Preko 1500 ljudi poručilo: ‘Hrvatska može bolje – bez vas’

Preko 1500 građana i građanki okupilo se na prosvjednoj akciji “Hrvatska može bolje – bez vas”, koja se održala danas na Markovu trgu u Zagrebu. Na akciji su ponovljeni zahtjevi da se nastavi cjelovita kurikularna reforma i da se raspišu novi parlamentarni izbori.

Okupljeni su bučno su i uz pjesmu osudili ignoriranje reforme od strane vlasti, te simbolično u to ime kredom ispisali ‘iksiće’ na pločniku Markova trga.

Profesor na Fakultetu političkih znanosti Berto Šalaj rekao je da je” vlast odlučila eutanazirati reformu obrazovanja, čime je ponizila građane/ke i sve stručnjake/inja koji su na njoj radili” 

“Oni kojima nije stalo do budućnosti obrazovanja moramo reći da nisu potrebni ovoj zemlji i nemaju nikakvu političku budućnost”, dodao je Šalaj.

Miljenko Hajdarović i Josip Kličinović, članovi tijela koja su radila na reformi, istaknuli su da je 500 stručnjaka/inja godinu dana “živjelo reformu”, putovalo po školama i razgovaralo s kolegama te unosilo njihova stajališta u programe koje su dostavili Ministarstvu. Dodali su i da ih zauzvrat neki političari/ke i dio medija ponižavaju i nazivaju “uhljebima, Jugoslavenima, neznalicama i sl. Uz to, napomenuli su da možda mogu vrijeđati njih, ali da ne smiju vrijeđati učenike i učenice te da reformu u budućnosti nitko ne može zaustaviti.

Novinarka Libele i aktivistkinja Ana Brakus poručila je: “Svi mi, radnici i radnice, strejt, gej i trans, državljani i državljanke ili oni koji to žele postići, baš svatko od nas ima pravo na slobodu, na obrazovanje i poštivanje ljudskog dostojanstva”. Dodala je da ova vlada pet mjeseci radi protiv tih prava.

Anin govor možete poslušati na Facebooku Libele.

Učenik Kristijan Orešković rekao je da je više od 650 tisuća učenika/ica uhvaćeno u klopku obrazovnoga sustava koji koči i guši umjesto da inspirira i nadahnjuje, te da se ništa neće pomaknuti dok se ne oni ne budu bunili iz tjedan u tjedan.    

Na skupu su poručili da Hrvatska može bez političara/ka, ali ne može bez građana/ka, te zatražili da političari budu odgovorni građanima i građankama koji su ih izabrali.

Sindikat i Radničko vijeće Glasa Istre traže ukidanje cenzure

Predstavnici Sindikata novinara Hrvatske i Radničkog vijeća u Glasu Istre uputili su u četvrtak slovačkom Joj Media Houseu, većinskom vlasniku Glasa Istre, pismo u kojem traže da ukine cenzuru u tom dnevnom listu.

Sindikat i Radničko vijeće ističu da promjena većinskog vlasnika Glasa Istre novine d.o.o., izdavača dnevnog lista Glas Istre, “nije promijenila navike cenzora koji pod krinkom uređivanja i dalje cenzuriraju novinske tekstove”.

Kao primjer toga navode “drastično osakaćeni izvještaj sa suđenja Mirku i Vinki Cetinski”, u djelu kada je novinar prenio izjave Igora Brajkovića, bivšeg udjelničara, bivšeg glavnog urednika i bivšeg urednika deska Glasa Istre. Brajković je svjedočio o akterima koji su bili uključeni u preuzimanje Glasa Istre d.o.o., tvrtke koja je u stečaju već šest godina, a iz koje je prenijeta poslovna djelatnost izdavanja i prodaje novina na dvije tvrtke kćeri.

Cenzor je iz novinarskog teksta uklonio najzanimljivije detalje oko preuzimanja tvrtke Glasa Istre d.o.o., pogotovo u djelu gdje se pojašnjava uloga donedavnog većinskog vlasnika Glasa Istre, Novog lista i Zadarskog lista Alberta Faggiana, nekadašnjeg većinskog vlasnika Novog lista Roberta Ježića, nekadašnjeg istarskog župana Ivana Jakovčića i vlasnika Kermas ulaganja Danka Končara, kaže se u pismu.

