozoravaju na plan zastupnica i zastupnika Europskog parlamenta, okupljeni oko Klubova zastupnika Europske pučke stranke (HDZ, HSS) te Saveza liberala i demokrata za Europu (IDS, HNS) da se usprotive ključnim odredbama Europskog stupa socijalnih prava, kojima bi se štitila socijalna i ekonomska prava svih građana Unije pa tako i nas. Naime, Europski parlament raspravljat će i glasovati u četvrtak 19. siječnja o izvješću Marije Joao Rodrigues, kojem je cilj osigurati obveznu razinu socijalne zaštite svih građana Europske unije.
Hrvatski zastupnici i zastupnice iz redova Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske seljačke stranke, koje je u radnoj skupini Europskih pučana za izradu amandmana predstavljala zastupnica Dubravka Šuica, osmislili su amandmane kojima:
Traže da se u Europski stup socijalnih prava uvede promocija fleksibilnih, prekarnih, oblika rada, kao doprinosa ekonomiji. Takve tvrdnje suprotne su istraživanjima koja pokazuju da takvi oblici rada srednjoročno i dugoročno štete ekonomiji, a radnicima uvijek. Naime,to su svi oni oblici rada koji su nesigurni, slabo plaćeni, nezaštićeni, oni koji su izvan redovnog sustava ugovora o radu i uvijek su na štetu radnika.
Protive se uvođenju obveze definiranja visine “minimalne plaće za dostojan život” (living wage) koja bi trebala zamijeniti minimalnu plaću. Takva minimalna plaća pokrivala bi osnovne životne troškovima, čime bi se eliminirao sve veći broj radnika koji usprkos tome što rade, žive u siromaštvu.
Protive se reguliranju prava na rodiljni i roditeljski dopust te ostalim pravima vezanima za uspostavu ravnoteže privatnog i poslovnog života roditelja male djece. Iako su prije izbora za Europski parlament, zastupnici koalicije koju su predvodile HDZ i HSS, najavljivali kako će sustavnim aktivnostima na području zaštite majčinstva i djeteta, razvojem infrastrukture i usluga namijenjenih obitelji raditi na podizanju razinu socijalne sigurnosti, kvalitete i načina života mladih bračnih parova i obitelji u svrhu ostvarenja pronatalitetne politike u Republici Hrvatskoj, sada se bore da to pravo ne postane pravo svih građana i građanki Europske unije
U situaciji u kojoj se Hrvatska priprema za ulazak u Eurozonu, navedeni zastupnici iz Hrvatske, zajedno s europskim kolegama, protive se novim fondovima koji bi zemljama, uključujući Hrvatsku, koje nisu na istim financijskim pozicijama kao i druge zemlje u Eurozoni, pomogli u financijskoj prilagodbi i eliminiranju ekonomskih i socijalnih problema građana
Stoga, Centar za mirovne studije i hrvatske članice EGSO-a pozivaju građane i građanke da izvrše pritisak na navedene zastupnike te kako bi u Europskom parlamentu prestali zastupati interese krupnog kapitala na uštrb vlastitih građana, već radili za dobrobit onih koji su ih tamo izabrali; onih kojima je potrebno jačanje sustava socijalne države, pravedna plaća za vlastiti rad, dostojanstvo rada i poštovanje privatnog života, da bi osigurali egzistenciju svojih obitelji i imali pristojan żivot dostojan čovjeka. Ujedno, daju i podršku apelu Saveza samostalnih sidikata Hrvatske upućenom hrvatskoj Vladi i Europarlamentarcima.
Zamislite da ste donijeli odluku da napustite Zemlju, da ste se odrekli svega materijalnog i nematerijalnog što imate, pozdravili s obitelji i prijateljima te krenuli na putovanje dugo sto i dvadeset godina. Zamislite da vam je plan bio da na svoje odredište ne stignete ni dan stariji zahvaljujući hibernaciji koja bi to osigurala, koja bi osigurala da onakvi kakvi ste u ovom trenutku stignete na novi planet gdje vas s nestrpljenjem čekaju nove prilike, novi izazovi, novi ljudi. Gdje vas čeka novi život.
