Tajvan bi mogao postati prva azijska zemlja s bračnom jednakošću

Približava se parlamentarno glasanje o istospolnim brakovima te su nade za Tajvan čvrste.

Tajvan je jedna od naprednijih azijskih zemalja u pružanju prava LGBT zajednicama te u (ograničenom) priznavanju istospolnih veza.

Donositelji zakona nadaju se otići korak dalje o problemima nejednakosti nakon što je prošli mjesec vladajuća politička stranka (Democratic Progressive Party) iznijela prijedlog o legalizaciji istospolnih brakova.

U prijedlogu stoji izmjena definicije braka koja bi ga umjesto zajednicom između ‘muškarca i žene’ nazivala zajednicom između dvoje ljudi.

Kako se odluka Parlamenta bliži, prisutna je nada da će prijedlog proći te da će Tajvan postati prva azijska zemlja koja će zakonom dozvoliti istospolne brakove. Tsai Ing-wen, predsjednik Tajvana i član DPP-a već je izrazio svoju potporu bračnoj jednakosti.

Yu Mei-nu, podnositeljica prijedloga i donositeljica zakona u DPP-u, izjavila je: “Ovo je velik korak za povijest ljudskih prava. Ako Tajvan prihvati prijedlog zakona, postat će primjer za ostale zemlje Azije”.

Prethodno je rekla: “Mnoge lokalne vlasti prihvaćaju registraciju istospolnih zajednica, ali takve izvršne mjere ne legaliziraju prava u potpunosti. Mnogi se pitaju zašto podnešeni amandmani o tom pitanju, a odgovor je taj da su detalji ovdje vrlo važni i zaista se trudimo pokriti sve aspekte. Sada želimo uvesti općeniti dodatak, taj da će i gej i heteroseksualne zajednice imati pravo uživati sve dobrobiti braka, uključujući skrbništvo nad djecom i nediskriminaciju pri posvajanju. Javlja se i potreba za zakonom o partnerstvu koja bi se jednako primjenjivala i na gej i na heteroseksualne zajednice”.

Postoji slabiji otpor prema donošenju spomenutog zakona, prvenstveno od strane fundamentalističkih crkvenih grupa inspiriranih Zapadom, koje imaju nešto utjecaja u regiji.

Savez anti-LGBT religijskih grupa za obiteljsku ljubav Tajvana najavili su svoje proteste protiv promjene zakona.

Vođa Saveza, Chang Shou-yi, bijesni: “Gej aktivisti žele biti prihvaćeni od strane društva, ali zašto bi zato morali mijenjati instituciju tradicionalnog braka, koja je prisutna tisućama godina”?

Prevela i prilagodila Sonja Novoselić

S predavanja Davora Pavune: Borba za sekularnost institucija ne prestaje!

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu  u dvorani D7 jučer je održano gostujuće predavanje fizičara, fanatika i klerika Davora Pavune pod naslovom i temom ‘Znanost i izazovi istinske civilizacije’, “što je očito trebalo zamazati oči i predstaviti predavača kao uvaženog dr. sc. znanstvenika”, poručuju članovi/ce inicijative PRObraniteljice i feminističkog kolektiva fAKTIV, koji/e su se odlučili/e pojaviti na predavanju te dati do znanja kako postoji “suprotstavljena, sekularna misao koja ne pruža legitimitet ovakvim pseudoznanstvenim aktivnostima na Sveučilištu”.

“Nakon što je HRT nedavno ugostio Pavunu i omogućio da između ostalog čujemo i rečenice poput ‘uzorna žena potrebna ovome svijetu i Hrvatskoj jest nepismena majka koja napamet citira Bibliju’, čini se da se ‘krešendo pada’ i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je omogućio prostor i vrijeme čovjeku koji u svojim javnim istupima konstantno evocira raznorodne teorije zavjere te poziva na buđenje sve snažnije nacionalne osviještenosti, poglavito one obojene radikalno katoličkim vrijednostima – osobi koja humaniste/ice (kakvi/e se dominantno obrazuju upravo na FFZG-u), društvenjake/inje te radnike/ce u kulturi naziva beskorisnim ‘zumboidima’ kojima treba dokinuti društvenu prezentnost, objašnjavajući kako svijetom trebaju upravljati isključivo fizičari te ljudi ‘matematički formirani'”, poručuju aktivisti/kinje.

“Osobi koja zagovara neobrazovanost i potčinjenost žena nedopustivo je omogućiti zauzimanje javnog prostora u dvorani fakulteta koji većinom pohađaju upravo žene – studentice društvenih i humanističkih disciplina”, smatraju aktivisti/kinje i dodaju kako je zanimljivo i to kako je organizator potpuno nepoznat onima koji rade i studiraju na Filozofskom fakultetu – a krije se na plakatu kojim se zainteresirane poziva na predavanje iza e-mail adrese uredzamudroslovlje@gmail.com.  Novodni ‘ured’ ima i svoj Facebook profil na kojemu je opisan kao ‘organizacija koja nastoji pružiti podršku Filozofskom fakultetu u Zagrebu poput Alumnija’. “Potpuno nejasno, osim što je nekima poznato kako je veliki zagovaratelj Alumnija bio (a pretpostavljamo i jest) upravo bivši dekan Filozofskog fakulteta, a sadašnji rektor Damir Boras”, naglašavaju.  