Izbačena je Brajkovićeva izjava da je u vrijeme Ježićevih pregovora s Upravom Glasa Istre Faggian dao ponudu 10 posto nižu od dogovorene cijene s Ježićem, kao i da je u prodaju udjela Glasa Istre bio upleten i župan Jakovčić. Izbačen je i čitav pasus u kojem je Brajković iznio što je poduzeo kada su Jakovčić i Faggian blatili njegovo ime pred Končarom. Brajković je na suđenju ispričao kako se Faggian kasnije dočepao Glasa Istre, te da je i Jakovčić uvijek imao aspiraciju dokopati se tog dnevnog lista, tvrdi se u pismu.

Traži se smjena glavnog urednika Borovečkog

Iako Faggian više nije vlasnik tog medija, a Jakovčić je postao eurozastupnik i s mjesta župana prešao raditi u tvrtku Danka Končara, njihov utjecaj na uređivačku politiku Glasa Istre i dalje je itekako vidljiv, pogotovo novinarima Glasa Istre, naglašava se.

Stoga podružnica Sindikata novinara Hrvatske i predstavnici Radničkog vijeća u Glasu Istre pozivaju predstavnike Joj Media Housea da razriješe urednike-cenzore koji su postavljeni na te pozicije otkako je Faggian prije šest godina preuzeo Glas Istre.

Tražimo da se novinari jedinog istarskog dnevnog lista oslobode okova koje im je postavio Faggian otkako je u svibnju 2010. imenovao za glavnog urednika Ranka Borovečkog, koji u tri izjašnjavanja o povjerenju nikad nije dobio podršku većine novinara koji su pristupili izjašnjavanju”, navodi se u pismu.

 

Neoliberalna Europa i radikalna desnica: dvije strane istog novčića

Današnja Europa pokazuje snažne ekstremno desne tendencije na najvišim razinama političke moći. Na nedavnim predsjedničkim izborima u Austriji, radikalna desna Slobodarska stranka (FPO) izbila je na prvo mjesto sa 36 posto glasova, prije nego što je njezinog kandidata Norberta Hofera s tijesnim rezultatom pobijedio dugogodišnji lider Zelenih Alexander Van der Bellen.

U Finskoj, Poljskoj i Mađarskoj ekstremna desnica već participira u vlasti, dok u Nizozemskoj i Francuskoj ankete pokazuju kako su vodeća politička snaga. I druge države su doživjele udar desnice uključujući Dansku, Švicarsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Italiju. Iste takve zabrinjavajuće trendove, premda “začinjene” hollywoodskom tragikomedijom, vidimo i na drugoj strani Atlantika.

Naravno, izvan područja izbornih politika, stvari su mnogo složenije. U temeljima zapadnih društava odvija se žestoka bitka između desničarske dinamike i vitalnih dijelova društva, s radikalnim društvenim pokretima na čelu. U takvom kontekstu, postaje jasno da je uspon krajnje desnice u dijalektičkom odnosu s neoliberalnim projektom vladajućih elita u Europi.

O Neoliberalima i kanibalima

Suvremena ekstremna desnica ima moderne uzroke, nove značajke i ogromnu globalnu popularnost, stoga su povijesne usporedbe s nacističkim pokretima u prošlosti samo djelomično korisne. Općenito, krajnja desnica se pojavljuje kao nuspojava negativnih ekonomskih dodatnih učinaka (eksternalija) kapitalističke globalizacije. Većina ljudi vidi krajnju desnicu kao neki oblik političkog utočišta protiv propadanja društva koje je uzrokovalo sve veće takmičenje u globaliziranoj ekonomiji.

Uspon ekstremne desnice također korespondira s destabilizacijom društvenih struktura uzrokovanom financijskim tržištima, započevši od država i poslovnih struktura pa sve do zajednica i obitelji. Nostalgičarskim povratkom zamišljenoj zajednici ili naciji, radikalna desnica nudi kohezijski sadržaj društvima u raspadanju, nešto što nedostaje apersonalnim institucijama financijskih tržišta i nemoćnoj novčanoj zajednici.

Ta pseudokolektivna ponuda desnice iznimno je popularna među različitim društvenim grupama, uključujući i europsku srednju klasu koja je pretrpjela ekstenzivno otuđenje i individualizaciju koje donose tržišne sile, te se postupno riješila društvenih veza s prošlošću. Stoga, ondje gdje je neoliberalni rat svih protiv sviju prisilio društva na neki oblik kanibalizma, krajnja desnica nudi povratak zajednici. Naravno, problem je u tome što u fašističkoj zajednici kanibalizam ne prestaje već biva vertikalno integriran.

