Korak unazad u sprječavanju dječjih brakova u Bangladešu

Bangladeš će napraviti korak unazad u problematici dječjih brakova ako parlament odobri izmjene zakona kojima bi se dopustilo djevojčicama mlađima od 18 godina da se udaju u “posebnim slučajevima”. Ova siromašna država ima jednu od najviših stopa dječjih brakova u svijetu, unatoč zakonu starom 30 godina kojim je zabranjen brak djevojčicama mlađima od 18 godina i mladićima mlađima od 21 godine.

Girls Not Brides, udruženje koje okuplja više od 650 humanitarnih organizacija, ističe da bi parlament trebao dati mišljenje o predloženim izmjenama, i to 22. siječnja. Također navode kako su spomenute izmjene alarmantne i predstavljaju korak unazad u zemlji koja je ipak uspjela smanjiti stopu dječjih brakova u posljednjih nekoliko godina.

“Radili smo s tisućama djevojaka koje su povučene iz škole, udane prerano, nose ožiljke preranih trudnoća i prisiljavane na udaju za nasilnike. Ovo je jednostavno neprihvatljivo“, rekao je glasnogovornik bangladeškog ogranka organizacije.

Premijer Sheikh Hasina je rekao kako bi “posebni slučajevi” uključivali slučajnu trudnoću ili slučaj kada bi brak mogao pomoći u spašavanju “časti djevojke” i reputacije njene obitelji u ovoj vrlo konzervativnoj zemlji.

Aktivisti/kinje navode da su djevojke u ovakvim brakovima u većem riziku od silovanja, obiteljskog nasilja i prisilnih trudnoća – što sve ugrožava njihove živote. Mladim se djevojkama često oduzima prilika za obrazovanje, izolirane su od društva i prisiljene na cjeloživotnu ekonomsku ovisnost kao majke i supruge.

“Brak prije 18. godine života ne jamči sigurnost trudne djevojke”, rekao je Lakshmi Sundaram, izvršni direktor organizacije Girls Not Brides. “Zapravo ih izlaže riziku seksualnog nasilja, kao i fizičkog i psihičkog nasilja. Napredak koji je Bangladeš postigao po pitanju dječjih brakova je impresivan i pokazuje stvarnu posvećenost rješavanju ovog problema. Sada je vrijeme za napredovanje, a ne nazadovanje”.

Kako (NE) izvještavati o transrodnim osobama – slučaj Ivane Zdravke Josipe Radoš

Zbog sve većeg interesa medija za transrodnu tematiku, a posebno zbog senzacionalističkog i za prava transrodnih osoba štetnog medijskog pristupa u slučaju Ivane Zdravke Josipe Radoš, Trans Aid poziva sve medije na savezništvo u zaštiti trans prava i odgovorno izvještavanje o trans osobama.

Prema podacima iz istraživanja Zagreb Pride-a “Brutalna stvarnost” iz 2013. godine u kojem je sudjelovalo 690 LGBTIQ osoba iz Hrvatske, čak 37,8 % sudioništva istraživanja je doživjelo neku vrstu nasilja na temelju svog rodnog/spolnog identiteta. Kao udruga koja se bavi promicanjem i zaštitom prava trans, inter i rodno varijantnih osoba, izražavamo zabrinutost izvještavanjem o slučaju trans žene I.Z.J. Radoš, koje je u većini medija bilo izrazito senzacionalistički uz očito ismijavanje transrodnosti te osobe, ignoriranje njezina odabranog imena i uporno obraćanje novinara_ki osobi u pogrešnom rodu.

Radi se medijskom tretmanu osobe koja ima 120 kaznenih prijava i koja je nedavno osuđena zbog prijetnji novinarki Provjerenog, emisije koja se prva počela baviti ovim slučajem, te nemamo nikakvu namjeru braniti kriminalne radnje spomenute osobe.

