O Severininom novom hitu ‘Silikoni’

Severinin novi glazbeni uradak “Silikoni” u kombinaciji s pripadajućim videobrojem predstavlja njezin najvažniji folk-kulturni trenutak nakon ozloglašenog albuma “Zdravo Marijo” iz 2008. u kojem je dala vrlo vjeran prikaz neudane balkanske žene u tridesetima. Iako su ju i publika i kritičari zbog narodnjačkog prizvuka albuma olako strpali u kategoriju kafanske pjevačice, Severina je često bila iznad tog, pakirajući snažne društvene poruke u neugledne, no širokim masama i više nego prihvatljive folk aranžmane. Primjer tog je i sjajan videobroj za “Muškarcu samo treba kurva”, nedvosmisleno ukazivanje na problem nasilja nad ženama u vezama.

“Silikoni” su u tom smislu Severinin povratak u formu nakon godina jezivih hit singlova koji su svoju popularnost nalazili u himničnim porukama o izlascima i alkoholiziranju, a čija je jedina svrha bila svako ljeto iznova potvrđivati status najveće zvijezde Balkana. Severina se u novoj pjesmi dotakla teme ženskog izgleda i odnosa žene prema vlastitom tijelu. Naoko banalan tekst u narodnjačkom aranžmanu vrlo je jednostavno odbaciti kao šund, no takav pristup je kratkovidan i ne uzima u obzir strukturu Severinine publike.

Iznimno konzervativno i primitivno društvo koje u većoj mjeri sačinjava Balkan, pa tako i Severininu publiku, ženu percipira isključivo kao seksualni objekt uzimajući u obzir njen izgled. Obzirom da je pri prosudbi izgleda veličina grudi često jedan od najvažnijih faktora, silikonski umeci često postaju prvoloptaško rješenje za problem neprihvaćenosti u okolini u kojoj su idealno žensko tijelo iskonstruirali muškarci. S druge strane, silikonski umeci vlasnicu vrlo često u javnosti diskreditiraju kao umjetnu ženu lakog morala koja na krive načine pokušava uspjeti u društvu opsjednutom čednošću i prirodnim.

Severina u “Silikonima” ovu temu obrađuje na nešto drugačiji način. Tekst pjesme se bavi Severininim susretom s muškarcem koji ju osuđuje jer ima silikonske umetke, no nju to pretjerano ne uzrujava jer su takve grudi nešto što je sama željela. Kroz nekoliko pomalo komičnih rima, Severina jasno potvrđuje kontrolu nad svojim tijelom i s ponosom nosi svoje silikone jer joj se sviđaju i želi ih nositi.

Pripadajući videobroj temu odnosa prema ženskom izgledu u “Silikonima” proširuje u nekoliko drugih smjerova. Severina, Sajsi MC i Seka Sablić u tvornici niz vježbenica pripremaju za ulogu savršene žene odbacujući u procesu sve one koje nisu dorasle zadatku. U svojoj završnoj prezentaciji, sve novopečene savršene žene izgledaju jednako, baš kao što to društvo koje osuđuje bilo kakve posebnosti i odmake od kanona ljepote i očekuje. Završna scena prikazuje glumačku legendu Seku Sablić kako daleko od očiju od svih i sama pokušava biti hiperseksualizirana kao i njene vježbenice, potvrđujući tako negativnu percepciju društva prema izgledu i seksualnosti starijih žena. Ironično, jedina koja je u ovoj folk analizi odnosa prema ženskom tijelu pobrkala lončiće je Sajsi MC, groteskno izvrćući poantu pjesme i spota u smjeru partijanerica koje žive na račun bogatih sponzora financirajući tako ovisnost o plastičnim operacijama. Njeno gostovanje svodi se stoga tek na kuriozitet, ali i na nikakav značajan doprinos pjesmi.