Za vladajuće klase, povratak masa ekstremnoj desnici poželjan je razvoj. Radikalno desne ideologije zasnovane su na pojednostavljenom manihejskom svjetonazoru “prijatelj/neprijatelj” zbog čega je umovima sljedbenika iznimno lako manipulirati. Stoga europske elite već iskorištavaju ultra-desne ideologije kako bi kanalizirali negativne učinke neoliberalne dominacije nad raznim žrtvama, ponajviše nad najranjivijim društvenim skupinama i “opasnim klasama”.

{slika}

U Srednjem vijeku, Crkva je bila glavni subjekt premoći i mučenja, pa ipak su “vještice” naposljetku bile spaljene. Pod današnjim dualizmom ekstremne desnice, oni koji imaju društvenu moć mogu lako izbjeći društveni bijes zbog neravnopravnosti potičući strah prema društvenoj raznolikosti. Takva politička ponuda radikalne desnice za elite je ujedno i jedinstvena prilika da iznova legitimiziraju nacionalne političke institucije, a da ne moraju “dirati” uzroke koji leže u korijenu njihove sadašnje delegitimiziranosti.

U prošlosti su starorimski vladari smirivali sudionike/ice velikih društvenih nemira priređujući spektakle svome narodu. Danas, političke sile mogu još više pogurati neoliberalni projekt pomoću željezne pesnice nacionalnih država, a istovremeno privremeno zaustaviti rapidnu stopu kojom se raspadaju predstavljačke institucije tako što agresivno investiraju u nacionalističke i ksenofobne ideologije.

Upoznajte Tehnokrate

Progresivan plan prevladavanja krize globalnog kapitalizma zasigurno ima određenu cijenu za pojedince/ke te zahtijeva osobnu mobilizaciju i sudjelovanje u izgradnji alternativnih društvenih odnosa “odozdo prema gore” (bottom-up). Takav prijedlog osporava dominantne odnose neoliberalnog kapitalizma. S druge strane, politički prijedlog radikalne desnice funkcionira u komplementarnom međuodnosu s neoliberalnim projektom. Stoga ga je moguće primijeniti i na mikro i na makro društvenoj razini, bez potrebe za podrivanjem etabliranih hijerarhija i suprostavljanjem dominantnim društvenim snagama.

Dok je u neoliberalnom svjetonazoru odnos između pojedinca/ke i društva zarobljen u apersonalnoj instituciji financijskih tržišta, u ultradesnom otklonu takva je veza ideološki dopunjena osjećajem zamišljene zajednice i zajedničke sudbine. Drugim riječima, esktremno desni prijedlog pruža osjećaj lažnog pripadanja bez plaćanja osobne cijene, te identitet zasnovan na simplificiranoj dihotomiji “prijatelj-neprijatelj”, što olakšava osobnu “navigaciju” u složenoj i kontradiktornoj društvenoj stvarnosti. Istovremeno, slijepo oslanjanje na rigidne hijerarhije i u potpunosti posredovan odnos s politikom omogućuje apsolutno delegiranje politike predstavnicima i tehnokratima, što je u neoliberalnim meta-demokracijama, kako se čini, prirodna pojava.

Na kraju, ali ne najmanje važno, skrivanje društvenih nejednakosti i kontradikcija pod apstrakcijom nacije iskupljuje ih od svake namjere suprotstavljanja odnosima dominacije ili eksploatacije, a umjesto toga se lažno predstavljaju legitimizirajući se kao saveznici interesa opresiranih. Ukratko, u desnoj totalitarističkoj inačici neoliberalizma, pojedinac/ka se mora pokoriti – bez znakova otpora – tržišnim sankcijama i društvenim hijerarhijama, no sada s dodatnim teretom jer se mora pretvarati da nije “Židov/ka”.

Popularnost ekstremno desne ideje nije pala s neba. Zapravo, ta ideja je kultivirana dominantnim bihevioralnim modelima i svjetonazorima te potaknuta društvenim rasulom koje je proizveo neoliberalni projekt. U europskim društvima kojima vladaju neoliberalne elite, građani/ke su svakodnevno izloženi/e i trenirani/e za transformaciju ljudskih bića u sredstva za otuđenje. Ovakvi uvjeti su idealna podloga za stvaranje bliskosti s nacističkom konverzijom ljudskih bića u sredstva koja vode nacionalističkim ciljevima s koncentracijskim logorima i ratovima.