Međutim, želimo ukazati na to da se prilikom izvještavanja vrlo često u prvi plan stavljala (i što je najgore, propitivala i smještala u vrlo negativan kontekst) transrodnost I.Z.J. Radoš. Umjesto na kriminal, mediji su se fokusirali na rod, i to na najgori mogući način. Transrodnost je etiketirana kao sredstvo obmane i maska koja služi za zavaravanje drugih ljudi, novinari_ke odbili_e su se osobi obraćati u ženskom rodu i ženskim imenom, a na snimanom suđenju osoba je izložena javnom ismijavanju.

Kako bi se u budućnosti izbjeglo ovakvo medijsko etiketiranje i ocrnjivanje transrodnih osoba, ionako jedne od najugroženijih skupina u društvu, koja se svakodnevno bori s diskriminacijom i stereotipiziranjem, pozivamo medije da uvijek koriste ime koje je trans osoba izabrala (nije Tito Gubić nego Ivana Zdravka Josipa Radoš ako ona tako kaže), zamjenicu koja odgovara autentičnom rodu osobe (ako se samoidentificira kao žena, onda je ‘ona’) te da izbjegavaju pogrdne izraze kad opisuju trans osobu ili njezinu tranziciju (nema govora o ‘obmani’, ‘prevari’, ‘laži’, ‘maskiranju’ i slično.) Samoodređenje je ljudsko pravo koje ne smije biti ridikulizirano.

Više informacija o trans terminologiji potražite na našoj web stranici.

Što je važnije – osoba ili osobna?

Centar za mirovne studije i Inicijativa Dobrodošli! akcijom ispred Hrvatskog sabora upozorili su danas na najnovije izmjene Zakona o strancima, kojima se pokušaj pomaganja strancima u boravku, tranzitu i nezakonitom prelasku granice uvodi kao kažnjivo djelo.

Na taj bi način građani i građanke koji pokušaju pomoći nepoznatoj osobi u potrebi, riskirali kaznu. Iako je nakon provedene javne rasprave Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je predlagatelj izmjena, unijelo iznimke koje neće biti smatrane pomaganjem koje je kažnjivo, ipak je ostao prostor za interpretaciju. Smatramo da pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi za pomagača, nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom, u situacijama zaštite života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili boravi u Hrvatskoj, ne smije biti kažnjivo, a ne samo na spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.

Potrebno je prevenirati sve situacije u kojima je nejasno krši li zakon građanin koji kupi sendvič osobi koja mu na ulici kaže da je gladna, autom je poveze do liječnika ili se takvo djelovanje može podvesti pod neku od iznimaka.

Pozivamo Ministarstvo unutarnjih poslova da u Zakon o strancima uvrsti i izmjene kojima je nedvojbeno da pomaganje ljudima u potrebi nije kažnjivo, te Hrvatski sabor da donese zakon koji će jamčiti da nitko neće biti kažnjen jer je pomogao ili pokušao pomoći osobi, a da prije toga nije tražio identifikaciju i dozvolu boravka.

Ženski marš na Washington

Dan nakon inauguracije novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, 21. siječnja 2017., prema dosad objavljenim informacijama, nekoliko stotina tisuća ljudi sudjelovat će u Ženskom maršu na Washington – od Kongresa na Capitol Hillu do Bijele kuće.

Prijedlog je krenuo s društvenih mreža kao grassroot pokret, no ubrzo su se pridružile velike organizacije kao službene partnerice te iskusne aktivistkinje kao što su Linda Sarsour – voditeljica arapsko-američke koalicije, Tamika Mallory – aktivistkinja za kontrolu oružja i Carmen Perez – voditeljica udruge ‘Gathering for Justice’. Brojni američki mediji ovih dana pišu o golemoj, spontanoj mobilizaciji ljudi koja je reakcija na stanje u američkoj politici i društvu općenito te predviđaju novo doba ljevičarskog aktivizma.

