Prije 25 godina ‘Thelma i Louise’ bio je radikalan film. Nažalost, još uvijek jest.

Mizandrija! – rekla je nekolicina (uglavnom muških) nezadovoljnika koji su smatrali kako film ponižava muškarce i veliča nasilje.

“Thelma i Louise” ispričale su priču o konobarici koja se dosađuje i razočaranoj kućanici, koje krenu na put koji ih dovede do niza kriminalnih činova nakon što jedna od njih ubije muškarca koji je pokušao silovati njezinu suputnicu. No, film je i zabavan, prepun akcije i pametan – i doživio je veliki uspjeh u kinima nakon premijere u svibnju 1991., zaradivši 45 milijuna dolara u SAD-u. I činilo se da predstavlja kinematografsku i kulturalnu prekretnicu koja bi mogla promijeniti ulogu žena na ekranu.

“Sudeći prema brojnim ženama svih generacija koje su se tako snažno poistovjetile s Thelmom i Louise, još uvijek postoji snažna potreba za svim osnovnim elementima ovakvih klasičnih filmova pobune protiv društva, no ovoga puta pod uvjetima koje postavljaju žene”, napisao je filmski kritičar Roger Ebert.

{slika}

“Za deset godina ovaj ćemo film smatrati prekretnicom”, izjavio je za Boston Phoenix Peter Keough.

Geena Davis je definitivno vjerovala u to. Imala je već jednog osvojenog Oscara za najbolju sporednu ulogu [“Slučajni turist, 1988.], no uloga Thelme bila je njezina prva velika uloga u nekom visokobudžetnom filmu. “Doista nismo bile spremne na reakciju kakvu smo dobile, to je bilo vrlo snažno i uzbudljivo”, rekla nam je u telefonskom razgovoru iz svog doma u Los Angelesu. “Mislila sam, ‘O, da, stvari će od sada biti bolje za žene’. Jednostavno sam pretpostavila da će za žene ići na bolje”.

No, nije bilo tako.

Nedavno su dvije novije studije o današnjoj kinematografiji potkrijepile osjećaj kako su žene izgubile bitku na velikom ekranu.

Prvo od tih istraživanja je otkrilo kako su žene neproporcionalno zastupljene u scenama nagosti – tri puta više nego muškarci. Drugo je otkrilo da muškarci imaju neproporcionalno više teksta u dijalozima.

Još više zapanjuje posljednja studija sa stranice Polygraph, koja je analizirajući preko 2000 filmova otkrila kako muški likovi govore više od žena čak i u filmovima u kojima su u fokusu žene. Disneyev veliki hit “Frozen” možda slavi sestrinstvo, no 57 posto dijaloga pripada muškim likovima. Čak ni Katniss Everdeen, odvažna junakinja “Igara gladi” i njezine kolegice ne govore toliko mnogo kao muški sporedni likovi, kako u knjigama tako i u filmskim adaptacijama.

Podatak o nagim scenama dolazi iz veće studije sa Sveučilišta Mount Saint Mary’s u Los Angelesu, koja pokazuje kako je u 100 najprofitabilnijih filmova iz 2014. bilo samo 12 posto glavnih ženskih uloga.

Ti novi izvještaji pridružuju se istraživanju koje je provela zagovaračka organizacija Geene Davis – Geena Davis Institute on Gender in Media – koje je otkrilo kako se postotak govora ženskih likova u najgledanijim filmovima nije promijenio gotovo pola stoljeća.

“Imamo nekoliko uloga, a to često nisu stvarno dobre uloge”, kaže Davis. “To je poput one šale Woodyja Allena o restoranu – ne samo što je hrana loša, već su i porcije jako male”.

{slika}

Davis je kao glasnogovornica aktivistkinja za prava žena prošle godine pokrenula filmski festival koji promiče rodni diverzitet – Bentonville Film Festival, te kaže kako je nedostatak žena na filmu postao toliko standardan da to većina nas čak ni ne primjećuje. Naravno, postoje iznimke, no toliko ih je malo da uvijek završimo navodeći stalno jedne te iste. (Hej, a što je s“A League of Their Own”? Što je s Djeverušama (“Bridesmaids”))?

Davis kaže da statistika dokazuje kako nekoliko blockbustera sa ženama u glavnim ulogama nije dovoljno da podigne ljestvicu. Što predlaže?