Instrumentalna cost-benefit logika neoliberalizma, kojom se društveni ugovori navodno mogu svesti na pseudoobjektivistička tehnokratska pitanja, postaje moćno legitimno oružje u rukama radikalne desnice za upravljanje “drugim” kao homo sacerom. Licemjerna nezainteresiranost neoliberalizma za asimetriju društvene moći koja je generirana kapitalom i financijskim tržištima – i njezino idoliziranje kao vrhunca ljudske slobode – legitimizira glorifikaciju društvene hijerarhije i nadmoći koje čine temelj totalitarizma.

Stvaranje povijesti demokracije

Pomak prema ekstremnoj desnici održava sadašnje stanje, ali i donosi nove elemente u dominantan sustav moći. Na makro-društvenoj razini, radikalno desni projekt ostavlja neoliberalni ekonomski model netaknutim u srcu nacionalne države. No, možda je najvažniji novitet opovrgavanje osnovnih demokratskih dostignuća; to je ključna tendencija u trenutnoj fazi kapitalizma i Sveti gral neoliberalne društvene konsolidacije.

U vanjskim odnosima s globaliziranim tržištima, radikalna desnica investira u pragmatični protekcionizam i nesmiljeno globalno tržišno natjecanje. Stoga ekstremna desnica slavi i ističe određene aspekte kapitalističke globalizacije (natjecanje među nacionalnim ekonomijama, tranziciju u nedemokratske režime), dok istovremeno tvori jasnu i stalno prisutnu opasnost za druge aspekte kapitalističke globalizacije, budući da ima inherentnu sklonost samodestrukciji društva u kojemu prevladava.

Na mikro-društvenoj razini, ultra desnica investira u najmračnije elemente ljudske prirode, kao što su strah, mržnja i žudnja za ratovanjem. Ako imamo na umu da su svi oblici ljudskog društva zasnovani na suradnji, nasilno nametanje tendencija od vrha prema dnu koje uništavaju takvu suradnju i zamjenjuju je mržnjom i ratom vodi do društvene dezintegracije.

{slika}

No, radikalno desna inačica kapitalističke globalizacije nije sklona samo unutarnjem ratovanju, već i onom među društvima. Ortodoksnost neoliberalnog takmičenja između nacionalnih država nije ograničena samo na mirnodopska sredstva. Zapravo, rat među nacijama postaje nastavak ekonomskih sukoba drugim sredstvima. Ta činjenica neizbježno ugrožava nesmetano funkcioniranje tržišta. Stoga, dominantan sustav moći uvijek izabire ekstremno desnu varijantu, premda na kraju takav sustav, kako bi riješio svoju krizu i zaštitio kapitalističku društvenu reprodukciju, prolazi kroz cikluse destrukcije.

Neoliberalno – fašistički sklop 

Uz iznimku Zlatne zore u Grčkoj, radikalna desnica, u nastojanju da pokori državu, danas u Europi ne gradi iste strukture poput onih u međuratnom razdoblju; nema masovnih paravojnih  Sturmabteilung (nacističkih) grupa koje se bore sa suprotstavljenim grupama na ulicama. Zapravo, taktika današnje radikalne desnice uglavnom se drži izbornih politika.

Čini se da je razlog tomu isti onaj zbog kojeg suvremena ljevica nije uspjela rekonstruirati masovne radničke pokrete kakvi su postojali u prošlosti. Izgleda da je fragmentacija osobnog odnosa s bilo kakvom vrstom društvenog kolektiviteta “gotova stvar”. S tim fenomenom fragmentacije ljevica se ne može lako nositi, jer se reproducira i na konstrukcije alternativnih društvenih odnosa.

S druge strane, radikalnoj desnici dovoljno je kultivirati legitimne mentalitete putem delegiranja kako bi prebrodili organizacijske probleme. Naposljetku, nakon Noći dugih noževa Hitler je shvatio kako je inherentna totalitaristička jezgra mnogo racionalnija od jurišnih odreda, jednom kada je moć uspostavljena. Stoga, za razliku od progresivnih društvenih snaga, agenda radikalne desnice je primjenjiva trenutno i iznimno je kompatibilna sadašnjem statusu quo, budući da naprosto sama stvara inflaciju postojećih neoliberalnih tendencija prema društvenom kanibalizmu i totalitarizmu.