Unatoč otporima određenog broja bijelih žena koje su izjavile da se osjećaju “otuđeno” od pokreta koji naglasak stavlja na pojedinačne borbe i marginalizirane žene – kao što su imigrantkinje i ne-bijele žene (kako piše Bust), organizatorice su otvoreno obznanile svoju progresivnu poziciju. Ovo je prilika da povedemo razgovor o nekim dubljim problemima i da se suprotstavimo neugodnim pitanjima privilegije, rase i problema žena bez dokumenata“, rekla je za The New York Times jedna od organizatorica Linda Sarsour.

Najavljeni su i sestrinski marševi u desecima gradova diljem svijeta – u Keniji, Kostariki, Meksiku, Australiji i Novom Zelandu, a među europskim zemljama marševe organiziraju Grčka, Italija, Španjolska, Francuska, Njemačka, Danska, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Švedska. U regiji je najavljen Ženski marš protiv fašizma u Beogradu o kojemu se možete informirati ovdje.

Prije nekoliko dana, Ženski marš na Washingtonu objavio je svoju službenu političku platformu – radikalnu, beskompromisnu agendu pod nazivom Guiding Vision and Definition of Principles’). Ovaj dokument nudi progresivnu viziju pravde u SAD-u, stavljajući marš u kontekst drugih prošlih i sadašnjih pokreta za jednakost. Agendu je pripremalo preko 20 različitih organizacija, a dokument navodi smjernice vizije i načela marša zauzimajući čvrste stavove u borbi za ljudska prava – od reproduktivnih prava žena do rasne pravde i imigracijske reforme, snažno naglašavajući povezanost (intersekciju) ovih pitanja.

{slika}

Donosimo potpuni prijevod ovoga dokumenta:

Smjernice vizije i definirana načela

OKVIR I CILJ

Marš žena na Washington je pokret koji su organizirale žene okupljajući ljude svih rodnih identiteta, dobi, rasa, kultura, političkih opredjeljenja i različitih osobnih povijesti, a održat će se u Washingtonu, 21. siječnja 2017. godine kako bismo afirmirale zajednička humanistička načela i pronijele našu snažnu poruku otpora i autonomije.

Prepoznajući da žene imaju višestruke identitete i stoga na njih utječe niz problema vezanih uz socijalna i ljudska prava, sastavile smo ovaj dokument kako bismo predstavile viziju politike zasnovane na principima slobode i pravde za sve. Martin Luther King je rekao:

“Ne možemo koračati sami, a dok koračamo moramo obećati da ćemo uvijek biti u prvim redovima, da se nećemo osvrtati”.

Naša sloboda se zasniva na povezanosti svih nas. Marš žena na Washington uključuje organizacije i zajednice koje su generacijama građene na temeljima društvenog napretka. Pozdravljamo snažnu suradnju i odajemo počast naslijeđu pokreta prije nas – suzfražetkinjama i abolistima/kinjama, pokretu za građanska prava, feminističkom pokretu, pokretu američkih starosjedilačkih zajednica, pokretu Occupy Wall Street, pokretu Marriage Equality, Black Lives Matter… i brojnim drugima – prisvajamo necentraliziranu, nehijerarhijsku strukturu koja se zasniva na progresivnoj, temeljnoj i sveobuhvatnoj agendi.

 

#WHYWEMARCH – Zašto marširamo?

Osnažene smo brojnim revolucionarnim lidericama koje su utrle put našem maršu – zahvalne smo i iskazujemo poštovanje njima i brojnim drugim ženama. One su #WHYWEMARCH.

Bella Abzug • Corazon Aquino • Ella Baker  • Grace Lee Boggs • Berta Cáceres • Rachel Carson • Shirley Chisholm • Angela Davis • Miss Major Griffin Gracy  •  LaDonna Harri • Dorothy I. Height • bell hooks • Dolores Huerta • Marsha P. Johnson • Barbara Jordan • Yuri Kochiyama • Winona LaDuke  •  Audre Lorde • Wilma Mankiller • Diane Nash • Sylvia Rivera • Barbara Smith • Gloria Steinem • Hannah G. Solomon • Harriet Tubman • Edith Windsor • Malala Yousafzai