“Nakon uvodne riječi, profesora Pavunu pozdravili/e smo izjavom Simone de Beauvoir ‘Ženom se ne rađa, ženom se postaje’, kao i protivljenjem i preispitivanjem onoga što on naziva svojim ponajvećim znanstvenim zaključkom kojeg utjelovljuje u formulu: ‘0+Bog=Bog’. Naše su reakcije, iako nismo bili/e niti nepristojni/e, niti smo bojkotirali/e predavanje, dočekane prijetnjama nasiljem, oduzimanjem stvari, praćenjem  kao i ograničavanjem i sprječavanjem kretanja. Smatramo kako je važno jednoglasno apostrofirati osudu ovakvog ponašanja (općenito), a poglavito kada mu je otvoren institucionalizirani prostor koji se naziva sekularnim”, upozorili/e su aktivisti i aktivistkinje inicijativa PRObraniteljice i fAKTIV-a.

Još jednom želimo poručiti kako borba za sekularnost institucija, prije svega obrazovnih, ne prestaje i kako ćemo i dalje pružati otpor galopirajućim klerikalnim konzervativnim tendencijama koje prožimaju čitavo društvo“, poručili/e su.

fAKTIV je feministički kolektiv čije područje djelovanja obuhvaća borbu za radnička i socijalna prava žena, protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama, te zalaganje za reproduktivna i seksualna prava.

PRObraniteljice je inicijativa koje se društvenom angažiranošću zalaže za slobodoumlje, sekularnost, prava manjina i prava svih pojedinaca i pojedinki,te društvenih grupa.

Drugotna na sav glas: izraz prkosa klerikalnim patrijarhalnim koncepcijama roda

Uslijed jačanja konzervativnih i klerikalnih tendencija u društvu te sve intenzivnijih napada na reproduktivna i seksualna prava žena u Hrvatskoj, Zaklada za ljudska prava i solidarnost Solidarna pokrenula je kampanju ‘Drugotna na sav glas’. Naime, potaknuti/e patrijarhalnim koncepcijama roda u Glasu koncila te nazivanjem žena ‘štracama’, ‘drugotnim’ i ‘neposlušnim’, Solidarna je odlučila pokušati pomoći i podržati lokalne ženske inicijative širom Hrvatske u njihovim djelovanjima i obrani stečenih prava. O kampanji i nadolazećim aktivnostima Libela je razgovarala sa Sandrom Benčić i Ivanom Blaževićem, organizatorima/cama kampanje.

Kako je koncipirana kampanja ‘Drugotna na sav glas’?

Kampanju provodimo prvenstveno preko društvenih mreža, ali posjećujemo i javne događaje gdje promoviramo kampanju poput Filmskih večeri u Močvari, utakmice Zagreba 041, Zagreb Film Festival i sl. Kroz kampanju SOLIDARNA prikuplja donacije koje će zajednički ući u fond za podršku ženskim inicijativama u zajednici koji je i dio stalnog ad hoc fonda zaklade HITNO&BITNO. Građani koji doniraju zauzvrat dobiju majice s natpisima ‘drugotna’, ‘štraca’, ‘neposlušna’ ili ‘od Evinog rebra’. Evo već sada smo ostali bez ‘neposlušnih’ majica, no svi koji baš žele tu majicu, a ne neku od ostalih 3 neka ju slobodno naruče pa ćemo dati još u tisak. Kada nas pitaju zašto baš ti izrazi ili zašto baš ovakva kampanja uvijek ću reći da je najbolji način za odgovoriti na uvredu humor pa smo i s tim u glavi koncipirali kampanju.

Zaklada SOLIDARNA će javni natječaj za dodjelu sredstava ženskim inicijativama za afirmaciju rodne ravnopravnosti i prava na različitost, pod nazivom Drugotna, na sav glas, raspisati na Dan ljudskih prava 10. prosinca 2016. u sklopu izlaska u javnost.

Tko su štrace, drugotne i neposlušne?

‘Štraca’ je osoba koja koristi svoja prava i slobode na nezadovoljstvo osoba koje se groze samouvjerenosti.

‘Drugotna’ je pak osoba ženskog roda koju se kontinuirano navodi da ukazuje na bjelodanosti, primjerice da opetovano niječe vlastitu nepostojeću sekundarnost ili pak da ističe postojanje prava na jednakost.

‘Neposlušna’ je osoba ženskog roda koja od određene skupine ljudi biva viđena ne kao žena nego kao argument. Pripadnici takvih skupina navode da umjesto ženske osobe u pitanju vide zatvorena vrata (nepoznatog materijala) iza kojih zatočenima ostaju pojmovi plodnosti i rađanja dok drugi tvrde da su na mjestu gdje se trebala nalaziti žena vidjeli dokaz vlastitom tumačenju duhovnosti. Nije poznato je li možda ipak riječ o stanju koje se više tiče tih skupina nego osoba ženskog roda koje takve utvare u njima potiču.

Za možda bolji opis biste se morali javiti Glasu Koncila ili kardinalu Puljiću čije su to i izjave.