Generatori fašističke hegemonije

Čim se uspostavi hegemonija, čak i prije osvajanja moći, svaka politička snaga se odražava u centrima političkog odlučivanja. Prije nego što je radikalna desnica zadobila moć u srcu Europe, njezina hegemonija se već reflektirala u politici EU-a putem odluka koje su bile potpuno desne orijentacije. Takve reakcionarne politike vodećih europskih institucija su rezultat dijalektike između krajnje desnice i dominantnih neoliberalnih snaga. Radikalno desna devijacija neoliberalizma kompatibilna je stvaranju sadašnjih globalizacijskih procesa, čak i dok dramatično vodi eskalaciji tog procesa. Prema ratu.

Međutim, postoji progresivni kontra-prijedlog koji je zasnovan na solidarnosti, suradnji i demokraciji među ljudima i narodima, te na izgradnji alternativnog oblika međunarodne zajednice. Za razliku od radikalno desnog otklona, takav prijedlog nije kompatibilan globalizacijskim procesima. Dok danas možemo vidjeti kako radikalno desne vlade funkcioniraju bez značajnih sukoba ili otpora s već uspostavljenim strukturama moći, nasuprot tomu lijeve vlade bivaju smjesta apsorbirane strukturalnom moći globalnog financijskog kapitala.

{slika}

Premda je krajnja desnica već uspostavila moć u gotovo polovici Europe, Wolfgang Schäuble nikada nije rekao svojim novoizabranim fašističkim satelitima u središnjoj i istočnoj Europi “odrat ćemo vas poput zečeva i mahati vašim kožom Podemosu”, kao kada se obratio lijevoj Syrizi kada je pobijedila na izborima u Grčkoj.

Fašizam i nacizam nisu strani zapadnoj civilizaciji. Baš suprotno, to su djeca autoritarnih i antidemokratskih tendencija u srcu europskog Prosvjetljenja. Današnje međunarodne politike ne ostavljaju niti najmanje prostora za solidarnost i suradnju, no pozdravljaju neprijatelje humanosti, sile uništenja i rata.

Iz perspektive radikalnih društvenih pokreta, doista već dvadeset godina, dan za danom, vodimo bitku da stvorimo društva slobode unutar i protiv moći kapitala. No, danas nam je svima više nego očito kako moramo transcendirati i podići sadašnju razinu organizacije prema transnacionalnoj razini. Umrežavanje europskih društvenih pokreta je projekt koji je već izgrađen kroz platforme zbližavanja koje kombiniraju direktnu političku akciju i dugoročne političke ciljeve.

Poput generacija boraca i borkinja prije nas, na nama je da uništimo kapitalizam i njegove moderne radikalno desne devijacije putem internacionalne suradnje. Kao što je nekoć rekao Gramsci, ovo je vrijeme čudovišta. Naš je zadatak da pomaknemo ravnotežu u korist humanosti i promijenimo tijek povijesti.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

 

Školska prehrana za svu siromašnu djecu i djecu u riziku od siromaštva

Kroz dva projekta koja će se financirati novcem iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) i iz proračuna Zaklade Hrvatska za djecu na području čitave Hrvatske bit će osigurana prehrana za svu školsku djecu koja su siromašna ili u riziku od siromaštva, doznaje se u Ministarstvu socijalne politike i mladih.

Riječ je o projektu Osiguranje školske prehrane za djecu u riziku od siromaštva, za što su novci osigurani iz Fonda europske pomoći, kojim će biti obuhvaćeno 12 županija čiji indeks razvijenosti ne prelazi 75 posto, te o projektu Osiguranje prehrane djece u osnovnim školama u 9 županija za školsku godinu 2016./2017. koji će se financirati proračunom Zaklade Hrvatska za djecu.

Vrijednost projekta 9,36 milijuna kuna

U Ministarstvu objašnjavaju da je jedan od kriterija za projekt lokacija škole s obzirom na indeks razvijenosti koji ne može prelaziti više od 75 posto prosjeka Hrvatske. Taj kriterij zadovoljavaju škole u 12 županija, a javni poziv za sudjelovanje u projektu nedavno je objavljen na mrežnim stranicama Ministarstva. Vrijednost projekta je 9,36 milijuna kuna, što je povećanje u odnosu na ranije predviđenih 8,5 milijuna kuna, ističu u Ministarstvu.