{slika}

VRIJEDNOSTI I NAČELA

  • Vjerujemo da su prava žena ljudska prava i da su ljudska prava – prava žena. Ovo je osnovno i izvorno pravilo iz kojega proistječu sve naše vrijednosti.
  • Vjerujemo da je rodna pravda rasna pravda i ekonomska pravda. Moramo stvoriti društvo u kojemu su – naglašavamo – žene, posebno crne žene, pripadnice starosjedilačkih zajednica, siromašne žene, imigrantkinje, muslimanke, queer i trans žene slobodne i imaju mogućnost brinuti se o svojim obiteljima, u kojem god obliku te obitelji bile, imaju pravo na sigurno i zdravo okruženje oslobođeno strukturalnih zapreka.
  • Žene zaslužuju živjeti ispunjene i sretne živote, bez nasilja protiv njihovih tijela. Jedna od tri žene su tijekom svog života žrtve nekog oblika fizičkog nasilja koje je počinio njihov partner; jedna od pet žena je bila silovana. Svake godine, tisuće žena i djevojčica, posebno crnih žena i djevojčica, pripadnica starosjedilačkih zajednica i trans žena su žrtve otmica, traffickinga ili ubojstava. Odajemo počast životima ovih žena čiji su životi prerano prekinuti i obznanjujemo da ćemo se boriti za dan kada će sve vrste nasilje protiv žena biti uklonjene.
  • Vjerujemo u pravdu i odgovornost za nedjela policijske brutalnosti i u ukidanje rasnog profiliranja i “targetiranja” nebjelačkih zajednica. Policijske patrole ubijaju ne-bijele žene u mnogo većem postotku nego bijele žene, te je mnogo veća vjerojatnost da će ne-bijele žene biti silovane. Također, zahtijevamo trenutan i neodgodiv prestanak naoružavanja policije vojnim oružjem i prestanak vojničkih metoda kojima razaraju nebjelačke zajednice. Niti jedna žena niti majka ne bi se smjele bojati da će njezini voljeni biti ozlijeđeni od ruke onih čiji je posao i dužnost da ih štite.
  • Vjerujemo da je naša moralna zadaća iskorijeniti rodnu i rasnu neravnopravnost u kazneno-pravnom sustavu. Stopa zatvorskih kazni za žene raste brže nego za muškarce – od 1980. godine povećala se na 700 posto te većina žena u zatvoru ima maloljetnu djecu. Žene u zatvoru također se suočavaju s visokom stopom nasilja i seksualnog zlostavljanja. Naš je cilj osigurati pristup rodno-osjetljivim programima i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi koja uključuje tretman vezan uz posljedice nasilja, usluge za unaprjeđenje mentalnog i reproduktivnog zdravlja za žene koje odslužuju zatvorsku kaznu. Vjerujemo u obećanu restorativnu pravdu i alternative boravku u zatvoru. Također, želimo prekinuti obrazac/model “iz škole u zatvor” (school-to-prison pipeline) koji daje prioritet zatvaranju umjesto obrazovanju sustavno kazneno kažnjavajući našu djecu – posebno ne-bijelu djecu, queer i trans mlade, djecu iz domova i djevojčice/djevojke.
  • Vjerujemo u reproduktivnu slobodu. Ne prihvaćamo federalne, državne ili lokalne redukcije, mjere štednje ili restrikcije u području dostupnosti servisima reproduktivnog zdravlja, kontroli rađanja, prevenciji i skrbi za HIV/AIDS ili medicinski utemeljenoj seksualnoj edukaciji. To znači otvoreni pristup sigurnom, legalnom, dostupnom pobačaju i metodama kontracepcije za sve ljude, neovisno o njihovim prihodima, mjestu stanovanja ili obrazovanju. Shvaćamo da je reproduktivna pravda moguća jedino onda kada je zdravstvena skrb vezana uz reproduktivna prava dostupna svim ljudima.
  • Vjerujemo u rodnu pravdu. Moramo imati moć kontrolirati vlastita tijela i biti oslobođene rodnih normi, očekivanja i stereotipa. Moramo osloboditi sebe i društvo od institucije disproporcionalnog nagrađivanja moći i resursa u korist maskuliniteta koja isključuje druge.
  • Snažno se zauzimamo za LGBTQIA prava kao ljudska prava i smatramo da je naša dužnost povećati, proširiti i zaštiti prava gejeva, lezbijki, biseksualnih osoba, transseksualnih i transrodnih ili rodno nenormativnih osoba. To uključuje pristup neosuđujućoj, sveobuhvatnoj zdravstvenoj skrbi bez iznimaka ili ograničenja; pravo na ime i rodne izmjene na osobnim dokumentima; potpunu antidiskriminacijsku zaštitu; dostupnost obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju i socijalnim naknadama, kao i ukidanje policijskog i državnog institucionalnog nasilja.
