Platforma 112: Tehnička Vlada ugrožava ustavno-pravni poredak

Platforma 112 zahtijeva da tehnička Vlada hitno i bezrezervno iz procedure povuče Uredbu o izmjeni Zakona o HRT-u kojom želi produžiti mandat v.d. ravnatelja HRT-a za dodatnih šest mjeseci.

Prenosimo njihovo priopćenje: 

Usvajanjem ove Uredbe o kojoj danas završava e-savjetovanje Vlada bi ozbiljno prekršila Ustav koji definira načela trodiobe vlasti i izrijekom propisuje nadležnosti državnih tijela. Vlada nema niti zakonsku niti ustavnu ovlast mijenjati već izglasane odluke Hrvatskog sabora, poput Zakona o HRT-u koji propisuje da isključivo Sabor može imenovati vršitelja dužnosti ravnatelja HRT-a na maksimalno 6 mjeseci.  

Nadalje, tehnička Vlada kojoj je Sabor izglasavanjem nepovjerenja oduzeo demokratski legitimitet može donositi isključivo odluke koje su nužne za svakodnevno funkcioniranje institucija izvršne vlasti. Produženje mandata v.d. glavnog ravnatelja nije odluka koja je neophodna za svakodnevno funkcioniranje institucija izvršne vlasti. Upravo suprotno, ona predstavlja jasan izraz partikularne političke volje skupine ljudi koji čine tehničku Vladu kojoj je izglasano nepovjerenje i tako joj oduzet demokratski mandat. Takva odluka očigledno je suprotna čl. 4. Zakona o postupku primopredaje vlasti koji izričito zabranjuje Vladi da nakon raspuštanja Sabora donosi odluke o imenovanjima na dužnost.

Prema odredbama Zakona o HRT-u, po isteku perioda od 6 mjeseci odgovornost upravljanja HRT-om prelazi u nadležnost Nadzornom odboru HRT-a koji na raspolaganju ima mehanizme upravljanja sukladno Zakonu o ustanovama. Miješanjem Vlade kojoj je Sabor izglasao nepovjerenje u zakonom propisanu nadležnost nadležnih upravljačkih tijela HRT-a kao javne ustanove predstavlja jasno ograničenje neovisnosti HRT-a od partikularnog političkog utjecaja čime se direktno krši članak 1. stavak 4. Zakona o HRT-u.

Ukoliko se Vlada ogluši o temeljna ustavna načela trodiobe vlasti, ustavnosti i zakonitosti te usvajanjem ove Uredbe uzurpira liberalnu demokraciju i ustavno-pravi poredak RH, Platforma 112 zatražit će intervenciju Ustavnog suda.

Pakistan zabranio obitelji da oproste sinu zbog ‘ubojstva iz časti’

Vlasti u Pakistanu zabranile su obitelji ubijene djevojke, poznate u Pakistanu po korištenju društvenih mreža i promoviranju putem njih, od legalnog “oprosta” vlastitom sinu koji ju je ubio, što je u ovoj konzervativnoj državi poznato kao “ubijanje iz časti“. Ovo je rijetka situacija u kojoj se službena vlast ogradila od ove užasne prakse.

Muhammad Waseem drogirao je i zadavio Qandeel Baloch prošlog tjedna, što je Pakistan ostavilo u šoku, i to zato što je bio bijesan zbog njenih, za Pakistan provokativnih, fotografija i videa na društvenim mrežama. Waseem je rekao medijima kako “ne želi zbog ubojstva vlastite sestre” budući da je time osramotila obitelj i povrijedila njihovu čast.

Iz policije su poručili kako je vlada u Punjabu, najvećoj provinciji u Pakistanu, onemogućila obitelji da oproste sinu ubojstvo – što je česta legalna rupa zbog koje mnoga “ubojstva iz časti” ostaju nekažnjena. “Zabranu je potaknula vlada, no to se vrlo rijetko događa”, rekao je jedan od policajaca u Punjabu.

Više od 500 ljudi, među kojima su gotovo sve žene, umiru zbog “ubojstava iz časti” u Pakistanu svake godine, obično od strane rođaka koji se pozivaju na percepciju srama koju je obitelj pretrpjela.