No, kako i u županijama koje ne udovoljavaju kriteriju razvijenosti do 75 posto državnog prosjeka ima siromašne djece koja dolaze iz obitelji čiji prihod po članu kućanstva ne prelazi 2.660,80 kuna, Ministarstvo je odlučilo njihovu školsku prehranu financirati kroz Zakladu Hrvatska za djecu.

U tom projektu ciljna skupina su djeca iz određenih osnovnih škola u 9 županija – Dubrovačko-neretvanske, Grada Zagreba, Istarske, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske, Varaždinske, Zadarske i Zagrebačke.

Kroz oba projekta osigurat će se financiranje školske prehrane sve siromašne djece, ističu u Ministarstvu socijalne politike i dodaju da je cilj projekata pružanje financijske potpore osnivačima škola – županijama i gradovima. Također su u tijeku konzultacije s predstavnicima županija.

U Ministarstvu podsjećaju da je prije raspisivanja javnog poziva za projekt koji će se financirati novcem iz FEAD-a provedeno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, o čemu je sažetak objavljen na internet stranicama Ministarstva.

Cilj projekta je prehrana djece, a ne jačanje kapaciteta civilnog društva

Iz izvješća je razvidno da pojedine udruge koje su do sada sudjelovale u takvim projektima smatraju da su prikladniji odabir za organizaciju prehrane u školama od osnivača tih škola – gradova i županija, te predlažu da im se i dalje omogući prijava na poziv.

Ministarstvo im je odgovorilo da osnovni cilj projekta ‘nije jačanje kapaciteta udruga civilnog društva već mu je osnovana svrha pružiti prehranu što većem broju djece’. Podsjećaju da je Operativnim programom za hranu i/ili osnovnu materijalnu pomoć 2014.-2020. određeno da partnerske organizacije definiraju kriterije određivanja najpotrebitijih osoba unutar relevantnih ciljnih skupina.

Stoga, stoji u odgovoru Ministarstva, škole kao obvezni partneri u suradnji s prijaviteljem, definiraju kriterije određivanja najpotrebitijih osoba unutar relevantnih ciljnih skupina budući da su upravo one u neposrednom kontaktu s djecom i raspolažu podacima o djeci koja na njihovom području žive u siromaštvu ili riziku od siromaštva.

U Ministarstvu navode da će u okviru FEAD-a uskoro raspisati natječaj koji će biti otvoren i udrugama civilnog društva, a riječ je o projektima za ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći podjelom hrane i osnovne materijalne pomoći, uključujući i školsku opremu. Procijenjena vrijednost tog natječaja je oko 15 miliuna kuna, ali radi se na povećanju te svote, doznaje se u Ministarstvu.

Ksenofobija jača u Njemačkoj: porazni stavovi prema strancima

Otpor prema strancima, prije svega muslimanima i izbjeglicama u Njemačkoj se u posljednje dvije godine značajno povećao, pokazala je to studija provedena na Sveučilištu u Leipzigu .

“Svaki/a drugi/a ispitani/a je ustvrdio/la kako se zbog muslimana osjeća kao stranac/kinja u vlastitoj zemlji'”, rekao je jedan od autora studije Oliver Decker.

Nešto više od 41 posto kaže da bi muslimanima trebalo zabraniti naseljavanje u Njemačkoj, a 50 posto se zbog previše muslimana ponekad osjeća kao stranac/kinja u svojoj zemlji, pokazalo je istraživanje.

Godine 2014. tako se izjasnilo 36,6 posto, odnosno 43 posto ispitanika/ca.

U trenutku kada Njemačka opet pojačano vrbuje strane radnike/ce, stav prema strancima općenito se pogoršao: 30 posto smatra da stranci/kinje u Njemačku dolaze samo kako bi iskoristili socijalni sustav, 25,3 posto misli da bi se u slučaju smanjenja broja radnih mjesta strance/kinje ponovno trebalo vraćati kućama, a 33,5 posto ispitanih smatra kako velik broj stranaca/kinje vodi ka ‘odnarođenju’ Njemačke.

Radi se o prosječnim vrijednostima za cijelu zemlju, pri čemu je postotak građana i građanki koji/e se neprijateljski odnosi prema strancima/kinjama na istoku zemlje osjetno viši.