  • Vjerujemo u ekonomiju koja je transparentna, odgovorna, sigurna i koja se zalaže za ravnopravnost. Vjerujemo da je stvaranje mogućnosti za radnice i radnike koje smanjuje diskriminaciju protiv žena i majki temelj zdrave ekonomije. Države i industrije koje podržavaju ulaganje u skrb za radnike/ce i osnovnu zaštitu na radnom mjestu – što uključuje plaćeni toditeljski dopust, dostupnost prikladne skrbi za djecu, bolobanja, zdtavstvenu zaštitu, godišnje odmore i zdravo radno okruženje – pokazuju pozitivan razvoj i povećene mogućnosti.
  • Vjerujemo u jednaku plaću za jednaki rad i u pravo svih žena da budu prikladno plaćene. Moramo ukinuti plaće i zapošljavanje koji diskriminiraju žene, s kojom se žene, pogotovo majke, ne-bijele žene, lezbijke, queer i trans žene svakodnevno suočavaju. Brojne majke dio su današnje radne snage i čine 50 posto onih koji zarađuju u obitelji. Zalažemo se za prava 82 posto žena koje su postale majke,  posebno ne-bijele majke, da budu plaćene i pravedno tretirane pred zakonom. Jednaka plaća za jednak rad će pozitivno utjecati na izlazak obitelji iz siromaštva i na našu ekonomiju.
  • Prepoznajemo da ne-bijele žene nose najteži teret u globalnom i kućanskom ekonomskom kontekstu, posebno kada se radi o ekonomiji skrbnog rada. Osim toga, tvrdimo da je skrbni rad – briga za starije, za kronično bolesne, za djecu i potpora nezavisnosti osoba s invaliditetom – rad, te da taj teret skrbi neproporcionalno nose žene, posebno ne-bijele žene. Ustajemo za prava, dostojanstvo i pravedan tretman svih neplaćenih i plaćenih skrbnih radnica. Moramo popraviti i zamijeniti sistemsku nejednakost koja prožima skrbni rad na svim razinama društva.
  • Vjerujemo da sve radnice – što uključuje kućanske radnice i zemljoradnice – moraju imati pravo organiziranja i borbe za adekvatnu minimalnu plaću, kao i da su sindikati i druge radničke organizacije ključne za zdravu i pozitivnu ekonomiju u korist svima. Migrantkinje i radnice bez dokumenata moraju biti uključene u našu borbu za zaštitu radničkih prava. Također, zastupamo solidarnost s pokretima za prava seksualnih radnica.
  • Vjerujemo u građanska prava stečena po rođenju. Naš ustavno-pravni poredak daje okvir za osiguranje i proširenje prava i sloboda – ne za njihovo ograničavanje. Moramo zaštititi i obnoviti Ustavom zajamčena prava za sve građane i građanke, uključujući pravo glasa, slobodu vjeroispovijesti bez straha od zastrašivanja i maltretiranja, slobodu govora i zaštitu svi građanki i građana bez obzira na rasu, rod, dob ili invaliditet.
  • Vjerujemo u potpunu inkluzivnost Amandmana o jednakim pravima (Equal Rights Amendment) kao dijela Ustava SAD-a. Većina američkih građana i građanki vjeruje da Ustav jamči jednaka prava, no nije tako. 14. amandman su opstruirali sudovi i on ne može osigurati stvarnu jednakost kada se radi o rasnoj i/ili spolnoj pripadnosti. A u istinskoj demokraciji, svi građani i sve građanke bi trebale/i imati jednako pravo glasa – i svi zaslužuju Ustav koji im jamči jednaka prava koja im ne mogu biti oduzeta ili obezvrijeđena – Ustav koji prepoznaje intersekciju, povezanost i preklapanje  neravnopravnosti.
  • Podsjećajući na poziv SAD-a masama ljudi koji žele živjeti slobodni, vjerujemo u prava imigranata i izbjeglica bez obzira iz koje zemlje dolaze. Naša je moralna zadaća očuvati obitelji na okupu i osnažiti sve koji/e žele američko državljanstvo da potpuno sudjeluju i doprinose našoj ekonomiji i društvu. Protivimo se masovnim deportacijama, razdvajanju obitelji, nasilju tijekom tog procesa i nasilju protiv queer i trans migranata/kinja. Imigracijska reforma mora biti zasnovana na građanstvu, pružiti jednake mogućnosti i zaštitu radničkih prava svima. Znamo da se ovaj poziv na iskazivanje ljubavi prema našim susjedima ne odnosi samo na SAD, s obzirom na postojanje globalne migrantske krize. Vjerujemo da je migriranje ljudsko pravo i da ljudska bića ne mogu biti ilegalna.
  • Vjerujemo da svi ljudi i sve zajednice imaju pravo na čistu vodu, čist zrak i mogućnost uživanja u javnim površinama. Vjerujemo da naš okoliš i klima moraju biti zaštićeni te da naša zemlja i prirodni resursi ne mogu niti izrabljivani zbog ciljeva i pohlepe korporacija – posebno kada štete javnoj sigurnosti i zdravlju.

