Novi projekt FEKP-a i CeKaPea: G točka

Pozivamo vas na prvu večer novog kulturnog projekta – G • točka: Grad u Gavelli!

U petak, 11. studenog od 21 sata u foajeu Gavelle s nama su pjevačica, skladateljica i kantautorica Tamara Obrovac, nagrađivani stripaš i animator Marko Djeska te prozaist, pjesnik, novinar i kuhar Ivica Prtenjača.

Program vodi Vladimir Šagadin, a za muzička intermezza zadužen je naš kućni bend Porto Morto.

G • točka: Grad u Gavelli zamišljen je kao prostor otvoren za sukreiranje novih, zajedničkih, inovativnih i hibridnih umjetničkih formi koji će publici pružiti mogućnost drugačijeg doživljaja kako umjetničkog djela tako i njegova autora ili autorice. Spajanjem različitih urbanih umjetničkih scena projekt će u mjesečnom ritmu poticati suradnju književnika, likovnih i glazbenih umjetnika, plesača, glumaca, redatelja i drugih radnika i radnica u kulturi.

Projekt G • točka organiziraju Festival europske kratke priče i Centar za kreativno pisanje u suradnji s kazalištem Gavella.

Feministkinje turskim vlastima: Hitno oslobodite Kışanak i Akat!

U Turskoj je i dalje na snazi izvanredno stanje (koje izvanredno odgovara predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu jer ima jako proširene ovlasti), a u posljednjih je nekoliko dana situacija pogoršana uhićenjem dviju žena: dogradonačelnice Diyarbakıra Gültan Kışanak, te glasnogovornice Kongresa slobodnih žena (KJA) iz Kurdistana Ayle Akat, protiv čega su ustale feminističke organizacije žena u Turskoj i kurdski ženski pokret.

Gültan Kışanak uhićena je i odvedena u pritvor, zajedno s kolegom dogradonačelnikom Firatom Anlijem, 25. listopada, a uhićenje vođa najvećeg grada kurdske regije u Turskoj privele turske su vlasti proglasile dijelom istrage o ‘terorizmu’. Ženske organizacije u Turskoj jasno ističu kako uhićenja nemaju nikakve veze s terorizmom te kako je Kışanak uhićena istog dana kad se dotaknula pitanja parlamentarne komisije koja istražuje pokušaj puča u Turskoj u srpnju. “Uhićenje Gültan Kışanak konkretno pokazuje kako trenutno izvanredno stanje i rat u tijeku ograničavaju i čine živote žena nepodnošljivim“, istaknula je koalicija na čelu s Inicijativom žena za mir (Barış için Kadın Girişimi) u svom priopćenju i zahtjevu za hitnim oslobađanjem Gültan Kışanak.

“Kışanak je gradonačelnica koja je uvela rodne kvote, nametnula sankcije općinskim radnicima koji su počinitelji nasilja prema ženama te podržala lokalne strukture i tvrtke koje za cilj imaju učiniti žene aktericama u javnom, društvenom životu radije nego čuvaricama doma. Njezino uhićenje također označava otimanje same ideje rodno osjetljivog općinskog rada, ženske borbe i ženskih glasova”, stoji u priopćenju.

“Nikada nećemo prihvatiti ovu prijetnju svim ženama koje postaju osnažene, koje progovaraju i odbijaju se klanjati. Mi, žene, stojimo u solidarnosti s Gültan Kışanak, našom prijateljicom u borbi za mir, jednakost i slobodu. Poručujemo da nećemo šutjeti dok ona ne bude oslobođena te dok se ne zaustave sve antidemokratske prakse i pritisci protiv općina“, zaključak je zahtjeva koalicije koja se zalaže za žene borkinje za ljudska prava na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.

{slika}

Dan nakon, 26. listopada, uhićena je i Ayla Akat, koja je uz to što je važna figura ženskog kurdskog pokreta, i članica turskog parlamenta, baš kao i Kışanak. Koalicija je izrazila solidarnost i s Akat i zatražila hitno oslobođenje obiju žena, istodobno držeći tursku vlast odgovornom za njihovu psihološku i fizičku dobrobit.

{slika}

AUT – Predstavljanje sekcije

LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’‎ poziva vas predstavljanje inicijative u srijedu, 2. studenog u KSFF-u od 19 do 23 sata. 

