Kako bi u izbornoj kampanji naglasili važnost obrazovanja kao ključne javne politike GOOD inicijativa predizborno sučeljavanje kandidata za buduće ministre/ice obrazovanja političkih stranaka u Hrvatskoj pod nazivom “Obrazovanje u fokusu” u četvrtak, 1.rujna 2016. s početkom u 13h u Velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovčeva 2 u Zagrebu.
O kandidatima/kinjama koji/e će sudjelovati, čitajte više na Facebook eventu.
Aktivisti i članovi Budi muško kluba koji postoji u okviru Asocijacije XY prije nešto više od mjesec dana na Vilsonovom su šetalištu u Sarajevu iscrtali grafit posvećen Narandžastom danu – danu borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama. Ipak, ni ovaj grafit sa sloganom “Budi muško, ne budi siledžija”, nije izdržao dugo, javlja ba.n1info.com.
Slogan je ispravljen tako što je “NE” prekrečeno i sada slogan glasi: “Budi muško, budi siledžija” uz dodatne homofobne poruke.
“Imali smo edukativno druženje sa svim prolaznicima, posebno sa mladima, fotografisanje u znak podrške borbi protiv nasilja nad djevojčicama, djevojkama i ženama”, izjavili su ističući poruku za sve: “Reaguj ljudski, progovori, podrži žrtvu, ustani, traži pomoć i odvrati nasilnika”, poručili su članovi ovog udruženja na dan kad je grafit napravljen, podsjeća ba.n1info.com.
Izaberite bilo koji članak o nasilju muškaraca nad ženama i prilično sam sigurna da će barem jedan od pet prvih komentara ispod tog članka biti komentar bijesnog muškarca kako feministkinje ignoriraju neprijavljenu epidemiju ženskog nasilja nad muškarcima. U većini slučajeva, prilično je očito da komentatori nisu čak ni pročitali članak koji je u pitanju – to je poput refleksne reakcije. Refleksni jerk*, rekla bih.
Vrijeme je da to prestane; jer to je potpuna besmislica. Ne samo što ne postoje podaci koji bi podržali takve tvdnje, već podaci koji POSTOJE dokazuju upravo suprotno.
Krenimo od najrecentnijih podataka o nasilnim kaznenim djelima – od statističkih podataka koje je objavila Policija države Victoria za 2013./2014. godinu.
Cjelokupni broj žrtava nasilnih zločina prilično je ujednačeno podijeljen – 52 posto muškaraca, 58 posto žena. Kada “zakopamo” malo dublje, 94 posto žrtava silovanja i 84 posto žrtava drugih seksualnih zločina su žene, 51 posto žrtava napada i 36 posto žrtava ubojstava su žene. Očito je kako su muškarci, uz iznimku seksualnih napada, također žrtve nasilnih zločina i značajno češće žrtve ubojstava.
No, to su brojke o žrtvama; a što je sa počiniteljima?
Tu, cijela priča postaje zanimljiva. Zapravo je prilično teško dobiti podatke o počiniteljima. Javno objavljene statistike o zločinima govore mnogo o žrtvama – gdje su bile kada su napadnute, njihov odnos sa počiniteljem, dob i rod. Iste informacije se skupljaju i za počinitelje, ali one nisu javno objavljene. Kontaktirala sam Policijsku upravu Victorije, čekala sam devet tjedana, platila 800 dolara kako bih dobila te statistike, koje su na kraju bile nepotpune.
To bi trebalo biti neuobičajeno, ili barem čudno, no zapravo nije. To je dio javne percepcije nasilja, koja je koncentrirana na žrtve i ignorira stvarni problem – počinitelje.
Čak je i terminologija problematična. Izraz “nasilje nad ženama” prepoznaje samo žrtve i ignorira ljude koji su počinili to nasilje. To je, na neki način, neopažen oblik okrivljavanja žrtve.
Ilustrirat ću to na način kao što je to učinio Jackson Katz na TED talk, pa pogledajte sljedeće rečenice:
John je silovao Mary.
John je subjekt i u fokus rečenice (John je počinio zločin silovanja), Mary je objekt (zločin silovanja je počinjen nad njom).
Mary je silovao John.
John je još uvijek subjekt, no Mary je sad u fokusu rečenice; John se pomaknuo na kraj rečenice.
Mary je silovana.
Sada je Mary subjekt i jedini fokus u rečenici; John je nestao iz priče.
Mary je žrtva silovanja.