U subotu organizirate javnu akciju na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Evo prilike da najavite događaj i pozovete građane i građanke da se uključe/pridruže!

Javna akcija prikupljanja donacija počinje u 11 sati, a građani/ke će se moći družiti s nekim javnim osobama iz kulturnog i aktivističkog svijeta koje podržavaju kampanju, kao i s volonterima i volonterkama Solidarne, te naravno donirati sredstva za pomoć lokalnim ženskim inicijativama i ugrabiti majicu kojom prkosno mogu pokazati svijetu svoj stav. Isto tako, pozivamo sve koji već imaju majicu da nam se pridruže na Cvjetnom, da se bolje upoznamo svi i da popričamo o problemu. Kako odmah u 12 sati počinje Marš Solidarnosti u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba svi koji dođu na Cvjetni pozvani su da skupa s nama idu na Marš solidarnost.

Kakvi su daljnji planovi kampanje?

Osim javne promocije na Cvjetnom trgu pokušavamo što više biti na javnim događanjima, ali isto tako organiziramo Drugotna! Party 25. studenog od 21 sati u Vinylu (Bogovićeva) povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama gdje i ovim putem pozivamo sve građanke i građane da nam se pridruže na tulumu gdje ćemo još jednom pokazati da imamo stav i da ćemo se na račun ovakvih uvreda, zapravo, svi dobro zabavljati jer kao što rekoh najbolji odgovor na uvredu je humor.

Sav novac prikupljen donacijama za majice ‘drugotna’, ‘neposlušna’ i ‘štraca’ usmjerit će se na dodjelu malih financijskih potpora za ženske inicijative u lokalnim zajednicama širom Hrvatske. Sredstva će se donirati putem javnog natječaja. Kakvi će biti kriteriji za dodjelu potpora? Možete li pretpostaviti koliko potpora će se dodijeliti?

Pretpostaviti nažalost ne mogu jer sve ovisi o uspjehu kampanje, ali mi ulažemo sav napor da kampanja uspije, da se dodijele što veći broj potpora, ali to ne možemo sami, ne možemo bez građana i građanki i njihovih donacija.

Kriteriji, procedura i sam natječaj su još u izradi, ali svakako mogu reći da će se moći prijaviti kako udruge tako i formalne i neformalne inicijative čiji se rad bazira na ljudskim pravima, socijalnoj i ekonomskoj jednakosti. Natječaj neće biti preopterećen financijskom administracijom kakvu često vidimo kod drugih donatora poput EU fondova, ali naravno, ne nauštrb zakonitosti i transparentnosti. Samu rang listu odnosno odabir izvršit će tim neovisnih evaluatora/ica.{slika}

Kakve inicijative i akcije Solidarna planira financirati? Što će biti u primarnom fokusu?

Natječaj Drugotna na sav glas bit će namijenjen svim osobama, formalnim i neformalnim grupama i organizacijama koje prepoznaju i reagiraju na sistemsko nasilje protiv žena, LGBTIQ osoba kao i svih onih koji se ne uklapaju u patrijarhalnu, hijerarhijsku matricu ‘prvih’ i ‘drugih’, ‘pravih’ i ‘krivih’, ‘poštovanih’ i ‘prezrenih’ , ‘moralnih’ i ‘nemoralnih’ u skladu sa fiksiranim definicijama i podjelama moći i uloga u odnosu na iskustvo i obilježja spolnosti te izražavanje rodnih identiteta.

SOLIDARNA, pomoću iskaza prkosa klerikalnim patrijarhalnim koncepcijama roda koje će građanke i građani iskazati nabavkom naših majica, želi podržati sve one koje se u svojim sredinama zalažu za pravo na život bez nasilja, za pravo na vlastite identitete, za pravo na obrazovanje bez predrasuda, za pravednu podjelu kućanskih obaveza, za političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost i javno izražavanje svih osoba u njihovim spolnim i rodnim različitostima. Podržat ćemo direktne akcije, prosvjede, umjetničke, obrazovne, medijske i kulturne inicijative i akcije solidarnosti – u onom opsegu u kojem nam prikupljena sredstva dopuštaju, no sa srcem i odlučnošću da sva stečena prava koja su feministkinje diljem svijeta kroz protekla stoljeća izborile kruhom i ružama, ali i svojim životima, danas, ovdje i sada, sve i svi mi trebamo braniti, promicati i živjeti.

Posebno ćemo obratiti pažnju na ženske akcije solidarnosti iz onih sredina gdje je društvena podrška borbi za ženska ljudska prava izostaje te na novo nastale inicijative koje osnažuju svoje glasove prkosa i promjene.

Kampanju su podržale i brojne žene iz javnog života. One su također na Facebook stranici kampanje pojasnile zašto su ‘neposlušne’, ‘drugotne’ i ‘štrace’. Tko su poznate ‘drugotne’ i što su poručile široj javnosti?