“Kao prvo, mislim da bi mi trebali dati na čitanje sve scenarije prije nego što počnu raditi film”, kaže ozbiljno, a zatim se nasmije. “Mogla bih vrlo lako u par poteza popraviti stvar.”

Nastavlja ozbiljno: “Prije izbora glumaca/ica, prođi kroz scenarij i promijeni gomilu imena u ženska”, kaže. “I neka u svakoj grupnoj sceni bude jednak broj žena. I zapamti da ženski likovi također imaju pravo na moćna zanimanja”.

“Naše istraživanje je pokazalo da, a to je vrlo uznemirujuće, iako je postotak žena na upravljačkim mjestima u korporacijama, predsjednica, sutkinja i tome slično nizak, daleko je  niži u filmskoj fikciji. A radi se o fikciji“, kaže podižući glas. “Činjenica da nismo sposobni reflektirati čak ni poražavajuću stvarnost doista je užasavajuća”.

Također, to nije mudar poslovni potez, dodaje. Samo prošle godine, neki od najvećih kino-hitova bili su filmovi u kojima su glavne uloge igrale žene. “Pobješnjeli Max: Divlja cesta” (“Mad Max: Fury Road”) s Charlize Theron kao feminističkom protagonistkinjom zaradio je 375 milijuna dolara širom svijeta ; “Pitch Perfect 2”, s Annom Kendrick i Rebel Wilson koji je režirala Elizabeth Banks, zaradio je 70 milijuna dolara samo prvog vikenda (kako piše Variety).

“Filmovi u kojima ima više žena i više diverziteta zarađuju više”, kaže Davis. Angažirati žene i nebijele glumce i glumice nije milosrđe ili politička korektnost – “radi se o tome da glumačka postava odražava publiku i pokazuje svijet kakav uistinu jest, s 51 posto žena i s brojnim ljudima koji nisu bijelci i bjelkinje”.

{slika}

Davis namjerava učiniti upravo to sljedećeg mjeseca kao domaćica drugog filmskog festivala u Bentonvilleu. Taj mladi festival fokusiran je na filmove s proporcionalnim udjelom žena i raznolikom glumačkom postavom; neobično je to što festival pobjednicima osigurava televizijsku i kinematografsku distribuciju. “To je jako važno”, kaže Davis. “Jako mnogo filmskih autora i autorica su mi rekli kako je film teže distribuirati nego ga snimiti”.

Čak i ako film “Thelma i Louise” nije uspio promijeniti ulogu žena u Hollywoodu, utjecao je na žene koje su sudjelovale u njemu. Callie Khouri osvojila je Oscara za svoj scenarij; iako je imala nekoliko uspješnih kino-filmova u kojima su dominirali ženski likovi – najpoznatiji je “Svete tajne sestrinstva Ya-Ya” (“Divine Secrets of the Ya-Ya Sisterhood”) –  u zadnje vrijeme postiže još veći uspjeh na TV-u, kao autorica i producentica ABC-jeve serije o country divi – “Nashville”.

Također, “Thelma i Louise” je drugi u povijesti filma koji je imao dvije nominacije za Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu te je “pogurao” karijere i Sarandon i Davis. Sarandon je dobila Oscara za glavnu ulogu u filmu “Odlazak u smrt” (“Dead Man Walking”) 1995., i jedna je od nekoliko starijih glumica koje su uspjele održati uspješne karijere. U međuvremenu, Davis je 1992. snimila još jedan ženski film koji je postao pop-kulturalni fenomen  “A League of Their Own”, u kojem je uz mlađe kolegice glumila članicu ženskog bejzbol tima iz 1940-ih. No, nakon katastrofalnog neuspjeha filma “Otok boje krvi” (“Cutthroat Island”), koji je bio njen pokušaj da se potvrdi u unosnom, muškom, akcijsko-avanturističkom žanru, Davis je počela više nastupati na televiziji. 2006. osvojila je Zlatni globus za ulogu prve predsjednice u seriji  “Američka predsjednica” (“Commander in Chief”).

Ironično, “Thelma i Louise” je dao vjetar u leđa i jednom mladom glumcu. Sa 26 godina, Brad Pitt je odigrao ulogu koja je izokrenula rodne stereotipe: kao zavodljivi lutalica, šepurio se pred kamerom golog torza, prekrasno osvijetljen – to je bila uloga kakvu su prije njega odigrale brojne lijepe starlete. Danas je, naravno, jedan od najvećih starijih hollywoodskih alfa muškaraca. 