Ne samo što je Mary jedini subjekt i fokus, nego je silovanje postalo ono što ju obilježuje, ne više samo ono što joj je učinjeno.Njezin identitet je postao uzrokom silovanja. Johna je potpuno isključen iz cijele priče.
Nasilje protiv žena.
Nasilje je subjekt, žene su objekt, a počinitelji nasilja ne postoje.
Dakle, što će se dogoditi kada počinitelje vratimo “u priču”?
Statistika o zločinima koja se tiče počinitelja procesuiranih u izvještaju Policije države Victoria za 2013./2014. kaže:
Ovo je prilično jasna slika; ovdje nema nikakvih “sivih zona” (ponavljam ovo su službeni podaci Državne policije Victoria, koji nisu javno dostupni).
Da budem iskrena, statistike o zločinima mogu biti problematične što se tiče razumijevanja punog razmjera nasilnih zločina. Posebno kada se radi o seksualnom nasilju, neprijavljivanje je važan faktor. Jedino što zasigurno znamo o seksualnom nasilju je to da ne znamo njegov puni opseg. I velika je vjerojatnost da se zbog stigme i srama fizičko nasilje koje čine žene nad muškarcima također ne prijavljuje.
No, kriminalističke statistike nisu jedini podaci koje imamo na raspolaganju. Kada bi doista postojala epidemija fizičkog i seksualnog nasilja žena nad velikim brojem muškaraca koji pate i šute, to bi se pojavilo u drugim izvorima podataka, u podacima koje koristimo kada pokušavamo procijeniti razinu neprijavljenog nasilja. To bi bile neobjašnjive oznake u anketama o osobnoj sigurnosti ABS-a (Australian Bureau od Statistics – Australski zavod za statistiku), izvještaji o bolničkim prijemima, akademske studije i policijski izvještaji. Tisuće studija diljem svijeta, od Kanade, SAD-a, UK-a, Južnoafričke Republike, do Novog Zelanda i Indije pokazuju iste rezultate – muškarci su u velikoj većini počinitelji nasilnih zločina, seksualnih zločina protiv žena, kao i fizičkih napada i na muškarce i na žene.
Treba primijetiti kako se svi ti podaci odnose isključivo na odrasle žrtve. Roditi se kao muškarac ne znači biti zaštićen od zlostavljanja u djetinjstvu. Znamo da je to najmanje prijavljivano od svih neprijavljivanih vrsta nasilnih zločina, no znamo i da su i djevojčice i dječaci žrtve zlostavljanja. Također, znamo da povrede u djetinjstvu ostavljaju duboke rane i da su te rane još dublje kada se radi o seksualnom zlostavljanju. Preživjeli odrasli, bez obzira na rod, sa sobom nose ožiljke. Međutim, ponavljam, i u tim slučajevima gotovo uvijek su počinitelji muškarci.
Također, istina je da i muškarci mogu biti žrtve obiteljskog nasilja, ne u onom opsegu na koji ukazuju kampanje poput ‘One In Three’ (‘Jedna od tri’), no to se zasigurno događa, kao i mali broj seksualnih zločina koje su počinile žene. Ti zločini nisu ništa manje užasni, a žrtve su u istoj mjeri povrijeđene i zaslužuju naše suosjećanje kao žene koje su žrtve sličnih zločina. No, tu se radi o odstupanju, a ti zločini nisu dio sustavne kulture rodnog fizičkog i seksualnog nasilja poput onog koje čine muškarci nad ženama, djecom i drugim muškarcima.
Muškarci koji insistiraju da su žene počiniteljice nasilja u istoj mjeri kao muškarci nesumnjivo imaju svoje razloge zbog kojih u to vjeruju premda su suočeni sa dokazima koji to osporavaju. Sigurna sam da nose vlastite povrede koje su im na neki način nanijele žene u njihovim životima. Takve povrede zasigurno postoje i njihovu bol ne treba negirati, no to nije opravdan izgovor za odbijanje priznavanja dokazanih činjenica.
Previše naših muškaraca i dječaka je naučilo da nasilni impulsi ne mogu ili ne bi trebali biti kontrolirani, stoga je potrebno da shvatimo kako i zašto se to događa. Jer, ukoliko se ne počnemo fokusirati na uzroke problema, ne možemo se nadati promjeni.