Iako se na prvi pogled bavi zabavom za najšire mase, Severina se u svom djelovanju ne libi odaslati i društveno angažirane poruke. Javno se izjasnila protiv referenduma o braku, zalaže se za pravo na pobačaj, a i sudjelovala je u Povorci ponosa. Te poruke su možda došle kasnije od očekivanog, no obzirom na duboko konzervativno društvo o kojem živimo, a koje sačinjava veliku većinu Severinine publike, one su uvijek dobrodošle. “Silikoni” su, očekivano, izazvali kontroverzu i u ovom trenutku na YouTubeu spot ima više dislikeova nego likeova. Glazbeni puritanci se iznova čude što je glazbeno sličnija srpskim folk zvijezdama nego Magazinu i Doris Dragović, a i javno promoviranje omražene ideje da žena sa svojim tijelom smije raditi što želi ne ide joj u prilog. No, dok tobože urbanije i glazbenim nagradama ovjenčanije zvijezde pjesmom promoviraju zabranu prava na pobačaj, Severinino narodnjačko opredjeljenje je najmanji problem.

Izložba fotografija ‘Ljudi’

Tri mjeseca nakon zatvaranja izbjegličkog kampa u Slavonskom brodu i zatvaranja tzv. Balkanske rute kojom je svakodnevno prolazilo tisuće osoba u potrazi za sigurnošću, Inicijativa Dobrodošli! predstavlja izložbu fotografija “Ljudi” u srijedu, 13. srpnja 2016. u 11 sati na Cvjetnom trgu u Zagrebu.

Kroz fotografije autora Daga Oršića zaustavljena je na trenutak humanitarna kriza kojoj smo svjedoci od rujna 2015. Portreti izbjeglica snimljenih u izbjegličkom kampu u Slavonskom Brodu bit će postavljeni na Cvjetnom trgu od srijede, 13. srpnja do srijede, 20. srpnja, a glavni cilj izložbe jest potaknuti nas na razmišljanje o problemima migracija, ali i ulogama i etiketama koje dajemo sebi, a drugima namećemo.

Na otvorenju izložbe govorit će: Dag Oršić, fotograf i autor izložbe i Emina Bužinkić, aktivistica Inicijative Dobrodošli!

Otvorenje izložbe začinit će i bliskoistočni zalogaji koje će pripremiti kulinarsko-jezični kolektiv Okus doma.

Detalji se nalaze i na Facebook eventu

Austrija diže ogradu na granici sa Slovenijom

Austrijska vlada odobrila je plan prema kojemu će se u pokrajini Koruškoj postaviti zaštitne ograde na četiri granična prijelaza prema Sloveniji, što se opravdava mogućnošću potencijalnih ilegalnih prijelaza izbjeglica.

Odlukom nisu nezadovoljni samo u Sloveniji koja je članica Europske unije i Schengenskog prostora, nego i u lokalnoj sredini, pa je manje od polovice privatnih vlasnika zemljišta na kojima bi trebala biti stavljena ograda odbilo potpisati ugovor o predaji zemljišta za te namjene, a brojni vlasnici žele spriječiti postavljanje ograde, objavila je u ponedjeljak Slovenska televizija.

Policijska uprava pokrajine Koruške s vlasnicima o tome pregovara već više tjedana, a ograda je planirana na prijelazima Labot, Holmec, Ravnjak i Libeliče.

Nije riječ o postavljanju ograde duž cijele granične crte nego o ogradi dugoj nekoliko kilometara neposredno uz granične prijelaze, izjavio je glasnogovornik koruške policije Rainer Dionisio.

Žene u crnom performansom poručile: ‘Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici’

Žene u crnom svojim su performansom u centru Beograda u nedjelju obilježile godišnjicu genocida u Srebrenici.

“Žene u crnom su obilježile godišnjicu genocida u Srebrenici performansom na Trgu republike. Svake godine 10. srpnja podsjećaju na zločin u kojem su snage Vojske Republike Srpske ubile više od 8.000 Bošnjaka i Bošnjakinja. Svake godine im prolaznici i prolaznice dobacuju nacionalističke uvrede”, napisali su iz Kontrapressa na Facebooku.

Podsjetimo, danas se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici. Tisuće ljudi od ranog jutra pristižu u  Srebrenicu kako bi tamo sudjelovali u obilježavaju 21. obljetnice genocida što su ga nad Bošnjacima počinile vojska i policija bosanskih Srba ubivši više od osam tisuća osoba.