 {slika}

O OVOM DOKUMENTU

Ove smjernice vizije i definicije načela pripremile su brojne različite grupe liderica. Marš žena na Washington zahvalan je svima koji/e sudjelovali/e, navedenima i nenavedenima, na njihovoj posvećenosti u stvaranju i oblikovanju ove agende.

 

Monika Bandele, potpredsjednica MomsRising

Zahra Biloo, Vijeće za američko-islamske odnose – San Francisco Bay Area

Gaylynn Burroughs, direktorica Politike i istraživanja, Feminist Majority Foundation

Melanie L. Campbell, organizatorica Black Women’s Roundtable, predsjednica, CEO, NCBCP

Sung Yeon Choimorrow, privremena izvršna direktorica, National Asian Pacific American Women’s Forum

Alida Garcia, braniteljica i zagovarateljica useljeničkih prava i diverziteta

Alicia Garza, Nacionalno udruženje kućanskih radnica (National Domestic Workers Alliance)

Carol Jenkins, Poslovni odbor, ERA Coalition

Dr. Avis Jones-De Weever, predsjednica Incite Unlimited, LLC

Carol Joyner, voditeljica Radničkog projekta za zaposlene obitelji, Family Values @ Work

Janet Mock, aktivistkinja i autorica knjiga Redefining Realness i Surpassing Certanty

Jessica Neuwirth, predsjednica, ERA Coalition

Terry O’Neill, predsjednica Nacionalne Organizacije za žene (National Organization for Women – NOW)

Carmen Perez, izvršna direktorica, Gathering for Justice

Jody Rabhan, direktorica Washington Operations, National Council of Jewish Women

Kelley Robinson, direktorica Nacionalne organizacije Planned Parenthood Federation of America

Kristin Rowe-Finkbeiner, izvršna direktorica i suosnivačica MomsRising

Linda Sarsour, utemeljiteljica MPower Change

Heidi L. Sieck, suosnivačica/CEO, #VOTERPROCHOICE

Emily Tisch Sussman, voditeljica kampanja, Center for American Progress

Jennifer Tucker, viša savjetnica za politike, Black Women’s Roundtable

Winnie Wong, aktivistkinja, organizatorica i suosnivačica People for Bernie

Tri humanitarne krize na koje moramo obratiti više pozornosti u 2017.