{slika}

Film “Thelma i Louise” zauvijek je promijenio percepciju Geene Davis kada se radi o rodnoj ravnopravnosti na filmu. Davis kaže: “Bilo je to stvarno veliko upozorenje kako rijetko ženama dajemo priliku da igraju uzbudljive i inspirativne ženske uloge”.

A i nama su te uloge bile uzbudljive. Pored osvježavajuće progresivne politike, film je bio odvažan i duhovit i seksi, a njihova divlja vožnja bila je prokleto zabavna.

“Filmska industrija se konačno počela mijenjati, samo ne dovoljno brzo”, kaže Davis.

“U svim sferama društva postoji ogromna rodna neravnopravnost, a jedino područje u kojemu se promjena može dogoditi preko noći je film”, kaže. “Beskrajno dugo ćemo čekati da u Kongresu sjedi polovica žena, no u Kongresu bi moglo sutra biti pola žena, ukoliko to netko napravi u sljedećem filmu”.

“Ja sam nestrpljivo optimistična”, smije se.

(Thelminim riječima: “Let’s keep going“). 

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Prvi maj – prosvjed

Prvomajski prosvjedni marš pod nazivom “KAPITAL NAPADA, RADNICE I RADNICI VRIJEME JE ZA OTPOR” kreće 1.5. u podne ispred Radničkog doma, Trg kralja Petra Krešimira IV u Zagrebu.

U prosvjedu sudjeluju sindikati TEHNOS – Strukovni sindikat radnika HEP-a, Novi sindikat, Sindikat novinara Hrvatske, Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ), Radnička fronta (RF), Zagreb Pride, Ženska mreža Hrvatske (ŽMH) i drugi.

“Pozivamo sve radnike i radnice, studente i studentice, umirovljenike i umirovljenice te sve nezaposlene građane i građanke da nam se pridruže. Prosvjedujemo jer je opća situacija u zemlji iznimno zabrinjavajuća, a posebno nas brine materijalni položaj radne većine – pad životnog standarda i epidemija siromaštva, gubitak radnih mjesta (posebno za mlade!) i nezaustavljivo društveno raslojavanje. Među općim negativnim trendovima kojima svjedočimo i protiv kojih prosvjedujemo možemo izdvojiti napad na javno zdravstvo i sve češće i glasnije najave o totalnoj privatizaciji svih preostalih dobara u zemlji, kao i najave ponovnog produljenja roka za mirovinu te najave mogućeg 9-satnog radnog vremena, više od 100 godina nakon što se radnički pokret izborio za 8 sati rada dnevno kao normu”, poručuju organizatori/ce.

Prosvjedna kolona će se putem kroz centar grada do cilja na Trgu dr. Franje Tuđmana (Keglić) zaustaviti na nekoliko mjesta koji simboliziraju aktualne probleme. Na Kegliću će uslijediti govori sindikalista/kinja i aktivista/kinja i popratni glazbeni program. 

Prosvjed izbjeglica u Porinu!

Tridesetak izbjeglica počelo je s prosvjedom danas u 10 sati danas zbog loših uvjeta zbrinjavanja koje im pruža RH. Kako doznajemo, izbjeglice smještene u hotelu Porin se žale na nedostatak zdravstvene zaštite, neadekvatnu hranu i manjak informacija o pravnoj zaštiti.

Na prosvjedu izjave daje i mladić Karzan Azad iz Iraka koji kaže da su izbjeglice tretirane kao životnje, da nemaju prava i da ne znaju hoće li biti deportirani, pušteni ili će zadovoljiti neke uvjete za dobivanje međunarodne zaštite.

Dodao je i kako su neke od izbjeglica tu preko dva tjedna čekaju na uzimanje otisaka pristiju, iako se prema zakonima RH navodi kako bi to trebalo biti učinjeno u najkraćem roku. Također, iz tog razloga, kako je i Karzan Azad sam rekao sa mnogima još uvijek nisu napravljeni ni intervjui.

Medicinska skrb im je nedostupna, rekli su prosvjednici i prosvjednice reporterki N1 televizije.

Osim toga, u Porinu ima ih bolesnih ljudi, trudnica, djece – nemaju dostupnog stomatologa ili ginekologa, niti kakvu adekvatnu medicinsku pomoć – bez zdravstvenog osiguranja, naime, izbjeglice su prisiljene plaćati privatne liječnike, što im je u potpunosti nemoguće, prenosi N1.