1980-ih sam mislila da su žene i muškarci ravnopravni. Sada imam dvije kćeri i znam da nismo

Bez obzira na postignuća tijekom desetljeća, tempo promjene je frustrirajući. Naši političari i političarke trebale bi biti više feministi/kinje, napisala je Alison Orme za The Guardian.

1960-ih moj otac je radio u odvjetničkom uredu u Sydneyu koji je redovno organizirao zabave za svoje (svi su bili muškarci) zaposlenike i njihove supruge. Majka mi je pričala kako ih je jedne takve večeri, nakon večere, hostesa obavijestila da se žene povuku u drugu prostoriju kako mi muškarci mogli uživati u vinu i cigarama. Majka je u tom trenutku razgovarala s jednim od odvjetnika i isprva je bila zbunjena, a potom ljutita. Otkud im pravo da im kažu da odu?

Nakon kratkog razgovora s jednom ženom, s kojom nije imala puno zajedničkog – nitko od žena nije radio, a djeca su im išla u privatne škole – majka se vratila kako bi razgovarala s muškarcima i primijetila je kako su stolice na kojima su sjedile žene uklonjene, sjela je u krilo jednom odvjetniku u nastavila razgovarati, s čašom porta u ruci. Nakon toga, ponudila se da svira klavir dok god joj budu donosili pivo.

Moja majka je, shvatili ste, bila feministkinja, i nije bila baš popularna među odvjetničkim suprugama.

Danas ima 80 godina i još uvijek je britkog uma. Kći građevinara, maturirala je u srednjoj školi Bega kao jedanaesta u državi iz engleskog jezika i književnosti. Najmlađa u velikoj obitelji, bila je prva koja se upisala na fakultet i dobila je stipendiju za studij engleskog, povijesti i matematike.

Tamo je upoznala mog oca, također dečka iz malog mjesta i iz javne škole. Vjenčali su se mladi i dobili četvero djece u šest godina.

Kada mi je bilo 16, uzela sam s majčine police knjigu Betty Friedan The Feminine Mystique. Sjećam se kako me je znatiželjno pitala što mislim o knjizi, a ja sam joj rekla da mi je mi je dobra, ali da u njoj nema ništa što već nisam znala.

A ona je rekla: “Meni je ta knjiga dala smisao svemu. Potpuno mi je promijenila život”.

Objasnila mi je kako je, dok nije pročitala knjigu, mislila da je jedina koja osjeća gušenje i izoliranost zbog vlastitog majčinstva, jedina koja je bijesna na nepošteni “ugovor” na koji su žene osuđene i da je jedina koja je ogorčena zbog toga što je bila prisiljena napustiti karijeru dok joj je suprug napredovao, i da se pokušavala prilagoditi koliko god je mogla.

Sigurna sam da je moja majka, gledajući mene kako odrastam, vidjela napredak. Studirala sam pravo sredinom 1980-ih. Moje prijateljice s fakulteta i ja nismo brijale pazuha, pohađale smo tečajeve samoobrane i išle na Reclaim the Night prosvjede. Izabrale smo antidiskriminacijsko pravo i žensku povijest i divlje plesale na “Sisters Are Doin’ it for Themselves”.

Bile smo snažne i smatrale smo se ravnopravnima svojim dečkima i kolegama.

No, što mislim sada? Imam troje djece: sina od 17 godina i dvije kćeri – imaju 16 i 13 godina.

Moje kćeri i njihove prijateljice su divne  – pametne, duhovite, sposobne i politički osviještene. No, kao majci, jasno mi je da se neke stvari nisu još dovoljno promijenile.

Pogledajmo samo četiri bitna područja.

Zašto moje kćeri još uvijek gube dragocjeno vrijeme brinući se za svoju kilažu, kosu i izgled, poput moje majke i mene, potaknute medijima zasićenim nerealnim slikama žena?

Zašto ja i moje prijateljice još uvijek najčešće razgovaramo o nepravednoj raspodjeli kućanskog rada i potrazi za pristojnim, dobro plaćenim honorarnim poslom?