U 2016. godini promatrali/e smo evakuaciju krvavih i ozlijeđenih civila iz Alepa; nedužne obitelji kako se bore da prežive u urbanoj ratnoj zoni Mosula bez sigurnih ruta za bijeg; i izbjeglice kako se utapaju prilikom opasnog putovanja Sredozemljem. Nažalost, to je samo nekoliko priča od mnogih koje su potresle svijet u 2016. godini.

Godinu smo završili s otprilike 65 milijuna ljudi ‒ najviše od Drugog svjetskog rata ‒ protjeranih iz svojih domova ratovima, građanskim nemirima i nasilnim pobunama. Nakon stalnih porasta iz godine u godinu, Ujedinjeni narodi su nedavno najavili rekordan humanitarni apel za 2017. godinu – 22.2 milijarde dolara u potpori za pomoć 93 milijuna ljudi u 33 države diljem svijeta. Humanitarne organizacije kao što je Mercy Corps razapete su više nego ikada.

I dok s vremena na vrijeme pojedina fotografija uspije na trenutak zaustaviti svijet i natjerati ljude da obrate pozornost, mnogi ljudi nikada neće imati prilike ispričati svoju priču. Osim Sirije, Iraka i krize na Sredozemlju, ovo su tri krize koje ne smijemo ignorirati u 2017. godini.

Jemen

Jemen je zemlja koja se svaki dan budi u mučnoj i nepodnošljivoj boli.

Broj ljudi koji je suočen sa po život opasnim uvjetima je toliko zapanjujuće velik da je teško u to povjerovati. Više od polovine populacije – preko 14 milijuna ljudi – ne zna gdje će pojesti svoj sljedeći obrok. Preko 19 milijuna nema pristup vodi. A to su samo ljudske žrtve. U posljednje dvije godine žestokih sukoba između vlade i opozicije, infrastruktura – od zdravstvenih ustanova i škola do transportnih sustava – je razorena. Unatoč komplikacijama i nejasnim političkim motivima Saudijske Arabije, SAD-a i Ujedinjenih naroda, djeci ulovljenoj u ovoj ljepljivoj mreži uskraćena su ljudska prava i u potpunosti su zaboravljena od svijeta. Oni nisu odgovorni za odluke koje utječu na njihovu sudbinu.

Jemen treba mnoge stvari, uključujući i prekid neprijateljstva i temeljno poštivanje nedužnog ljudskog života kao što je zajamčeno Ženevskim konvencijama, ali najviše od svega treba od svijeta da usmjeri svoj pogled na ovu tragediju i usredotoči se na rješenja. Moja kolegica, koja je provela puno vremena u Jemenu, Maia Baldauf,  napisala je u jednom članku da je Jemen ‟ najdraža zemlja za ljude koji su ljubitelji/ce putovanja, a ne može se usporediti niti s jednim drugim mjestom koje sam posjetila”. Jemenu je istovremeno potrebna humanitarna pomoć i temeljno vjerovanje – od strane međunarodne zajednice – da je bolji život u Jemenu moguć.

Južni Sudan

Južni Sudan je 2011. godine postao neovisna država s puno nade i obećanja, ali do kraja 2013. zahvatio ga je smrtonosni i gorki sukob. Tijekom prošle godine eskalacija sukoba unazadila je zemlju, a nasilje podjednako utječe na žene i djecu. U izvješću iz 2016. godine, Južni Sudan je nadmašio Afganistan kao najopasnije mjesto za humanitarnog/u radnika/cu da obavlja svoj posao.