Nije odmah bilo jasno hoće li ova odluka dovesti do nekakvih značajnih reformi. Prijedlog zakona kojim bi se zabranio oprost obitelji ranije je odbačen u parlamentu. Premijer Nawaz Sharif je u veljači obećao da će ubrzati donošenje predloženog zakona, no skupine za ljudska prava ističu kako se nije dogodio nikakav pomak. “Nema časti u ubojstvu iz časti”, rekao je Sharif o ubojstvu Qandeel Baloch.

Njen je otac, Muhammad Azeem, podnio policijsku prijavu protiv Waseema i još jednog sina zbog ubojstva djevojke.

Baloch je gradila manekensku karijeru na profilima na društvenim mrežama i time je donosila zaradu obitelji. Mediji su je često opisivali kao pakistansku Kim Kardashian, a ona je sebe nazivala modernom feministkinjom. Govorila je kako je “vrijeme da se pokrene promjena jer se svijet mijenja”, a na Facebooku je napisala: “Mi žene se moramo boriti za sebe. Kao žene, moramo stajati jedna uz drugu“.

Međutim, njene su fotografije i videi izazvali velik bijes među religijskim konzervativcima koji su je vidjeli kao uvredu za kulturne vrijednosti islama i Pakistana, zbog čega je često primala prijetnje smrću. Nakon njene smrti, na Twitteru je pokrenut hashtag #QandeelBaloch, s mnogo ljudi koji su pokazivali podršku njenim naporima da učini Pakistan liberalnijim društvom za žene.

Crvene zastave za demokraciju preplavile Taksim: ‘Ni udar, ni diktat, nego vlast narodu!’

Tisuće građana i građanki Turske u nedjelju su se okupile na trgu Taksimu, u središtu Istanbula, kako bi dale potporu demokraciji, ali i izrazile protivljenje zbog uvođenja izvanrednog stanja nakon neuspjela puča.

Skup se održava na poziv glavne oporbene stanke, Republikanske narodne stranke (CHP, socijaldemokrati). U moru crvenih turskih zastava koje su se vijorile na Taksimu isticao se lik Mustafe Kemala Ataturka, oca Republike. 

“Branimo republiku i demokraciju”, “Suverenitet bezuvjetno pripada narodu”, “Ne državnom udaru, da demokraciji”, moglo se pročitati na transparentima.

Uz one koji su se protivili puču, mnogi su htjeli izraziti zabrinutost zbog uvođenja izvanrednog stanja i protivljenje predsjedniku Erdoganu: “Ni udar, ni diktat, nego vlast narodu!“, “Turska je sekularna i takva će ostati!”, “Mi smo vojnici Mustafe Kemala”.

Novinar AFP-a je čuo i slogan protiv predsjedničke stranke: “AKP je lopov i ubojica“, ali su takvi slogani bili rijetki. Mediji čak prenose da su se i simpatizeri/ke AKP-a pridružili/e jučerašnjem protestu.

Na početku skupa ozračje je bilo mirno, izvijestili su novinari AFP-a.

Skup osigurava velik broj pripadnika sigurnosnih snaga a na prilazima trgu moralo se proći tri sigurnosne kontrole. U blizini Taksima bila su raspoređena laka oklopna vozila i vodeni topovi.

Mala noćna akcija LGBT aktivista i aktivistkinja u Banjaluci

“Pederi hodaju gradom”, “Ja sam tvoj učitelj gej”, “Homofobija u četiri zida”, “Lezbejska ljubav je pravda”, “Mama+mama=porodica”, “Banjaluka voli svoje pedere”…

Ovo su samo neki od natpisa koji su osvanuli na ulicama Banjaluke. Grupa LGBTI aktivista i aktivistkinja poručila je da Banjaluci nedostaje tolerancija kao bitan element jednog interkulturalnog društva te da nisu nevidljivi i nevidljive.

{slika}

“LGBT prava se ne mogu ignorirati, moraju biti ravnopravna kako bi se ostvario napredak društva ka demokratičnosti. Nitko nije slobodan dok nismo svi slobodni“, naglašavaju oni.