Poznate ‘drugotne’ su glumice Ksenija Marinković, Lucija Šerbedžija, Urša Raukar, Lukrecija Tudor i Katarina Bistrović-Darvaš, voditeljica Danijela Trbović i novinarka Danka Derifaj te pjevačica Ivanka Mazurkijević, ali ne smijemo zaboraviti ni one nastale ‘od Evinog rebra’ koji su nas podržali, poput glumca Adriana Pezdirca i komičara Ivana Šarića, novinara Ilka Ćimića te dečkiju iz NK Zagreb 041.
Kada smo ih pozvali da sudjeluju u kampanji nismo morali čekati za odobrenje i želju za sudjelovanjem. Sve one i oni shvaćaju da problem rodne ravnopravnosti pa posredno i problem ovakvog javnog govora nije problem samo nekolicine žena ili 50-i-kojeg-posto stanovništva već se radi o problemu cijelog društva bez čijeg rješavanja se društvo u cjelini ne može krenuti prema naprijed.

Kako se građani i građanke mogu uključiti u kampanju?

Svi se u kampanju mogu uključiti nabavkom majice, odnosno donacijom putem web stranice www.solidarna.hr/donirajte, ali i dijeljenjem naših objava na društvenim mrežama ili javljanjem za volontiranje.
Dosada smo vidjeli da su majice vrlo popularne kao pokloni za nadolazeće blagdane tako da eto mali hint i od nas da si već sada riješite muke po poklonima. 

U zemlji u kojoj se u parlamentu izgovorilo kako su ‘žene za madrace, a ne mudrace’, vlasnik lanjske najseksističkije izjave bivši ministar zdravlja Siniša Varga sjedi u saborskom Odboru za ravnopravnost spolova, molitve za zabranu abortusa održavaju se ispred bolnica i maršira se za ograničavanje reproduktivnih prava, a Ustavni sud odlučuje imaju li žene pravo i autonomiju nad vlastitim tijelima i životima, kako to da su upravo izjave ‘crkvenjaka’ potaknule Vašu reakciju?

Nisu isključivo izjave crkvenjaka potaknule našu reakciju, već cjelokupna situacija u kojoj su si različite persone dopuštale da sa pozicija moći stvaraju atmosferu njih Prvotnih i nas Drugotnih, gdje su oni face, a mi Štrace- crkvenjaci su samo to dobro ‘označili’ i imenovali. Stvorena je atmosfere koja negira sam koncept ravnopravnosti i relativizira osnovne civilizacijske tekovine postavljajući radikalne konzervativne stavove kao jednako legitimne onima koji polaze od ravnopravnosti svih ljudi, a da pritom i političke elite (uključujući i mnoge žene) i akademska zajednica šute i zanemaruju činjenicu da je pitanje ravnopravnosti ljudi osnova našeg ustavnog poretka i međunarodno pravnog poretka, dok primjerice dijeljenje ljudi na one prvog i drugog reda, one s manje i one s više prava izlazi iz tog okvira i pripada političkim sustavima koje smo uspjeli zaustaviti 1945.

Promoviranjem i ponavljanjem diskriminatornog i mizoginog diskursa radi se na daljnjem ‘usađivanju’ patrijarhalne uloge žene u društvu, čime se dodatno učvršćuju predrasude i stereotipi te se ugrožava ionako neravnopravan položaj žena u društvu. Ova kampanja, između ostalog, ukazuje i prokazuje na osobe koje uvredljivim izjavama djeluju nauštrb rodne ravnopravnosti te osvještava zbog čega su takvi istupi opasni, zar ne? 

Upravo tako, javni diskurs uvijek stvara određenu atmosferu u kojoj je onda moguće ponovno vaditi stvari za koje smo mislili da smo ostavili negdje u ropotarnici povijesti , cilj ovog pojačanog mizoginog diskursa je radikalizacija pozicija gdje će se onda po logici – traži više da dobiješ barem nešto – moći vrlo lako osigurati kresanje stečenih prava i to na način da će ono što će politička elita ‘odobriti’ izgledati zapravo blago i benigno u odnosu na ono što radikalci traže. Tako, primjerice, ako se skrati rok u kojem je moguće legalno izvesti pobačaj, i uz to se ženama nakalemi obveza 10 različitih postupaka ‘savjetovanja’, to će se predstaviti kao vrsta društvenog kompromisa u kojem su evo, žene još i dobro prošle zahvaljujući Vladi koja ipak poštuje pravo na izbor – samo malo skučeniji i kontroliraniji. Takvim pristup kroz narednih deset godina, principom kuhane žabe odjednom ćemo shvatiti da živimo u duboko patrijarhalnom i autoritativnom društvu gdje su, za razliku od danas, takvi stavovi kodificirani i postali osim društvenog obilježja i osnova našeg pravnog poretka.

Uz već navedeno stanje i narušavanje ženskih prava – od reproduktivnih preko socijalnih i radničkih – je li ideja za ovakvu fondaciju i način potpore inicijativama i kolektivima uslijedila i zbog rezanja sredstava namijenjenih civilnom društvu i nezavisnoj kulturi? Je li opet na ovaj način civilno društvo, građani i građanke odrađuju posao države u smislu zaštite i obrane ljudskih prava, kao i podupiranja i činjenja vidljivijim one koji/e to aktivno rade?