Ovogodišnja studija pokazuje i pojačane predrasude prema manjinama. Postotak ispitanih koji vjeruju da Romi i Romkinje naginju kriminalu se sa 44,2 posto prije dvije godine popeo na 58,5 posto, pokazalo je istraživanje.

U sjeni dolaska ogromnog broja izbjeglica u Njemačku, zanimljiv je i podatak da 60 posto ispitanih ne vjeruje da podnositeljima zahtjeva za azilom u njihovim domovinama zaista prijeti opasnost.

Studija se od 2002. provodi na uzorku od oko 2.500 ispitanih i bavi se desno-radikalnim i totalitarnim tendencijama unutar srednjeg staleža.

Kao desno-ekstremne se prema ovoj studiji može proglasiti 5,6 posto stanovnika/ca što je tek nešto više nego u proteklim ispitivanjima. No čak 12 posto ispitanih smatra da su Nijemci i Njemice već po rođenju vrjedniji od drugih nacija.

Zabrinjujući je porast potrebe za ‘čvrstom rukom’, tj. jedne jake stranke koja će u cilju dobrobiti nacije voditi zemlju. Na istoku Njemačke takvu opciju zagovara čak 25 posto ispitanih.

I stav prema LGBTIQ osobama se promijenio. Dok je prije dvije godine 15,4 posto ispitanih osobe drugačije seksualne orijentacije i identiteta opisivalo kao ‘nemoralne’, danas to misli 24,8 posto, rezultati su istraživanja.

Filozofskom je Previšića odavno previše; Vijeće Filozofskog traži razrješenje?

Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG) sutra bi na svojoj redovnoj sjednici trebalo glasati o pokretanju postupka za razrješenje dekana Vlatka Previšića, doznaje novinarka Melita Vrsaljko za Forum. Rezultat je to peticije koju je potpisalo 36 od 82 člana Vijeća.

Njezin tekst objavljen na Forumu prenosimo u cjelosti.

Previšić je na zahtjev kolega uvrstio ovo glasanje kao zadnju točku dnevnog reda sjednice, a postupak razrješenja pokrenut će se ako se među članovima Vijeća skupi natpolovična većina onih koji smatraju da Previšić ne bi trebao biti dekan Filozofskog, piše Vrsaljko.

Kako stoji u Statutu Filozofskog fakulteta, Vijeće ima rok od dva mjeseca da bi provelo postupak i odlučilo o razrješenju.

Osim dijela Fakultetskog vijeća, smjenu dekana već dulje vrijeme zahtijeva i Plenum Filozofskog fakulteta, čije je aktivnosti potaknuo ugovor o suradnji između FFZG-a i Katoličko-bogoslovnog fakulteta (KBF), koji Previšić uporno gura. Toliko da je svojedobno pokušao smijeniti prodekanicu za znanost i međunarodnu suradnju dr. sc. Branku Galić, koja se suprotstavila suradnji Filozofskog s KBF-om. 

Da je većina studenata protiv sporne suradnje, pokazalo je nedavno istraživanje Studentskog vijeća. Rezultati govore da od 2070 studenata FFZG-a samo njih 32 podržava ugovor. Stavove studenata dijele i profesori, pa se tako do sada 16 odsjeka izjasnilo protiv suradnje, dok ugovor podržavaju samo tri odsjeka.

Već dulje vrijeme studenti i profesori FFZG-a vode bitku s Previšićem, koji je zbog autoritarnog i netransparentnog načina na koji vodi Fakultet izazvao pažnju šire javnosti.

Zadnja sjednica Vijeća, održana 6. lipnja, prekinuta je zbog toga što je dekan opstruirao rad Vijeća, na što je upozorio i Studentski zbor FFZG-a.

“Dekan Previšić nastavlja onemogućivati rad i normalno funkcioniranje Fakultetskog vijeća – za današnju sjednicu nije pripremio materijale za dnevni red. Osim dokumenta o opstrukciji rada prodekanice Galić, tu se radi i o studentskim dokumentima koji se tiču cenzuriranja objavljivanja obavijesti, neodobravanja korištenja dvorane za prezentaciju rezultata studentskog istraživanja ključnog za rasprave po odsjecima o ugovorima te zahtjeva za vraćanjem transparenata neovlašteno skinutih s pročelja zgrade Fakulteta”, smatraju u Zboru.