Grafiti i stikeri pojavili su se na Starčevici, Mejdanu, Boriku i u centru grada, prenosi LGBT.ba.

{slika}

{slika}

Indijske Muslimanke na putu prema sudskoj profesiji

Organizacija za ženska prava indijskih muslimanki obučava žene kako bi postale qazis ili sutkinje, što je uloga tradicionalno rezervirana za muškarce, no sve je više zahtjeva za boljom reprezentacijom žena u toj profesiji.

Organizacija Bharatiya Muslim Mahila Andolan (BMMA) podučava prvu skupinu od 30 žena kuranskom pravu, ustavnom pravu i rodnim pitanjima. Cilj ovog programa u trajanju od godinu dana jest proizvesti stabilnu skupinu ženskih qazisa u Indiji.

Indijski Ustav dopušta muslimanima/kama, najvećoj vjerskoj manjini u zemlji, da reguliraju pitanja poput braka, razvoda i nasljedstva kroz svoje građanske zakone. Qazi, što je titula koja se obično nasljeđuje, pritom imaju važnu ulogu jer sudjeluju u proslavi braka, kao i finaliziranju razvoda i nagodbi.

“Tradicionalno, qazi su redom svi bili muškarci, a njihova presuda nikada nije dovođena u pitanje, čak i onda kada su mnoge od tih presuda bile nepravedne prema ženama”, rekla je Zakia Soman, su-osnivačica BMMA u Mumbaiju. “No, važno je da su u proces uključene i žene koje se saslušati i predstavljati druge žene koje su u ranjivoj poziciji. Osim toga, ne postoji nikakva zabrana za ženske qazije u Kuranu“, dodaje.

Ovaj potez dolazi kao jedan u nizu odgovora na rastuće nezadovoljstvo načinom na koji zakoni diskriminiraju muslimanske žene. Anketa koju je BMMA proveo prošle godine pokazala je da više od 90 posto Muslimaki žele prekinuti tradiciju ṭalāq razvoda i poligamije.

U svibnju ove godine, Vrhovni je sud rekao kako će razmisliti o tome koliko duboko može intervenirati u muslimanski zakon nakon saslušanja zahtjeva za prekidanjem prakse koja muslimanskim muškarcima omogućuje da se razvedu od svoje supruge izgovaranjem riječi “talaq” tri puta.

Žene koje se obučavaju za qazis u najvećem su broju društvene radnice i aktivistkinje iz država poput Maharashtra, Rajasthan, Madhya Pradesh, Tamil Nadu i Bihar. Također je nekoliko ženskih qazija iz Malazije i Indonezije.

Ženske qazis u Indiji mogu pomoći u zaustavljanju dječjih brakova, osiguravanju da se žene udaju po vlastitoj volji i da se razvod omogući nakon određenog perioda preispitivanja i s pravednim uvjetima za žene, navodi Soman.

Jedna od polaznica programa, Safia Akhtar, ističe kako postoji velika potreba za ženske qazije, unatoč otporu nekih pojedinaca i skupina. “Mnogo je velikih nepravdi koje Muslimanke moraju nositi na leđima, zbog čega zaslužujemo imati pravo glasa u stvarima koje nas se najviše tiču. Ako žene mogu biti premijerke i pilotkinje u ovoj zemlji, zašto onda ne bi mogle biti i qaziji?”

Uspon desnice – izazov ljevici

Uspon desnih, ksenofobnih, kao i populističkih stranaka izazov je za lijeve stranke, osobito socijaldemokratske, kao i sve organizacije civilnog društva. Ovaj porast odražava se na krizu u europskoj kulturi i politici.

Populističke i ksenofobne stranke postoje u gotovo svim europskim zemljama, od Velike Britanije do Rusije, od Skandinavije do Grčke ili Italije, uključujući Francusku i Austriju. Ovi pokreti povećavaju svoju snagu i utjecaj od 1980-ih godina, a ono što im je zajedničko jest obnova moralnih i obiteljskih vrijednosti, ali i strah da će neki (imaginarni) neprijatelji ugroziti njihovu naciju ili etničku skupinu. Posebnu pozornost skreću na unutarnje i vanjske prijetnje, poput izbjeglica, nacionalnih manjina, te vrlo izraženo u posljednje vrijeme, od islama. Izražavaju duboko nepovjerenje u europske institucije te otpor prema modernosti i društvenim promjenama.