“Želiš saznati tko su oni misteriozni šljokičasti ljudi s Filozofskog koji su zaslužni za crtanje duge ispred faksa, postavljanje natpisa ‘FFZG protiv homofobije i transfobije’ na pročelje zgrade faksa, uvođenje uniseks wc-a na faks i organiziranje prve LGBTIQ+ brucošijade? Dođi na predstavljanje u KSFF, upoznaj se s nama i našim radom i saznaj može li tvoja ideja za bolje gej sutra naći mjesto u našem dnevnom redu. Veselimo ti se!”, poručuju organizatori/ce.

PROGRAM
19.00 – 20.00 – Uvod u rad AUT-a i prezentacija projekata
20.00 – 21.00 – Projekcija filma “But I’m a Cheerleader”
21.00 – 23.00 – Minglanje i upoznavanje

QueerSport Weekend 2016 – za ravnopravnost i uključivost u sportu

Vikend od 14. do 16. listopada 2016. bio je bogatiji za jedan zanimljivi događaj koji je bavio temom koja tek ulazi u naše prostore: LGBTIQ sport i borba protiv homo/bi/transfobije, seksizma i ostalih oblika diskriminacije u sportu. Sportsko-aktivistički događaj pod imenom QueerSport Weekend već niz godina organizira qSPORT iz Zagreba, a ove godine organizaciju događaja pomogla je i udruga Queer Sport Split. Organizatori/ce su se ove godine pridružili/e mreži FARE u provedbi tjedana akcije Football People. FARE je organizacija koja povezuje pojedince, neformalne grupe te nogometne klubove i organizacije u cilju borbe protiv diskriminacije te kroz nogomet potiče društvene promjene.  

QueerSport Weekend je bio prilika za sudjelovanje na turnirima i treninzima iz više sportova, ali također i na prezentacijama regionalnih sportskih inicijativa i na panel diskusiji na kojoj se raspravljalo o diskriminaciji u sportu, stvaranju sigurnih prostora, uključivosti te regionalnoj suradnji. Pored zagrebačkih sportskih ekipa iz raznih sportova, na događaju su sudjelovale sportašice i sportaši iz Beograda, Splita i Osijeka.

{slika}

Središnji dio QueerSport Weekenda bilo je subotnje zajedničko okupljanje u LGBT centru na brunchu, predstavljanju sportskih grupa i inicijativa, panel diskusiji i projekciji filma o nogometašicama iz Bosne i Hercegovine. qSPORT Zagreb predstavio je sekcije: plivanje, badminton, ples u paru, biciqla, priroda i društvo, kao i aktivnosti koje su se odvijale preko ljeta – odbojku na pijesku i graničar. Publika se zatim upoznala s ženskim nogometom i košarkom te Kvir kolektivom iz Zagreba te sa ženskom nogometnom ekipom FemSlam iz Beograda. Predstavile su se i LGBTIQ-friendly organizacije koje djeluju u Zagrebu: sustav samoobrane Krav Maga, Capoeira Amazonas koja promiče interkulturalnost i uključivost te navijačka udruga Bijeli anđeli koja provodi akcije za toleranciju u nogometu.

Posebno je zanimljiva i inspirativna bila panel diskusija o toleranciji te borbi protiv seksizma, homo/bi/transfobije i ostalih oblika diskriminacije u nogometu. Nogomet se obično percipira kao “muški” sport u kojem vrhunski nogometaši odlično zarađuju, dok nogometašice treniraju u vrlo lošim ekonomskim uvjetima i često nemaju podršku okoline. Također, često svjedočimo homofobnim, nacionalističkim i rasističkim incidentima u nogometu. Upravo su tjedni akcije FootballPeople, u kojima je sudjelovalo preko 50 zemalja, bili prilika za rad na postizanju većeg stupnja ravnopravnosti, uključivosti i tolerancije u nogometu.

{slika}

“Fudbal je stožer patrijarhata. U njemu se sažima sva rigidnost i isključivost tradicionalnog uređenja društva kakvo je bilo na ovim prostorima u toku rata, a čije posledice osećamo u vidu konzervativizma navijačkih grupa koje ne priznaju autoritet zakona i reda, već transformišu svu frustraciju u agresiju”, naglasila je sudionica panela Dragoslava Barzut (FemSlam,Beograd), i dodala: “Fudbal kao takav najveći je izazov za aktivistički rad u cilju smanjenje nivoa homofobije i transfobije, ali sa druge strane fudbal kao takav ima najviše potencijala za subverzivne akcije.”