S obzirom na to da izbjeglice dobivaju 20 posto od osnovice za dobivanje socijalne pomoći, što ispada oko 120 kuna mjesečno, jedva si mogu priuštiti išta. 

Prema informacijama kojima raspolaže Inicijativa Dobrodošli! od izbjeglica koje su bile zadržane u kampu u Slavonskom Brodu pa bile premještene u Ježevo jer nisu zatražile međunarodnu zaštitu, deportacije izbjeglica, odnosno vraćanje izbjeglica koje nisu zatražile zaštitu u zemlje porijekla, iz Hrvatske su počele ovih dana, objavljeno je na stranicama Inicijative Dobrodošli prije nekoliko dana.

Pretpostavlja se kako su direktan povod današnjem prosvjedu uz loše uvjete zbrinjavanja i započete deportacije.

Naime, kako navode iz Inicijative, dio osoba koje nisu zatražile međunarodnu zaštitu nalazi se u detencijskom centru u Ježevu koji predstavlja svojevrsni “zatvor” jer je to objekt zatvorenog tipa u koji je pristup ograničen – tako da su i informacije o uvjetima tamo su šture. Također, započelo je vraćanje izbjeglica iz Europskih zemalja, poput Njemačke i Austrije u Hrvatsku, te se i one smještaju u prihvatilišta za izbjeglice.

 

*Tekst je tijekom dana dopunjavan novodostupnim informacijima.

Aktivist i urednik LGBT magazina ubijen u Bangladešu

Urednik LGBT magazina Roopbaana, aktivist Julhas Mannan isječen je na smrt u glavnom gradu Bangladeša Dhaki.

Petero ili šestero napadača upalo je u stan 35-godišnjeg Mannan i napali njega i njegovog prijatelja, također aktivista, mačetama, rekao je glasnogovornik policije u Dhaki Maruf Hossain Sordar.

Mannan je bio zaposlenik veleposlanstva SAD-a, a radio je za Agenciju SAD-a za međunarodni razvoj (USAID), priopćio je State Department. 

On je bio jedan od najistaknutijih LGBT aktivista u Bangladešu.

Ubojstvo se dogodilo dva dana nakon što je na sličan način, u napadu za koji je odgovornost preuzela takozvana Islamska država, ubijen jedan sveučilišni profesor. Islamska država je u izjavi koju je prenijela agencija Amaq u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, objavila da je 58-godišnjeg profesora i pisca Rezaula Karima Siddiquea, ubila jer je širio ateizam, izvijestila je agencija AFP.

Tijekom posljednjih mjeseci u Bangladešu, zemlji od 160 milijuna stanovnika s muslimanskom većinom, uočljiv je porast nasilnih napada na ljudskopravaške aktiviste, osobe iz javnog života koje zagovaraju progresivne ideje te pripadnike/ce manjinskih vjerskih skupina.

Od veljače 2015. hladnim oružjem je ubijeno pet sekularnih blogera. Ovoga je mjseca za ubojstvo jednog liberalnog blogera odgovornost preuzela skupina povezana s al Kaidom, a Islamska država je preuzela odgovornost za ubojstvo dvojice stranaca  i napade na kršćanske svećenike i džamije od rujna.

Vlada Bangladeša niječe da u zemlji djeluju skupine povezane s Islamskom državom ili Al-Kaidom i tvrdi da iza napada stoje domaći islamistički radikali.

Otkako su snage sigurnosti pojačale akcije protiv islamista koji žele ustanoviti muslimansku državu na temeljima šerijatskog zakona, ubijeno je najmanje petero militanata.

OESS: U Mađarskoj, Hrvatskoj i Poljskoj znatni problemi sa slobodom medija

Hrvatska je među državama koje su prepoznate kao one u kojima je ugrožena sloboda medija, što se potvrdilo i na godišnjoj skupštini Europske federacije novinara (EFJ)  koja se održava u Sarajevu, kazao je u ponedjeljak Hini predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković, koji je među sudionicima ovog skupa.

“Vidljivo je bilo iz izlaganja posebne predstavnice OESS-a za slobodu medija Dunje Mijatović i naknadnih komentara sudionika da je sloboda medija i neovisnost novinara sve ugroženija u čitavoj Europi, a među zemljama u kojima je to posebice izraženo je i Hrvatska”, kazao je Leković.

Istaknuo je kako je to samo potvrda onoga što HND već cijelu godinu uporno ponavlja.