Ideja Solidarne je nastala prije ‘kresanja’ tako da je u osnovi motivacija bila osigurati dostupnost sredstava za građanske inicijative i organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava i društvenom solidarnošću u onim slučajevima kada im trebaju ad hoc sredstva za brze akcije, kada je nešto ‘hitno i bitno’, a nema se vremena za puste procedure, izvještavanja i peterostruke kontrole. Željeli smo osigurati dostupnost sredstava za djelovanje (ne samo novca, nego i znanja, alata, opreme i sl.) stvarajući odnose povjerenja između zaklade i aktivista/ica umjesto rigidnih procedura, te kroz povezivanje ljudi i organizacija oko zajedničkih tema. Svakako da je atmosfera nastala za vrijeme Karamarkove Vlade (kažem namjerno Karamarkove, mada je formalno Oreškovićeva) dodatno nas potakla da osmislimo mehanizme suradnje sa organizacijama koje su bile prve na nišanu.

Ustavni sud je najavio kako će donijeti odluku o pravu žene na pobačaj do proljeća. ‘U ime obitelji’ već su predali svoj prijedlog kako izmijeniti takozvani Zakon o abortusu. Konzervativne udruge djeluju u suradnji s Kaptolom, a osim što su dobro uvezani i na ‘domaćem terenu’, ali i sa sličnim udrugama, organizacijama i pokretima u Europi i SAD-u, imaju i značajne financijske resurse. Uz standardno ponavljanje kako se civilno društvo, ali i svi individualci i individualke koje žele živjeti u ravnopravnom i demokratskom društvu, moraju bolje organizirati i solidarizirati, kako konkretno djelovati da se Hrvatskoj ne dogodi Poljska?

Mobilizirati građane i pokazati koliko nas zapravo ima koji želimo da ova država ostane sekularna, barem donekle demokratska i da se u njoj barem ponekad osjećamo kao ljudi. Činjenica je da je veliki dio građana i građanki protiv zabrane abortusa i iz tog razloga U ime Obitelji nije radio referendum oko ovog pitanja. No možda je ovo upravo prilika da na neki drugi način mi pokažemo da Hrvatska nije ni toliko konzervativna, niti toliko šovinistička koliko je takvi neki akteri/ce žele prikazati – bilo je to vidljivo i na prosvjedima Hrvatska može bolje, ali ako treba možemo još jednom reći: ‘Neće proći’.{slika}

Što je zaklada Solidarna – zašto je osnovana, tko je sačinjava i što je dosad radila?

‘Drugotna na sav glas’ naša je prva velika kampanja, no SOLIDARNA je osnovana još u drugoj polovici 2015. kao strateška inicijativa 55 hrvatskih ljudskopravaških aktivista i organizacija civilnog društva zabrinutih oko političkih trendova i društvenih smjerova u vidu porasta antiliberalizma, nacionalizma, ksenofobije i autoritarizma u Hrvatskoj i dvjema regijama kojima pripada, središnja Europa i Balkan.

Rizici za održivost aktivizma za ljudska prava odnose se na urušavanje javnog financiranja ljudskopravaškog zagovaranja koje se podudara sa povećanjem potreba za ad hoc akcije koje nisu prihvatljive za projektno i programsko financiranje od strane EU i drugih međunarodnih donatora.
Osnivači SOLIDARNE vjeruju da promocija i zaštita svih razina ljudskih prava – od temeljnih sloboda izražavanja, okupljanja i udruživanja do prava na rad, dom, zdrav okoliš i osnovnih javnih dobara – traje generacijama i zahtijeva dugotrajan napor, kreativnost i jak otpor na sve vrste pritisaka. Punih 20 godina nakon donošenja prvog demokratskog hrvatskog Ustava, ohrabrivanje domaće filantropije za ljudska prava predstavlja (ako ne već i pomalo zakašnjeli) ispit demokratske kulture. SOLIDARNA vjeruje da može postati pouzdan partner kako donatorima tako i inicijativama civilnog društva, djelujući kao katalizator mobilizacije resursa i podupiratelj potpuno autonomnih ljudskopravaških inicijativa.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Akcija mladih za radnička prava: ‘Iznimno je važno da se solidariziramo i kažemo NE’

Na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu je u četvrtak 17. studenog, s početkom u 18 sati, održana prosvjedna akcija “Mladi za radnička prava”. Prosvjednu akciju podržala je široka koalicija od 51 sindikata, udruge i neformalne inicijative, uz prisustvo stotinjak građana i građanki. Govori su bili praćeni vizualnim performansom kolektiva Zagreb Light Brigade, čiji su članovi svjetlima na Trgu žrtava fašizma ispisali frazu “Borimo se!”, kao i žestokim bubnjarskim ritmovima kolektiva Drum ‘n’ bijes i Zli bubnjari.

Na početku akcije okupljenim sudionicima i sudionicima obratio se Karlo Kralj, predsjednik Mreže mladih Hrvatske, naglašavajući kako generacija mladih kojoj i sam pripada već sad na vlastitoj koži osjeća bolne posljedice stalnog urušavanja radničkih prava u ovoj zemlji: “Ogromna je nepravda koja se nesposobnim i nemarnim upravljanjem nanosi cijelim generacijama mladih ljudi!”