E sada zamislite da je nešto krenulo po zlu i da za razliku od ostalih koji su krenuli na isto putovanje – vi jedini nećete stići na svoje odredište.
Scenarij preživljavanja ljudske vrste usprkos nemogućim uvjetima vrlo je privlačna tema holivudskim filmašima što potvrđuju filmovi poput Gravitya iz 2013. godine sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi te prošlogodišnjeg The Martiana s Matt Damonom. Filmska industrija je mašinerija gdje se sve vrti oko profita, a čini se kako trenutno kod publike dobro prolaze teme gdje usprkos svim preprekama koje su stavljene pred čovjeka – ona ili on će preživjeti. Passengers ili Putnici prema hrvatskom prijevodu nisu nikakva iznimka takvom scenariju usprkos tome što je tema preživljavanja upakirana u romantičnu dramu. Scenarij filma Passengers napisao je Jon Spaihts, a film je režirao Morten Tyldum (The Imitation Game). Glavne uloge odigrali su Chris Pratt i Jennifer Lawrence.
(SPOILER ALERT)
Radnja filma započinje tridesetak godina nakon što se svemirski brod Avalon zaputio prema udaljenom, kolonizirajućem planetu kada se jedan od putnika, mehaničar Jim Preston (Chris Pratt), uslijed kvara prouzrokovanim udarom meteora prerano budi iz hibernacije.
Od toga trenutka on je jedina svjesna osoba na svemirskom brodu koji prevozi više od pet tisuća putnika usprkos tome što najava filma nagoviješta drugačiji scenarij. Sumirat ću da ne bude zabune – više od pet tisuća putnika je krenulo na put prema novom svijetu – dogodio se kvar na svemirskom brodu– Jim se jedini budi iz hibernacije. Pale sam na svijetu, odnosno u svemiru. U prvih pola sata filma radnja je fokusirana na Jimove uzaludne pokušaje da se vrati u komoru za hibernaciju te nastavi put prema željenom odredištu. Tijekom toga vremena promatramo njegovu gradaciju od istraživača svemirskog broda do očajnika koji polako gubi razum radi izoliranosti i osamljenosti, očajnika koji prihvaćajući svoju sudbinu da ne postoji mogućnost da stigne na svoje odredište je spreman skončati svoj život skokom u prostranstvo svemira.
Jim bi i počinio samoubojstvo da nije papak, a ne romantična duša kako bi ga neki okarakterizirali jer (plot twist) od samoubojstva ga spašava ideja o novinarki Aurori Lane (Jennifer Lawrence) koju Jim uočava uspavanu u jednoj od hibernacijskih komora. I ne dajte se zavarati, ovo nije romantična avantura u kojoj ljubav pobjeđuje, ovo je horor priča o tome koliko je daleko čovjek radi fiksacije na svoj plijen spreman ići.
Uglavnom, da skratim priču – nakon što je uočio svoj plijen – modernu verziju uspavane ljepotice, Jim je stalkerski istražio cijeli njezin život pod izlikom zaljubljenosti te ga je počela mučiti moralna dilema – “Hoće li probuditi Auroru iz sna ili neće?”. Iako je svjestan kako buđenjem Aurore ni ona neće imati priliku završiti svoje putovanje, Jim se odlučuje na prvu opciju i budi ju iz sna. Ljudska sebičnost i potreba za fizičkim kontaktom time pobjeđuje te Jim sada ima koga jebati, pardon voljeti jer više nije Pale sam na svijetu – sada je ljepotica plave kose i izazovne figure uz njega. Scenarist film tim obratom pobrkao je opsesiju sa zaljubljenošću, opsesiju koja se ne razlikuje od silovanja ili pretvaranja žene u seksualno roblje te je prodao gledateljima. Da nešto ne valja takvim raspletom priče slaže se i Kristy Puchko s portala CBR.com koja ističe kako “.. u trenutku kada Jim prekida Aurorinu hibernaciju, film prelazi granicu gdje je romansa zabavna u potpuno disfunkcionalnu priču. Pretpostavka ljubavne priče nije – muškarac vidi ženu, muškarac postaje opsjednut njome iz daljine, odluči da ju voli, odluči da su stvoreni jedni za drugog, otima ženi život, odvodi je u bunker iz kojeg ne može pobjeći pod izlikom ljubavi.”