Više od milijun ljudi pobjeglo je iz Južnog Sudana i sada žive kao izbjeglice u susjednim zemljama, tvoreći najveći izbjeglički pokret na kontinentu. Unutar zemlje više od polovice stanovništva nema dovoljno hrane, a taj je broj udvostručen u posljednjih godinu dana. Otprilike 7.5 milijuna je broj ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć i zaštita.

U zemlji veličine Francuske sa samo 6 autocesta, od kojih je jedna betonirana, volonteri/ke moraju napraviti sve što je u njihovoj moći da dođu do onih kojima je pomoć potrebna. Osoblje Mercy Corpsa redovito se probija kroz vodu koja im seže do struka ili pješači satima – bilo sunce ili padala kiša  – da potrepštine dostave obiteljima.

‟Prije svega, treba nam mir u Južnom Sudanu – čvrst, siguran, definitivan i trajan mir”, izjavila je moja kolegica Deepmala Mahla, direktorica Mercy Corpsa za Južni Sudan. ‟U 2017. moramo vidjeti obnovljenu predanost međunarodne zajednice za najmlađu državu na svijetu koja još uvijek pokušava stati na noge”.

Bazen jezera Čad

Prije pet godina svijet je promatrao kako glad izazvana sušom uzima živote više od 250.000 ljudi u Somaliji. U 2017. stojimo na rubu još jedne katastrofe, ovaj put u zapadnoj Africi. Bazen jezera Čad, ali i Nigerija, Niger, Kamerun i Čad koji ga okružuju,  zahvaćeni su nasilnim ekstremizmom, a suša i veliko raseljavanje stvorili su masivnu humanitarnu krizu. Boko Haramova nasilna pobuna rezultirala je raseljavanjem više od dva milijuna ljudi, a procjenjuje sa da još devet milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć. To je više nego cijela populacija New Yorka ili Londona. UNICEF je upozorio da je 400.000 djece u sjeveroistočnoj Nigeriji, epicentru krize, u opasnosti od gladi, a 80.000 će umrijeti ukoliko ne dobiju neophodan tretman. UN-ov dužnosnik je nedavno opisao sitaciju u cijeloj regiji: ‟Gore od ovog ne može”, dodavši kako je samo jednom u 20 godina vidio situaciju goru od ove. Unatoč velikom broju pogođenih ljudi, kriza je dobila malo pažnje.

‟Iako je to najveća kriza u Africi, još uvijek nema dovoljno publiciteta i pozornosti kao što zaslužuje “, izjavio je Adrian Ouvry, regionalni humanitarni direktor Mercy Corpsa.

Krize koje su zahvatile Jemen, Južni Sudan i jezero Čad samo su tri od mnogih koje su proletjele ispod radara, a u budućnosti se očekuje pogoršanje stanja. Nadamo se da će u 2017. godini, u svijetu rastućeg protoka informacija i velike povezanosti, pažnja biti umjerena i na priče milijuna ljudi koji se svakodnevno bore da bi preživjeli i pronašli rješenja za izgradnju svjetlije budućnosti.

Prevela i prilagodila Chiara Bilić

Anti-choice plakati uređeni i u Rijeci

Nakon uspješnih noćnih akcija u Zagrebu i Splitu, anti-choice plakati ‘Želim živjeti’, jučer su uređeni i u Rijeci pa je tako poruka (fetusa) ‘Želim živjeti’ preoblikovana u poruku ‘Ne želim živjeti u srednjem vijeku‘. 

Podsjetimo, na ovu kampanju Vigilarea i Hrvatskog pokreta za život i obitelj usmjerenu protiv reproduktivnih prava žena u Hrvatskoj, već su reagirale aktivistkinje iz Zagreba koje su na nekoliko lokacija prebrisale manipulativne poruke i poslale vlastite: ‘Želim birati’ i ‘Želim živjeti u sekularnoj državi’.

{slika}

Zagrebu se potom pridružio i Split u kojem su nezadovoljne građanke crvenom bojom gađale plakate te na ogradi Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Vukovarskoj ulici ostavile transparent sadržaja: Želimo svoja reproduktivna prava, ali nemamo za plakate. Žene.

{slika}