Zašto su moji muški kolege sada izvršni direktori (CEO), a jednako pametne kolegice i prijateljice nisu?

Premda su se od 1960-ih neke stvari poboljšale, muškarci i žene u Australiji još uvijek nisu ravnopravni.

Prije izbora Turnbull i Shorten nisu mnogo obećavali da će išta od ovoga promijeniti.

Nije dovoljno da premijer sam sebe nazove feministom, niti da glavne stranke još jednom izraze svoja obećanja kako će povećati broj žena u upravnim odborima, ili da vođe u svojim predizbornim kampanjama usput spomenu brigu o djeci i žene u sportu.

Svi imaju odgovornost ukazivati na seksističko ponašanje, boriti se protiv neravnopravnosti na poslu, propitivati tradicionalne strukture i podizati svijest naših sinova.

No, kako bi se postigli značajniji rezultati, vlast treba pojačati feministički pristup, reformirati zakone i politike, preraspodijeliti novčane resurse tako da se nikada više ne moramo boriti za ravnopravnost, porto i cigare.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

‘Nepoštivanje demokratskih procedura dovodi do završne devastacije obrazovnog sustava u Hrvatskoj’

Organizacije civilnog društva okupljene u Inicijativu Hrvatska može bolje oštro osuđuje najavu MZOS-a o imenovanju članova/ica novog Povjerenstva za analizu i provedbu Strategije u području predtercijalnog obrazovanja kao i povjerenstva koje će raditi na Cjelovitoj kurikularnoj reformi.

Podsjećamo ministra s tehničkim ovlastima, Predraga Šustara, kako je ovaj potez protivan unaprijed određenim demokratskim procedurama koje je dostigla Republika Hrvatska pri čemu prvenstveno mislimo na jasno opisane procedure definirane Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije, zakonima, te pratećim pravilnicima i dokumentima. Povjerenstvo za analizu i provedbu Strategije već postoji i osnovano je 2014. godine pri Uredu predsjednika Vlade RH, a u Strategiji je jasno navedeno da je za formiranje Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme nadležno Posebno stručno povjerenstvo za praćenje i provedbu Strategije  koje bira članove temeljem javnog poziva.

Ovakva odluka još jednom pokazuje kako ministar i Vlada s tehničkim ovlastima kojoj je izglasano nepovjerenje zanemaruje transparentne demokratske procedure, glas 50.000 građana/ki koji/e su jasno poručili kakvu obrazovnu reformu žele, negira postojanje tijela koja su osnovana pri Uredu predsjednika Vlade Republike Hrvatske i koja stručno i odgovorno obavljaju svoj posao o čemu je ministar obaviješten u više navrata, ignorira Zakone i nacionalne strateške dokumente usvojene u Hrvatskom Saboru,  a pri tome omalovažava one koji su stvarni kreatori i provoditelji reforme u Hrvatskoj – učitelje/ice  i obrazovne radnike/ce. Ministar kojeg javnost već percipira kao najgoreg ministra obrazovanja u povijesti Hrvatske, uz svu štetu koju je dugoročno nanio obrazovnom sustavu Republike Hrvatske, ovim zadnjim postupkom još jednom pokazuje kako jedine procedure koje za njega vrijede i koje poznaje su one koje su se koristile u nekim prošlim vremenima, a koje više podsjećaju na komesarijat, nego na Ministarstvo u jednoj demokratskoj zemlji koja je članica EU. Ovakvim potezima dugoročno se devastira obrazovni sustav i uništava ogroman reformski potencijal kojeg je ova reforma imala tamo gdje je to bilo najvažnije – na terenu, među učiteljima/icama, roditeljima te učenicama i učenicima.

Inicijativa Hrvatska može bolje i dalje će nastaviti raditi na okupljanju dionika koji se zalažu za konsolidiranu demokraciju u kojoj je obrazovanje prioritet. Osim toga, o ovom potezu ministra s tehničkim ovlastima Šustara koji odstupa od procedura stipuliranih u Strategiji znanosti, obrazovanja i tehnologije, Inicijativa će izvijestiti relevantne međunarodne institucije kojima je i Strategija i Cjelovita kurikularna reforma predstavljena.