{slika}

Slijedili su govori dvoje mladih sindikalnih aktivista i jedne studentice. Matej Brvar iz Sindikata Mladi plus predstavio je iskustva sindikalnog organiziranja  mladih u Sloveniji. Naglasio je da se mladi često nalaze u začaranom krugu između mjera zapošljavanja i ponovnog povratka među nezaposlene. Zato u Sindikatu Mladi Plus pokušavaju organizirati i aktivirati mlade da se okupe i u jedan glas kažu – dosta je. “Mi mladi u Sloveniji susrećemo se s istim problemima kao i mladi u Hrvatskoj. Želimo da nas se prestane prikazivati kao lijene ili nedovoljno fleksibilne te da se više ulaže u kvalitetnije poticanje zapošljavanja”, zaključio je.

Maja Mandarić iz Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK) sudionike je upoznala s borbom djelatnica zagrebačkih vrtića za svoja radnička prava, stavljajući poseban naglasak na važnost sindikalnog aktivizma mladih: “Sindikat nam danas treba jednako kao i bilo kada prije. A sindikat je ono što mi sami od njega napravimo. Sindikat može biti snažan i uspješan samo ako ima mnogo članova, i ako smo kao članovi aktivni.”

{slika}

Naposljetku, okupljenima se obratila studentica Dorotea Šušak. Ona je govorila o negativnim iskustvima mladih ljudi na tržištu rada i velikom problemu nesigurnih radnih odnosa koji proizlaze iz nejasnih i nedorečenih propisa: “Manjak otpora takvom sustavu doveo je do toga da danas čak 20% mladih potpada pod klasifikaciju onih koje bismo mogli nazvati siromašnima. I zato je iznimno važno da se solidariziramo i kažemo ne.”

Na tom tragu organizatori prosvjedne akcije “Mladi za radnička prava” nastavljaju razvijati suradnju sindikata, udruga i drugih organizacija zainteresiranih raditi na pitanjima učeničkog, studentskog i sezonskog rada, nedovoljno kvalitetnih mjera aktivne politike zapošljavanja, suzbijanju diskriminacije na radnom mjestu i uklanjanju prepreka sindikalnom organiziranju mladih. Ova prosvjedna akcija je pokazala kako su radnička prava ideja čije vrijeme (ponovno) dolazi.

Drugotna na sav glas! – javna promocija kampanje

Zaklada za ljudska prava i solidarnost poziva sve građane i građanke da dođu 19.11. u 11h na Cvjetni trg kako bi se pobliže informirali o kampanji  “Drugotna na sav glas!”

Građani/ke će moći na licu mjesta podržati kampanju svojom donacijom, a zauzvrat će dobiti popularne majice “drugotna”, “neposlušna” i “štraca” koje će dijeliti poznata lica iz kulturnih i aktivističkih krugova uz nastup Le Zbora.

Kampanja “Drugotna na sav glas!” pokrenuta je  24. listopada 2016. kao reakcija na nedavno objavljene uvrede i izjave kojima se žene svodi na “drugotne”, “štrace” i “neposlušne”, a cilj kampanje je osvijestiti štetnost ovakvog diskriminatornog i uvredljivog govora te otvoriti prostor za sve one glasove koji se zalažu za rodnu ravnopravnost i društvenu, ekonomsku i političku participaciju žena.

Prikupljena sredstva usmjerit će se na dodjelu malih financijskih potpora za ženske inicijative i udruge širom Hrvatske usmjerene na političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost i javno izražavanje svih osoba. Javni natječaj za dodjelu sredstava zaklada SOLIDARNA raspisat će povodom Dana ljudskih prava 10. prosinca 2016.

Kampanju podržavaju brojna poznata lica, među kojima su i glumice Ksenija Marinković, Lucija Šerbedžija, Katarina Bistrović-Darvaš, Urša Raukar, Lukrecija Tudor, pjevačica Ivanka Mazurkijević, voditeljice Daniela Trbović i Danka Derifaj i teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac kao i glumac Adrian Pezdirc, stand-up komičar Ivan Šarić i novinar Ilko Ćimić. Kampanju podržavaju brojne organizacije civilnog društva (Info zona Split, Centar za građanske incijative Poreč, Volonterski centar Osijek…), dizajnerski dućani i ugostitelji diljem Hrvatske.

Uz jasan izraz podrške protiv javnog diskriminatornog govora, građani se mogu uključiti u akciju donacijom sredstava i putem donatorske platforme www.solidarna.hr/donirajte. Na poklon će dobiti majice s natpisima Drugotna i Štraca u tamno ružičastoj i crnoj varijanti, a majice mogu se preuzeti u Zagrebu, Rijeci, Poreču, Osijeku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

Više o kampanji i načinu doniranja može se pročitati na službenim stranicama: www.solidarna.hr/donirajte ili na www.facebook.com/drugotna.