Uz države u kojima je, po ocjenama OESS-a, sloboda medija dugogodišnji problem, poput Ukrajine, Turske ili Srbije, gdje još uvijek nisu istražena neka od davnih ubojstava novinara, Mijatović je na sarajevskoj konferenciji izrijekom spomenula i Hrvatsku, uz Mađarsku i Poljsku kao zemlje Europske unije u kojima postoje znatni problemi, kazao je Leković.

Konkretno, riječ je o ocjenama da je, nakon što sve prethodne vlasti u Hrvatskoj nisu učinile dovoljno za slobodu i neovisnost medija, sadašnja vlast pojačala pritiske na medije i novinare uključujući tu raspuštanje Vijeća za elektroničke medije i tretiranje javnog servisa odnosno Hrvatske radio-televizije (HRT) kao ratnog plijena kojega je vlast podredila političkim ciljevima, tvrdi predsjednik HND-a.

HND-ovoj ocjeni, kako je podsjetio, pridružila se i EFJ i Međunarodna federacija novinara (IFJ), OESS-ov ured za slobodu medija i EBU, no unatoč tome što su poslana pisma upozorenja hrvatskim vlastima nikada nitko od njih nije dobio odgovor.

“To govori o nedostatku demokratske kulture i odgovornosti političkih elita u Hrvatskoj, jer ni oporba nije ni na koji način reagirala”, kazao je Leković.

Dodao je kako nakon sarajevske konferencije EFJ očekuje da međunarodne organizacije i institucije koje se bave slobodom medija pojačaju svoje aktivnosti i pojačano upozore vlasti u Hrvatskoj da je ono što čine protivno međunarodnim normama, ustavu Hrvatske i svim dokumentima na razini EU koja se tiču slobode medija i neovisnosti novinara.

Podsjećamo, prošloga tjedna i iz izvješća Reportera bez granica vidjljivo je postalo kako su slobode medija u Republici Hrvatskoj u opadanju. Više pročitajte ovdje.

Europska desnica oduševljena prvim krugom izbora u Austriji

Stranke krajnje desnice u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj pozdravile su u ponedjeljak pobjedu austrijske Slobodarske stranke (FPOe) u prvom krugu predsjedničkih izbora, nazvavši je prosvjedom protiv Europske unije.

“Očito raste svijest među narodima u Europi da je EU antidemokratska struktura koja pokorava ljude”, rekla je u ponedjeljak Marine le Pen, čelnica francuske Nacionalne fronte.

Ljudi počinju shvaćati da EU ne održava svoja obećanja o jačanju gospodarskog rasta i zaustavljanju imigracije, dodala je ona u izjavi za France 2.

Kandidat Slobodarske stranke Norbert Hofer ostvario je u nedjelju neočekivanu pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora s 35 posto osvojenih glasova, a na drugo mjesto je izbio kandidat stranke Zelenih Alexander Van der Bellen, s 21 posto. On će se sučeliti u drugom krugu izbora 22. svibnja.

Podsjećamo, ekolog, kandidat krajnje desnice i neovisna kandidatkinja izmjenjivali se se na čelu anketa nekoliko dana prije prvog kruga predsjedničkih izbora u Austriji. 

Dvije ankete potvrđivale su stalnu tendenciju, od početka kampanje, da se tri prva mjesta rasporede između bivšeg šefa Zelenih Alexandera van der Bellena, kandidata krajnje desnice FPOe Noberta Hofera i neovisne kandidatkinje bivše sutkinje vrhovnog suda Irmgard Griss.

Austrijska Slobodarska stanka “poziva na kontroliranu migraciju, više radnih mjesta i drukčiju Europu – kao i mi, oni žele pravila, red, radna mjesta i spokoj”, rekao je Matteo Salvini, čelnik talijanskog krajnje desnog pokreta Sjeverna liga.

Frauke Petry, čelnica njemačke protuimigracijske  Alternative za Njemačku (AfD), čestitala je Hoferu putem Twittera.

Hofer se populističkim najavama zalaže za politiku nulte tolerancije prema izbjeglicama. On žestoko kritizira dogovor Europske unije i Turske oko izbjeglica i prijeti izlaskom Austrije iz EU-a ukoliko Turska postane njezinom članicom.

U Austriji predsjednik ima uglavnom počasnu i moralnu ulogu. Ali neuspjeh na predsjedničkim izborima kandidata dviju glavnih stranka nije se dogodio od 1945.

O neonacističkoj i sličnoj europskoj desnici pročitajte više ovdje.