Na panelu se također govorilo o neformalnim mrežama podrške unutar sigurnih prostora koji se grade u LGBTIQ sportu, unutar kojih se osobe osnažuju prije nego što mogu izaći van u ostale “nesigurne” prostore. Zbog diskriminacije i heteronormativnih obrazaca u mainstream sportskim klubovima i organizacijama, važno je da postoje sigurni prostori u LGBTIQ sportu te da se propituje sport kao sustav tradicionalnih pravila i normi. Specifičan izazov pri tome predstavlja različiti stupanj koliko su pojedinci/ke aut što se tiče njihove seksualne orijentacije te rodnog identiteta i izražavanja, kao i prisustvo autohomofobije. Sve to neminovno utječe na vidljivost sportske grupe prema van, kao i na odnose i komunikaciju unutar grupe. Bez obzira na izazove, važno je osigurati sportske prostore bez diskriminacije, mjesta gdje se osobe imaju priliku kroz sport družiti i upoznavati – jer sve to gradi pozitivnu sliku o njihovim LGBTIQ identitetima te osigurava podršku koja je važna u homofobnoj okolini u kojoj živimo.

{slika}

Koliko je ta okolina još uvijek homofobna svjedoči nam Dragoslava: “Imale smo neku situaciju u Beogradu da smo mi koje igramo fudbal dobile batine od skupine navijača koji takođe vole fudbal. Mogli smo svi sedeti i zabavljati se, ali eto mi smo bile izložene nasilju. Zašto nas nogomet ne bi mogao spajati, a ne da potiče na tučnjavu? Moja je poruka: Igrajmo fudbal i poštujmo se!”

Jeleni Čelebić (FemSlam, Beograd) panel na QueerSport Weekendu bio je sasvim novo iskustvo: “Imam utisak da sve što znam o rodno zasnovanoj diskriminaciji i diskriminaciji nas ne-heteroseksualnih osoba u sportu znam zapravo iz rečenica razmenjenih u prolazu, iz prve ruke od onih koji su bili žrtve ili od prijatelja/ce nekoga ko je bio žrtva. Imam utisak da sve ono o čemu smo govorili na panelu zapravo počiva na takvim pričama, još uvek, kao i na razumevanju društveno-političkog konteksta u kome živimo – u preseku tog skupa se još uvek sve odvija. Ponavljam to “još uvek” zato što mislim da možemo to promeniti, da sva ta različita iskustva i znanja možemo donekle sistematizovati na neki način, kako bi ih mogli podeliti sa drugima koji se susreću sa diskriminacijom u sportu, kako bi možda skupa pronašli neke načine delovanja ili izgradili neku infrastrukturu kako bi sva ta iskustva učinili ako ne bezbolnijim a ono barem lakšim za podneti, pri čemu mislim na posledice. Dok smo razgovarali ja sam o tome razmišljala – o mogućnostima koje nam se pružaju i nasuprot tome, o toj stvarnosti koju svi mi živimo – u kojoj sami nosimo teret diskriminacije, oslonjeni jedino na mreže podrške koje smo sami/e izgradili/e.”

{slika}

Nakon panel diskusije prikazan je kratki film Ade Sokolović “Volim SFK” o ženskom nogometnom klubu SFK 2000 Sarajevo, višestrukom prvaku Bosne i Hercegovine, uspješnom i u Ligi prvaka. Nini Marks iz Splita se jako svidio film, pogotovo zato što je već imala priliku upoznati nogometašice iz Sarajeva: Upoznala sam ih na prijateljskoj utakmici. Iako u ženskim nogometnim klubovima obično postoje tzv. “klanovi”, među curama iz SFK osjeća se posebno dobra vibra, jedinstvo i sklad”. Jelena je  film doživjela vrlo emotivno: “Film je u meni izazvao bujicu pomešanih osećanja – neku neodređenu tugu zbog uslova u kojima te cure treniraju i igraju, pri čemu ne mislim samo na finansije, već i na to koliko malo podrške imaju u svemu što rade. S druge strane, tu je ta radost zbog toga što vidim da one žive ljubav prema fudbalu, da njihova ljubav i predanost nadilaze predrasude, religije, etnicitete i sve one linije razdvajanja sa kojima smo svi mi, u manjoj ili većoj meri, svakodnevno suočeni.”