Jačanje ovih elemenata donosi krizu u čitavoj Europi i dodatno potkopava europske institucije. S druge strane, Europskoj uniji (EU) nedostaju politike kojima bi stala na kraj ovim pojavama. I građani/ke EU su svjesni da nemaju kontrolu nad odlukama koje donose europske institucije.

Svi ti strahovi zajedno usmjereni su na izbjeglice i manjine. Strah od islama se posebno gomila, te se islam proglašava kao glavni neprijatelj cijelog europskog društva.

Kriza europskog društva, koja se pokazuje kroz ove strahove, potiče uspon ksenofobnog populizma (Zlatne zore u Grčkoj, neonacisti u Njemačkoj, Nacionalna fronta Maine Le Pen u Francuskoj, UKIP Nigela Faragea u Velikoj Britaniji i njima slični). Dodatno, ove kesnofobne stranke diskriminiraju sve ostale članove/ice društva tako da im uskraćuju pravo na rad, pravo na udruživanje, pravo na djelovanje udruga civilnog društva kojima su u fokusu ljudska prava, slobodu izražavanja, politička prava kao i vjerske slobode.

Najveća opasnost za čitavu Europu jest da ovaj ideološki blok postane dominantna ideologija kao što je liberalizam postao dominantna nit konzervativaca 1980-ih godina. Kada bi ova ideologija postala vladajuća, znači da bi te političke stranke preuzele vlast i kontrolu te provodile programe za transformaciju društva.

Lijeve stranke skupo plaćaju ceh krize, jer se ne uspijevaju prije svega othrvati liberalnoj ideologiji – vraćanju dugova s velikim kamatama. Primjerice, nitko od lijevih stranaka nije još rekao Europi da je dug nepravedan i da kamate na taj dug ne moraju biti vraćene. Dodatno opterećenje je da se s vremena na vrijeme pojavi netko s ljevice tko je optužen za korupciju,  pa im se stoga pripiše da su ‘svi isti’.

Socijaldemokratske stranke u Europi sve teže dolaze na vlast, čak i onda kada padaju konzervativne vlade (Španjolska, Njemačka, možda je sljedeća Hrvatska), dok se u zemljama gdje ljevica jest na vlasti (Francuska, Italija) teško nose s ekonomskom krizom, mjerama štednje, izbjeglicama i humanitarnom krizom, te im upravo zbog toga popularnost pada.  Lijeve stranke se osjećaju nesposobnima ili nisu u mogućnosti dogovoriti se o tome što bi koristile kao ključni ekonomski princip. Ljevičari jesu ljuti na ove probleme, i to s pravom, ali nažalost, ne nude i ne pričaju o rješenjima.

Osim u borbi s mjerama štednje, ljevica se mora boriti protiv islamofobije, na način da muslimani postanu vidljivi i da ih se okuplja, bilo u političke stranke ili društvene organizacije koje se okupljaju sa zajedničkim ciljevima, i u kojima nema etničke, vjerske ili neke druge razlike.

Ljevica treba i revitalizirati vrijednosti u kojima nema ideološke sumnje, npr. politika i intelektualci bi trebali biti potpuno neovisni u pogledu religije, ali bez odbacivanja vjernika.

Ljevica će ponovo osvojiti srca i umove birača samo ako pronađe rješenja za ove izazove.

Pravo na pobačaj i pravo na istospolne brakove teško da će više donositi glasove u biračke kutije, jer već znamo da se stranke ljevice bore ili su se izborile za ova prava.  Postoji samo strah da ih desnica može ugroziti. Isto tako, pitanje je koliko su ‘nove’ radikalno lijeve stranke spremne koalirati s ‘tradicionalnim’ lijevim strankama.

Socijaldemokracija je danas svijetu potrebnija nego ikada prije, samo je pitanje znaju li i mogu li se socijaldemokrati suočiti s ovim izazovima 21. stoljeća.