Deset slavnih žena koje se ne kaju zbog pobačaja

Prošlo je više od 40 godina od presude Roe vs. Wade. Unatoč bijesu zbog Planned Parenthooda i unatoč desetljećima u kojima se Amerika morala prilagoditi činjenici da je pobačaj na zahtjev legalan, te da zbog pobačaja nitko neće završiti u paklu, o pobačaju se još uvijek priča utišanim, posramljenim glasom. Žene ne “biraju” pobačaj; nisu natjerane na pobačaj zbog teških životnih okolnosti i ne proganjaju ih duhovi djece koju nisu rodile. Smiješ napraviti pobačaj, ali se moraš, kao što piše Katha Pollitt u svojoj knjizi Pro: Reclaiming Abortion Rights, “osjećati stvarno jako, jako loše zbog toga”. Žene koje su pokrenule #ShoutYourAbortion napravile su odličan posao ohrabrivši žene da budu iskrene, da se ne srame i da se ne kaju zbog pobačaja. No, još uvijek ne govorimo dovoljno o ženama koje su se odlučile za pobačaj jednostavno zato što nisu željele ili ne žele imati dijete. Ne dajemo dovoljno prostora mogućnosti da se žene ne kaju zbog pobačaja. Ne govorimo dovoljno o onomu što Pollitt naziva “dobrim pobačajima”.

To ni na koji način ne znači osudu onih žena koje žale zbog pobačaja ili koje su se odlučile na pobačaj zbog bilo kojeg tragičnog razloga. Ti razlozi nisu nevažni. No to su i jedini razlozi o kojima uopće pričamo. Kako bismo sve vas podsjetili/e da pobačaj na zahtjev nije samo siguran i legalan već i medicinski postupak koji ne podrazumijeva ikakvo opravdavanje ili kajanje, donosimo priče deset poznatih žena koje su otvoreno govorile o pozitivnim stranama abortusa.

Amy Brenneman

U nedavnom intervjuu za HuffPost Live, zvijezda serije The Leftovers otvoreno je govorila o pobačaju koji je imala u ranim dvadesetim godinama. Rekla je kako je bila “jako zahvalna” i kako to “nije bilo loše iskustvo”. Također je izrazila svoju zabrinutost što se situacija u vezi prava na pobačaj kreće u sve lošijem smjeru u odnosu na onu kada je bila mlađa.

Chelsea Handler

Neposredna i otvorena Chelsea Handler uvijek je bila iskrena u vezi svog pobačaja. U intervjuu iz 2011. za New York Times, usred razgovora o reality televiziji i političkoj korektnosti, Handler je usput spomenula kako je imala pobačaj kao tinejdžerica: “Imala sam pobačaj kada mi je bilo 16 godina. Zato što je to bilo ono što je trebalo napraviti. Inače bih sada imala 20-ogodišnje dijete. U svakom slučaju ljudi bi oko ovakvih stvari trebali biti iskreni”.

Godine 2012. nastupila je u The Rosie Show i detaljnije razgovarala o tome s Rosie O’Donnell. Sebe je kao šesnaestogodišnjakinju opisala kao “nerealnu” jer je razmišljala o tome da rodi dijete, no roditelji su je uvjerili da je pobačaj za nju i njezinu budućnost najbolje rješenje. Handler je zaključila: “Niti najmanje se ne kajem”.

Gloria Steinem

U intervjuu iz 2011. za The Observer, Steinem je otvoreno govorila o tome kako se trudila osjećati krivom i kako nije u tome uspjela: “Zbog [pobačaj] smo navodno loše osobe. No, moram reći – nikada se nisam tako osjećala. Znala sam sjesti i razmišljati o tome koliko bi sada dijete imalo godina, pokušavala se osjetiti krivom. No, nikad mi nije uspjelo!” Rekla je kako se osjećala pozitivno jer je kontrolirala svoj život i svoje odluke. Također, izjavila je kako to dugo nikome nije rekla, zato što je “znala da ljudi na to neće gledati kao na nešto pozitivno”. Zbog stigme koje prati pobačaj i društvenog zahtjeva da osjećamo ogromnu krivnju i kajanje nije otvoreno govorila o svojoj odluci i svom potpunom uvjerenju da je to bilo dobro za nju.

Jemima Kirke

U videu za Draw the Line, djevojka s naslovnice BUST-a Jemima Kirke govori o pobačaju koji je imala kao studentica. Nije se željela “vezati” za svog dečka s koledža do kraja života i osjećala je kako “ne vodi život u kojemu bi mogla odgajati zdravo, sretno dijete”. Kirke je okrivila “prepreke i stigmu” koji prate abortus za izolaciju koju ona i druge žene osjećaju zbog toga što su se odlučile na pobačaj. Ta izolacija ima stvarne posljedice; morala je podići sav novac sa svog bankovnog računa i dodatno platiti anesteziju, dijelom i zbog toga što se nije mogla povjeriti majci i tražiti od nje pomoć.”

Nicki Minaj

U priči koju je o njoj objavio Rolling Stone u prosincu 2014. godine, Minaj govori o pobačaju koji je imala dok je pohađala srednju školu za izvedbene umjetnosti LaGuardia. O svojoj trudnoći je rekla: “Mislila sam da ću umrijeti. Bila sam tinejdžerica. To je bilo nešto najteže kroz što sam ikada prošla”. Premda je rekla kako ju je ta odluka “proganjala cijeli život”, potvrdila je i da je za nju to bila dobra odluka: “Bilo bi proturječno kada bih rekla da nisam bila pro-choice: nisam bila spremna. Ništa nisam mogla ponuditi djetetu”.