Na QueerSport Weekendu održani su i turniri u badmintonu, ženskom nogometu i ženskoj košarci te treninzi plivanja, plesa u paru “Ples za sve” i sustava samoobrane Krav Maga. Za nogometni turnir, održan u sklopu akcije FootballPeople , Dragoslava primjećuje: “Kao i prošle godine i ovaj je turnir u fudbalu imao za cilj da poveže i međusobno osnaži LBT žene iz regiona.” Jelena se složila i pohvalila organizaciju: “Fudbalski turnir je bio odličan, zaista odličan. Važno mi je što smo se okupile, bile na istom mestu, smejale se, razgovarale, radovale, glupirale, malo i svađale oko promašenih golova… i na kraju razmenile ideje o nekim mogućim budućim susretima. I naravno, volela bih da nas je bilo više, što nikako nije kritika upućena organizatorkama, već potreba da se to naše mesto slobode stalno širi, da budemo potpora jedne drugima, da nas bude ‘tu’ više jer nas ima daleko više…”.

{slika}

Matija iz Osijeka bio je oduševljen Queer Sport Partyjem i plesnom radionicom u HotPotu: “Izlazak je bio fantastičan! Super je bilo vidjeti lijep odaziv na vogue radionici. Bilo je odlično, super odabrana koreografija, nije preteška i taman da se može upamtiti u početku i da se možemo jako lijepo zabaviti. DJ Gorão je bio odličan i budući da sam već bio na jednom partyju gdje je puštao glazbu, očekivao sam da će pustiti RuPaula i bio sam oduševljen kad ga je pustio.”

Tri dana QueerSport Weekenda je donijela su brojne sportske radosti, emotivne diskusije, mnoga nova poznanstva i nove poglede na izazove s kojima se susreću LGBTIQ osobe u sportu. “Uvek mi je važno da čujem neke druge, i meni nove, glasove, drugačija promišljanja. To je ono što sam ja ponela sa sobom i beskrajno hvala na tome!”, zaključila je Jelena. 

‘Prava ne padaju s neba i papira i za njih se borimo na ulicama’

U petak je u Zagrebu održana tribina “Konzervativni napadi na prava žena: kako odgovoriti” u organizaciji Radničke fronte koja je dala nešto drukčije perspektive promatranju prava na izbor. Na tribini su sudjelovale Marijana Bijelić, Biserka Momčinović i Ankica Čakardić, i pod moderaturom Draženke Kosić.

Na samom početku tribine Marijana Bijelić je konstatirala kako: “… napad na žene nije nova stvar, događa se od devedesetih. Ovo sada je ubiranje plodova”. Postavljena je teza kako je devedesetih postavljen etnički nacionalizam protkan patrijarhatom kao dominantna ideologija, što dovodi do pozicioniranja žene kao one koja obnavlja naciju.

Bijelić je naglasila kako je crkva provodila (i provodi) patrijarhat na više razina: kroz obrazovni sustav (vjeronauk i nadzor nad udžbenicima), ograničavanjem sadržaja sata biologije, kroz nevladine udruge i promicanjem priziva savjesti kao opcije, demoniziranjem kontracepcije, seksualnosti i prekida trudnoće.

Povratkom rigidnog patrijarhata, sva odgovornost za reprodukciju i seks prebacuje se na ženu i na nju se projicira puritanski stav prema tim temama. Naziva ih se “drugotnima” i promovira ideja kako žena sama po sebi jednostavno nije u mogućnosti kontrolirati vlastito tijelo. Zaključak izlaganja je da je najvažniji moment u trenutnoj situaciji boriti se za sekularizam i socijalnu pravnu državu jer žensko tijelo postaje predmet trgovine na sve više razina.