Koja je uloga Aurore u cijeloj priči? Da se zaljubi u Jima! Žalosno je što kroz cijeli film uloga Aurora ostaje isključivo prezentirana kao Jimov ljubavni interes, odnosno radi Jima i za Jima. Žena koja namjerno dijeli ime s Uspavanom ljepoticom iz Disneyeva crtića u početku nije nikakva dama u nevolji nego samosvjesna žena koja je sama donijela odluku da usne i probudi se na novom planetu gdje ju očekuju nove prilike, novi izazovi, novi život, no zahvaljujući Jimovoj sebičnosti taj naum joj je otrgnut iz ruke. Od ambiciozne avanturistice postala je – seksualno roblje, nesvjesna kako ju je Jim svojim potezom – ubio! Uzimanjem Aurorinog života u vlastite ruke radi vlastitog zadovoljstva, Aurora je lišena vlastitog izbora, vlastite odluke, lišena mogućnosti kreiranja vlastitog života, donošenja vlastitih odabira. A zbog čega? Da bi muškarac bio sretan! Opet se cijeli svijet vrti oko penisa. Od neetičnog romantičarskog stalkanja do Stockholmskom ljubavnog sindroma radnja završetka priče je gora od svega ostalog između, no bez brige, kraj vam neću spojlati – ostavljam mogućnost da se sami uvjerite u istinitost te tvrdnje.
{slika}
Da se razumijemo ,svi su svjesni moralne dileme: da je itko od nas na njegovom mjestu bi li učinio isto? Bi li feministička kritika bila tako glasna da je obrnuti scenariji – da se Aurora probudila prije Jima i učinila isto? Što bi bilo kada bi bilo, zar ne? Činjenica ostaje da je scenarij Passengersa priča o dvoje ljudi koji su se nasumično probudili i zaljubili – film bi bio solidna znanstveno-fantastična dramska avantura, ovako upućuje na to da pristanak uopće nije važan, da se stalkanje može protumačiti kao romantična gesta te da muškarac što god učinio zna što je najbolje za ženu, da se sve može opravdati uz malo ljubavi i pažnje.
Spaihts je scenarij za Passengers napisao 2007. godine, a podtekst filma koji miješa okrutnost za ljubav možda je jedan od razloga zašto je za ekranizaciju trebalo toliko dugo vremena, a pitanje je je li ga ikada uopće trebalo snimati. Uzimanje ženinog života u ruke muškarca lišenjem prava na samostalni izbor definicija je seksualnog uznemiravanja, ali u svemiru na žalost “zabrana prilaza” ne znači ništa, ondje se vrisak ne može čuti, dok na Zemlji ne možemo toliko romantizirati uznemiravanje kao u beskrajnom prostranstvu svemira. A vjerujte mi u tome nema ništa romantičnog. Na kraju krajeva, valjda je čovječanstvo napredovalo od kamenog doba, udarca toljagom u glavu i rečenice “Ti si moja, pomiri se s tim!”
Egipatski je sud potvrdio raniju presudu o zamrzavanju imovine triju aktivistkinja, što dolazi kao nastavak obračuna egipatske Vlade protiv skupina civilnog društva. Presuda se odnosi na Mozn Hassan i njenu organizaciju Nazra for Feminist Studies, kao i na Mohammeda Zaraa i Atefa Hafeza iz Arab Organisation for Criminal Reform.