Najviši francuski upravni sud u petak je povukao općinsku odluku o zabrani burkinija, upozoravajući gradonačelnike koji su donijeli takvu odluku da se svaka zabrana kupaćeg kostima koji pokriva čitavo tijelo mora temeljiti na postojanju ‘jasne prijetnje’ javnom redu. Državno vijeće podsjeća sve gradonačelnike koji su se u zabrani burkinija na plažama pozivali na načelo sekularnosti da se ne mogu pozvati ni na kakve druge razloge, osim na ‘javni red, siguran pristup plaži, sigurnost kupanja, higijenu i pristojnost’.
Nakon oštrih reakcija iz cijelog svijeta i optužbi da se Francuska bori protiv terorizma kontrolirajući tijela žena, u petak je najviši sud u toj zemlji naredio da se odmah danas ukine sporna zabrana.
Naime, 15 gradova na jugu Francuske zabranile su burkinije na plažama uz obrazloženje da takav odjevni predmet ‘prikazuje vjersku pripadnost u trenucima kad je Francuska na meti terorističkih napada’. Također, u odluci je navedeno da je ‘zabranjen pristup kupanju na plažama svima koji nemaju kupaći kostim u skladu s običajima zemlje i načelom sekularnosti’. Na Libeli smo prenijele komentar o tome koliko je ova zabrana problematična i antifeministička.
Nakon što se pojavile u medijima fotografije na kojima se vide naoružani francuski policajci kako tjeraju ženu da na plaži skine neke dijelove odjeće jer tako kaže kontroverzni i diskriminatorni zakon koji brani nošenja burkinija, društvene mreže su eksplodirale i čule su se osude sa svih strana.
Fotografije su se pojavile nakon što je još jedna žena izjavila kako je bila kažnjena na plaži u Cannesu radi nošenja tajica, tunike i vela. Na njezinoj kazni piše kako nije nosila ‘odjeću koja poštuje dobar moral i sekularizam’.
Podsjetimo, u Francuskoj je nošenje burke u javnosti zabranjeno 2010. godine. Ujedno, Francuska je bila prva europska zemlja koja je usvojila zakon o zabrani nošenja burki i nikaba u javnosti.
Južnoafrički sud je u petak odbio zahtjev tužiteljstva koje je tražilo da Vrhovni žalbeni sud izrekne novu kaznu Oscaru Pistoriusu osuđenom na šest godina zatvora za ubojstvo njegove djevojke Reeve Steenkamp.
“Žalbeni zahtjev je odbijen. Nisam sigurna da postoje razumni izgledi za uspjeh te žalbe i da bi drugi sud donio drukčiji zaključak”, rekla je u svojoj odluci Thokozile Masipa na sudu u Johannesburgu.
Oscara Pistoriusa je u žalbenom postupku u srpnju sutkinja Masipa osudila na šest godina zatvora za ubojstvo Reeve Steenkamp koju je ubio s četiri hitca na Valentinovo 2013.
Južnoafričko državno tužiteljstvo je htjelo da Vrhovni žalbeni sud pooštri tu kaznu.
Po južnoafričkom zakonu, žalba se ne podnosi automatski, nego se o njezinu prihvaćanju očituje sudac koji je izrekao kaznu.
Pistorius je na prvostupanjskom sudu dobio pet godina zatvora za “ubojstvo iz nehata”. Vrhovni sud je lani preinačio tu presudu u “ubojstvo”, nakon žalbe tužiteljstva.
Tužitelj Gerrie Nel je u petak ocijenio šestogodišnju zatvorsku kaznu izrečenu Pistoriusu “sramotno blagom”, a o tome kako presuda Pistoriusu označava odavanje počasti slavnim muškarcima i bijeloj privilegiji možete čitati OVDJE.
Ususret parlamentarnim izborima Platforma 112 i Hrvatsko novinarsko društvo organiziraju predizborno sučeljavanje u utorak, 6. rujna 2016. godine u Novinarskom domu od 12 do 14 sati.
Na sučeljavanje će biti pozvani predstavnici/e stranaka i koalicija koje prema istraživanjima javnog mnijenja imaju najveće šanse dobiti mandate u budućem sazivu Hrvatskoga sabora.
Predstavnici/e stranaka i koalicija odgovarati će na pitanja iz sljedećih područja: poštivanje ljudskih prava, suzbijanje diskriminacije i suzbijanje nasilja u društvu; zaštita ekonomskih i socijalnih prava građana putem zaštite javnih i prirodnih dobara; demokratski način obnašanja vlasti kroz osiguravanje uvjeta za stabilne, odgovorne i demokratične institucije i jednak pristup pravdi; te suupravljanje EU-om prema principima liberalne demokracije, solidarnosti i socijalne pravde.