“Crkva je integrirana u zakone: možemo početi sa Zakonom o buci koji ne ograničava glasnoću crkvenih zvona i procesija. Nadalje, Zakon o diskriminaciji kaže kako diskriminacija koju provode crkvenjaci temeljem svoje vjere to ne prepoznaje kao – diskriminaciju. Uz Vatikanske ugovore i usku vezu s vojskom, Hrvatskom vlada Sv. Stolica”, navela je Biserka Momčinović. Dala je kratak uvod o feminističkoj borbi iz 1995. godine. Nadalje, izjavila je kako se ne možemo boriti samo kroz pravo – valja provoditi i javne zagovaračke aktivnosti. Stava je i da je potrebno inzistirati na zakonu o pobačaju iz 1978. godine i UN-ovoj Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena.

“Prava ne padaju s neba i papira i za njih se borimo na ulicama.” konstatirala je Ankica Čakardić na početku svojeg izlaganja. Za razliku od Bijelić i Momčinović, Čakardić je dala drugu perspektivu i to onu koja se oslanja na borbu za reproduktivnu pravdu i radna prava. Naglasila je kako ne postoji društvena odgovornost. Konzervativizam raste preko leđa žena: ako se žene brinu za djecu i starije osobe, nisu potrebni socijalni servisi. Nadalje, promoviraju se atipični ugovori rada, odnosno prekarni ugovori koji su “fleksibilni” i to najčešće na štetu žena, propada javno zdravstvo. Ono što je zanimljivo jest da Crkva nudi sve te usluge, i to besplatno, naglasila je Čakardić. Zaključno, pravo na pobačaj je radničko i sindikalno pitanje jer je usko vezano uz društvenu reprodukciju i potrebno je vratiti se na Ustav iz 1974. godine koji je eksplicitno branio pravo na izbor, a takvu ustavnu odredbu od zemalja bivše Jugoslavije trenutno ima samo Slovenija, istaknula je.

Tribina je ponudila tri snažne pozicije i mišljenja: nažalost, ono što je prevladalo je pretresanje prošlosti i tko je što radio devedeset i neke. Pitanja i komentari iz publike su dali na dinamici događaja no nije postignuta razina produktivnosti koju su, možda, neki očekivali. Zaključak je da svi znamo i svjesne/i smo korijena problema koji vodi ka restrikciji prava žena na izbor, no isto tako, činjenica je da moramo poraditi na solidarnom artikuliranom odgovoru na neokonzervativni udar na prava žena. 

Od 2015. više od 75 napada na novinare i novinarke u Hrvatskoj

Povodom napada na predsjednika HND-a i novinara Sašu Lekovića, Kuća ljudskih prava Zagreb izdala je priopćenje koje prenosimo u cijelosti:

Kuća ljudskih prava Zagreb (KLJP) najoštrije osuđuje napad na predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND) i novinara Sašu Lekovića. Posebno zabrinjava što je posljednji napad, diverzija na automobilu, imala za cilj nanošenje fizičkih ozljeda gospodinu Lekoviću. Uzimajući u obzir težinu situacije, KLJP zahtijeva hitnu i bezodložnu reakciju policije i državnog odvjetništva. Svaki napad, a posebno fizički napadi na novinare i novinarke moraju biti hitno i temeljito istraženi, a počinitelji sankcionirani.

Ovo, nažalost, nije izolirani incident, nego nastavak alarmantnog trenda napada na novinare i novinarke te medije. Tijekom svog redovnog praćenja i bilježenja događaja vezanih za kršenja medijskih prava isloboda, KLJP je zabilježila ukupno 75 slučajeva fizičkih i verbalnih napada, prijetnji i vanjskih pritisaka u 2015. i 2016.godini. Na ozbiljnost situacije je tijekom svog posjeta Hrvatskoj proljetos upozorio i Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižnieks naglasivši kako napadi na novinare i novinarke moraju biti tretirani s posebnom ozbiljnošću te da institucije moraju poslati jasnu i jaku poruku o neprihvatljivosti takvog ponašanja u demokratskom društvu.

Nažalost, kao što svjedoči i recentni primjer prijetnji upućenih novinaru Goranu Borkoviću i redakciji portala Forum.tm, KLJP upozorava da hrvatske institucije, prije svega policija i državno odvjetništvo, ne pristupaju ovom problemu ozbiljno. Hrvatska je dužna i sukladno članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravimapoduzeti sve aktivne mjere kako bi stvorila i osigurala poticajno okruženje za slobodu izražavanja. To nužno podrazumijeva i zaštitu novinara i novinarki od napada kao što je to dodatno naglašeno u Preporuci Odbora ministara Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih radnika