Zamrzavanje njihove imovine, kao i imovine drugih petero aktivista/kinja u rujnu prošle godine, dio je šire borbe protiv barem desetak skupina za ljudska prava koja je započela 2011. godine, a nastavila se 2015. Navedenih osmero aktivista/kinja suočeno je s optužbama da su ilegalno došli/e do sredstava koje su pritom koristili/le za destabilizaciju Egipta. Istraga je počela prije šest godina, a usmjerena je na lokalne i međunarodne NGO-e, iz kojih je 43 ljudi optuženo 2013. godine.
Istraga Mozn Hassan i njene organizacije započela je prošlog ožujka, a protiv istrage su govorile brojne organizacije za ženska prava, koje su tražile od vlasti da poništi slučaj.
U svojevremenoj izjavi 43 organizacije su poručile: “Egipatska država trebala bi poduzeti sve potrebno kako bi priznala važnost rada koji Hassan obavlja s ciljem promicanja ženskih prava, pružanja usluga podrške za žrtve seksualnog nasilja i feminističkog diskursa koji se protivi svakom nasilju i ekstremizmu”. Hassan je prominentna feministkinja u Egiptu, a njena se organizacija bori protiv kršenja ljudskih prava, osobito u svjetlu rastuće stope nasilja nad ženama u zemlji.
Iz organizacije poručuju da će, iako su financijska sredstva važan faktor za opstanak organizacije i posao koji obavlja i nedostatak istih će ograničiti njihov rad, nastaviti s čim su počeli, uz svu energiju i alate koje im jamči zakon i Ustav.
U razgovoru za Guardian prošlog ožujka, Hassan je rekla kako vjeruje da je Vlada targetirala njenu organizaciju jer se bavi ljudskim pravima. “Mi nismo neka ženska organizacija koju će Vlada olako shvatiti, nismo ni organizacija koja se bavi samo razvojem. Smatramo da je feministički pokret ujedno i politički pokret. Uvijek smo bili usmjereni na perspektivu ljudskih prava”.
Bangladeš će napraviti korak unazad u problematici dječjih brakova ako parlament odobri izmjene zakona kojima bi se dopustilo djevojčicama mlađima od 18 godina da se udaju u “posebnim slučajevima”. Ova siromašna država ima jednu od najviših stopa dječjih brakova u svijetu, unatoč zakonu starom 30 godina kojim je zabranjen brak djevojčicama mlađima od 18 godina i mladićima mlađima od 21 godine.
Girls Not Brides, udruženje koje okuplja više od 650 humanitarnih organizacija, ističe da bi parlament trebao dati mišljenje o predloženim izmjenama, i to 22. siječnja. Također navode kako su spomenute izmjene alarmantne i predstavljaju korak unazad u zemlji koja je ipak uspjela smanjiti stopu dječjih brakova u posljednjih nekoliko godina.
“Radili smo s tisućama djevojaka koje su povučene iz škole, udane prerano, nose ožiljke preranih trudnoća i prisiljavane na udaju za nasilnike. Ovo je jednostavno neprihvatljivo“, rekao je glasnogovornik bangladeškog ogranka organizacije.
Premijer Sheikh Hasina je rekao kako bi “posebni slučajevi” uključivali slučajnu trudnoću ili slučaj kada bi brak mogao pomoći u spašavanju “časti djevojke” i reputacije njene obitelji u ovoj vrlo konzervativnoj zemlji.
Aktivisti/kinje navode da su djevojke u ovakvim brakovima u većem riziku od silovanja, obiteljskog nasilja i prisilnih trudnoća – što sve ugrožava njihove živote. Mladim se djevojkama često oduzima prilika za obrazovanje, izolirane su od društva i prisiljene na cjeloživotnu ekonomsku ovisnost kao majke i supruge.
“Brak prije 18. godine života ne jamči sigurnost trudne djevojke”, rekao je Lakshmi Sundaram, izvršni direktor organizacije Girls Not Brides. “Zapravo ih izlaže riziku seksualnog nasilja, kao i fizičkog i psihičkog nasilja. Napredak koji je Bangladeš postigao po pitanju dječjih brakova je impresivan i pokazuje stvarnu posvećenost rješavanju ovog problema. Sada je vrijeme za napredovanje, a ne nazadovanje”.