Penny Marshall

Zvijezda serije Laverne & Shirley rodila je prvo dijete kada je bila na koledžu i imala 19 godina. Drugi put je zatrudnjela 1980., nakon završetka serije. Odlučila se za pobačaj zato što nije bila u vezi i već je imala dijete. Kaže da “nikad nije poželjela da nije imala pobačaj”.

Sinead O’Connor

O’Connor se nije lako odlučila na pobačaj; prema članku s portala Philly.com, bila je “sretno trudna” i “luda za ocem bebe”. No, njezina veza nije funkcionirala i odlučila se za pobačaj zato što nije bila spremna podizati dijete kao samohrana majka i smatrala je da je to “bolje za sve”: “Nisam osjećala krivnju. Da sam morala roditi, ne bih bila u stanju biti majka kakvu bi to dijete zasluživalo. To ne ide tako.” Ovo je slično razmišljanju Jemime Kirke, a to je logika koju  protivnici prava na pobačaj ne mogu shvatiti: imati pobačaj zbog brige za buduće dijete. No, to je važan odgovor onima koji misle da je pobačaj sebičan čin.

Vanessa Williams

Bivša Miss Amerike i danas višestruko nagrađivana glumica i pjevačica imala je pobačaj u višim razredima srednje škole. U intervjuu za ABC News novinarka ju je upitala je li joj kao pristojnoj katoličkoj djevojci bilo teško napraviti pobačaj. Williams misli kako je najteži dio bila trudnoća, a ne pobačaj: “Bilo je strašno. Biti trudna je bilo nešto najstrašnije u životu i znala sam da je to nešto s čim se kao srednjoškolka nisam bila spremna nositi.”

Kathleen Hanna

Ikona ‘Riot grrl’ pokreta je apsolutno sretna što je prekinula trudnoću kad joj je bilo 15 godina. U intervjuu za The Rumpus govori kako svoj uspjeh u životu duguje odluci da pobaci:

“Nisam tip osobe koja bi se osvrtala za sobom i rekla nešto kao ‘Oh, tom djetetu bi danas bilo 30 godina…’, niti sam ikad pomislila ‘O, stvarno se kajem…’. Možda je to što ću reći sjebano, ali, kao prvo, ne žalim niti najmanje, a kao drugo, to je bila jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila.”

Također, kaže da pobačaju duguje i to što pomaže drugim ženama i djevojkama:

“Mislim da nikad ne bih bila niti u jednom od bendova da sam bila mama-tinejdžerica. Vjerojatno ne bih završila ni srednju školu. Definitivno ne bih išla na koledž. Vjerojatno bi radila u McDonald’su ili nešto slično. Naježim se od te pomisli, jer kada mi priđu djevojke i kažu ‘Zbog vas sam upisala ženske studije’, pomislim ‘Bože, da nisam napravila pobačaj, bi li ove djevojke išle na ženske studije?”

Cecile Richards

Trenutno najdraža mi osoba na svijetu i Glamourova Žena godine Cecile Richards prošle je godine napisala esej za ‘Elle’ o tome kako stigma u vezi pobačaja sprječava žene da govore o svojim iskustvima – i lošim i dobrim:

“Žene se boje da će ako govore o tome kako su pobacile biti osuđene – da će ih se smatrati neodgovornima ili sebičnima. Koji god razlog da žena ima, za neke ljude taj razlog nikada neće biti dovoljno dobar. Ako je imala pobačaj zato što je bila premlada, ljudi će uprijeti prstom u neku 16-ogodišnjakinju koja je odlučila roditi i podizati dijete. Ako je imala pobačaj zato što materijalno nije mogla priuštiti djetetu potrebnu skrb, ljudi će pitati, a na što inače troši novac i zašto joj njezina obitelj ne bi pomogla. Ako je imala pobačaj zato što već ima djecu, ljudi će ju pitati zašto ne bi onda mogla imati još jedno dijete.”

Nadalje, Richards govori koji je jedini način na koji treba odgovarati na sva ta uobičajena i uvredljiva pitanja:

“Na sva ta pitanja postoje dobri odgovori. No, stvar je u tome da žene ne bi uopće trebale odgovarati na ovakva pitanja. Niti jedna žena ne smije biti prisiljena opravdavati svoju odluku o pobačaju.”

Richards govori i o svom iskustvu:

“Napravila sam pobačaj. To je bila ispravna odluka za mene i mog muža, i to nije bila teška odluka. Prije nego sam postala predsjednica Planned Parenthooda prije osam godina, nikada o tome nisam pričala s obitelji i prijateljima. No, sada kažem, kada se političari svađaju o pobačaju, oni govore o meni – i milijunima drugih žena.”

“To nije bila teška odluka.” Ta rečenica sažima ono što je ženama zabranjeno priznati, ono što im društvo, i lijevo i desno, odbija dopustiti kada se radi o ovom vrlo uobičajenom medicinskom postupku. To ne mora biti teška odluka, ne mora biti zastrašujuće, i niti jedna žena se nije dužna nikomu opravdavati zbog pobačaja.”

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević